Jeste li ikada požalili što ste se razveli?

[Benny]

Za dobro ili lośe u braku uvijek su obadvoje zaslużni ili krivi.
Svaljivanje krivice na sebe ili drugoga je samo bjeżanje od istine, koje u daljnjoj perspektivi nićemu dobrom ne slużi.

[Flat]

benny kaže:

Za dobro ili lośe u braku uvijek su obadvoje zaslużni ili krivi.
Svaljivanje krivice na sebe ili drugoga je samo bjeżanje od istine, koje u daljnjoj perspektivi nićemu dobrom ne slużi.

A ako si u vezi sa narcisom, borderom, osobom koja ima problema sa intimnosti, osobom koja ne zna biti ranjiva, osobom koja ima madona whore kompleks, osobom koja je defenzivna, osobom koja probleme guranpod tepih, osobom koja te tretira sutnjom ako nije po njenom, osobom koja stalno prigovara za svaku sitnicu, osobom koja je zaljubljiva i ponese ju oa olako vara...?

Daj mi malo pojasni?

[Muškica]

Flat kaže:

A ako si u vezi sa narcisom, borderom, osobom koja ima problema sa intimnosti, osobom koja ne zna biti ranjiva, osobom koja ima madona whore kompleks, osobom koja je defenzivna, osobom koja probleme guranpod tepih, osobom koja te tretira sutnjom ako nije po njenom, osobom koja stalno prigovara za svaku sitnicu, osobom koja je zaljubljiva i ponese ju oa olako vara...?

Daj mi malo pojasni?

A, gdje je tvoja odgovornost što si ušao u vezu i odlučio sklopiti brak sa osobom koja je narcis, border, itd?
Šta to govori o tebi?

[poison.Ivy]

Muškica kaže:

A, gdje je tvoja odgovornost što si ušao u vezu i odlučio sklopiti brak sa osobom koja je narcis, border, itd?
Šta to govori o tebi?

narcisi i borderi jako dobro kriju da su narcisi i borderi - gooooooodinama - pa Flat vrlo vjerojatno nije znao da sklapa brak s narcisom ili borderom. odgovornost koju snosimo za biranje partnera je zapravo jako limitirana jer biramo ono što nam je prezentirano, nikada ne možemo znati ŠTO to biramo jer bi za to osobu trebali upoznavati stoljećima.

ako ja biram partnera koji mi krije da je psihički bolestan - ni pod razno tu ne mogu biti kriva samoj sebi.

[Muškica]

poison.Ivy kaže:

odgovornost koju snosimo za biranje partnera je zapravo jako limitirana jer biramo ono što nam je prezentirano, nikada ne možemo znati ŠTO to biramo jer bi za to osobu trebali upoznavati stoljećima.

ako ja biram partnera koji mi krije da je psihički bolestan - ni pod razno tu ne mogu biti kriva samoj sebi.

Ne kriva. Ali, odgovorna da.
Pod odgovornost mislim - vlastiti izbor. Jebiga. I onda kada se zajebeš/te zajebu.

Prihvatiš da si se zajebo u percepciji koja ti je prezentirana neiskreno.
Ili, se makar upitaš: kako to da mi se svidjela osoba koja muljari?
Me kužiš? Na tu vrstu odgovornosti mislim, ne na krivicu.
Neću kriviti sebe što me netko zajebo, ali ću se lupiti nogom u dupe jer sam htjela vidjeti ono čega nema.

[poison.Ivy]

Muškica kaže:

Prihvatiš da si se zajebo u percepciji...

ne, ne.

zajebati se u procjeni, željeti vidjeti ono čega nema i biti OBMANJEN, prevaren - to su dvije potpuno različite stvari. ukoliko tvoj supružnik tebi zataji psihičku bolest (a narcisi i borderi to jesu) - nisi se ti zajebala u percepciji. prevarilo te, obmanulo, izmanipuliralo. krećeš od pogrešne pretpostavke da čovjek uvijek zna ili može prepoznati da ga se mulja pa kao... dopušta sebi da bude izmuljan. rušiš cijeli koncept manipulacije.

u tom smislu - odgovornost ne postoji, a ako postoji... ona je iznimno limitirana. to je kao da tebe pokupi automobil na zebri pa ja tvrdim da si ti odgovorna za nesreću jer si birala proći baš TOM zebrom. eto, tvoj izbor.

dakle - ako ja sebi biram partnera pa nakon XY godina otkrijem da je šizofrenik, neću se udariti nogom u dupe jer sam se zajebala u percepciji (nisam) ili jer sam željela vidjeti nešto drugo (vidjela sam realnost, točno tako). možeš mi samo zamjeriti što nisam čekala 50 godina da osobu vidim u svim verzijama pa se ONDA odlučila upariti.

Ili, se makar upitaš: kako to da mi se svidjela osoba koja muljari?

odgovor je vrlo jednostavan - nije ti se svidjela osoba koja muljari. ti, naime, nisi ZNALA da muljari.

kod psihički bolesnih osoba, potrebne su GODINE suživota da čovjek uoči obrazac ponašanja pa da sve poveže u jedno i postavi dijagnozu. ništa od toga ne vidiš na prvu, to su vrlo suptilne stvari koje se vide tek kroz goooodine i godine interakcije.

[Lela O.]

Mislim da tko je jednom prošao iskustvo sa narcisom ili borderom da se više neće tako zajebati, tako da... možda jednostavno je najbolji način to prihvatiti, shvatit ko finu lekciju i piči dalje.

Mislim, može se čovjek lupat po glavi do besvjesti, jer da- to šta netko ima dijagnozu poremećaja ličnosti a ti ne znaš nije isto kao i biti slab i pasti na sve meguće manipulacije i odbijati vidjeti upravo to- pravi karakter osobe al ono... ni od lupanja po glavi nitko neće baš puno dobiti

[Mamekica]

Jedan jako dobar tekst o narcisima. http://www.galaksija.com/planeta/nar...j_licnosti.htm

[Flat]

Muškica kaže:

A, gdje je tvoja odgovornost što si ušao u vezu i odlučio sklopiti brak sa osobom koja je narcis, border, itd?
Šta to govori o tebi?

taj dio sam htio napisati u postu koji citiras, ali sam morao nesto hitno napraviti pa sam stao.

naravno da je moja krivica ako budem sa takvom, ali ljubav je pomalo slijepa i ja volim da su veze zauvijek (iako sam sad svjestan da nisu) pa se tak i ponasam. uvijek se nadam da ce biti bolje.

ovdje se ne prica o tome vec da su za krah uvijek krive obje strane, a misli se na svakakve stvari od nepomaganja u kuci do manjka emotivne potpore ili cak agresije.

kad se vec ozenim, losa odluka je vec donesena pa ne znam kak sam ja dalje kriv za raspad braka osim da sam ga prekinuo ranije pa bi opet porpao, ali bi se to dogodilo ranije.

[Flat]

Mamekica kaže:

Jedan jako dobar tekst o narcisima. http://www.galaksija.com/planeta/nar...j_licnosti.htm

jesi li citala o borderlajnima i o vezama sa borderlajnima?

danas sam nacuo da imas problem pa ako si se susrela sa nekim od poremecaja, izrazavam zaljenje.

[Loonie.]

Mamekica kaže:

Jedan jako dobar tekst o narcisima. http://www.galaksija.com/planeta/nar...j_licnosti.htm

Zbilja je dobar. Thanks!

[Lord Byron]

A svaki narcis/border/šnaucer/nešto zna da je to što je, zna da ima dijagnozu - samo ju, kurvin sin, taji?

[Mamekica]

Ne, ne znaju. Čak i kad su suočeni, nisu sposobni probaviti. Ne razumiju, fali im jedna čitava dimenzija, alati, udovi, ne znam. Zato je tako teško otići. Ko da imaš posla s djetom sa ograničenjima, koje je fizički naraslo, pa nisi više u stanju se o njemu brinuti.

[Ertrinken]

Muškica kaže:

A, gdje je tvoja odgovornost što si ušao u vezu i odlučio sklopiti brak sa osobom koja je narcis, border, itd?
Šta to govori o tebi?

Da bi svako prije nego što udje u vezu sa nekim prvo trebao završiti u najmanju ruku psihologiju(još bolje -specijalizirati psihijatriju)
Za dijagnosticiranje poremećaja ličnosti često trebaju godine, a većina nas smo laici, kojima nije prvi impuls psihijatrijsko vještačenje. Nije da ljudi koji imaju psihičkih problema imaju to ispisano na čelu, kao i da se neke bolesti ili poremećaj ispolji tek puno kasnije.

[Martian7]

Mamekica kaže:

Ne, ne znaju. Čak i kad su suočeni, nisu sposobni probaviti. Ne razumiju, fali im jedna čitava dimenzija, alati, udovi, ne znam. Zato je tako teško otići. Ko da imaš posla s djetom sa ograničenjima, koje je fizički naraslo, pa nisi više u stanju se o njemu brinuti.

Uglavnom ne zele znati, ne zele priznati i ne zele ista poduzeti kako bi svojim bliznjima bili manje naporni.

[Don`t cry]

Lord Byron kaže:

A svaki narcis/border/šnaucer/nešto zna da je to što je, zna da ima dijagnozu - samo ju, kurvin sin, taji?

Mamekica kaže:

Ne, ne znaju. Čak i kad su suočeni, nisu sposobni probaviti. Ne razumiju, fali im jedna čitava dimenzija, alati, udovi, ne znam. Zato je tako teško otići. Ko da imaš posla s djetom sa ograničenjima, koje je fizički naraslo, pa nisi više u stanju se o njemu brinuti.

Martian7 kaže:

Uglavnom ne zele znati, ne zele priznati i ne zele ista poduzeti kako bi svojim bliznjima bili manje naporni.

Ma nije da ne žele znati nego ne mogu. Inače to ne bi bila bolest.
Imam oko sebe par ljudi s F dijagnozama i jednostavno teško je to. Ne možeš shvatiti kako netko ne shvaća što radi ljudima oko sebe, al to je njihov svemir, a nama je ovo naš. Sudaramo se na veliko i ni dobro.
Ja sam s godinama naučila izbjegavati labilne osobe.
Ne mogu, iscrpljena sam jer, koliko god hoćeš pomoći takvoj osobi, to je nemoguća misija.

[Martian7]

Don`t cry kaže:

Ma nije da ne žele znati nego ne mogu. Inače to ne bi bila bolest.
Imam oko sebe par ljudi s F dijagnozama i jednostavno teško je to. Ne možeš shvatiti kako netko ne shvaća što radi ljudima oko sebe, al to je njihov svemir, a nama je ovo naš. Sudaramo se na veliko i ni dobro.
Ja sam s godinama naučila izbjegavati labilne osobe.
Ne mogu, iscrpljena sam jer, koliko god hoćeš pomoći takvoj osobi, to je nemoguća misija.

Ja imam F dijagnozu, dapače 2 (1 + 1 gratis ), pa sam svjesna i dijagnoza i kakva sam katkada prema ljudima oko sebe. Doduše, nisam ni border ni narcis.
Borderi nekada i potraže pomoć psihijatra jer su teški i sebi, a ne samo drugima, a narcisi nikad ili skoro nikad.

[Don`t cry]

Martian7 kaže:

Ja imam F dijagnozu, dapače 2 (1 + 1 gratis ), pa sam svjesna i dijagnoza i kakva sam katkada prema ljudima oko sebe. Doduše, nisam ni border ni narcis.
Borderi nekada i potraže pomoć psihijatra jer su teški i sebi, a ne samo drugima, a narcisi nikad ili skoro nikad.

onda imaš dobro pogođenu terapiju i to je vrhunski

ali oni ne traže pomoć jer je core njihove bolesti da su uvjereni da su jedini oni dobro, a ujedno i dobri i ispravni. jedini oni

[Martian7]

Don`t cry kaže:

onda imaš dobro pogođenu terapiju i to je vrhunski

Imam jer sam se potrudila pronaći što bolju psihijatricu, koja je ujedno i psihoterapeutica, pa sam išla prvo na individualnu, a sada već dulje vrijeme na grupnu psihoterapiju, a uzimam i farmakoterapiju, iako u vrlo maloj dozi.

Don`t cry kaže:

ali oni ne traže pomoć jer je core njihove bolesti da su uvjereni da su jedini oni dobro, a ujedno i dobri i ispravni. jedini oni

I onda to rezultira time da svi (ili bar, skoro svi) oko njih osim njih samih posjećuju psihijatre i liječe se od raznih posljedica njihovoga bezobzirnoga ponašanja.

[Tetatajnica]

Evo, nova na forumu. Odselila se od supruga prije dva tjedna, nakon 10 godina braka, dvoje djece, 36 godina...

Tek za nekoliko dana planiram u CZSS, kako bi se sporazumjeli po pitanju djece... Tako da me sve zapravo tek čeka.
No, pitanje razvoda godinama mi se motalo po mislima. Došla sam do faze kada mi se čini da mi je sve jasno i odgovori mi se nude sami od sebe.
Tako da, do razvoda će svakako doći, više nema mjesta predomišljanju.

Da se razumijemo, plakala sam. Plakala sam po cijele dane, ali samo nekoliko dana, kada sam se s djecom odselila. Plakala sam zbog gubitka i zbog djece, jer im nismo bili u stanju omogućiti odrastanje u normalnoj, funkcionalnoj obitelji, ali nisam plakala zbog njega.

O mom (uskoro bivšem) suprugu ne zanima me više apsolutno ništa, jedino mi je bitno da ima dobar odnos s djecom za vrijeme dok ih bude viđao. Odselila sam se, a meni i djeci sam pokupila samo robu i osnovne potrepštine. Pustila sam ga da bude u našoj kući, vozi naš auto i jede hranu koju smo zajedno kupili, dok se imovinskopravna situacija ne sredi. On plaća dva kredita koja imamo, ali oni su otprilike jednaki visini alimentacije koju će danas-sutra plaćati, tako da smo za sada u statusu quo što se tiče financija.
Ako ne uspijemo odmah sve prodati, on će plaćati alimentaciju, a ja ću njemu isplaćivati iznos polovice kredita. Ne komuniciramo baš, ali načelno smo se složili da će djeca ostati sa mnom. To je u teoriji, a sada, kako će sve ispasti na kraju, tko to zna...

Već sada se osjećam kao da mi je netko maknuo šapu iznad glave, kao da mogu lakše disati. Ne razmišljam o ničem drugome, samo o tome kako ćemo djeca i ja sada moći sami sebi organizirati život bez vojničke stege, spartanskih pravila i discipline po kojima smo živjeli. I toliko se osjećam sretno zbog toga.

Međutim, većina razvedenih (i onih koji su imali priliku svjedočiti razvodu bliskih im osoba) govore kako je razvod previše bolan, psihički težak, svjedoče da često preispituješ svoju odluku...

Je li moguće da sam već ''odbolovovala'' svoj brak u godinama kojima sam se trudila da uspije, doživljavala jedan poraz za drugim dok nisam potpuno izgubila nadu u uspjeh?
Točno se sjećam trenutka kada mi je postalo apsolutno neprihvatljivo provesti još i jedan dan s njim.

Molim iskusnije da mi odgovore, je li moguće da je najgore (psihički) već prošlo? Ili moram ipak pričekati prvi Božić bez njega da bih znala?

Hvala svima na iskrenosti, unaprijed...