Socijalne vještine

[derpina01]

Već duže vrijeme imam problema sa socijalnom fobijom, tako da se polako sve više izoliram od ljudi. Taj strah od komunikacije i nije nešto s čim se ne mogu nositi, ali nakon svog vremena koje je većina ljudi provodila u društvu, u stvaranju novih poznanstava, ja sam provodila u nekom kutu, samo sjedila i šutila. I sad je problem da kad god pokušavam ostvariti neki kontakt ne znam kako se prikladno ponašati.
Zanima me mogu li se kasnije naučiti neke socijalne vještine koje je većina ljudi stekla u ranijoj dobi?

[The Maystor]

Pa naravno da se mogu, samo treba imat volje i cvrst stav, i oprostit onima koji te zaribaju.

[Shizzona]

The Maystor kaže:

Pa naravno da se mogu, samo treba imat volje i cvrst stav, i oprostit onima koji te zaribaju.

Dodala bih da kad steknes odredjenu vjestinu u komunikaciji, sam od sebe dodje taj oprost, jer onda i mi zaribamo nekog drugog. Ako nista, lako sebi oprastamo.

Ima ta predstava nova, Mi smo oni na koje su nas upozoravali, tako nekako

[The Maystor]

Shizzona kaže:

Dodala bih da kad steknes odredjenu vjestinu u komunikaciji, sam od sebe dodje taj oprost, jer onda i mi zaribamo nekog drugog. Ako nista, lako sebi oprastamo.

Ima ta predstava nova, Mi smo oni na koje su nas upozoravali, tako nekako

Moguce, i to zato jer je nekad teze vidjet neke svoje manje greske koje se ipakprimjete na drugima.

A i kada se puno onih manjih gresaka trpa pod tepih, onda se ipak primjete i neke vece greske koje su bile dublje potisnute.

[Shizzona]

The Maystor kaže:

Moguce, i to zato jer je nekad teze vidjet neke svoje manje greske koje se ipakprimjete na drugima.

A i kada se puno onih manjih gresaka trpa pod tepih, onda se ipak primjete i neke vece greske koje su bile dublje potisnute.

Pa drugi su ogledalo nas samih, bas jer cemo prije svjesno uociti tudju gresku, a svoju cemo nesvjesno staviti pod tepih, i misliti da smo pobrali svu pamet svijeta jer uvidjamo tudje greske (dok pritom smo mi bezgresni). sto je pogresno svakako.

I onda će neki znalac, možda čak taj sugovornik čiju smo grešku našli, primjetiti veći problem koji je dublje utisnut. Razlika je što je prvi svjestan, a drugi ne.

[The Maystor]

Shizzona kaže:

Pa drugi su ogledalo nas samih, bas jer cemo prije svjesno uociti tudju gresku, a svoju cemo nesvjesno staviti pod tepih, i misliti da smo pobrali svu pamet svijeta jer uvidjamo tudje greske (dok pritom smo mi bezgresni). sto je pogresno svakako.

I onda će neki znalac, možda čak taj sugovornik čiju smo grešku našli, primjetiti veći problem koji je dublje utisnut. Razlika je što je prvi svjestan, a drugi ne.

Rekao bih da svoje greske se pod navikama trpaju pod tepihe, ali do odredjenih trenutaka, do onih trenutaka kada ,,vrag odnese salu'' i kada su promjene bitne jer se doslo do svjesnosti velicine problema.

[Fantasist]

Poanta je u samopouzdanju. Sigurno imaš kompleks niže vrijednosti, trebaš to okrenuti u drugom smjeru i ne misliti previše što drugi misle o tebi. Jednostavno budi ono što jesi.

[The Maystor]

Eh da je samo u samopozdanju, ima tu jos puno caka koje se teze mogu uociti kada covjek kroz povremeno prenaivan optimizam sagledava svijet kojim je okruzen.

[Fantasist]

Maystore, npr. koje cake ?

[The Maystor]

Pa cake, tipa, osjetit emociju kod sugovornika, osjetit pravo vrijeme kada treba promjenit temu razgovora, kada treba stati s nekim pretjeranim analizama recimo, il kad je vrijeme za salu, a kad je vrijeme za ozbiljniji pristup.

Evo bas malo povremeno pratim i ovaj famozni Big Brother, primjetim neke stvari koje su vrlo zanimljive, a to je da neki imaju vise potrebu za isticanjem, dok se neki ipak bolje osjecaju drzeci se sa strane.

[Shizzona]

Fantasist kaže:

Poanta je u samopouzdanju. Sigurno imaš kompleks niže vrijednosti, trebaš to okrenuti u drugom smjeru i ne misliti previše što drugi misle o tebi. Jednostavno budi ono što jesi.

Majstor je majstor

Sto se samopouzdanja tice, poznajem mnogo ljudi koji pucaju od samopouzdanja, upravo jer slusaju misljenja drugih, koja su inace puna pohvala, pozitivnih kritika, tapsanja po ramenu i svega najljepseg. Ali ne mozes graditi samopouzdanje na laznim pohvalama, samim time je i ono lazno.
tada, ako malo razmislimo, nastupi momenat u kojem se zapitamo -cemu te pohvale? i onda, pad samopouzdanja, svih "vrijednosti" koje smo do tada imali.
bilo bi pogresno samo reci sebi, e trebam si nabiti samopouzdanje i bit ce sve okay. prilično mučno. i ostaje tako dok se ne dogodi trenutak transformacije svijesti, kada postajemo svjesni sebe, pa i okoline, i tek na pocetku tog procesa covjeku se moze dati savjet da ne slusa misljenja drugih.

Budi to što jesi- najteza je ona borba protiv samog sebe, nikad ne znas koliko vas ima

[The Maystor]

Shizzona kaže:

Majstor je majstor

Sto se samopouzdanja tice, poznajem mnogo ljudi koji pucaju od samopouzdanja, upravo jer slusaju misljenja drugih, koja su inace puna pohvala, pozitivnih kritika, tapsanja po ramenu i svega najljepseg. Ali ne mozes graditi samopouzdanje na laznim pohvalama, samim time je i ono lazno.
tada, ako malo razmislimo, nastupi momenat u kojem se zapitamo -cemu te pohvale? i onda, pad samopouzdanja, svih "vrijednosti" koje smo do tada imali.
bilo bi pogresno samo reci sebi, e trebam si nabiti samopouzdanje i bit ce sve okay. prilično mučno. i ostaje tako dok se ne dogodi trenutak transformacije svijesti, kada postajemo svjesni sebe, pa i okoline, i tek na pocetku tog procesa covjeku se moze dati savjet da ne slusa misljenja drugih.

Budi to što jesi- najteza je ona borba protiv samog sebe, nikad ne znas koliko vas ima

Pad samopouzdanja je ponekad toliko naglo dosao da se javlja i nostalgija za onime sto je bilo prije svega par mjeseci, kada je bilo vise samopouzdanja kod mene prisutno.

onda i ta sjecanja koja ako se i tijekom dana potisnu, opet nekako na povrsinu izbijaju o snovima, a snovi sugeriraju da je vrijeme za promjene nekih perspektiva.

Zapravo, to kruzenje, ono puno je razmisljanja, ponekad je i dosta izgovora, izgovora koji utjecu prilicno na manjak energije. Neki strahovi su bili poprilicno dugotrajni, samim time je i teze bilo pronaci onaj unutarnji mir.

[Fantasist]

Kaže uvodničarka, 'kontakt' a onda 'vještine'. Dakle za početak bi trebala poraditi na kontaktu, privući nekoga a to se radi tako da pokažemo interes za tu osobu.
Vještine su svima problem (zbog potrebe da dominiramo), ali su budimo realni i urođene, barem većini.

[Fantasist]

Shizzona kaže:

bilo bi pogresno samo reci sebi, e trebam si nabiti samopouzdanje i bit ce sve okay. prilično mučno. i ostaje tako dok se ne dogodi trenutak transformacije svijesti, kada postajemo svjesni sebe, pa i okoline, i tek na pocetku tog procesa covjeku se moze dati savjet da ne slusa misljenja drugih.

Budi to što jesi- najteza je ona borba protiv samog sebe, nikad ne znas koliko vas ima

E ovo mi se čini poantom.

Dakle transformacija svijesti je kad saznamo tko smo zapravo jel tako ? Samopouzdanje nakon toga je tu samo po sebi. (to je vrh psihologije inače, dalje je duhovnost ali ja nebi skretao temu ka 'nerealnom')

Komunikacija i odnosi su stvar energetike, razmijena, neko prima neko daje, što namjerno što u neznanju..tako ja shvaćam psihologiju odnosa. To treba osvjestiti a ne postati, ili ostati neurotičan..u biti na tragu onoga što pišeš u prvim postovima na temu, ali bi ti jritizirao (što mi se čini) da malo previše pridaješ drugima na volju ili dojam da su oni u pravu a ti imaš kao pogrešnu subjektivnu pretpostavku o datoj situaciji i emocijama prije svega. (tako doduše pomažeš ali mogu te iscrpiti)

[derpina01]

Shizzona kaže:

Dodala bih da kad steknes odredjenu vjestinu u komunikaciji, sam od sebe dodje taj oprost, jer onda i mi zaribamo nekog drugog. Ako nista, lako sebi oprastamo.

Ima ta predstava nova, Mi smo oni na koje su nas upozoravali, tako nekako

Teško je uopće reći tko je tu kriv, djelomično mi sami, a djelomično neke okolnosti tako da mislim da se tu nema što oprostiti.

Fantasist kaže:

Poanta je u samopouzdanju. Sigurno imaš kompleks niže vrijednosti, trebaš to okrenuti u drugom smjeru i ne misliti previše što drugi misle o tebi. Jednostavno budi ono što jesi.

Čini mi se da si u pravu. Problem je u tome što mi je to asocijalno ponašanje prešlo u naviku i sada više ne znam kako normalno voditi razgovor, jednostavno nemam ideja za pokrenuti neku priču. Ako neko drugi započne onda je već puno lakše uključiti se.

[The Maystor]

Fantasist kaže:

E ovo mi se čini poantom.

Dakle transformacija svijesti je kad saznamo tko smo zapravo jel tako ? Samopouzdanje nakon toga je tu samo po sebi. (to je vrh psihologije inače, dalje je duhovnost ali ja nebi skretao temu ka 'nerealnom')

Komunikacija i odnosi su stvar energetike, razmijena, neko prima neko daje, što namjerno što u neznanju..tako ja shvaćam psihologiju odnosa. To treba osvjestiti a ne postati, ili ostati neurotičan..u biti na tragu onoga što pišeš u prvim postovima na temu, ali bi ti jritizirao (što mi se čini) da malo previše pridaješ drugima na volju ili dojam da su oni u pravu a ti imaš kao pogrešnu subjektivnu pretpostavku o datoj situaciji i emocijama prije svega.

Da, netko misli da puno daje, a onda se ispostavi da malo daje. Onda se ponekad i to famozno kajanje, i ono klasicno ,,Što bi bilo kad bi bilo?''

No, opet ponekad se i forsira osjecaj pripadnosti .

[The Maystor]

derpina01 kaže:

Teško je uopće reći tko je tu kriv, djelomično mi sami, a djelomično neke okolnosti tako da mislim da se tu nema što oprostiti.




Čini mi se da si u pravu. Problem je u tome što mi je to asocijalno ponašanje prešlo u naviku i sada više ne znam kako normalno voditi razgovor, jednostavno nemam ideja za pokrenuti neku priču. Ako neko drugi započne onda je već puno lakše uključiti se.

Eh, da okolnosti ce uvijek biti prisutne, ima jedna dobra izreka ,,Kad covjeku krene u zivotu,kad mu sve glatko ide,ljubav,posao, drustvo, treba staviti kamen u cipelu da bar on zulja.''

Navike se ponekad teze mijenjaju, narocito jos ako su i prisutni strahovi.

Eh, da, tak je to s razgovorima, slicno ko i u sportu, lakse je odigrat nakon sto drugi odigra, pa onda pripremiti odgovor na to, dobar primjer je od sportova šah, tu je uvijek prisutno razmisljanje unaprijed.

[Shizzona]

The Maystor kaže:

Pad samopouzdanja je ponekad toliko naglo dosao da se javlja i nostalgija za onime sto je bilo prije svega par mjeseci, kada je bilo vise samopouzdanja kod mene prisutno.

onda i ta sjecanja koja ako se i tijekom dana potisnu, opet nekako na povrsinu izbijaju o snovima, a snovi sugeriraju da je vrijeme za promjene nekih perspektiva.

Zapravo, to kruzenje, ono puno je razmisljanja, ponekad je i dosta izgovora, izgovora koji utjecu prilicno na manjak energije. Neki strahovi su bili poprilicno dugotrajni, samim time je i teze bilo pronaci onaj unutarnji mir.

Sasvim je sigurno da sto vise naglo se dogodi pad samopoudanja, prije cemo uspjeti da svarimo zasto se dogodio i koje su okolnosti dovele do isto, te kako se ubuduce nositi s njima. kad stanes pred zid, ne znas kuda dalje. ah da, preskociti ga.

dok smo bili u tim istim snovima, strahovi su bili ogromnii svaka je kritika zvucala negativno, kada smo se trznuli iz sna, istu bismo prigrlili, gledali kao pozitivnu i kao priliku za novi rast.

Mozda je najbolji nacin sacekati da se stvari posloze, sto je opet proces, a snovi ostanu tamo gdje im i jeste mjesto, u snovima, dok preko dana ucimo na svojim greskama, kojih uvijek ima, i ne dozvoliti se da snazno opalimo glavom od zid

[Fantasist]

derpina01 kaže:

Čini mi se da si u pravu. Problem je u tome što mi je to asocijalno ponašanje prešlo u naviku i sada više ne znam kako normalno voditi razgovor, jednostavno nemam ideja za pokrenuti neku priču. Ako neko drugi započne onda je već puno lakše uključiti se.

Da a kakvo mišljenje imaš o sebi u fizičkom smislu (nemoraš tu pisati, već ti velim da je to isto faktor)
... isto tako ovisi što te u životu zanima, možda si ti sklona nečemu određenom pa te širi interesi (ćaskanje da ne kažem traćanje o svemu i ničemu) ne zanimaju.

Recimo znam takve ljude, a isto mi je muka (isto kao tebi) jer sam ja razgovorljiv a imaš dojam da su oni šutljivi, malo govori i opet zašuti, ja drugu temu ispalim, oni nešto malo 'da da pa da' i opet šute i gledaju.

[Fantasist]

The Maystor kaže:

Da, netko misli da puno daje, a onda se ispostavi da malo daje. Onda se ponekad i to famozno kajanje, i ono klasicno ,,Što bi bilo kad bi bilo?''

No, opet ponekad se i forsira osjecaj pripadnosti .

Dok bi ja inzistirao na osobnosti a ne pripadnosti (pošto sam sam izraženo takav), pripadnost mi je nedefinirano zapravo ili nije..to znači da je to neka grupa ili kolektivni identitet. (je sad odo u širine filozofije)

Razumijem te... a zar ne misliš da ljude pokreću interesi u svezi njih samih prije svega?