Gubitak osjećaja...

[PaR4d0X]

Neznam stvarno kome više da se požalim pa evo da olakšam dušu i da možda dobijem koji savjet od nekoga tko je možda bio u sličnoj situaciji.
Bili smo u vezi skoro 7 godina bez nekih većih problema (kad bolje razmislim nikad se nismo skoro niti svađali ono sitnice koje te prođu drugi dan) i odjednom ona dolazi do zaključka da treba prekinuti jer je izgubila osjećaje prema meni ali ne zna objasniti kakve osjećaje tako da sam malo zbunjen.Nemogu reći da smo idealan par oboje imamo svoje mane i vrline i jednako tako i zajedničke i različite interese ali sve u svemu slagali smo se dosta dobro.U zadnje vrijeme sam malo zanemario ono što ona voli a to su izlasci tako da je ovisila samo o frendici.Nikad nije rekla do sad na kraju u biti što joj smeta i što bi željela promjeniti u vezi tako da imam osjećaj da joj se skupilo masu toga odjednom i jednostavno je nešto puklo u njoj.Plakali smo skupa zadnjih par dana najčešće preko telefona i kroz te razgovore sam joj pokušao objasniti da je najvjerojatnije izgubila onaj osjećaj zaljubljenosti i da je možda to malo više pogodilo nego što je očekivala.Istina vjerojatno je utjecalo dodatno to što smo trebali početi živjeti skupa (napokon) pa se i tu osjetila nespremno.

Jučer kad smo pričali objasnila mi je da sad osjeća potrebu da bude sama (nije u pitanju netko drugi jer je rekla da je nitko ne zanima a i živimo u maloj sredini tako da bi se vjerojatno brzo i saznalo) i ja se mislim da li da je stvarno pustim neko vrijeme i vidim da li će sama shvatiti da sve veze prolaze ovakve krize i da nam je u stvari falila određena promjena u vezi.Ali iskreno bojim se da će se ohladiti totalno i da ću je izgubiti zauvjek.

Zadnjih dana vrtim film u glavi i vidim sad sve te stvari koje su joj smetale ali to su sitnice koje su bili rješive pogotovo jer sam ja takav,volim kad pričamo i govorimo jedno drugome što nam smeta.Danas sam čak primio poruku od njezinog oca da se ne predajem da je svako malo podsjetim da sam još uvjek tu jer on vjeruje da je i ona sama nesigurna u svoju odluku da prekinemo.

Ako imate nekakav savjet bio bih zahvalan ili ako želite da vam nešto pojasnim pitajte.

Unaprijed hvala!

[blizanka]

Prije koliko dana je odlučila prekinuti? Koliko je stara cura?
Moram još jednom pročitati što si napisao.

[blizanka]

Kako je reagirala kada ste govorili o zajedničkom životu?

[maglica0624]

Ako ona želi odmor, ne možeš joj ništa.

SAD poslušaj ženski savjet:

Reci joj da je voliš, ali da ne vidiš razlog za udaljavanje, (ovo joj ne govori- jer ako nije sada sigurna, to joj se može može ponoviti za pola godine, 2 godine...) i reci da PREKIDAS svaku komunikaciju s njom, nećeš se javljati, nećeš ići njenim stazama,... jer joj tako daješ mogućnost da razmisli!!!

Vratit će ti se do kraja idućeg tjedna.

Ali, tada ti otvori oči i prati ju. Ako joj budeš ponovo davao ono što joj nedostaje (više izlazaka,...) a ona i dalje bude u svom filmu, TI zatraži odmor. Jer, tu kruha nema!

Nadam se da je ipak mali premor i psljednja provjera pred odlučujući korak (zajednički život).

SRETNO!

[JustForFun]

Mislim da se od ta veza može spasiti, ali trebaš se potruditi, a i ona mora shvatiti da ti je prije trebala slati neke signale. Možda je to samo neko zasićenje...

[LoveMeTender]

PaR4d0X kaže:

Ako imate nekakav savjet bio bih zahvalan ili ako želite da vam nešto pojasnim pitajte.

Unaprijed hvala!

Pusti ju. Nemoj insistirati ni na sta. Neka sama odluci. Nece ti biti zahvalna ako kroz koju godinu shvati da ti se vratila samo zato sto si ti bio uporan.

[PaR4d0X]

blizanka kaže:

Prije koliko dana je odlučila prekinuti? Koliko je stara cura?
Moram još jednom pročitati što si napisao.

prije 7 dana je odlucila prekinuti i ima 26 godina.

blizanka kaže:

Kako je reagirala kada ste govorili o zajedničkom životu?

Pa definitivno je željela da zajedno počmemo živjeti i ja sam to očekivao još na početku ovog ljeta ali dani su prolazili i posao nas je malo kočio u svemu tome ali ona je tu i tamo znala reći da mora pobjeći od svojih.


Kad mi je rekla da prekidamo na kraju tog razgovra sam joj rekao da je volim i da ću biti i dalje tu ako nešto zatreba ali imaš pravo maglica0624 poslušat ću tvoj savjet i pustit je neka razmišlja.Jedini kontakt zadnjih dana je bio SMS.

Možda ja na ovo ustvari nisam bio spreman jer sam bio 100% siguran da je sa našom vezom sve u redu i to me držalo sigurnim i nisam se opterećivao sa time da li njoj nešto nedostaje ili smeta u vezi.Ali opet sam bio siguran da će ona sama reći što je muči.

[Okata]

Moja preporuka.. daj joj vremena, ali ne previse. Daleko od ociju, daleko od srca. Pogotovo ako imas nekih dvojbi.

[wonderboy]

PaR4d0X kaže:

Neznam stvarno kome više da se požalim pa evo da olakšam dušu i da možda dobijem koji savjet od nekoga tko je možda bio u sličnoj situaciji.
Bili smo u vezi skoro 7 godina bez nekih većih problema (kad bolje razmislim nikad se nismo skoro niti svađali ono sitnice koje te prođu drugi dan) i odjednom ona dolazi do zaključka da treba prekinuti jer je izgubila osjećaje prema meni ali ne zna objasniti kakve osjećaje tako da sam malo zbunjen.Nemogu reći da smo idealan par oboje imamo svoje mane i vrline i jednako tako i zajedničke i različite interese ali sve u svemu slagali smo se dosta dobro.U zadnje vrijeme sam malo zanemario ono što ona voli a to su izlasci tako da je ovisila samo o frendici.Nikad nije rekla do sad na kraju u biti što joj smeta i što bi željela promjeniti u vezi tako da imam osjećaj da joj se skupilo masu toga odjednom i jednostavno je nešto puklo u njoj.Plakali smo skupa zadnjih par dana najčešće preko telefona i kroz te razgovore sam joj pokušao objasniti da je najvjerojatnije izgubila onaj osjećaj zaljubljenosti i da je možda to malo više pogodilo nego što je očekivala.Istina vjerojatno je utjecalo dodatno to što smo trebali početi živjeti skupa (napokon) pa se i tu osjetila nespremno.

Jučer kad smo pričali objasnila mi je da sad osjeća potrebu da bude sama (nije u pitanju netko drugi jer je rekla da je nitko ne zanima a i živimo u maloj sredini tako da bi se vjerojatno brzo i saznalo) i ja se mislim da li da je stvarno pustim neko vrijeme i vidim da li će sama shvatiti da sve veze prolaze ovakve krize i da nam je u stvari falila određena promjena u vezi.Ali iskreno bojim se da će se ohladiti totalno i da ću je izgubiti zauvjek.

Zadnjih dana vrtim film u glavi i vidim sad sve te stvari koje su joj smetale ali to su sitnice koje su bili rješive pogotovo jer sam ja takav,volim kad pričamo i govorimo jedno drugome što nam smeta.Danas sam čak primio poruku od njezinog oca da se ne predajem da je svako malo podsjetim da sam još uvjek tu jer on vjeruje da je i ona sama nesigurna u svoju odluku da prekinemo.

Ako imate nekakav savjet bio bih zahvalan ili ako želite da vam nešto pojasnim pitajte.

Unaprijed hvala!

U prvom redu smatram da ste idioti što ste trebali početi živjeti zajedno nakon 7 godina , a da niste još malo trebali razmisliti, ha? Ipak je to prerano.
Mene je moja punica nakon 3 mjeseca pitala:"jel ti nju oš il neš"?
Rekao sam oć, i odveo ju doma, jer sam znao da je ona ta, i sada smo OK.
Poludio bi u vezi 7 godina bez zajedničkog života.

[PaR4d0X]

wonderboy imaš u jednu ruku pravo ali kako smo živjeli jako blizu jedno drugoga tako je ta odluka nekako uvjek bila zanemarivana iako sad tek vidim da bi stvari bile definitvno drugačije da smo se odlučili na to prije koju godinu.

[blizanka]

jel pričala o tom suživotu s entuzijazmom? mislim, rekao si da je htjela otići od roditelja.Možda se pita jel ide iz pravog razloga živjeti s tobom. Normalno je da se osjećaji mjenjaju u tako dugoj vezi. mislim da se možda boji što nema više početne zaljubljenosti i sad joj treba vremena da shvati svoje osjećaje. Mislim da nije tako crno kao što se čini.

Svaka duga veza ima krizu i to jako često baš u trenutku kad treba napraviti sljedeći korak.

Jako je teško reči što točno napraviti. Što bi bilo pravilno. Ti ju najbolje poznaješ. Mislim da ne bi smio odustati. Daj joj prostora, ali i razgovaraj s njom. Ovo vam je sada prilika da ispravite neke stvari, probleme, da se dodatno još bolje upoznate i da čujete želje druge strane.

držim fige da sve dobro završi. Znam da ti je sad teško. ako te tješi, čim je plakala osjećaji su sigurno još tu

[PaR4d0X]

hvala blizanka sad mi nekako baš godi da me netko tiješi

[Ingrein]

mislim da prolazimo kroz istu stvar....duljina veze se razlikuje.

uglavnom, samo jedan dan ko iz vedra neba: on bi htio biti malo sam. plače on, plačem ja. naravno da sam ga odmah krenula rešetat pitanjima. voliš li me? volim. zaljubio si se u drugu? ne. prevario si me s nekom? ne. pa kaj je onda? ne znam.....

dva dana sam bila šokirana. onda su krenule tuga, ravnodušnost, ljutnja, tuga, ravnodušnost i tak mi se to još vrti.
nekako mi se učinilo pametnijim da ne inzistiram na odgovorima sad odmah. u biti sam mu dala ono što je želio. pustila sam ga da bude sam sa sobom. nisam ga zvala, nikakvi sms-ovi. mejlali smo si one gluposti forwardirane. pa onda on neš napiše, pa ja...al se ne dotičemo teme, nego sve neš ko po jajima.
onda nakon nekoliko dana me nazvao i pričali smo kao što inače pričamo. naravno, kod njega se osjeća suzdržanost i ta neka kočnica. i opet je zvao, i opet, ali još nismo pokrenuli temu. to se vuče tako 3 tjedna... jedno od mojih internih objašnjenja premi sebi samoj je bilo upravo to da je on izgubio osjećaj zaljubljenosti i ne zna kak se nosit s tim. ne znam...

pozdrav od mene i drž se

[Ingrein]

PaR4d0X kaže:

.....nisam bio spreman jer sam bio 100% siguran da je sa našom vezom sve u redu i to me držalo sigurnim i nisam se opterećivao sa time da li njoj nešto nedostaje ili smeta u vezi.Ali opet sam bio siguran da će ona sama reći što je muči.

ovo kao da sam ja napisala. i mi se isto nikad nismo ozbiljno posvađali.

[Cordelia]

Evo ovako. Kad dvoje ljudi počne zajednički život dogodi se slijedeće. Otkriješ o svom partneru stvari koje ili nisi primječivao/la (vrijedi za oba spola) ili ti u odvojenom životu nisu toliko smetale. I dragi i ja smo počeli živjeti zajedno nakon duge veze i uprkos tome što smo mislili da se savršeno poznajemo i već smo zajedno prebrodili neke teške trenutke, ipak smo se prvu godinu svađali više nego u sve godine veze prije i otkrili da neke mane koje prije nisu smetale smetaju kad ih trpiš svaki dan. Tvoja cura se vjerojatno iznenadila tom promjenom, misli da te u biti ne poznaje i uplašila se. Mislim da nije potrebno razdvajanje nego puuuuno razgovora. Slobodno joj prepričaj moje iskustvo i upitaj je da li je to možda razlog. Ako jest to je podloga da gradite svoju vezu iznova ovaj put na realnim očekivanjima koje čovjek nema dok se samo zabavlja s nekim. Bit će vam potrebno puno kompromisa, nešto ćeš promjeniti ti, nešto ona i ako se volite prebrodit ćete to. Ali bez spremnosti na kompromis samo ćete sve više nervirati jedno drugo i veza nema šanse. I na kraju ono što dodam svaki put kad nekome dajem savjet preko foruma. Ja ne poznajem ni tebe ni tvoju curu i moj se savjet temelji na mom iskustvu i mišljenju što bi moglo biti.

[blizanka]

@ Cordelia: koliko sam shvatila oni još nisu počeli živjeti zajedno nego su upravo trebali početi, ali slažem se sa tim što si napisala. Početkom zajedničkog života tek stvarno upoznaješ osobu, baš što se tiče ovih malih stvari, navika i sl. Ja još ne živim sa dragim, ali ajde na temelju nekih drugih iskustva znam da je to tako.

Isto bih htjela nadodati još nešto, nije baš tema, ali dijelom se dotiče: osobu upoznaješ stalno nanovo i nanovo.
Svaka nova situacija pokazuje još jedno novo lice ili osobinu partnera. Ako je paru stalo da veza uspije i stalo im je jednom do drugog onda će se učiti prilagoditi, raditi kompromise i sa svakim tim novim problemom ojačati vezu. Ljubav nije dovoljna sama za sebe i ne garantira da će uvijek sve biti divno i krasno. Oko svake veze se treba truditi, a pojava problema ne znači manjak ljubavi.

[Illana]

wonderboy kaže:

...Mene je moja punica nakon 3 mjeseca pitala:"jel ti nju oš il neš"?
Rekao sam oć, i odveo ju doma, jer sam znao da je ona ta, i sada smo OK.
Poludio bi u vezi 7 godina bez zajedničkog života.

kad je dečko poduzetna duha ...

a ni punica nije mačji kašalj ...

[soraya]

Ako ste skupa bili 7 godina očito si odgovarate, ali je jaaaaaaaaaaaako dug period za razdvojen život. Slažem se sa većinom postova koji kažu da ne treba siliti, nemoj!! To te samo odbije ( ja to iz iskustva, moj bivši nije nikako htio odustati). Ti moraš sam posložiti kockice i razmisliti što je bilo divno kod vas, a gdje ste se razišli. A na kraju uvijek možeš poslati JEDAN mail da joj kažeš sve što ti je u glavi, srcu, itd.... Ali samo jedan!!!! Ako vam je suđeno vratiti će ti se. Znaš kako kažu, strpljen- spašen!!!
Držim fige, nadam se da ćete se opet naći i biti sretni!!!!

[PaR4d0X]

hvala svima na jako zanimljivim odgovorima iz svakog sam pronašao po jedan zaključak ali kako Ingrein kaže da joj se motaju po glavi tuga, ravnodušnost, ljutnja, tuga, ravnodušnost i tak mi se to još vrti baš je tako i meni.
Jer u biti što je mene najviše muči a to je zašto tako odjednom i zašto bez pravog objašnjenja,jer ok ajde još kužim zamrzili smo jedno drugo ili nevjera pa imam nekakav pravi razlog ali ovako me je ostavila u položaju gdje ja ne znam ustvari gdje sam pogrješio tako da bih to mogao u konačnici i ispraviti.

danas sam još nešto zanimljivo čuo a to je da veza nemože bez malih svađica jer tako jedno drugome najbolje govorimo što nam smeta i onda pokušavamo poraditi na tome da rješimo taj problem a ujedno se na taj način i upoznajemo.Kod nas je baš bio takav slučaj da se nikad nismo svađali.

I da jedno pitanje za Ingrein jel te muči onaj osjećaj "pa što sad radi?" "pa skim je sad?" znaš ono kao da još uvjek moraš imati kontrolu nad time.Sad da li je to neka vrsta ljubomore "ako sam ja tužan mora biti i ona/on" ili još uvjek postoje ti osjećaji koji jako sporo odlaze nakon toliko dugo vremena pa ti se glava puni tim negativnim mislima.Iskreno nikad ovakav nisam bio prije.

I da još jedno pitanjce za cure...koliko sam sex utječe na prekid,mislim da li se netko može tako brzo ohladiti u vezi radi toga.I za one koji su prekidali duže veze koliko se često sjetite toga ako vam je bilo super?.U mom slučaju je sex bio super tako da mi i to sad uzasno fali.

[Ingrein]

kad smo kod malih svađica...naravno, da smo ih imali. i fala bogu da smo si govorili šta nas smeta. komunikacija nam je bila dobra. to razumijevanje nas je spojilo...
i to mene sad najviše ubija u pojam. sad ne može razgovarati sa mnom.
ja se ne pitam di je, šta radi - jer znam odgovore ....ja se osjećam ko da sam odbijena od majčine sise ono, jedan dan te mazi,pazi, drugi dan te tjera od sebe s onim hladnim izrazom na licu.
prvo sam naravno pomislila da je napravio neku glupost, a poslije sam išla analizirat kaj sam to ja mogla usrat.il mi oboje. ma puno je toga, ali ništa tolko bitno da me čovjek prek noći samo gurne od sebe.