Najljepši duhovni stihovi

[Mostly Harmless]

po uzoru na "najljepše duhvne pjesme (iz vaše vjere) videoklipovi", pozivam na razmjenu lijepih stihova na temu duhovnosti i vjere. kako vjernike tako i ateiste!
evo za početak - a kao ateist - nudim jednu svevjersku pjesmu, vjerujem.



MOLITVA

Kad teški život zasiječe
I kada pritiska tuga
Napamet, čudesna teče
Jedna molitva duga.
Tu snaga, blaga i živa
Leži u suglasjima.
I diše, neshvatljiva,
Sveta divota u njima.
Silno se breme tad ruši
Netko je sumnju mako
I vjera i plač u duši
I posve je lako, lako....


Mihail Jurjevic Lermontov,
(ne znam čiji je prijevod)




p.s. isprike unaprijed ako sam dosadna, jer sigurna sam da je ovakvih threadova već bilo podosta

[Rufaija]

Dobro nam doš'o

Dobro nam doš'o, najveći sine,
arapskog roda i domovine!

Dobro nam doš'o, stari plemiću,
Hašimoviću, Kurejševiću!

Koji će slabe dići na noge -
i lišit ropstva narode mnoge.

Dobro nam doš'o, prosvjetitelju,
zagovorniče i spasitelju!

Suri-Israfil kada zapuše,
u te se naše uzdaće duše.

Ti nesretniku blažićeš muke,
ti griješniku pružaćeš ruke!
Sallallah rabbuna ale nuril mubin…

[Shady]

Odlučio sam se za stihove
Johanna Wolfganga von Goethea. (1749-1832)

''Iz straha Ti svi robuju
da u Vatri ne zaglave.

Spasom od nje očekuju
vel'ku sreću da pribave,

il' Džennete da nasele
u dvorcima da stanuju

i u njima se vesele,
selsebilom naslađuju.

Ja od Vatre ne strahujem,
niti o Džennetu snujem!

Svog Voljenog ja ne želim
ničim da nadomješćujem!''

Džennet: raj;
Selsebil: rajski napitak;

[Shady]

Još nešto od Goehea:

Božiji je Istok, Božiji je Zapad.
Sjever i Jug počivaju
u miru ruku Njegovih.

On vam je postavio zvijezde
kao vodiče na zemlji i moru;
da uživate u njima,
uvijek gledajući u visinu.

Gospodar svega je sve promislio!
Tvoja sudbina je došla... slijedi način!
Put je došao... završi putovanje!

[Mostly Harmless]

Džennet


One noći kada su mi rekli da je poginuo, mislila sam: poludiću.
Čupala sam kose, razmišljala da se bacim sa prozora,
da izletim pred snajper, jer šta će meni bolan život
bez mog Ahme, mislila sam.

Otkako je preselio, alarahmetelejle, shvatila sam da od
praznog kreveta nema tužnijega mjesta na svijetu.
A moj krevet još miriše na njega,
kao da je tu, skutren u te male, beznačajne
stvari iz kojih me gleda: u drveni čibuk, u četku za brijanje, u sat
koji je dobio od Hepoka za dvadeset godina radnog staža.
Katkad se uhvatim kako pričam sa svim tim stvarima
što mjere vrijeme otkad ga nema.

Otkako je preselio, nikuda ne idem. Ulica je puna vojnika
a ja u svakom tražim svoga Ahmu. Kada ugledam nekog
ko mu je nalik, stegne me u prsima, pa se rasplačem
nasred čaršije. Onda ga začujem, negdje u sebi,
kako srdito grmi: ne valja to moja Bibo, šta će reć svijet,
ako ti je do plakanja – doma! Pa tamo plači do mile volje.

Preselio je, evo treća godina, a ja mu stalno čujem glas.
Čujem ga na vratima, kako zastane i nakašlje se,
pa onda opet nestane u tišini stubišta.
Čujem ga noću kako, kroz pljusak poljubaca
kojima me obasipa, govori:
nisu me ubili Bibo,
ta znaš, bona, da ja ni u džennet ne bi pošo bez tebe.


Elvedin Nezirović

[Dream on]

Mostly Harmless kaže:

Džennet
nisu me ubili Bibo,
ta znaš, bona, da ja ni u džennet ne bi pošo bez tebe.

Elvedin Nezirović

Prekrasna je. Topla, njezna, sjetna.

[ruzica44]

Isuse dođoh ti reći kako me u
grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli
u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ
izrani rame
i kako ga teško nosim jer je
pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton ovoga
dana,
jer me odviše peče i boli ova
rana.
Kleknuh da Ti se jadam, ali zbuni
me Tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice, raspeto,
presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden
raspet i sam.
O, Bože, što da se tužim, pa
mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se
potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo stravično
na križu visi.
Probodene noge i ruke Tvoje,
kako je tuga Tvoja teška i sitne
boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton
ovoga dana,
al motreć Tebe iščeznu moja
rana.
vlč. Sudac

[juditaa]

ruzica44 kaže:

Isuse dođoh ti reći kako me u
grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli
u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ
izrani rame
i kako ga teško nosim jer je
pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton ovoga
dana,
jer me odviše peče i boli ova
rana.
Kleknuh da Ti se jadam, ali zbuni
me Tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice, raspeto,
presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden
raspet i sam.
O, Bože, što da se tužim, pa
mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se
potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo stravično
na križu visi.
Probodene noge i ruke Tvoje,
kako je tuga Tvoja teška i sitne
boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton
ovoga dana,
al motreć Tebe iščeznu moja
rana.
vlč. Sudac

Jedna od najljepših ,tjera suze na oči ,prepuna istine

[Shady]

A ako oni glave okrenu, ti reci:
- “Meni je dovoljan Allah,
nema božanstava osim Njega;
samo se u Njega ja uzdam,
- On je Gospodar svemira veličanstvenog.’
(Kur'an, 29:129)

[Mostly Harmless]

...

Nekada sam volio sutone i noći,
do umora tužne jesenske pejsaže
i od sveg, što ljudi na tom svijetu traže,
želio sam samo život u samoći.

Nekada sam držao, da je tek veselje
onda pravo, kada ne želi se išta
jedne noći tako nestati u ništa
bez ijednog krika i bez jedne želje.

Ja tad nisam shvaćo misterij veselja
zašto Bog nam tek ga naslutiti dao
i ja nijesam htio - ne, ja nijesam znao
ne željeti ništa, da je i to želja...

Nekada sam volio sutone i noći,
do umora tužne jesenske pejsaže
i od sveg, što ljudi na tom svijetu traže,
želio sam samo život u samoći...

Đuro Sudeta

[harec]

PSALAM 116
1 אהבתי כי ישמע יהוה את קולי תחנוני׃
2 כי הטה אזנו לי ובימי אקרא׃
3 אפפוני חבלי מות ומצרי שאול מצאוני צרה ויגון אמצא׃
4 ובשם יהוה אקרא אנה יהוה מלטה נפשי׃
5 חנון יהוה וצדיק ואלהינו מרחם׃
6 שמר פתאים יהוה דלותי ולי יהושיע׃
7 שובי נפשי למנוחיכי כי יהוה גמל עליכי׃
8 כי חלצת נפשי ממות את עיני מן דמעה את רגלי מדחי׃
9 אתהלך לפני יהוה בארצות החיים׃
10 האמנתי כי אדבר אני עניתי מאד׃
11 אני אמרתי בחפזי כל האדם כזב׃
12 מה אשיב ליהוה כל תגמולוהי עלי׃
13 כוס ישועות אשא ובשם יהוה אקרא׃
14 נדרי ליהוה אשלם נגדה נא לכל עמו
15 יקר בעיני יהוה המותה לחסידיו׃
16 אנה יהוה כי אני עבדך אני עבדך בן אמתך פתחת למוסרי׃
17 לך אזבח זבח תודה ובשם יהוה אקרא׃
18 נדרי ליהוה אשלם נגדה נא לכל עמו׃
19 בחצרות בית יהוה בתוככי ירושלם הללו יה׃

harec!!!!

[ruzica44]

Moj križ svejedno gori
Evo me, moj svijete, na raskršću
I tvom i mome
Oprostimo se. – Ti plačeš
Moj križ svejedno gori
Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez Boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada, zemlja raste
A ti poražen toneš
Grad li si, selo, ili neki postiđeni narod
U krčmi
Moj križ svejedno gori
Uzdignut, razapet, mračan
Dovikujem ti. – On gori
Dovikujem ti. – Ti strepiš
Iskre po tebi pršte
Peku stravične snove
Moj svijete, uzalud stvaran
Moj svijete, uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pružam za tobom ruke
Sjene velikih vojski naviru iz davnina
Zrak su omastile strijele
Razbijen, usitnjen sanjaš
Neprestane pritištu more
Vjekovi pokapaju svjetlo
Rane otaca izrastaju u kraste
Divna majka Margarita prodaje suze
Majka Margarita
Moj križ svejedno gori
Nosim ga – moj križ a tvoje ime
Nosim ga, slomljen ma svečan
Puta ne vidim nigdje…..
Moj križ svejedno gori
Josip Pupačić

[Mostly Harmless]

ruzica44 kaže:

Evo me, moj svijete, na raskršću
I tvom i mome

Ruzice44, ovo mi je jedna od najdražih pjesama!
sama sam je htjela kasnije staviti ovamo,
nemaš pojma kako me razveselilo kad sam je vidjela!

[Mostly Harmless]

Srebrna cesta


Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,

kad padne veče ponad tvoga krova,

kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,

a oblaci ko jata ptica kruže

nad tornjevima sela i gradova -



izađi u noć... idi... Divlje ruže

opijat će te putem. Trn će cvasti,

otvorit oči lopoči na vodi.



Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti

dalekom cestom, kud te srce vodi.





Ti znadeš i sam da svjetove nosiš

u samom sebi, i da na dnu duše

sja jato zvijezda, ponori se ruše

i - ako hoćeš - oluji prkosiš

olujom, koja u tvom bilu huji.



Izađi u noć. Pjevat će slavuji

u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.

Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.



I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak

vidjeti boga što te cestom prati.







Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri

što kida greben tvoje volje. Gazi

na putu zmiju, guštera na stazi,

i budi kao putnik što se žuri

dalekom stepom zelenoj oazi.



Izađi u noć... idi... Divlje ruže

opijat će te putem. Trn će cvasti,

otvorit oči lopoči na vodi.



Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti

dalekom cestom kud te srce vodi.



Gustav Krklec

ne znam je li pisana s namjerom da bude vjerska, ali se može tumačiti kao takva. meni je lijepa.

[Rufaija]

Hej putniče
Iz bulbulovog đulistana ne idi
Nećeš naći boljeg mjesta za se
U trnju je sklonište za tebe
Šta ti treba do pjeva bulbula
Okreći se ko čigra
Ya Hakk
Stigao si gdje si pošao
Nije džaiz putovati kad se na cilj stigne

[Almighty Watashi]

Mary held on to the three ton chain
Every little link was in our lord's name
A little bit further down the road, boys
A little bit further down the road

She pulled on the sleeves of her dear old pa
Ain't we gonna stop before Arkansas?
A little bit further down the road, boys
A little bit further down the road

This troubled land is all I see
These troubled visions of the gallows tree
And a little bit further down the road, boys
A little bit further down the road

The last place we stopped, they were unkind
My pa's hands trembled and we got back in line
And a little bit further down the road, boys
A little bit further down the road

We found a pasture near a lovely well
My pa said it would lead us straight to hell
And a little bit further down the road, boys
A little bit further down the road

This troubled land is all I see
These troubled visions of the gallows tree
A little bit further down the road, boys
A little bit further down the road

A little bit further down the road, boys
A little bit further down the road

[Rade Kumitkata]

http://www.youtube.com/watch?v=D-blT....org/index.php

[Kharma]

Teubei - Nesuh
Pokajanje jednog grijesnog pjesnika

Musa Ćazim Ćatić (1878-1915)

Gospode, evo, na sedzdu ti padam,
Pred vjecnom tvojom klanjam se dobrotom
I molitve ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom !"
Gospode, evo, na sedzdu ti padam.

Ti znas da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljecu ranom;
Al' ljudi, med sto pod jezikom nose,
Otrov mi dadose u bokalu p'janom,
Mada sam bio nevin poput rose.

I tada s Tvoga skrenuo sam puta
i zasrtao kroz pustos i tamu.
Ah, strast mi razum okova i sputa
da robski dvorim je u crnom plamu,
i s Tvoga ja sam zabasao puta.

Vjeru i nadu i srce izgubih
i moju ljubav pomrc'o je grijeh,
postado sarhos osori i grubi
sav ideal k'o sto je vinski mjeh.
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih.


I slavih Bakha kao sveto bice,
Veneri pete jezikom sam lizo -
Vlastitim zubom ja sam svoje zice
Komad po komad kao zvijer grizo
Slavec Bakha ko bozansko bice.

Svaciji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjezahu,
I sve me ciste klonile se zene ...
Vaj, tesko je bilo meni siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.

Ja sada bjezim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vjecne rijeci;
Gospode, grijehe odrijesi moje
I bolesnu mi dusu izlijeci -
Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.

Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku,
Demone sve sto moze da savlada ...
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku,
Gospode, razum prosvijetli mi sada !

Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem casom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine care -
O raspiri, mi stare vjere plamen! ...

Gospode, evo na sedzdu ti padam,
I kajem grijehe pod tvojom dobrotom -
I molitvu ti u stihove skladam,
Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" -
Gospode, evo, na sedzdu ti padam! ...


Procitam svaki put kad mislim da sam zalutala.. Svaki put mi otvori oci.. Koliko su covjeku koji spozna teski grijehovi i koliko je njegovo pokajanje..

[Itiel]

Ljubav mi je sve objasnila,

ljubav sve razriješila - 

stoga obožavam tu Ljubav,

ma gdje ona bila.



I stoga što sam postao ravnicom tihom otvorenom protoku,

u kojemu nema ničeg od bučnog vala, nenaslonjenom

o dugine panjeve,

ali je puno od umirućeg vala, koji svjetlo u dubinama

otkriva

i tim svjetlom po listovima neosrebrenim diše.



Stoga se u takvoj tišini skrivam ja-list,

oslobođen vjetra,
ne brinem više ni o jednom prolaznom danu,

jer znam, svi će proći.

Karol Wojtyla

[Dativ]

Itiel, ta mi je bila jako draga, posebno zbog zadnjeg stiha.

Jos jedna od Simica, zove se Mrtva Ljubav

Kraj ljubavi u dusi mrtvo zvoni
Vece silazi s neba plavo
Spustam tihe crne zastore

Znam: vani su mrtve zvijezde i kuce i mjesecina
i crn prostor nepomican stoji

Nitko nikad nece doci k meni

Smrt jos samo nevidljiva zivi

Snu
razmotaj crven tezak pokrov povrh mene
i nada mnom neka crno nebo noci
vjecno
cuti