Svekrve vol. 3

[sanjita]

Lutkina kuća kaže:

A ne znam koliko je uspjela. Odselila je prije 2-3 godine, a ovaj fizički incident se dogodio prije godinu i to nasred ceste. Znači da ju je svekrva negdje susrela u najboljem slučaju. Gnjavila ju je dosta, čak je i nazivala na telefon njenog stanodavca i ispitivala ga o njoj.

koji je kurac tim našim starim ženama?!

[Lutkina kuća]

sanjita kaže:

koji je kurac tim našim starim ženama?!

Nemam pojma stvarno. Možda je problem u našim muževima koji nisu dosta muževni nego mamini sinovi pa žene pruzmu tu ulogu i pošašave. Inače ja u svom slučaju mislim da je glavni problem ovo što je Joshua primjetio, a to je da nju nitko ne zaustavlja. Muž joj nema apsolutno nikakav stav i u svemu joj podilazi. Da je imala nekoga tko bi je urazumio i provodio s njom kvalitetno bračno vrijeme sigurno ne bi bila tak luda i bila bi zadovoljnija.

[a1exa]

Lutkina kuća kaže:

A ne znam koliko je uspjela. Odselila je prije 2-3 godine, a ovaj fizički incident se dogodio prije godinu i to nasred ceste. Znači da ju je svekrva negdje susrela u najboljem slučaju. Gnjavila ju je dosta, čak je i nazivala na telefon njenog stanodavca i ispitivala ga o njoj.

Mala digresija. Iz mog iskustva cesto takvi ljudi budu jako fokusirani na jednu osobu (druga snaha) i kad jednom ta osoba se makne zlostavljac nade drugu zrtvu(potencijalno tebe). jer to su takvi ljud, uvijek moraju imati nekoga na piku.
Mozda nije tako u tvom slucaju ali me bas bas podsjetilo sve sto si napisala o njoj na takve slucajeve.

[leeloo27]

Koja psiho baba.

Onda netko dođe i krene pisati kako treba poštivati svekrvu, razgovarati s njom i sl. Da, ako je normalna, ovakve psiho babe treba zaobilaziti u širokom luku i izbjegavati. Ja si dijete ne bi sa ovakvom osobom ostavljala nasamo.

[Lutkina kuća]

a1exa kaže:

Mala digresija. Iz mog iskustva cesto takvi ljudi budu jako fokusirani na jednu osobu (druga snaha) i kad jednom ta osoba se makne zlostavljac nade drugu zrtvu(potencijalno tebe). jer to su takvi ljud, uvijek moraju imati nekoga na piku.
Mozda nije tako u tvom slucaju ali me bas bas podsjetilo sve sto si napisala o njoj na takve slucajeve.

Iskreno meni se čini da je sve i krenulo tim smjerom jer sam ja od jednom nakon udaje i što sam rodila počela polako postajati ovakva, pa onakva. Čula sam već par epiteta koji su prvotno bili dodjeljeni toj drugoj snahi. Ja nju nisam dobro niti upoznala jer je otišla kad sam ja došla i uglavnom sam od svekrve slušala o njoj, pa sam mislila da je ona neka stvarno loša osoba dok nisam skužila kaj se tu dešava bedak...

[mslm]

Evo bok svima,moram se i ja uključit i malo "olakšat" jer ću poludit . Ovako u braku sam 11god udala sam se sa 20,imam 4-ero djece.Zaposlena sam,trenutno na porodiljnom.Od početka mm i ja živimo u kući svekra i svekrve.Jedno 2 god. smo bili živjeli u Austriji sami.Znači ja imam problem sa svekrvom.Ona imam mm i kćer.Znači opsjednuta je sa njim.Nije bila u djetinjstvu sa njima (živjeli su vani) baka ih je odgajala.Tepa mu kao malom djetetu,mami ga sa ručkom(ja svaki dan kuham) samo da ne pojede samnom i djecom,pere mu robu ako koji komad odjeće on ostavi dole.Već sam joj par put rekla da ne radi to jer ja se brinem za nas. Da ne napominjem kako mi se znala miješat i u odgoj djece jer njena kćer to ovako,onako samo što to ona mudrim putem da mi ne kaže direktno već u lice.Ajde nekako sam ja to podnosila no ima godina dana kako je svekar umro.Ona kao da je poludila,stalno kuka,uvijek ju nešto boli,samo da pridobije muževu pažnju.Ogovara me okolo svojim babama (saznala sam),radila sam do 8. mj. trudnoće sa upaljenom venom ona je znala pričuvat treće dijete kad nije u vrtiću,znači svaki 2. dan na 4h. Pričala je kako se ja samo skitam,da ona jadna čuva djecu itd.Moja ju prijateljica čula. Nakon 4.-tog poroda nakon 2.mj. ja padnem i strgam nogu (to je bio pakao još sa malom bebom i troje djece koji ovise o meni),mm me vodio na hitnu ona mom starijem djetetu kaže: "Boli me briga za njom,nek mojoj djeci nije ništa bilo."Da ne napomenem da mi u tom razdoblju ništa nije htjela pomoć tipa skuhat,oprat suđe već je znala uletit u 6 ujutro u moju sobu jer je beba zaplakala i razbudit cijelu kuću.
Ali drugi problem je mm koji joj je uvijek bio privržen,sad još više kad je ostala udovica.
Neku večer smo se posvađali,i u tom žaru riječi (svašta mi je rekao) ja sam mu opsovala mater.E tad je on poludio.Otad jede dole kod mamice(a ona cvate jedva je dočekala)gore samo dođe spavat(u boravku) i istuširat se,zblokirao me na mob. uopće ne mogu mu ni poruku poslat tipa nešto oko djece.Preko nje mi prenosi poruke.
Što napravit,volim ga i on voli mene,ali ona je uvijek tu između nas.
Kad smo na moru sami sa djecom,uživamo,kad smo bili u Austriji sami isto tako.
Čim je ona tu on osjeća potrebu da joj pomaže,razgovara sa njom više nego samnom.dijeli mu savjete,mene nikad ne pita itd.
Par puta sam rekla da se odselimo,neće čuti,šta bi on išao u podstanare i bacao novce a ima ogromnu kuću.
Ne vidi da nam brak ide k vragu polako zbog nje.
Meni jako smeta što sam druga žena u njegovom životu i poludim kad ona titra oko njega.
Što bi vi napravili na mom mjestu?

[lala]

mslm kaže:

Nije bila u djetinjstvu sa njima (živjeli su vani) baka ih je odgajala.Tepa mu kao malom djetetu,mami ga sa ručkom(ja svaki dan kuham) samo da ne pojede samnom i djecom,pere mu robu ako koji komad odjeće on ostavi dole.?

E ovo ti je ključ. Sve te svekrve -patnice-kraljice koje nitko ne može skinut s trona, koje ne znaju za granice privatnosti prema odraslom sinu - zapravo nikad nisu imale normalan, blizak odnos sa svojim djetetom pun ljubavi. Nema tu ljubavi, fali je, s obje strane, da je ima, da je ikad bilo tog odnosa bezuvjetne ljubavi, lako bi sin rekao ne, ovako, zakinut je laka meta i uvijek će se boriti za mrvice ljubavi...tužno.
Po meni se tu može ili na terapiju (no, drugi par bičava je to što takvi sinovi ne priznaju d aimaju problem) ili odseliti. Ne želim ulaziti u razloge života odvojenosti od djeteta, ali tu vrlo često nisu u pitanju normalni odnosi prema djetetu-od početka. Poznajem previše identičnih priča da bi bila slučajnost.
Da se tu bar radi o ljubavi, onda bih ti preporučila razgovore sa svekrvom itd. Čuvaj svoje zdravlje i pokušaj se maknuti dok ne nepovratno ne narušiš odnos s mužem. Ukoliko muž ne želi promjenu, a tvoje zdravlje pati, onda na vrijeme odi. (To je krajnje rješenje, znam da imate djecu, ali ne triba im luda mater, a takve okolnosti su za poluditi, kao da nemaš dovoljno briga oko djece).

[sanjita]

mslm, pokreni rastavu i odseli. radiš i primat ćeš alimentaciju za četvero djece. nađi svoj život i interese, a on će dopuzati ko crv, tak izaberi šutnuti ga zauvijek ili primiti.

[onix]

mslm kaže:

...
Što bi vi napravili na mom mjestu?

Ne vidim ja tu sreće. Problem je što vas dvoje niste ekipa, a ne posesivno ponašanje njegove mame, ogovaranje i što si već nabrojala... Nadmudruješ sa svekrvom ne bi li on došao doma na ručak, psuješ mu mater, dok on s druge strane dozvoljava da se netko upliće u vaš odnos... Možeš ostat, trpit, nestrpljivo čekat da svekrva umre, nadati se da će se stvari poslije koliko-toliko pokrpati. Ili možeš otići. On neće. Da i ode, zamjerao bi ti to dok ne bi puklo.

[mslm]

Da,razmišljala sam o odlasku,ali ja nemam nikoga kome bi mogla otići.Roditelje nemam. Razmišljala sam i o podstanarstvu,ali sa porodiljnim teško uz 4-ero djece. Znam da zbog njegovog djetinjstva i je sve ovako. Da se razumijemo ne branim ja njemu da on viđa svoju mater ili popije s njom kavu,samo želim da malo ohladi od nas i da on shvati da ima svoju obitelj.

[septembar29]

..

[septembar29]

Napisala sam dug post i nesto zeznula izgleda..

Uglavnom, treba mi pomoc.
Kako se postaviti kada muzevim roditeljima smeta, posebno njegovoj mami, jer js posjecujem svoje cesto. Mm i ja smo u drugom gradu, i moji su blize nego njegovi. On nema vremena cesto ici, odemo jednom u dva mjeseca zajedno kod svih, a ja jos svake dvije ili tri sedmice odem svojima jer eto pozelim, a i oni imaju samo mene..
Muz krije od njih kad god ja idem, sto je meni bezveze ali eto on ih najbolje poznaje. Njemu inace je sasvim uredu da js posjecujem svoje i postuje to. Kada me svekrva skoro upitala jesam li se uspjela napokon odvojiti od svog grada i roditelja i idem li im cesto, mm je sam rekao da idem i da je to ok.
Studenti smo oboje, s tim sto on jos i radi. A ja kako imam vise slobodnog vremena, imam priliku i otici. Njegovi mi nisu usput nikako, a iskreno nemam bas zelju sama ici, jer u braku smo tek godinu i pol i nismo se toliko dobro upoznali. Ni oni nama skoro nikako ne dolaze, svega dva puta. Mene ovo sve muci jer i inace imam problema sa osjecajem krivice, pa me ovo opterecuje i razmisljam jel uopce uredu ici samo svojima, a njegove zaobilaziti. Uskoro im trebamo ici i ja ne znam kako cu se ponasati, obzirom da me ovo na neki nacin skroz udaljilo, izgubila sam volju za zblizavanjem sa njima. Znam da mi svekrva sama nece reci jer i inace ako joj nesto smeta, muzu ce reci a ne meni.

Ali kako da se ja ponasam, da lazem da ne idem svojima? Da prestanem cesto ici? Ili da se bunim?

[Racine Carree]

Zašto ne bi išla svojima? Šta se to tvoju svekrvu tiče gdje ćeš ti ići? Ne budi smiješna.


Što da radiš? Reci joj da je to tvoja osobna stvar gdje, kod koga i koliko često ti ideš i da je nepristojno petljati se u tuđi život na takav način.

[anđeo tame]

Ti bi stvarno išla k svojima onako kako ti svekrva odredi da je njoj ok?

[mrafica]

septembar29 kaže:

Napisala sam dug post i nesto zeznula izgleda..

Pročitala sam tvoj post prije nego se izgubio i cijelo vrijeme mi je prolazilo glavom-majke ti kakvi ljudi sve postoje.

Mislim da si se skroz dobro postavila i da tako trebaš i nastaviti. Biti pristojna i uljudna s njima, do granica do koje je ljudski, a živjeti svoj život po svome. Nemoj se zavaravati da bi njima sve bilo ok da ti prestaneš ići kod svojih, tada bi prigovarali zbog nečeg drugog. Pokušati zadovoljiti takve ljude je jalov posao, ne upuštaj se u to.
Samo se moraš u glavi srediti da te prestane to mučiti toliko.

Pitanja koga više volite, ponašanje njegove sestre, ne znam što mi je čudnije od čega.

Ovako na prvu i muž ti se sasvim dobro nosi sa svime time i velim, jedino još trebaš postići mir u glavi sama sa sobom i bit ćeš sretnija.

[Panga]

septembar29 kaže:

Napisala sam dug post i nesto zeznula izgleda..

Uglavnom, treba mi pomoc.
Kako se postaviti kada muzevim roditeljima smeta, posebno njegovoj mami, jer js posjecujem svoje cesto. Mm i ja smo u drugom gradu, i moji su blize nego njegovi. On nema vremena cesto ici, odemo jednom u dva mjeseca zajedno kod svih, a ja jos svake dvije ili tri sedmice odem svojima jer eto pozelim, a i oni imaju samo mene..
Muz krije od njih kad god ja idem, sto je meni bezveze ali eto on ih najbolje poznaje. Njemu inace je sasvim uredu da js posjecujem svoje i postuje to. Kada me svekrva skoro upitala jesam li se uspjela napokon odvojiti od svog grada i roditelja i idem li im cesto, mm je sam rekao da idem i da je to ok.
Studenti smo oboje, s tim sto on jos i radi. A ja kako imam vise slobodnog vremena, imam priliku i otici. Njegovi mi nisu usput nikako, a iskreno nemam bas zelju sama ici, jer u braku smo tek godinu i pol i nismo se toliko dobro upoznali. Ni oni nama skoro nikako ne dolaze, svega dva puta. Mene ovo sve muci jer i inace imam problema sa osjecajem krivice, pa me ovo opterecuje i razmisljam jel uopce uredu ici samo svojima, a njegove zaobilaziti. Uskoro im trebamo ici i ja ne znam kako cu se ponasati, obzirom da me ovo na neki nacin skroz udaljilo, izgubila sam volju za zblizavanjem sa njima. Znam da mi svekrva sama nece reci jer i inace ako joj nesto smeta, muzu ce reci a ne meni.

Ali kako da se ja ponasam, da lazem da ne idem svojima? Da prestanem cesto ici? Ili da se bunim?

Idi svojima kad želiš, ako te muževi roditelji pitaju da li si bila kod njih, kratko i jasno reci "Da". Na nikakva druga pitanja i podbadanja nisi dužna reagirati.
Pa kaj ćeš od njih tražiti dopuštenje da ideš negdje??? I poslije im podnositi izvještaj? Ja bih bio pristojan i ignorirao podbadanja tako dugo dok više ne bih htio, a onda bih im lijepor rekao da ću ja ići gdje želim i kad želim i da njih ne planiram ni u jednom slučaju pitati za dopuštenje niti im se javljati kad idem i gdje idem i da je to moja zadnja komunikacija s njima na tu temu.
A imaš sreću što ti je muž OK, tako da mislim da se ne trebaš previše brinuti.

[higijeničarka]

mslm kaže:

Ne vidi da nam brak ide k vragu polako zbog nje.

Ah, na zalost, ti ne vidis da ti brak ide k vragu zbog njega. Ne zbog nje. Kad to uvidis, znat ces sto treba.

[higijeničarka]

septembar29 kaže:

Ali kako da se ja ponasam, da lazem da ne idem svojima? Da prestanem cesto ici? Ili da se bunim?

Vas dvoje pod hitno trebate uzgojit muda. On pogotovo. I to ti je rjesenje.

[Daphne Doo]

mslm kaže:

Evo bok svima,moram se i ja uključit i malo "olakšat" jer ću poludit . Ovako u braku sam 11god udala sam se sa 20,imam 4-ero djece.Zaposlena sam,trenutno na porodiljnom.Od početka mm i ja živimo u kući svekra i svekrve.Jedno 2 god. smo bili živjeli u Austriji sami.Znači ja imam problem sa svekrvom.Ona imam mm i kćer.Znači opsjednuta je sa njim.Nije bila u djetinjstvu sa njima (živjeli su vani) baka ih je odgajala.Tepa mu kao malom djetetu,mami ga sa ručkom(ja svaki dan kuham) samo da ne pojede samnom i djecom,pere mu robu ako koji komad odjeće on ostavi dole.Već sam joj par put rekla da ne radi to jer ja se brinem za nas. Da ne napominjem kako mi se znala miješat i u odgoj djece jer njena kćer to ovako,onako samo što to ona mudrim putem da mi ne kaže direktno već u lice.Ajde nekako sam ja to podnosila no ima godina dana kako je svekar umro.Ona kao da je poludila,stalno kuka,uvijek ju nešto boli,samo da pridobije muževu pažnju.Ogovara me okolo svojim babama (saznala sam),radila sam do 8. mj. trudnoće sa upaljenom venom ona je znala pričuvat treće dijete kad nije u vrtiću,znači svaki 2. dan na 4h. Pričala je kako se ja samo skitam,da ona jadna čuva djecu itd.Moja ju prijateljica čula. Nakon 4.-tog poroda nakon 2.mj. ja padnem i strgam nogu (to je bio pakao još sa malom bebom i troje djece koji ovise o meni),mm me vodio na hitnu ona mom starijem djetetu kaže: "Boli me briga za njom,nek mojoj djeci nije ništa bilo."Da ne napomenem da mi u tom razdoblju ništa nije htjela pomoć tipa skuhat,oprat suđe već je znala uletit u 6 ujutro u moju sobu jer je beba zaplakala i razbudit cijelu kuću.
Ali drugi problem je mm koji joj je uvijek bio privržen,sad još više kad je ostala udovica.
Neku večer smo se posvađali,i u tom žaru riječi (svašta mi je rekao) ja sam mu opsovala mater.E tad je on poludio.Otad jede dole kod mamice(a ona cvate jedva je dočekala)gore samo dođe spavat(u boravku) i istuširat se,zblokirao me na mob. uopće ne mogu mu ni poruku poslat tipa nešto oko djece.Preko nje mi prenosi poruke.
Što napravit,volim ga i on voli mene,ali ona je uvijek tu između nas.
Kad smo na moru sami sa djecom,uživamo,kad smo bili u Austriji sami isto tako.
Čim je ona tu on osjeća potrebu da joj pomaže,razgovara sa njom više nego samnom.dijeli mu savjete,mene nikad ne pita itd.
Par puta sam rekla da se odselimo,neće čuti,šta bi on išao u podstanare i bacao novce a ima ogromnu kuću.
Ne vidi da nam brak ide k vragu polako zbog nje.
Meni jako smeta što sam druga žena u njegovom životu i poludim kad ona titra oko njega.
Što bi vi napravili na mom mjestu?

Babu bih poslala u 3 krasna, skupa s muzem, odvojila se gore s djecom i zivjela svoj zivot dok gospodin ne uzgoji muda. Baba cvjeta sad kad je posrednik izmedu tebe i muza. Ne radi to. Cekaj da on bude sam (kada ona ode do trgovine ili klafrat kod susjede) i porazgovarajte k'o ljudi.

Bolje i prodati tu kucu i podijeliti se ili ici u podstanare pa imati mir. Njemu ti i djeca morate biti na prvom mjestu. Kao i tebi on i djeca.

septembar29 kaže:

Napisala sam dug post i nesto zeznula izgleda..

Uglavnom, treba mi pomoc.
Kako se postaviti kada muzevim roditeljima smeta, posebno njegovoj mami, jer js posjecujem svoje cesto. Mm i ja smo u drugom gradu, i moji su blize nego njegovi. On nema vremena cesto ici, odemo jednom u dva mjeseca zajedno kod svih, a ja jos svake dvije ili tri sedmice odem svojima jer eto pozelim, a i oni imaju samo mene..
Muz krije od njih kad god ja idem, sto je meni bezveze ali eto on ih najbolje poznaje. Njemu inace je sasvim uredu da js posjecujem svoje i postuje to. Kada me svekrva skoro upitala jesam li se uspjela napokon odvojiti od svog grada i roditelja i idem li im cesto, mm je sam rekao da idem i da je to ok.
Studenti smo oboje, s tim sto on jos i radi. A ja kako imam vise slobodnog vremena, imam priliku i otici. Njegovi mi nisu usput nikako, a iskreno nemam bas zelju sama ici, jer u braku smo tek godinu i pol i nismo se toliko dobro upoznali. Ni oni nama skoro nikako ne dolaze, svega dva puta. Mene ovo sve muci jer i inace imam problema sa osjecajem krivice, pa me ovo opterecuje i razmisljam jel uopce uredu ici samo svojima, a njegove zaobilaziti. Uskoro im trebamo ici i ja ne znam kako cu se ponasati, obzirom da me ovo na neki nacin skroz udaljilo, izgubila sam volju za zblizavanjem sa njima. Znam da mi svekrva sama nece reci jer i inace ako joj nesto smeta, muzu ce reci a ne meni.

Ali kako da se ja ponasam, da lazem da ne idem svojima? Da prestanem cesto ici? Ili da se bunim?

Kada te pitaju ides li svojima samo ignoriraj ili nadrkano-zajebantski odgovori nesto da im jasno das do znanja da ih se to ne tice. Ako budu uporni toliko da ti je neugodno, reci muzu neka im objasni da se njih to ne tice i nek te ne stavljaju u neugodnu poziciju s tim pitanjima. Jer ih nema sto biti briga ides li kod svojih ili ne.

[QMSBiaaač]

Daphne Doo kaže:

Kada te pitaju ides li svojima samo ignoriraj ili nadrkano-zajebantski odgovori nesto da im jasno das do znanja da ih se to ne tice. Ako budu uporni toliko da ti je neugodno, reci muzu neka im objasni da se njih to ne tice i nek te ne stavljaju u neugodnu poziciju s tim pitanjima. Jer ih nema sto biti briga ides li kod svojih ili ne.

Ja bi ih nazvala od staraca čisto da im javim da sam tamo, da sam stigla i da ne brinu.

Prošla sam sličnu situaciju gdje se od mene tražilo da ,znaš, smanjim te odlaske kod svojih roditelja jer sam ja sad udana žena i ima da se družim sa njegovom familijom isključivo. Pa čak i kad dolazi neka random rođakinja koju nikad nisam (i nikad više nisam) vidjela, od mene se tražilo da odjebem tatin rođendan i ostanem s njima. Naravno, tada sam im (uz podršku mužjaka) objasnila da me nisu našli na putu i da nemaju nikakve štete od mog odlaska kod mojih.

Nisu prestali dok se nisam preselila... kod svojih