Istiniti horrorični događaji

[JAYE]

Kada vidim koliko ste zanimljivih priča napisali,napisati ću i ja jednu svoju koja mi se desila prije 10 godina,otišla sam živjeti kod dečka u njegovu kuću,njegova obitelj me dobro prihvatila a pogotovo djed koji je bio pun humora i doista me poštivao,postao mi je drag da sam ga zavoljela kao vlastitog djeda,imao je preko 90 godina ali je još uvijek radio sve poslove oko kuće,kao i mnogi muškarci volio je umjereno popiti čašicu svog domaćeg vina koje je držao u svojoj konobici u jednoj maloj bačvici,potpuno novoj,nakon nekoliko dana nakon što sam se doselila kod njih,desilo se nešto strašno,budući da je još uvijek vozio,taj dan je otišao u grad po neke stvari ali nažalost nije se više vratio,na glavnoj cesti zbog njegove male nepažnje,jedan auto je naletio na njega i poginuo je,nikada neću zaboraviti koliko smo ga čekali sa ručkom kada nam je zazvonio telefon u kojem nam je priopćena prestrašna vijest,noć prije nego što je pokopan išla sam uzeti nešto u tu malu konobicu i pogleda,la iz dragosti tu malu bačvicu u kojoj jedržao vino i koju je jako volio,baš sam zastala,gledala sam je i nasmijala sam se jer me podsjetila na njegove šale,u tom trenutku se ugasilo svjetlo u konobi a nikoga nije bilo blizu ,automatski sam izletila van,strah je bio toliko velik da sam se tresla cijelu noć,možda je to bila samo slučajnost ali ipak mislim da nije.

[SinnFein]

JAYE kaže:

Kada vidim koliko ste zanimljivih priča napisali,napisati ću i ja jednu svoju koja mi se desila prije 10 godina,otišla sam živjeti kod dečka u njegovu kuću,njegova obitelj me dobro prihvatila a pogotovo djed koji je bio pun humora i doista me poštivao,postao mi je drag da sam ga zavoljela kao vlastitog djeda,imao je preko 90 godina ali je još uvijek radio sve poslove oko kuće,kao i mnogi muškarci volio je umjereno popiti čašicu svog domaćeg vina koje je držao u svojoj konobici u jednoj maloj bačvici,potpuno novoj,nakon nekoliko dana nakon što sam se doselila kod njih,desilo se nešto strašno,budući da je još uvijek vozio,taj dan je otišao u grad po neke stvari ali nažalost nije se više vratio,na glavnoj cesti zbog njegove male nepažnje,jedan auto je naletio na njega i poginuo je,nikada neću zaboraviti koliko smo ga čekali sa ručkom kada nam je zazvonio telefon u kojem nam je priopćena prestrašna vijest,noć prije nego što je pokopan išla sam uzeti nešto u tu malu konobicu i pogleda,la iz dragosti tu malu bačvicu u kojoj jedržao vino i koju je jako volio,baš sam zastala,gledala sam je i nasmijala sam se jer me podsjetila na njegove šale,u tom trenutku se ugasilo svjetlo u konobi a nikoga nije bilo blizu ,automatski sam izletila van,strah je bio toliko velik da sam se tresla cijelu noć,možda je to bila samo slučajnost ali ipak mislim da nije.

[majica_2008]

....jučer našla ovu temu i učinila mi se jako zanimljiva, pa sam s kolegicom nešto pričala....i enivej ona mi ispriča ovo...

....jedna njezina školska kolegica iz Zagore (odakle su obje) joj je jedamput ispričala priču od koje se ova moja kolegica i dan danas ježi...
prijateljica je imala oko 20 godina, vraćala se sa sajma,padao mrak, lagani sumrak točnije...i trebala je prijeći preko mosta....
iza nje se čula graja ljudi i onako kad ljudi idu sa sajma, neko vodi kravu,neko djecu, čuju se psi....
i žena hoda i počne prelaziti most...a most neki trošan,ko da je 500 godina tu,ispod njega samo neka visoka trava...
i veli - u jednom trenutku muk....MUK.....mrtva tišina.....ona stala.....
pogleda pod noge, pod nogama ZMIJA,došla negdje do sredine,skoro stala na zmijurinu, ali nije......
trava se u tom trenu stala gibati u potpuno neprirodnom položaju,kao da ju vjetar nosi PREMA DOLJE, GURA negdje prema tlu...
i netko ju zazove- Anka....Anka....Anka....zapovjednički
...žena se skamenila doslovno i nije se okrenula nego tttttrk prema kući do koje je veli trčala najbrže u životu.....
ispričala materi, mater sjela,zagrlila ju i rekla da je dobro da se nije okrenula,jer bi završila kao i ostali

...a ''ostali'' su ljudi i djeca (čitave obitelji) koje su tamo na tom mostu davili i bacali u rijeku koja je presušila....

[Teutonic]

A di je to bilo (ako je bilo)?

[muzički tobogan]

Volio bih i ja znati. Bilježim čudne stvari iz Zagore (dalmatinske) od 86-te, i za ovo još nisam čuo, a dijeluje baš zanimljivo. Ravni KOtari ili Drniška krajina pretpostavljam. Ali pretpostavka je majka zaheba.

[majica_2008]

Imotski,Runovići

[Teutonic]

Onda smo i ja i gospodin tobogan promašili daleko,jer i ja sam prvotno mislio da se radilo negdje u ravnim kotarima/bukovici.
E sad,pitanje je tko su ovi davitelji i ubojice-Turci,Venečani,Četnici,Ustaše?

[nintendods]

Ljeto 2002 godina. Ja klinac od 9 godina sa nestrpljenjem se spremam da idemo na more. Inače iz Bosne sam. Na more idemo ja, mama, tata i očev stric. Lokacija, Orebić. Mjesto se zove Lovište ili Viganj. Ja mislim da je Viganj. Idemo tamo u apartman/kuću od stričevog prijatelja, godinama su zajedno radili u Njemačkoj, pa mu je ovaj dao tu kuću na korištenje par dana. Stigli smo tamo, našli smo se sa prijateljem od tog čovjeka čija je kuća, dao nam je ključeve i odveo nas gore u tu kuću. Kuća se nalazi na brdu, malo dalje od glavne ceste, u nekom kamenjaru, kršu.. Prva kuća u blizini te je udaljena, možda nekih 500m do 1km, ne sjecam se tačno. Zanimljivo je bilo što je pored te kuće, nekada bila kuća, zidana uz tu kuču, ali je nekad tu bio požar i ta kuca je izgorila i sada su ostali samo ostaci te kuće, koji su već zarasli u korov, i grane i šta već ne. Navodno su u toj kući izgorjeli neki Francuzi..

Mi smo muslimani i taj čovjek čija je to kuća je isto musliman, na ulazu u kuću sa unutrašnje strane je naša sveta knjiga Kur'an, kuća je poprilično održavana i čista. Na zidovima je još par slika islamske tematike i sl. Taj čovjek koji nas je doveo nam je par put onako "usput" rekao da sve radimo sa "Bismilom" (ja se nadam a znate šta je to, u Islamu se svaki dobar posao treba započeti sa Bismilom, to je tekst od par redova koji se izrecituje, zatim nastaviš to što si započeo) i to nam je bilo onako malo "scary" jer je par puta to baš spomenuo, ali hajde mislili smo, musliman je teški, pa ono radi sve kako je propisano i nismo baš obraćali pažnju.

Prva noć je protekla bez problema, sutra dan kupanje, roštilj na terasi ispred kuće, fina panorama, po koja divokoza protrči. Alkohol nisu konzumirali, jer je i moj stric musliman, pa tata iz postovanja nije htio da pije. Drugu noc smo čuli neko lupanje iza kuće, kao neke korake.. Slične onima kada djevojka u štiklama hoda po pločicama. Oštri zvukovi. Ali smo mislili da su bile divlje koze, jedino logično objašnjenje i vjerovatno su i bile. Iducu noc su zvukovi postali učestali i više puta su se ponavljali, ne samo iza kuce nego i ispred i po krovu/tavanu, ni sami nismo znali. Trajalo je nekih 10-15 min i prestalo je.

Četvrtu noc je bilo najgore. Toliko lupanje, hod, trčanje oko kuće, iznad kuće, po tavanu ili krovu nismo mogli trpiti. Trajalo je i duze nego obicno. U jednoj sobi smo spavali ja, mama i tata. U sobi pored, je spavao stric. U jednom momentu je stric sa lampom izašao na prozor, i vikao je "Bježi mi od auta, skloni se" vjerovatno misleći u toj zbrki da mu neko želi ukrasti auto. Mama je tad rekla tati, da i on izađe na prozor i da vidi šta se dešava. Tata je pogledao kroz prozor, ispred kojeg je bilo drvo mandarine, i isptog momenta se vratio u krevet i počeo se grčiti i gušiti. Tresao se, nešto slično epileptičnom napadu. Mama je uspjela "iščupati" jezik i on je došao do daha, ali je bio zav izbezumljen, nije znao šta se desilo, mi svi u šoku, lupanje se počelo smanjivati. Odjednom smo čuli kako su se zatvorila ulazna vrata na prvom spratu, ali je to baš bio udarac, kao kada u panici zatvorite vrata. To je bilo oko 3-4 ujutro, odma smo se počeli pakovati, nismo više ni spavali. Osvanulo je jutro, sišli smo na prvi sprat i mogli smo šta i vidjeti. Plin se osjetio po čitavom spratu, i plinska boca je bila otvorena. Vratite se na početak priče, i zapaljenu kucu pored ove.

Tata je cijelo vrijeme bio izbezumljen, šutio je, bio je u šoku. Vratili smo se u Bosnu, otišli smo hodži, hodža mu je rekao da ga je "Zapahnuo morski džin" ili u prevodu da je to prouzrokovao morski đavo. Nakon par tretmana kod tog hodže koji je bio veoma cijenjen i veoma star, a također nam je i bio neki daljni rođak, tati je bilo bolje i oporavio se skroz. Poslije toga nikakvih problema nije imao.

E sad, šta se desilo ni dan danas ne znamo. Da li je lupanje bilo od divljih koza, da li je neko htio da podmetne pozar, da li je tata dozivio epilepticni napad.. Stvarno ne znam.

Ako je iko iz tog kraja, Orebića, Viganj.. Zna li neko nešto o toj kući, da li se kad ponavljalo to, da li je kad šta bilo čudno u prošlosti? Da li su stvarno tu poginuli neki Francuzi? Baš me zanima, a bilo kako bilo, ovo što mi se desilo je najstrašnija stvar koju sam dozivio u životu. I nakon toga, vjerujem da postoji neka viša sila, nešto nadnaravno.

To je ta kuća, lijeva je u kojoj smo mi bili, a desna koja je izgorila.
https://www.google.si/maps/@42.98492...7i13312!8i6656

[SinnFein]

I šta bi to trebao biti morski đavo ? Znam samo za ribu koja se tako zove.

Koja je razlika između običnog đavla i morskog ? Nisam musliman pa ne znam ima li stvarno nešto u islamskoj literaturi ili hodža izmišlja šta mu prvo padne napamet.

[Kolembo]

SinnFein kaže:

Koja je razlika između običnog đavla i morskog ? Nisam musliman pa ne znam ima li stvarno nešto u islamskoj literaturi ili hodža izmišlja šta mu prvo padne napamet.

lol morski đavo haha

[Mr Igor]

Što mislite o Teke Teke? znamo da Japanci imaju gomilu strašnih priča i legendi, ali za neke tvrde da su stvarne i neka mjesta ljudi izbjegavaju.

je japanski urbana legenda o duh mlade žene, koja je pala na tračnice, te je prepolovio nadolazeći vlak. Sada osvetoljubivi duh (Onryō), putuje na obje njezine ruke i koljenima,povlačenjem gornjeg djela tijela i stvara "Teke Teke" zvuk. Ako ona susretne noću nekoga i vidi, a žrtva nije dovoljno brza, ona će ga narezati na pola, na torzo, oponašajući svoje unakaženje.

Aka Manto Japanska urbana legenda o školskim wc

Ako ste sjeli na WC školjku , tajanstveni glas će vas pitati želite li crveni papir ili plavi papir. Ako ste odgovorili crveni papir, on će vas rezati, dok se vaša odjeća ne zamrlja u crveno. Ako se odlučite za plavu papir, bit će te zadavljeni dok vaše lice ne postane plavo. Svaki pokušaj da nadmudriti Aka Manto tražeći različite boje će rezultirati u vama da vas povuče u Pakao. Jedini ispravan odgovor je reći neću papir i on će vas ostaviti na miru.

Japanci inače imaju strašne urbane legende

[Mr Igor]

kuchisake onna
Kuchisake-onna, njen lik se pojavljuje u japanskim urbanim legendama. Ona je žena koja je unakažena od njezinog supruga, i vraća se kao zlonamjerni duh. Kad su se proširile glasine o navodnim viđenjima to se počelo širiti od 1979. Nagasaki prefekturi je proširio diljem Japana i izazvao paniku u mnogim gradovima. Postoje čak i izvješća o školama, dopuštaju djeci da idu kući samo u skupinama pratnji nastavnika za sigurnost i policije povećanje njihovim patrolama. Najnoviji viđenja su mnoga i izvještena u Južnoj Koreji 2004. godine o ženi koja nosi crvenu masku koja je često viđen u bolnicama, u listopadu 2007. godine, mrtvozornik je našao neke stare zapise s kraja 1970-ih o njoj , nju je tada udario automobil, a umrla je ubrzo nakon toga. Usta su joj bila zarezana od uha do uha.

Žena će vas pitati ako je sretnete, "Jesam li lijepa?" Ako ste odgovorili ne, ona vas ubije sa škarama. Ako ste odgovori da, žena udaljava masku, otkrivajući svoja usta koja su prerezana od uha do uha, i pita: "Kako je sada?" Ako ste odgovorili ne, ona će vas ubiti. Ako osoba odgovori da, onda će rezati njegova / njezina usta da budu poput njezinih. No nije moguće pobjeći od nje, ona se pojavi naglo ispred vas.

Kad se legenda ponovno pojavila, 1970 kruže glasine o načinima kako bi izbjegli duha. Neki izvori kažu da možete biti zbunjene žrtve, odgovaranje na njezina pitanja sa dvosmislenim odgovorima, kao što su: "Ti si prosjek" ili "tako-tako". Niste sigurni što učiniti, ona će dati osobi dovoljno vremena za bijeg, a ona će se izgubiti u mislima.

[teazoldyck]

sinoc cim sam procitala prve dvije tvoje recenice, odmah sam ovo ugasila, a svejedno mi je bilo malo teze zaspati.. njihove price su mi nesto najstrasnije na svijetu vjerojatno zbog kayako iz filma the grudge, koji je napravljen prema slicnoj legendi kao sto si ti ispricao.
muz nasilno ubio zenu, radi nasilne smrti ostao njen zlonamjerni duh, i tko god nekako dode u vezu s njenom kucom ili njenom povijescu, zavrsi mrtav jer ga ona proganja.. takoder ima slicnosti sa teke teke jer proizvodi specifican zvuk, ne znam kako da napisem ali prestrasan je.
do dan danas ona je prakticki jedino cega se bojim

[zuni9]

majica_2008 kaže:

Imotski,Runovići

To nije Zagora. To je Imotska krajina.

[zuni9]

jetstream kaže:

Jedne večeri sam spavao nekako neobično,inače spavam u istoj sobi cjeli život
do sad ako izuzmemo one dane kad putujem nekamo.(nikad nisam do tad imao takve snove)
Ustao sam iz kreveta,došao do prozora ispred na livadi stojao je neobičan lik,ne
mogu reći da je izgledao kao čovjek.Izgledao je vrlo masivno i zastrašujuće,uz
neobične geste me jako zastrašio,no kako sam ateist,izašao sam u dvorište da
ga vidim iz bliže,no čim izađem nestanem i probudim se u krevetu.Isti san sam
sanjao dva dana,treći dan sam sanjao isti san ali ovaj put misteriozni lik nije
nestao nego je počeo sporim koracima,hodati prema šumi,bio sam uvjeren da
nešto želi dokazat,da me htio ozljedit nebi čekao toliko dugo,pratio sam taj lik.
Na samom rubu u ulazu u šumu se okrenuo i ušao u mene iz mene je izašao moj
duh a ušao od te neobične osobe,dok je njegov duh ulazio u mene ja sam se
grčio od bolova na tlu,da potvrdim san u jutro mi je mama rekla da je čula noću
jecaje iz moje sobe,kad je ušla vidjela je da se grčim i nenormalno znojim,kao da
ću eksplodirat,nije me mogla probudit.

Što bi taj san trebao značit?da imam u nekim trenutcima osjećaj kao da je
netko ili nešto u meni...

Ovo zvuči kao opsjednuće. Moguće rješenje je razgovor sa svećenikom, a krajnje ekstremno rješenje bio bi egzorcizam.

[muzički tobogan]

zuni9 kaže:

To nije Zagora. To je Imotska krajina.

Imotski? Iza Biokova. Znači iza gore. Znači Zagora.

[Yippy]

majica_2008 kaže:

Imotski,Runovići

Pošto sam veći dio djetinjstva proveo u Imotskom (Vinjani) naslušao sam se na desetke tih priča, pogotovo kako su ljudi često ujutro u štalama nalazili konje čija je griva bila spletena u savršenu pletenicu, lovcima bi se znao na putu kući ispriječiti vuk ili neka slična životinja i niti makac sa puta a kad bi pokušali zapucati prema njoj, puška nije htjela opaliti itd... Ljudi tamo ne vole izlaziti u podne ili po noći u obližnje šume... Recimo jednom prilikom ljudi su počeli pričati u selu kako su našli nešto u zidu ali nitko nije htio reći šta i svi su zaobilazili to mjesto u šumi... Ja sam našao ovo.... Ne znam tko je to stavio i zašto ali mislim da i nakon 7 godina još stoji tamo... slika je iz 2008 ( posljednja večera):



Pošto sam kasnije samo ljeti dolazio tamo sa starcima, imao sam običaj navečer kroz prozor i u selo gdje se ekipa nalazila... Izbjegavao sam glavnu cestu da me netko iz sela ne vidi pa bi okrenuo iznad kuće kroz borovu šumu, najčešće iza 23h... Nikad mi se nije ništa posebno dogodilo do jednom....

Starci zaspali, kažem ja burazu da idem.. Kroz prozor i uzbrdo... Kad je bila mjesečina bilo je fantastično, kao da si na drugom planetu... međutim te večeri sranje, ni mjeseca ni zvjezda.. Sad, znam ja put napamet a i kako je po putu šljunak, u mraku se vidi obris staze, ma nema šanse da skrenem negdje krivo... Šuška šljunak ispod nogu, ja malo ubrzao korak, nije da me frka ali nije ni ugodno... Znači stvarno je nevjerovatno mračno bilo, nigdje ni jedne vražije zvijezde samo pratim obris šljunčane staze... Još nisam ušao u borovu šumu ali nazirem je, za nijansu je tamnija od okoline... I onda primjetih da netko stoji na sred puta. Nisam bio siguran jel me oči varaju zbog tog silnog mraka ali kako je stajao na sredini tog svijetlog šljunčanog puta vidio sam samo obrise... mršav, taman i stoji... prvi put sam se sledio od straha, mislim si ako počnem trčati nazad, srce će me strefiti dok dotrčim do doma jer ću misliti da me čitavo vrijeme prati i pokušava dohvatiti za kapuljaču koja mi je visila niz leđa. I ja prema njemu, rekoh u sebi ma ne postoje te gluposti nema tko bit u ovo doba... Dolazim na cca 2 metra i dalje se ne miče, prozborim "Tko je?" Nema odgovora... Ja rekoh idem naprijed pa šta bude... Prolazim kraj spodobe i dalje nisam siguran šta je... I gurnem ga rukom... Samo se počeo naginjati i stao u nagnutom položaju... Sad me je već jeza ulovila i potrčim te se nisam osvrtao i drito u borovu šumu.. (kako prigodno jel ). Stotinu puta sam tuda prošao i djetinjstvo tu proveo...Skrenuo sam sa puta koji je vodio kroz šumu i rekoh idem poprijeko... Panika, mrak, gdje sam sad??? Vraćam se nazad prema puteljku, sve mi se okrenulo u glavi, pogledam lijevo vidim par metara šljunka i mrak.. pogledam desno i vidim isti prizor, šljunak i mrak... Od kud sam došao s koje strane? Znam da moram izbiti na glavnu cestu... Odlučim se za lijevo... Nakon sat vremena došao sam kod prijatelja u kuću, poderan, potrgana majica i razderane tenisice, lice puno ogrebotina od borovine...
Drugi dan sam se vratio na mjesto gdje je ona spodoba stajala... Na podu je ležao debeli, čvrsti kabel od struje kojeg je netko zajebancije radi podigao u zrak da stoji na sred puta...

[muzički tobogan]

Dobra, Yippi, dobra.

[Zombie_666]

Juče sam, nakon dosta vremena, opet vidio crnu spodobu. Oni koji prate temu znaju da mi se to već više puta dešavalo. Sinoć sam oko 21h naveče izašao da obidjem stoku na farmi. Sišao sam sa sprata niz osvijetljeno stepenište i otključao vrata u prizemlju kako bih se presvukao u radno odijelo. Otključao sam vrata, otvorio ih i pružio lijevu ruku kako bih uključio svjetlo, prekidač je unutra uz sama vrata. U trenutku kada se hodnik u prizemlju osvijetlio, jasno sam ispred sebe vidio potpuno crnu figuru ljudskih obrisa. Nikakvih detalja nije bilo, jednostano apsolutno crna kontura, kao kada bi neko od crnog kartona izrezao ljudski oblik. Stao sam ako ukopan, crna spodoba je takodje nepomično stajala možda jedan sekund i potom jednostavno nestala. Nije prvi put da ih vidim ali ovaj put sam se uplašio kao nikad u životu, zaista sam mislio da će mi srce pući. Izašao sam napolje dok sam se smirio i potom sam se vratio unutra, presvukao se i otišao do farme. Jesam se uplašio ali te crne spodobe mi do sada nikad nisu naškodile, samo ih ponekad nakratko vidim i one nestanu.

[Panga]

Crne spodobe po onome što sam ja vidio na netu i televiziji mogu biti demoni.