Svaki dan rođendan jedan (redatelji).

[cul-de-sac]

U sklopu nedavnog in memoriam ciklusa Curtisa Hansona uspio sam uhvatiti "Wonder Boys" i "Bedroom Window". Prvi nije toliko dobar koliko su neki ovdje pisali, ali simpatičan nesumnjivo jest, a drugi je gotovo negledljivo govno. Hanson je spadao među uzorne zanatlije, nipošto među bitne redatelje. No, život , kakav jest, piše romane pa se , eto, i jednom Hansonu u karijeri zalomio film od kojeg vam se može razvezat dupe. "L.A. Povjerljivo", naravno.

[KingCrimson]

Moju paznju mladi Hanson privukao je vec prvim filmom
"Kako izgubiti nevinost": (Losin' It), snimljen je još 1983., i u tom filmu prvu glavnu ulogu je dobila danas velika holivudska zvijezda Tom Cruise. Film se ne razlikuje osobito od brojnih tinejdžerskih komedija o prvim seksualnim iskustvima, koje su potkraj 70-ih i pocetkom 80-ih preplavile svjetska kina, štoviše, čak je i manje drzak i vulgran, što, međutim, ne mora biti osobita prednost. Cruise je pomalo bezbojan u glavnoj ulozi, no Hanson mu nije ni dao naročite "šlagvorte", posvetivši se znatno više karakternim epizodistima.

"Prozor spavace sobe": rafiniran je triler kojemu su očito uzor bili Hitchocockovi filmovi. Od inventivne polazne pretpostavke o zamjeni uloge svjedoka zapleće se priča o moralnoj odgovornosti i krivnji, koja tek u završnici postaje pomalo rutinska i klišejizirana.

Psiholoski triler "Ruka koja njise kolijevku" priča je o moralu američke srednje klase, koja se polako razvija ka zanru horora, te je usprkos svojoj predvidljivosti vrlo napet i interesantan film. Radnja se razvija majstorski tempirano kako bi naglasila psiholoski konflikt između glavnih aktera. Ipak, ako očekujete od filma paradu ljudske poremećenosti, onda slijedi razočaranje. Hansonov je problem nedostatak ekstremnosti, krajnjih situacija. Glumačke su izvedbe solidne, a treba istaknuti Rebeccu de Mornay u ulozi mrznjom opsjednute zľene, za koju je dobila MTV-jevu nagradu kao najbolji zločinac (!) 1992. godine. Unatoc svim manama film treba vidjeti.

"Divlja rijeka": U svojoj prvoj izrazito akcijskoj ulozi dramska glumica Meryl Streep spretno podigrava svoju urođenu sklonost glumačkom razmahivanju, no ponajviše pohvala zaslužuje Curtis Hanson, koji diskretno profilira likove, odlično fabulira i zna efektno predočiti glavnu atrakciju - opasnu vožnju niz pogibeljne brzake i slapove. "Divlja rijeka" sjajan je mali film; rijetko će se novom Hollywoodu naći djelce koje toliko vješto akcijsku dramu prepleće s obiteljskom.

"L.A. povjerljivo": Rijetko je kojemu redatelju danas uspijelo realno iznijeti na velike ekrane tako uvjerljiv suvremeni film noir. Redatelj Curtis Hanson ("Zlatni dečki", "8 milja") (scenarij je napisao s Brianom Helgelandom prema bestseleru Jamesa Ellroya) uspio je stvoriti ozbiljan krimić ovjenčan s dva Oscara (sporedna glumica - Kim Basinger i scenarij), a nominiran u čak sedam kategorija. Snazan, muski, mračan i krvav film iz kojega su karijere Russella Crowea i Guya Pearcea krenule vrtoglavom uzlaznom putanjom.
"Zlatni decki": opisujz akademski milje, gledan iz profesorske perspektive i zivotnog stila koji dijele sa svojim studentima, a odlikuje se "zivim", vjerodostojnim likovima i uspjesnim variranjem između komedije i drame.

"8 milja": U sustini, "8 milja" vrlo je konvencionalan film. Upotrebljavajući tradicionalističku formulu sportskih ili biografskih filmova ("kroz trnje do zvijezda") redatelj Curtis Hanson ipak je uspio klasičnom zapletu dati novi izgled - smjestivsi ga umjesto na sportski teren (boksa, bejzbola, kosarke...) u repersku arenu. Formulaičan film (esencijalno, "Rocky" na način Princeova "Purple Rain") moze biti zanimljiv ako je kvalitetno napravljen, a "8 milja" to doista i jest. Ne samo da je Hanson pokazao turoban polozaj radničke Amerike (skoro u stilu socijalnih drama slavnoga Mikea Leigha) te intrigantan, obrnuti crnački rasizam (o bijelcu koji zeli uspjeti u dominantnom području Afroamerikanaca) već mu je i dao zanimljivu stilsku tezinu, a od Eminema je uspio izvući solidnu glumu.
"Bas kao ona": Hanson se ovdje predstavlja sa za sebe potpuno nesvojstvenim uratkom “Baš kao ona“, žanra poznatog kao chick flick, odnosno ženskog filma. I vec tu je pogresna premisa: ne mozes ocekivati od takvog predloska neko ozbiljno djelo (ili: ne mozes od govna napraviti pitu!). Da stvar bude još zanimljivija, kolega filmaš koji mu se pridružuje u producentskoj stolici legendarni je Ridley Scott. Prava zvijezda filma je sjajna Toni Collete (ali je ona premalo prisutna).

[Lizzie M]

KingCrimson kaže:

Da stvar bude još zanimljivija, kolega filmaš koji mu se pridružuje u producentskoj stolici legendarni je Ridley Scott.

s obzirom da je Scott režirao ultimativni feministički film Thelma and Louise, a da i Prometheus ima feministički jakih momenata (abortus, ili vadi to iz mene), to me uopće ne čudi.

[cul-de-sac]

Zar ultimativni feministički film nije bio ono govance "G.I.Jane" , isto u režiji raspadnutog Scotta?

[cul-de-sac]

@KingCrimson

Ne znam kad si zadnji put gledao "Bedroom Window", nema tu ništa rafinirano, a završnica nije pomalo rutinska i klišejizirana. Završnica - baš kao i čitav film - predstavlja rijetko viđeni diletantizam, nešto što neugledno strši čak i u okviru Hollywooda osamdesetih.

[Lizzie M]

cul-de-sac kaže:

Zar ultimativni feministički film nije bio ono govance "G.I.Jane" , isto u režiji raspadnutog Scotta?

nope. zato film i je sranje.

[Remam]

David Lean, sretan ti rođendan


David Lean, mislim da ćemo se svi složiti kako je Lean uz Hitcha i Kubricka najbolji redatelj s otoka. Poznat po svojim spektaklima zbog čega sam ga uvijek nekako uspoređivao sa Wylerom koji je radio isto spektakle bilo povijesne, bilo obične ('Ben-Hur', 'Njbolje godine', 'The Big Country').

'Lawrence of Arabia' mi je još uvijek najbolji povijesni film i sumnjam da će itko u budućnosti napraviti nešto bolje. 'Most na rijeci Kwai' je isto odličan klasik koji se osim izvrsne režije i kadrova jako oslanja i na glumce. Zato su tu fantastični William Holden i Alec Guinness. 'Doktor Živago' je još jedan klasik prepun prelijepih kadrova i snježne atmosfere. Omar Sharif uloga života + tada mlada, ali izvrsna Julie Christie.

Što sam još gledao od njega? Dickensove ekranizacije 'Oliver Twist' i 'Great Expectations'.

Što mi se nije svidjelo? 'A Passage to India'.

Velik i značajan redatelj iz jednog drugog vremena i baš danas fale redatelji poput Wylera i Leana koji će raditi odlične povijesne spektakle.

[dugii]

Most na rjeci Kwai jedan je od najboljih ratnih filmova a nezaboravna melodija žviždanjem ne izlazi iz uha.
Lawrence od Arabije i Doktor Živago spektakli i odlični filmovi
Meni najbolji njegov film je Ryanova kći sa fantastičnom glumačkom postavom.
Izvanredni Robert Mutcham i Sarah Miles.Za sporednu mušku ulogu oscara je dobio John Mills no po meni najbolji ulogu u tom filmu ostvario je sjajni britanski glumac Trevor Howard.

[KingCrimson]

Slavni britanski redatelj David Lean široku je afirmaciju i popularnost stekao raskošnim spektaklima poput "Mosta na rijeci Kwai", "Lawrencea od Arabije", "Doktora Živaga" i "Ryanove kćeri". Iako ga često identificiraju sa spektaklima, Lean je karijeru počeo intimnim dramama, koje su mu donijele zapažen ugled među kritičarima. Prvi takav film bio je poznati "Kratki susret" iz 1945., svojedobno smatran jednim od najboljih filmova svih vremena, u kojem Lean izvanrednom suptilnošću i rafiniranim vizualnim stilom kazuje priču o slučajnom susretu i neočekivanoj ljubavi dvoje obiteljskih ljudi.

"Doktor Zivago": Spektakularna trosatna adaptacija Pasternakova klasika i danas imponira svojom grandioznosću. David Lean uvijek je umio pripovijedati na velikoj skali, posebnu pozornost poklanjajući vizualnom. "Zivago" doista vise počiva na upečatljivim vizurama, od čije ljepote zastaje dah, negoli na političkoj ideologiji ili ponekad patetičnoj ljubavnoj priči.
Unatoč rezerviranosti kritičara i činjenici da ga je u borbi za Oscara potukao mjuzikl "Moje pjesme, moji snovi", "Doktor Zivago" bio je prvi blockbuster svagdje u svijetu, osim u Istočnoj Europi, gdje je bio zabranjen. Za holivudski spektakl, film je imao dvije netipične odlike: veličao je preljub i razmjerno blagonaklono prikazao razdoblje ruske revolucije. Ipak, zahvaljujući romantiziranju zbivanja i činjenici da su sezdesete ipak pomalo promijenile moralne kodekse, "Doktor Zivago" postao je neupitnim klasikom.

"Ryanova kći": monumentalna produkcija (sto nije iznenadjujuce nakon "Lawrencea") pomalo je neprikladna za tu anegdotalnu priču o ljubavi žene i muškarca koji pripadaju suprotnim taborima, a i komercijalni odjek bio je razočaravajući. I Robert Mitchum mi je jednostavno prestar za takvu ulogu. Ipak, Sarah Miles je ostvarila možda najbolju ulogu u svojoj karijeri ali je ipak ostala bez Oscara. Zato su Oscare dobili John Mills i snimatelj Frederick F. Young.

"Most na rijeci Kwai": gledao sam ga najmanje tri-cetiri puta (u razlicitim vremenskim periodima i nikada mi se nije svidio: razumijem Leanovo nastojanje da se priča o moralu, dostojanstvu i časti, te nerazrješivim dilemama koje ratna situacija može donijeti prikaze na vjerodostojannacin ali mi je film ipak isuvise papirnata i neuvjerljiva propaganda upitne teze o britanskoj supremaciji. (Hej logorasi!: idemo izgraditi taj most da bi pokazali kosookima da smo bolji a onda cemo ga srusiti!). Iako blockbuster, "Most na rijeci Kwai" bio je jedan od prvih antiratnih filmova.

"Put u Indiju": Kad se David Lean (nakon pauze od 15 godina od filma "Ryanova kći") prihvatio ekranizacije romana E.M. Forstera ("Soba s pogledom", "Maurice", "Howards End"), neprikosnovenog remek-djela britanske knjizevnosti, slavilo ga se kao najvećeg zivućeg redatelja. Unatoč panegiricima, film nije postao legendom, a u natjecanju za Oscare lako ga je pregazio Formanov "Amadeus" - vjerojatno stoga jer u filmu nikad nije razrijesena proturječnost Leanova stila, koji se zalijeće od egzaktnosti do patetičnosti, ali ne uspijeva prodrijeti u mjesavinu ironije i opčinjenosti istočnjačkom mistikom, sto karakteriziraju knjizevni predlozak. Uostalom, Fosterov roman i nije materijal pogodan za spektakularni film u Leanovskom stilu.

Epski pustinjski spektakl „Lawrence od Arabije“ smatra se monumentalnim djelom filmske umjetnosti i jednim od najvećih pustolovnih biografija ikad snimljenih. Remek-djelo legendarnog Britanca Davida Leana snimljeno prema romanu T.E. Lawrencea „The Seven Pillars of Wisdom“, i u vrijeme premijere postiglo je fantastičan uspjeh, a ponovnu senzaciju izazvalo je 1989. kad je predstavljena redateljska verzija, tj. restaurirani originalni negativ s dotad neprikazanih 35 minuta. Odličan scenarij djelo je Roberta Bolta i Michaela Wilsona a zadivljujuća fotografija znamenitog Freddieja Younga. Film je bio nominiran za 10, a osvojio je 7 Oscara: za najbolji film, režiju, fotografiju, scenografiju, glazbu (Maurice Jarre), montažu i zvuk. (Nominacije nisu potvrdili Peter O'Toole (glavna muška uloga) i Omar Sharif (sporedna muška uloga).

[Lizzie M]

usprkos svim pohvalama za velike spektakle (a mnogi su tako dugi da sam ih kroz djetinjstvo gledala i po nekoliko puta u komadima, a tek u odrasloj dobi sam ih mogla odgledati odjednom), meni je A Passage to India njegov najdraži film za pogledati. vjerojatno zato što sam čitala knjigu koja je jednostavno predivna, a preslojevita za ekranizaciju, no Lean je barem dijelove uspio dočarati uspješno. ne mislim da je Forsterova knjiga opčinjena istočnjačkom mistikom, već su to njegovi likovi, a ključ je u ograničenoj mogućnosti razumijevanja dvije civilizacije, britanske i indijske. lik dr. Aziza je patetičan i dirljiv kao kolonizirani subjekt koji traži prijateljstvo i postiže krhku duhovnu vezu sa starom gospođom (glumi je Peggy Ashcroft). najbolji dijelovi su mi prikaz seksualne represije kod lika Judy Davis (njezina najbolja uloga), posjet hramovima s erotičnim kipovima prije događaja u Marabarskim pećinama, to mi je čak bolje dočarano nego u knjizi jer u ovom slučaju slika govori više od riječi.
katastrofalan je izbor Aleca Guinessa da glumi indijskog profesora, to je doslovno brownface, ne znam što mu je to trebalo.

dakle, film koji nije savršen, niti je uspio dočarati svu složenost predloška, ali mene ipak potrese i zanese svaki put kad ga gledam.

[androlog]

izgleda da će se ova tema baviti samo najpoznatijim mainstream redateljima, jer ste preskočili čak trojicu danas! napisati ću nešto o dvojici, nisam baš gledao matthew barneya (samo jedan 'cremaster')

toshio matsumoto

matsumoto je započeo sa kratkim eksperimentalnim filmovima(vidi: atman), a probio se s 'funeral parade of roses', jednim od najboljih novovalnih filmova. iako se često spominje kao 'queer film', zapravo zahvaća puno šire i dublje, baveći se generalno identitetima i kako se oni tvore(ili rastakaju) kroz medijske slike fotografije, filma i kazališta. film je dovoljno otvorene strukture i može se interpretirati na sijaset različitih načina - tako iz npr. psihoanalitičke perspektive, riječ je o originalnom čitanju mita o edipu.

'shura' je nešto slabiji, ali ipak vrlo dobar i ključni film podžanra zankoku jidaigeki, što se slobodno može prevesti kao 'okrutne feudalne priče' - egzistencijalistički i 'crni' žanr povijesnog filma. 'shura' je puno jednostavnija i linearnija od 'parade', pa uz trajanje od preko dva sata povremeno prelazi u nihilističku monotoniju. trivia: film je zbog nasilja bio zabranjen u UK.

'dogura magura' je odlična ekranizacija istoimenog nadrealističko-detektivskog romana.



patrick tam

jedan od začetnika hongkonškog novog vala, čiji je film 'nomad' direktna anticipacija wong kar waija. tam mu je bio i neka vrsta mentora, budući da je snimio jedan wongov rani scenarij i radio kao montažer na 'days of being wild' i 'ashes of time'. navodno je wongova sklonost nelinearnim strategijama rezultat i tamova utjecaja. osim 'nomada', gledao sam samo 'my heart is that eternal rose'(super naslov ), koji je vrlo solidna gangsterska melodrama, na pola puta između john wooa i wkw-a.

[Remam]

Pa ne bih rekao da su Clement, Luna, LaBute, Rohmer mainstrema redatelji. Zato si ti tu za ove manje poznate azijce. Matsumoto mi nije poznat, ali sam gledao 'Shura' sam gledao kad sam istraivao starije azijske horore. Bio mi je u kombinaciji sa Shindovim 'Onibabom' i 'Kuronekom'. Ne mogu reći da sma bio nešto pretjerano oduševljen, ali radi se o čisto dobrom filmu.

Od Tama ako redatelja nisam ništa gledao, ali vidim da je glumio u nekim prilično dobrim filmovima. Tu je i Johnnie To, Wong...

[androlog]

mogao si navesti onda matsumota kad si već gledao, pa bi se netko drugi nadovezao evo ja sam spomenuo barneya, možda netko tko zna više napiše malo detaljnije o njemu.

Remam kaže:

Od Tama ako redatelja nisam ništa gledao, ali vidim da je glumio u nekim prilično dobrim filmovima. Tu je i Johnnie To, Wong...

to je neki drugi tam, glumac. ovaj je stariji lik i radio je samo kao redatelj i montažer. montirao je i možda najpoznatiji toov film, 'election'. iako se uvijek godard navodi kao nekakva referenca kod wonga, tamov film 'nomad' je zapravo najdirektniji utjecaj koji sam uspio naći. dosta se bilo stilskih bilo tematskih motiva iz tog filma poslije pojavljuje kod wonga.

[KingCrimson]

Eto, rodjendan danas slavi i John Maybury.

John Maybury poznato je ime s britanske scene eksperimentalnog i nezavisnog filma kojem su producenti Steven Soderbergh i George Clooney ponudili da se okusa u hollywoodskom mainstreamu. Tako je fatmosfericni, mracni psiho. triler "The Jacket - Pomracenje" (2005.) začudna, vizualno atraktivna, mjesavina "Jacobove ljestvice kosmara", "Vječnog sjaja nepobjedivog uma" i "Izmijenjenih stanja". Iako ne bez mana (previse artistički za ovakvu vrstu filma i s dosta scenarističkih problema), "Pomračenje" sadrzi dosta začudnih događaja i misterija, ali ne u stilu M. Nighta Shyamalana. Film je to koji se vise bazira na promisljanju a manje na akciji i adrenalinu.
Vidim da je od Maburyja kod nas na videu jos objavljeno "Na rubu ljubavi/Edge of Love" te "Ljubav je vrag", ali priznajem da se ne mogu sjetiti jesam li ih odgledao u vrijeme videoteka (vjerojatno jesam ali ... sto mozda dovoljno govori)

[KingCrimson]

Dakle, danas rodjendan slave
Antonio Nuić i Tinto Brass

"Sve džabe"
Snimljen u produkciji triju zemalja, Hrvatske, BiH i Srbije, debitantski dugometražni film Antonia Nuića (epizoda "Krvoproliće" u omnibusu "Sex, piće i krvoproliće") originalan je, ali prilično crn film s gomilom živopisnih likova koji se na Pula film festivalu 2006. okitio trima Zlatnim arenama - za najbolji film, režiju i scenarij (Nuić). Spor, blago meditativnog ritma, melankoličnog tona i često apsurdnih situacija, "Sve džaba" nepretenciozni je film-ceste prohodne priče, pun lako prepoznatljivog, "bosanskog ugođaja", i općih mjesta bosanske ikonografije, folklora i mentaliteta.

"Kenjac"
Nakon hvaljenog debitantskog dugometražnog prvijenca „Sve džaba“ Antonio Nuić je dramom „Kenjac“ je učinio jedan bitan korak naprijed. Nuić je „Kenjca“ režirao prema vlastitom scenariju (nagrađen Zlatnom arenom), kojeg odlikuju psihološki dobro razrađeni likovi i odnosi unutar jedne obitelji, te ugođajna kamera Mirka Pivčevića (nagrađen Zlatnom arenom). I Srđan Gulić Gul je nagrađen Zlatnom arenom za glazbu a filmska kritika je „Kenjcu“ dodijelila nagradu Oktavijan.

Tinto Brass?

Nekada davno, prije opceg potopa, gledao "Caligulu" i "Salon Kitty".

[KingCrimson]

Happy Birthday, Mr. Tarantino!

Pravi rasni, komercijalno orijentirani majstor-obrtnik (a ne Umjetnik) ciji scenaristicko-redateljski utjecaj na mlade generacije filmasa diljem svijeta je nemjerljiv (pa ih se i naziva (post)"tarantinovska generacija"). Njegovi filmovi se uvijek ocekuju sa velikim zanimanjem ali sam dojma da postaje vlastita derivacija i karikatura...
Meni su i dalje najbolji filmovi Kill Bill i Pakleni sund... dok mi se Bastardsi, Django i Hateful Eight i nisu bas dopali - ali odgledao sam ih sa zanimanjem.

[mah11]

Prva 3 filma volim, kasnije teško izdrkavanje, pogotovo Kill Bill, jedino su mi IB iz nekog razloga zabavni, možda zbog glumaca i tematike.

[dugii]

Meni najbolji Tarantinov film je Jackie Brown.

[lemonzoo]

Bio mi je među dražim redateljima, ali rasprodaje ugled u zadnje vrijeme. Nisu mi se nešto dopali Inglorious Basterds i Django u kojem je stavio reperske upjesme u jebeni kaubojski film. Ovu Mrsku osmorku mi je zato mrsko pogledati. Zadnji dobar mu je Vodootporan na smrt.

[dalal]

KingCrimson kaže:

"Prozor spavace sobe": rafiniran je triler kojemu su očito uzor bili Hitchocockovi filmovi. Od inventivne polazne pretpostavke o zamjeni uloge svjedoka zapleće se priča o moralnoj odgovornosti i krivnji, koja tek u završnici postaje pomalo rutinska i klišejizirana.

Rafiniran ili nešto drugo, apsolutno se slažem da je Bedroom Window dobar film i treba ga se pogledati, ako ni zbog čega onda zbog Isabelle Huppert i Guttenberga koji je sjajan.

Lean moj najdraži reditelj, i to ne zbog spektakala, nego zbog Ryanove kćeri i Puta u Indiju. Nema većih od njega!