Da li i Vas vaše dijete mrzi?

[xanas]

Da, imam divnog muža, beskrajno strpljivog i tolerantnog. U braku smo 5 godina, i ona ga je ispočetka obožavala. Pružio joj je svu pažnju koju joj ni rođeni otac nije dao, i bili su baš prijatelji. Kako su počele naše razmirice, tako se je i od njega počela okretati. Ne oprašta mu što nije na njenoj strani. Sad nas oboje mrzi. On je tih čovjek i već se odavno povukao na stranu, ali mu je sve to jako teško gledati. Vjerujem da ima nešto u tome što Oona kaže, da je pubertet isforsirao idealiziranu sliku njenog oca i da mi zamjera drugi brak.
Ali , tu se ja sad pitam o kriterijima, ukoliko uopće kod pubertetlija možemo razgovarati o kriterijima. Njezin otac je doveo drugu ženu u kuću 2 mjeseca nakon što smo otišle, zašto zamjera samo meni?

[oona]

xanas kaže:

...Ali , tu se ja sad pitam o kriterijima, ukoliko uopće kod pubertetlija možemo razgovarati o kriterijima. Njezin otac je doveo drugu ženu u kuću 2 mjeseca nakon što smo otišle, zašto zamjera samo meni?

Hahahah, dobro pitanje, ali na zalost dobar odgovor ne mozes dobiti.
Zasto?
Zato jer je tata tata i ima pravo na svoj zivot, ali mama nije samo mama, ona je "moja mama" i ima samo ono pravo koje joj ja dozvolim!

Znas, kod cura pubertet ipak brze prolazi....srecom.

[ja_sanja]

Znam da nije poželjno kvotati ceo tekst, ali evo šta si zaista napisala u uvodnom postu:

xanas kaže:

Po razvodu ostala je živjeti sa mnom, i mogu bez lažne skromnosti reći da sam joj pružila život princeze. Putovanja, ljetovanja, skijanja, toplice, večere , krasna druženja. Ne samo to, nego sam joj uvijek bila na raspolaganju, satima pričala sa njom, slušala razredne tračeve, vodila je na druženja sa drugom djecom, uglavnom, radila sam sve što sam mogla da joj olakšam život, da ne osjeti da je zbog nečega zakinuta jer smo ja i njen otac razvedeni. Ja sam isto djete razvedenih roditelja i pokušala sam joj pružiti sve ono što sam mislila da bi joj u takvoj životnoj dobi moglo trebati i emocionalno i materijalno, pa čak i preko svojih mogućnosti, ali samo da njoj bude dobro.

gde ovde piše "obična mama kao i sve ostale neki dan bolje neki lošije"? ne, draga, ovde ti na početku svog izlaganja obaveštavaš publiku o veličanstvenosti svega što si činila...sad da vidimo za koga...

xanas kaže:

ali ovako žestoko, hladnokrvno, zločesto mrziti jedinog roditelja koji se o životu brinuo o njoj????

..ah...da..za nezahvalno zločesto derište koje ne ume ceniti tvoju žrtvu.
(davanje "preko" mogućnosti..ajd sad...kako se može dati preko mogućnosti? ..Može se dati ispod mogućnosti, ili maksimalno što je moguće, ali se nikako ne može dati preko toga...to što si rekla je čisto stilska figura kojom od sebe praviš žrtvu...opet za publiku..)

xanas kaže:

priča jezike, krasno slika, muzički talentirana. Samo, beskrajno lijena. Ništa neće. Ove godine je upisala odličnu gimnaziju u koju se teško upada, bila silno ponosna na to, i tu je puknuo grom. Ta gimnazija je u drugom mjestu od onoga u kojem živimo ( 30 km) , pa je ispočetka bila u domu. Odmah je upala u loše društvo, kafići, dečki, cigarete, alkohol - postali su joj način života. Gotovo iz svakog predmeta je imala jedinice i odjednom postala silno "jaka", bezobrazna i prepotentna. Pred polugodište je to ispravila, ali odmah po početku drugog nastavila je po starom. Dečke mijenja brzinom munje, ne stignem ni pratiti. Onda je moje "milo" djete zaključilo da me duboko i nepovratno mrzi, da joj je svejedno za mene, da ne želi sa mnom živjeti, izrekla mi brdo uvreda koji prelaze elokvenciju djeteta i ono što me je najviše zaprepastilo, sve je to rekla mrtva -hladna, gledajući me u zjenicu oka.

napominjem da u gornjem tekstu nigde ne piše da je detetov karakter od malena takav. Opisana je kao skoro savršena, sem toga što je "lijena".Lepo piše da je "odjednom" postala "jaka bezobrazna i prepotentna". Tri zalepljene etikete. Od toga svaka više označava tvoj lični odnos prema njoj, nego nju samu. Nigde nisi navela kako je taj ključni razgovor započeo i tekao, što bi moglo stvoriti bolji uvid u stanje stvari.

zanimljivo je da si reč "milo" stavila pod navodnike.


Sad odjednom, nakon ovog uvonog posta u kome je dete do 15. godine bilo savršeno, saznajemo da je ono od malena takvo. I to onda kada je u pitanje dovedena veličanstvenost svega što si činila.

zašto ti je dete neuredno od malena?
(pitala sam kakva si ti? Izuzetno neuredna su po pravilu deca majki kod kojih se kuća blista)

primer dečaka koji si dala nije dobar primer.
On samo govori da je manja šansa da se stvar zajebe kada roditelj ne vodi računa o detetu (kada ne pravi ni dobro ni loše), nego kada se upinje da napravi dobro, pa ispadne loše.
No, ne kažem ni ja da je sve na roditeljima. Niti da je najveći deo na roditeljima. Najveći deo je na onima koji dete odgajaju, na onima sa kojima provodi najveći deo vremena. U velikom broju slučajeva to su upravo roditelji. U slučaju tog dečaka - bio je to komšiluk - i to dobar, čim je mali ispao kako treba.
Naravno da ne nipodaštavm uticaj medija, škole, sredine u kojoj se dete kreće...ali temelji su temelji.

Nije stvar u tome.
Stvar je u tome šta je zaista tvoj problem.
A to šta je zaista tvoj problem može se videti jedino preko tvojih očekivanja vezanih uz dete.

Dakle,
šta si ti kao majka očekivala od nje?
koja tvoja očekivanja ona nije ispunila?
Šta je to što ti u ovoj situaciji očekuješ kao povoljno razrešenje?

Eto.
probaj odgovoriti na ova tri.

[ja_sanja]

vezano za moje dete.
ne gajim iluziju da će se kasnije smiriti u tom smislu u kome si ti pomislila.
Moje dete je dete koje viče i lupa vratima kada je besno.

ne guta to u sebi (pa pretpostavljam da je nikada neće zveknuti čir na želucu), niti pokazuje tendenciju da povređuje druge (zašto bi, kad se tako fino isprazni?)

Neko će je, verovatno, nekada "lupiti po ušima" zbog toga. Ako. Različiti ljudi postavljaju različite granice, to je jedna od stvari koje treba da nauči.

Nemam pojma da li je to dobro.
Za sada se držim toga da sam videla previše primera u kojima se "divna dečica" naglo razgoropade. I da metode sankcionisanja ne funkcionišu.Pod tim "divna" se uglavnom podrazumeva - poslušna. Onakva kakva nama ogovaraju.

Moje dete se ne uspeva uvek izboriti za to da bude po njenom. Stvari u svetu ne funkcionišu tako. Nikada je ne postavljam ispred sebe - niti sebe ispred nje. Jednako smo važne.

Vrlo jasno joj dajem do znanja koje su moje mogućnosti.
Ono lupanje vratima je obično onda kada zahteva nešto preko mojih mogućnosti.
Nema šanse da joj to prođe. Može jedino da dobije ventil da se izduva. Ali to funkcionisati neće.

E, sad,
logično je da se kod dece razvijaju i učvršćuju svrsishodna ponašanja.
Budući da lupanjem vratima (to joj je inače sveža faza, i verujem da znam iz koje je to serije pokupila) ne postiže ništa, verujem da su dobre šanse da je ta faza prođe.

Toliko o lupanju vratima.

[hooray]

ja_sanja kaže:

Dakle,
šta si ti kao majka očekivala od nje?
koja tvoja očekivanja ona nije ispunila?
Šta je to što ti u ovoj situaciji očekuješ kao povoljno razrešenje?

ovo i mene zanima, mozda lakse shvatim svoju majku
a inace ja-sanja je dobro napisala ono sto i ja mislim, ali je to bolje srocila nego sto bi ja to mogla

[xanas]

Šta sam očekivala? Da odraste u jedno sretno, mlado, pozitivno biće. Da bude pošten čovjek i da radom ostvari ono što želi. Sad imam lažljivo, lijeno i manipulatorno stvorenje. Ubio me Bog ako znam zašto. Da li će to tako ostati , ne znam, ali za sad je tako. Ne znam da li je to previše što sam očekivala, ali recite mi vi, šta vi očekujete od svoje djece?

[Reni Gagob]

xanas kaže:

Dakle, imam kćer od 15,5 godina. Ja i njen otac razvedeni smo već 7 godina. Oboje smo u novim brakovima (...)ono što me je najviše zaprepastilo, sve je to rekla mrtva -hladna, (...)I da završim, moje se djete odselilo ocu, zaboravilo da ima majku, ne zove, ne dolazi i ne javlja se.

nekako (pr)ocijenila da si ti kriva za razvod i njezino odrastanje bez oca. simple as that. jesi li? kakav je tvoj novi muž? možda ju je dirao, nabacivao se, a ti nisi htjela vidjeti? to bi bio logičan razlog da te odjednom zamrzi i okrene u bunt.

[oona]

Reni Gagob kaže:

.... to bi bio logičan razlog da te odjednom zamrzi i okrene u bunt.

Logican razlog u glavi pubertetlije?
Pa oni svoj identitet jos traze, daleko su od utvrdjivanja istog!


Trazis na krivom mjestu....

[putnica]

ja_sanja, jako si dobro procijenila situaciju i postavila problem kod xanas i kod mnogih drugih roditelja koji ocekuju da im se vrati sve ulozeno i to odmah i upravo onako kako oni (mi ) hoce - ma koliko sutjeli o tome.

primjer koji dajes o odgoju svog djeteta odrazava zrelu i stalozenu osobu i moze stajati kao uzor-model

Ovo sve zvuci kao jedno razmazeno deriste koje nije imalo dovoljno discipline (i po potrebi batine) dok je odrastalo....

[ja_sanja]

xanas kaže:

Šta sam očekivala? Da odraste u jedno sretno, mlado, pozitivno biće. Da bude pošten čovjek i da radom ostvari ono što želi. Sad imam lažljivo, lijeno i manipulatorno stvorenje. Ubio me Bog ako znam zašto. Da li će to tako ostati , ne znam, ali za sad je tako. Ne znam da li je to previše što sam očekivala, ali recite mi vi, šta vi očekujete od svoje djece?

malo su ti zbrkana očekivanja.
Prvo, kako ti može biti očekivanje da izraste u mlado biće?
Ok, biće mlada jedno vreme, ali to prođe.

dosta toga ti je nedefinisano.

Šta to znači "sretno biće"?
Šta to znači "pozitivno biće"?

poštenog čoveka si lepo definisala (onaj koji radom dobija ono što želi - tu su očekivanja jasna, a ne neodređena). Hajde probaj isto to za ovo dvoje iznad.

obrati pažnju na termine koje koristiš.
da je dete ispunilo tvoja očekivanja, bilo bi biće.
Ovako je stvorenje.
Obe reči su jako obojene tvojim ličnim stavom.

Lenjost deteta je najlakše objasniti.
kako si je učila da ne bude lenja?

laže se onda kada ne postoji poverenje, to je jasno.
na koji si način izgrađivala vaš odnos poverenja?

Manipulacija je najzanimljivija stvar.
Odjednom manipuliše tobom?
Ili je to odmalena?
Imaš neku ideju kako je došlo do toga?

Neću da ti kažem šta očekujem od svog deteta za sada, niti kako ja (verujem da) rešavam te stvari.

mislim da bi te to omelo u samopreispitivanju.
kasnije ću reći.

Kada imamo problem sa decom, prvo što treba da uradimo je da preispitamo sebe. ne zato da bismo se prekorevali i osećali krivima. Nego da vidimo gde je greška. Ne možemo nešto popraviti ako ne znamo šta je prouzrokovalo "kvar". tek ako znaš uzrok tome, onda možeš razvijati strategiju šta i kako dalje.

(inače - radi pojašnjenja - razgovaraš sa osobom koja je u osnovnoj školi bila učenik generacije i dobitnik mnogih nagrada sa republičkih takmičenja, koja je bila savršeno poslušna devojčica, "za primer" i za pokazivanje. Čija bi majka mogla napisati sličan prvi pasus koji si i ti napisala. I koja je sa 15 godina napustila roditelje i otišla u drugi grad u školu. Ne zato što te škole nije bilo u mom mestu. Ne - nego zbog toga što sam zaključila da se od takve majke mora pobeći.)

ja bih želio da malo iznesem svoje mišljenje, po mom iskustvu, a to je da su velika većina roditelja klasični bolesnici i emotivno izgubljeni zombiji, koji pokusavaju da se preslikaju u svoju djecu i zive zivot kroz njih , ovo sto kaze ova gospodja sto je otvorila topik isto ovo sve pricaju i moji roditelji, iako znaju koliko me to smara, i godinama godinama samo me ubijaju u pojam, govore mi da sam lijen i ne priznavaju svoju krivicu nego kazu da sam se takav rodio!
Mi promasena djeca, lijena,neuspjesna, mi smo uglavnom djeca onih roditelja koji su cjeli zivot trcali za nama ,da nam sve prinesu i ugode ,ali normalno onda ocekuju da im se nesto vrati!
ja bih samo zelio jedan kratki savjest gospodji: pusti je, ostavi je na miru,zivi svoj zivot, ne trazi nista od nje, najgore je to sto kazes "samo sam trazila da dobro uci" - upravo to je problem, zasto je ogranicavati na to, sta ako je ona za nesto drugo u zivotu osim ucenja,da li ce onda biti za vas promaseni slucaj.
Pustite je! (kad vec mene moji roditelji nece)

[xanas]

Vidim da su se stavovi podjelili. Ovi zadnji postovi mi jako idealizirano zvuče. Prije par godina i ja sam se čudila ovakvim pričama živjeći u uvjerenju da se meni tako nešto ne bi moglo desiti jer imam i ja djete " koje ima svoje žute minute i ispušne ventile", s kojim sam bliska, koje mi sve ispriča, i sa kojim imam dobar kontakt.
Ja vam samo jedno mogu reći: pubertet dođe kao oluja, nenadano i preko noći. To nije samo moj stav, puno roditelja mi je to reklo. Navečer legne tvoje dijete, a ujutro se probudi stranac.
Neka djeca to:
- podnesu šutke i u sebi, ne opterečujući svoju okolinu. Njihovi roditelji su začuđeni zašto im se djete zatvorilo u sobu i ne želi razgovarati sa njima, ali su sretni da mogu i dalje mirno živjeti.
- neka djeca to podnose teško, reakcije su im burne, plaču, šize, mrze, bune se protiv cijelog svijeta i pri tom rade brdo gluposti. Njihovi roditelji su u šoku, kao npr. ja.
- neka djeca to podnesu mudro. Rade sve što rade i ovi gore nabrojani, ali da to roditelji ne vide ( pogledati temu: opilo mi se djete - ima interesentnih komentara mladih ljudi!), pa im roditelji žive sretno u blaženom ( svjesnom ili nesvjesnom) neznanju, zatvarajući oči, sa mantrom na usnama " ne, moje dijete? moje dijete to nikad nebi!"
- neka djeca, kao što vidimo, ne izađu nikad iz puberteta, pa cijeli život mrze roditelje jer ih nisu poticali u njihovim snovima, ma koliko neralni ti snovi bili. Život je ipak nešto drugo, i od snova rijetko kad što ostane. A i ne mogu se na kruh namazati, niti platiti režije sa njima.

Pored toga, život me je naučio da :
- nikad ne generaliziram ( "Narkomana stvaraju roditelji. Točka.") . Jedan period života radila sam posao koji je bio povezan sa ovisnicima. Upoznala sam ih brdo, kao i njihove roditelje. Bilo je tu svega i svačega. Međutim, većina tih roditelja su bili dobri, požrtvovni i pošteni ljudi koji su se do zadnje kapi krvi borili za svoje dijete, a koji bi pored tog problematičnog djeteta imali po jedno ili dvoje super djece. Kako onda su samo od toga stvorili narkomana, a od ostale djece ne? Mislim da je to vrlo nepravedna tvrdnja.
- nikad ne kažem: " Moje dijete to nebi nikad napravilo", jer to što bi dijete napravilo to nitko od nas ne zna.
-nikad ne osuđujem druge ljude, već ih pokušam razumijeti.

I da završim, kao što kaže jedan moj prijatelj sa sličnim iskustvom sa djecom
" to što mi nismo uspjeli, ne znači da manje volimo svoju djecu od onih koji su uspjeli".

[oona]

Problem ucenja i ocjena u skoli, mi smo sveli na nivo place, potrebne za svakodnevni zivot.
Tata i ja radimo i za to donosimo mjesecno novac u kucu, on ide u skolu, njegove su ocjene njegova placa, a na kraju godine imamo obracun.
I sve je jasno!
Zna se tko sto mora!
Jer se i jesti mora i placati racune za komunalije, gorivo kosta, izlasci kostaju....nema tu nikakve nepoznanice!
Svatko doprinosi na svoj nacin!

Djeca vole razgovor odraslih u smislu vlastitog ukljucivanja u isti.

[xanas]

Oona, u potpunosti se slažem sa tobom. I ja to tako doživljavam. Mislim da tražiti prolazne ocjene od djeteta koje je osnovnu školu, bez po muke i učenja prolazilo sa 4,9 nije previše. Da ne može, ne bi je ni upisivala u gimnaziju, već u neko strukovno zanimanje gdje bi na brzake dobila zanat i riješila se muke. Ali može, a neće!

[ema1]

Nemam djecu pa moje mišljenje možda nije "kako treba".
Međutim, ova rečenica mi je "upala" u oko:

Da ne može, ne bi je ni upisivala u gimnaziju, već u neko strukovno zanimanje gdje bi na brzake dobila zanat i riješila se muke.

Rečenica mi je jako poznata. Izrekla ju je moja mama prije xy- godina, kada sam ja željela u jednu, a ona podigla moje dokumente i upisala me u drugu školu.

Ostatak topica:
Vjerujem da se osjećaš loše.
Mislim da si se iznenadila, jer nisi dobila "nagradu" za svoj trud... Iznenadila si se jer tvoja princeza, nije više princeza... a i ta njena smjena boyfrenda mi smrdi na manjak samopoštovanja. Pružila si joj život princeze - to nije život koji te odgaja za stvarni svijet.
Btw, to što ti je kćer u osnovnoj prolazila sa peticom - ne mora značiti ama baš ništa.... Jel učila ili naučila na pamet... Došla je u srednju, gdje je morala učiti, a ne "živjeti na staroj slavi" koju je imala u osnovnoj (primjer moje prijateljice, upisala je medicinsku - završila za frizera, jer nije znala učiti). To što ne želi sada "van iz te škole", možebitno je zbog društva koje je tamo pronašla, a ne same škole.
Koliko god razmjela tvoj jad i očaj - nemogu preći preko tvog "opisa" tvoje kćeri - stvorenje.

Ono što mi je isto zanimljivo, je tvoj predposljednji post u kojem si se na sve moguće načine pokušala odbraniti od nasrtaja - mišljenja drugih ljudi . Mišljenja koja nisu ista kao tvoja. Ljudi te ne napadaju ( kao uostalom ni ja), nego ti, netko direktno - netko zaobilazno, pokušavaju reći da se ta situacija nije dogodila odjednom i da sadašnje stanje stvari, rijetko može biti posljedica "akcije" samo jedne strane.
Tko zna što bi ona rekla na ovu temu.

nikad ne osuđujem druge ljude, već ih pokušam razumijeti

Nitko te ne osuđuje.

[putnica]

xanas kaže:

Ja vam samo jedno mogu reći: pubertet dođe kao oluja, nenadano i preko noći. To nije samo moj stav, puno roditelja mi je to reklo. Navečer legne tvoje dijete, a ujutro se probudi stranac.

pubertet nije izgovor za potpuno nepostivanje roditelja.

I da završim, kao što kaže jedan moj prijatelj sa sličnim iskustvom sa djecom
" to što mi nismo uspjeli, ne znači da manje volimo svoju djecu od onih koji su uspjeli".

ljubav je bezuvjetna i u to nitko ne sumnja, jediono sto pod ljubav cesto svodimo i ona sebicna ocekivanja koja zelimo da nam djeca ispune.

[putnica]

cane_flu kaže:

Mi promasena djeca, lijena,neuspjesna, mi smo uglavnom djeca onih roditelja koji su cjeli zivot trcali za nama ,da nam sve prinesu i ugode ,ali normalno onda ocekuju da im se nesto vrati!

evo iskustvo iz prve ruke

cane_flu vjerujem da i ti znas da je vrijeme da samostalno doneses odluku o tome da nadogradis taj zastarjeli software

[kisikana]

xanas kaže:

Da ne može, ne bi je ni upisivala u gimnaziju, već u neko strukovno zanimanje gdje bi na brzake dobila zanat i riješila se muke. Ali može, a neće!

Da li je itko pitao to dijete što želi? Ovo je generalna pogreška svakog roditelja - odlučivanje koju će srednju školu dijete pohađati... To je i moja majka učinila, pokušala sestru ugurati u strukovnu (iz sebičnih razloga - da se sestra što prije zaposli i doprinosi financijski) ali kad je saznala neke stvari ipak je popustila (opet iz sebičnih razloga, da oca što dulje ucjenjuje po tipu "kćeri su u srednjim školama nakon koje nema zvanja nego treba i faks završiti" ne bi li on ostao s njom unatoč problemima i financirao naše školovanje).

[xanas]

Krivo ste shvatile. Ona je željela tu školu iz petnih žila, a ja sam obavila tehnički dio, ali po njenoj želji. Nisam joj nametala školu, dapače, više sam je puta probala nagovoriti u suprotno, tj. da se prebaci natrag u naše mjesto. Ne želi ni čuti, ne radi društva, jer ne može baš nešto značajno zadržati društvo, ljudi jako brzo prolaze kroz njen život, ne veže se za njih. Njoj je to više pitanje nekog elitizma jer je škola stvarno super, ima sistem američkih koledža, i u nju idu stvarno bistra djeca. U osnovnoj nije se mučila, skoro da ni nije učila. Od prosvjetnih radnika u prijašnjoj i sadašnjoj školi ,svi koji su s njom radili, jednoglasni su: vrlo je bistra, brzo kopča , i sa jako malo truda može postići super rezultate. Problem je što ona zbog nekog razloga tjera inat.
Ja sam se makla iz njenog života, ne zovem je i ne tražim, u potpunosti je slobodna od mene iako zna da sam tu ako me bude trebala, ali svejedno neće. Njen otac je očajan nakon samo mjesec i pol šta je kod njega. Ne možemo probiti se do nje, kao da je sagradila neki vanjski oklop i nikoga ne pušta do sebe, zatvorila se i isključila svih. Ne možemo shvatiti kako ne shvaća da najviše zla nanaša sama sebi.