Kako se osjećaju oni koji ostavljaju bračnog partnera

[Morticia6]

Razvodimo se nakon 4 godine braka i dvoje djece, manjem je samo 6 mjeseci. Nakon dvije recimo veće svađe za koje sam ja bila krivac rekao mi je da me više ne voli i da je ravnodušan prema meni, te da će mi biti teško al da imam dvoje djece koja će me dici na noge. Nije htio ni porazgovarati, samo je pošao. Zapravo nekoliko dana vraćao bi se doma samo prespavati na kauču i to u rane jutrarnje sate, nakon čega sam mu rekla da pođe ako je već našim roditeljima rekao da se razvodimo i da je to njegova konačna odluka. Najviše me ljutilo što se ujutro ne bi javio djetetu koje bi ga budilo. On time smatra da sam ga ja potjerala. Tvrdi da sam ja jedini krivac za raspad braka, da sam ubila njegove osjećaje te da se radi mene zadnjih mjesec dana propio. Istina je da su odnosi zahladili, s moje strane je bila nekakva nesigurnost, ali napominjem da sam rodila prije pola godine te sam mu tvrdila da se odnosi među partnerima moraju promijeniti nakon što dođu djeca, pogotovo mala bebica, jednostavno više nismo imali toliko vremena za nas. Prvih mjesec dana odvojenog života stalno se derao na mene, bio je pun ljutnje i bijesa, nije htio dati novce za djecu, da bi se iznenada smirio i započeo normalan razgovor kojeg je on potaknuo. Imam osjećej da se promijenio nakon razgovora sa zajedničkom prijateljicom, koja mu je rekla da moramo naći zdravu komunikaciju radi djece, a također se kod nje raspitivao kako izgleda njihov brak,te gdje i s kim sam izašla, ali joj je ipak rekao da je definitivno odlučio da je kraj jer mu zadnjih 2-3 godine ionako nije valjalo, što mi nikad nije pokazivao, sasavim suprotno, svako malo je, kao i par dana prije prekida, govorio da smo mu ja i djeca sve na svijetu. Nije mi jasno da li me želi samo kontrolirati ili nije raščistio sam sa sobom... Zanima me kako se ponašaju i osjećaju oni koji ostave bračnog partnera?

[sama45]

Morticia6 kaže:

Razvodimo se nakon 4 godine braka i dvoje djece, manjem je samo 6 mjeseci. Nakon dvije recimo veće svađe za koje sam ja bila krivac rekao mi je da me više ne voli i da je ravnodušan prema meni, te da će mi biti teško al da imam dvoje djece koja će me dici na noge. Nije htio ni porazgovarati, samo je pošao. Zapravo nekoliko dana vraćao bi se doma samo prespavati na kauču i to u rane jutrarnje sate, nakon čega sam mu rekla da pođe ako je već našim roditeljima rekao da se razvodimo i da je to njegova konačna odluka. Najviše me ljutilo što se ujutro ne bi javio djetetu koje bi ga budilo. On time smatra da sam ga ja potjerala. Tvrdi da sam ja jedini krivac za raspad braka, da sam ubila njegove osjećaje te da se radi mene zadnjih mjesec dana propio. Istina je da su odnosi zahladili, s moje strane je bila nekakva nesigurnost, ali napominjem da sam rodila prije pola godine te sam mu tvrdila da se odnosi među partnerima moraju promijeniti nakon što dođu djeca, pogotovo mala bebica, jednostavno više nismo imali toliko vremena za nas. Prvih mjesec dana odvojenog života stalno se derao na mene, bio je pun ljutnje i bijesa, nije htio dati novce za djecu, da bi se iznenada smirio i započeo normalan razgovor kojeg je on potaknuo. Imam osjećej da se promijenio nakon razgovora sa zajedničkom prijateljicom, koja mu je rekla da moramo naći zdravu komunikaciju radi djece, a također se kod nje raspitivao kako izgleda njihov brak,te gdje i s kim sam izašla, ali joj je ipak rekao da je definitivno odlučio da je kraj jer mu zadnjih 2-3 godine ionako nije valjalo, što mi nikad nije pokazivao, sasavim suprotno, svako malo je, kao i par dana prije prekida, govorio da smo mu ja i djeca sve na svijetu. Nije mi jasno da li me želi samo kontrolirati ili nije raščistio sam sa sobom... Zanima me kako se ponašaju i osjećaju oni koji ostave bračnog partnera?

Rekla bih da se tvoj muž nekako brzo odlučio za konačan prekid, pogotovo jer imate malu djecu.

Neću biti prorok ali rekla bih da ima rezervu, i da su mu te svađe dobra isprika da ti ispadneš kriva za raspad.

[skorpionka87]

Nije mu bilo dobro zadnjih 2g, ali je svejedno išao praviti dijete?
I sad si ti tu jedini i najveći krivac za sve ?
Khmm, kako da ne.
Koliko ti uopće godina ima muž?
Meni isto djeluje kao netko tko već ima rezervu 😕

[salevart]

Evo i ja sam u sličnoj situaciji kao i Morticia samo još dosta neizvjesnijoj i težoj jer mene je ostavila supruga i ostavila mi dvoje djece,još nismo razvedeni na papiru mada kao da i jesmo jer nje nema već 4 mjeseca i nitko nezna gdje je nit se javlja našoj djeci,uskoro će je tražit i interpol jer ju "obična policija nije pronašla".

Znači prije nego je raskinula samnom rekla mi je da i kad je ulazila u brak samnom da je nekog drugog voljela više, znači po tome ona nije ustvari nije znala šta želi, i htjela je već nakon godine dana braka vratit se tome bivšom dečku, ali eto nekako smo opstali u braku i gurali tako oko 5 godina, ali nisam ni ja bio bez grijeha jer sam igrao kladionicu, ali šta se tiče toga nisam ja tu sad trošio neke velike novce,ustvari prvo mi je bilo da si naše obiteljske potrebe namirimo a zatim ono nešto sastrane sam znao odigrat u kladionici,medjutim ona je rekla da mi je kladionica važnija od nje šta nije bilo istina jer mi je jako bilo stalo do nje, i da šta se tiče te kladionice jedan sam od rijetkih šta je dobio velike novce na njoj i ona je to znala, ali i ja sam kasnije shvatio da se ljubav ne kupuje novcem već sa iskazivanjem više pažnje prema partneru, ali nije da sam ja bio hladan i da se nisam mazio sa njom ili pokazivao joj uopće pažnju već je ona to doživjela očito tako,neznam možda ima veze i šta je ona lav u horoskopu, lavove se inače mora veličat i ako im ne pokazuješ dosta pažnje i veličanja cjelo vrijeme oni se hlade od i vrlo vjerojatno ostavljaju takve partnere prije ili poslje,tako i piše kod opisa znakova u horoskopu kakav je tko, i da medju nama je bila i ta razlika da je ona ekstrovent a ja introvent, i to u muško ženskim odnosima mislim da nije baš idealna kombinacija,pogotovo ako su osobe na slabijoj razini komunikacije, ekstrovent će uvijek tražit više,a introvent povučeniji će se pitat šta ne valja, tako je bilo i kod nas stalno,razlika u životnim pogledima koju smo shvatili kasnije...

I da prije nego je raskinula samnom si je našla nekog novog dečka ili ti ljubavnika jer smo još u braku na papiru preko interneta, odnosno mobitela i to je skrivala,ali kasnije se saznalo jer je kao hodala na posao u drugi grad,saznalo se tako da je preko ljeto otišla kod svojih roditelja sa djecom na praznike jer nije radila a ja sam radio i dolazio bi vikendima vidjet djecu,i kad jedan vikend nisam došao rekla je da želi prekinut jer ima novog partnera i to sve preko mobitela mi rekla...


I evo sad je već takva situacija 4 mjeseca,ne pojavljuje se uopće,nikome od rodbine se ne javlja i nitko ne zna gdje je, a ja sam sa našom djecom i nekako smo se već polako pomirili sa time,prva 2 mjeseca su bili jako tužni ali sad im je već bolje i ne plaču za mamom. Naravno kladionicu više uopće ne igram jer svu pažnju sad posvećujem djeci,jedina korist koja mi je ostala od kladionice je da sam se sad financijski zbrinuo jer sam dobio stvarno iznos za koji treba dugo godina radit i mogu djeci bar kupit svašta i njih time razveseljavat bar ako ništa drugo.

I da nisam napomenuo da nikad nije bilo nasilja medju nama,nit alkohola,pušenja i takvih poroka,znači druge stavri su bile po pitanju,prvenstveno loša komunikacija i različiti životni pogledi.

Ono šta čudi sve pa i ljude na czzss-u je kako uopče ne pita za decu. To moram priznat nije ni meni jasno,jer razvodi se dogadjaju svakodnevno i ljudi odlaze drugim partnerima,ali ne pitat za svoju djecu ja to nebi mogao tako dugo živjet da si ne vidim djecu i da ne pitam za njih,stavrno neznam.I u czzss-u su mi je rekli da im je to takav prvi slučaj da majka ne pita za svoje djete,očeva su imali nekoliko ali majka prvi slučaj.

Uglavnom prošao sam sve procedure na czzss-u i sad mi je savjetovala socijalna radnica da si uzmem odvjetnika i da se pokrene potraga za njom,naravno moram napisat tužbu razvod braka da se to pokrene, bio sam već i kod jednog odvjetnika i rekao je da će tu sigurno trebat potraga preko interpola pošto ju "obična" policija nije pronašla,moguče da je izvan granica RH.

[Morticia6]

To su mi mnogi rekli, ali ja nisam sigurna da ima nekoga. Mislim da mu je prekipilo. Rekao je da mu nije valjalo zadnje 2-3 godine, a kad sam ga pitala zašto je pravio drugo dijete rekao je ako mi djeca smetaju da će mi uzet skrbništvo haha. To je bila faza bijesa kad se stalno derao na mene. Inače ima sve karakteristike narcisoidne osobe, a takva mu je i majka, radi koje bi mu prigovorila kad me ne bi poštivala. Također je jako posesivna, ljudi pričaju o njoj da komandira svojom djecom. U jednoj od zadnjih svađa rekla sam jednu ružnu riječ za nju, al je rekao da to nije presudilo, već moja kontrola i ljubomora. Istina je da bi mu znala reći da će on još koga i upoznati na poslovnom putu, radi moje nesigurnosti iz moje prošlosti. Što se kontrole tiče, prigovorio je da gledam svaki račun, naravno kad nije znao štediti a upali smo u financijske probleme, a za rješenje je predložio da ćemo posuditi novce od mojih, što nije prvi put, na što sam mu rekla da ima vlastitu majku da pita, koja ionako više zarađuje. I sad razmišlja samo o tome kako on mora platiti stanarinu, režije, a za djecu bi davao koliko uspije, kaže nek me (nas) moji uzdržavaju, al izgleda da smo se ipak nešto na kraju uspjeli dogovoriti. Prigovarao je da mu nedostaje slobodno vrijeme za vježbanje, vožnju biciklom, a kad sam rekla da ni ja nemam vremena za sebe, rekao mi je da je tome tako jer sam loše organizirana, a cijelo vrijeme s malom bebom sama doma. Također je prigovorio da mu je dojadilo svaki dan ići u trgovinu, postao je jako nervozan, doma, u vožnji, derao se na dijete, pa bi se i ja nekad derala. Zadnjih mjesec dva se propio, rekao da sam ja od njega napravila autodestruktivnu osobu, da sam ubila njegove osjećaje prema meni, i da sam jedini krivac. Ja priznajem sve svoje greške, al on tvrdi da se cijeli dao u brak i da on ništa krivo nije napravio. Također su zahladili odnosi u krevetu, al napominjem da sam rodila prije pola godine, a kad bi odbila seks psihički bi me maltretirao riječima da bi se jebala da je on moj bivši, i tko je tu onda ljubomoran?! Moram priznat da sam ja ta koja je prva rekla da ga ne volim, tj.da ne znam više, jer mi se svojim ponašanjem zgadio, al nakon što je on tražio razvod jer me više ne voli i nesretan je, rekla sam da je to bilo u afektu rečeno, što i sam zna jer smo nakon toga normalno funkcionirali. Prijateljica kaže da se nakon prekida bio propio, al da je sad prestao s tim, al mi nije jasno zašto je ispitiva s kim sam bila u šetnji, zašto je ispitivao o njenom braku, pa kad mu je ona rekla da nisam dobro, rekao je da nije ni on dobro, al da je definitvno kraj i nema povratka.

[Morticia6]

skorpionka87 kaže:

Nije mu bilo dobro zadnjih 2g, ali je svejedno išao praviti dijete?
I sad si ti tu jedini i najveći krivac za sve ?
Khmm, kako da ne.
Koliko ti uopće godina ima muž?
Meni isto djeluje kao netko tko već ima rezervu 😕

Ima 32 godine.

[skorpionka87]

On očito nije bio spreman za sve ono što brak donosi.
Ni prvi ni zadnji. Vjerojatno je mislio da će sve ovisiti i biti napravljeno zahvaljujući tebi i tvojoj dobroj organizaciji, a on će pored besplatne domaćice, koja nema vremena za sebe jer mora biti na raspolaganju drugima, imati vremena za svoje hobije.
Očito se malo zeznuo i eto mu sad problema. Nije dovoljno zelen. Ako ovo i bude kraj, mislim da definitivno nisi ti ta koja treba žaliti.

[salevart]

Nije uvijek muški taj koji odlazi i ostavlja djecu majci na skrbništvo, evo iz mog primjera,gore sam opisao moju situaciju,malo je poduža pa možda se nekome ni neda to sve čitat al eto mene i djecu je supruga napustila i nezna se gdje i nije gotovo 4 mjeseca uopče pitala za njih.
To je ono najgore šta ostaje nakon razvoda ako se bivši partneri ne dogovore oko djeca,pa djeca pate još i više a da i ne govorim o ovom mom slučaju gdje mame nit nema,užasnu patnju smo svi prešli zbog toga i još to nije rješeno jer se nezna gdje je uopče

[Muškica]

Morticia6 kaže:

Razvodimo se nakon 4 godine braka i dvoje djece, manjem je samo 6 mjeseci. Nakon dvije recimo veće svađe za koje sam ja bila krivac rekao mi je da me više ne voli i da je ravnodušan prema meni, te da će mi biti teško al da imam dvoje djece koja će me dici na noge.

Ti imaš dvoje djece?
Opa.

[QUOTE=Morticia6;61348351Prvih mjesec dana odvojenog života stalno se derao na mene, bio je pun ljutnje i bijesa, nije htio dati novce za djecu, da bi se iznenada smirio i započeo normalan razgovor kojeg je on potaknuo. Nije mi jasno da li me želi samo kontrolirati ili nije raščistio sam sa sobom... Zanima me kako se ponašaju i osjećaju oni koji ostave bračnog partnera?[/QUOTE]

Meni se čini da si puno zrelija od bivšeg muža.
Zahvali bogu što odlazi.
Boli te đon da li je on išta raščistio kad frajer nije normalan. Bar se tako ponaša. Kad on raščisti i postane normalan to će se vidjeti. Bez brige.

p.s. kad sam ja ostavljala svog bivšeg partnera osjećala sam se istovremeno usrano i dobro. Razmišljala sam ovako: Miškica...imaš 30 godina, vrijeme leti, nećeš se za 10 godina probuditi u istom sranju, tad ćeš imati 40 i što onda? Čim sam zamislila sebe u istom filmu za deset godina, usrala sam se i krenula tražiti podstanarstvo zbog ljepšeg života za mene i sina. Forumaši su mi puno pomogli
Prošlo je osam godina od tada
A ja sam presretna i ne žalim niti jedne suze i uloženog napora.

[salevart]

Miškica kaže:

Prošlo je osam godina od tada
A ja sam presretna i ne žalim niti jedne suze i uloženog napora.

Koliko ti je dugo trebalo Miškica da dodješ u neko normalno funkcioniranje, ono da to sve ostaviš iza sebe i da počneš živjet punim plučima, kad si osjetila pravu sreću ponovno, i jesi li nakon nekog vremena možda imala nekog novog pratnera ili si sama i dalje?..... ja baš i ne volim biti sam, volim biti voljen i voljeti nekog, samo šta je nažalost u današnje vrijeme jako teško pronaći osobu sa kojom imaš potpuni sklad i zajedničko uživanje, malo malo se netko razvodi, to su šokovi, pogotovo ako ima djece...

[Lord Byron]

Posve je nebitno kako se osjećaju oni koji ostavljaju bračnog partnera. Tuđe priče i tuđa iskustva možda mogu poslužiti kao nekakva utjeha, ali nipošto kao ključ za razumijevanje tvoje situacije.

Jednako je toliko nebitno i ima li rezervu. Na ono što sada jest tvoj/vaš problem nikakvog utjecaja nema činjenica da on možda jebe ili možda ne jebe neku drugu.

Najnebitnije je ono na što si - ne znam primjećuješ li do koje mjere - fokusirana, a to je razglabanje o omjerima tvoje i njegove krivice, o (ne)opravdanosti njegovih riječi i postupaka, o tome tko je i koliko ozbiljnih svađa započeo, odradio, skrivio...

Ostavi to sve postrani i fokusiraj se na ono što je jedino bitno, a to je kako da se što ljudskije rastanete - što podrazumijeva i rastanak od razjašnjavanja, objašnjavanja, optužbi, mjerkanja, optuživanja i presuđivanja - i kako da pronađete neke komunikacijske kanale radi dobrobiti djece.

[Muškica]

salevart kaže:

Koliko ti je dugo trebalo Miškica da dodješ u neko normalno funkcioniranje, ono da to sve ostaviš iza sebe i da počneš živjet punim plučima, kad si osjetila pravu sreću ponovno, i jesi li nakon nekog vremena možda imala nekog novog pratnera ili si sama i dalje?..... ja baš i ne volim biti sam, volim biti voljen i voljeti nekog, samo šta je nažalost u današnje vrijeme jako teško pronaći osobu sa kojom imaš potpuni sklad i zajedničko uživanje, malo malo se netko razvodi, to su šokovi, pogotovo ako ima djece...

Normalno funkcioniranje?
Ja ne funkcioniram normalno
Nakon razvoda, trebalo mi je više godina da bivšeg maknem iz uma i života.
Puno natezanja i borbe moći.
Za vrijeme slobodnog perioda imala sam partnere, više njih. Takva mi je bila faza. Nisam se planirala vezati. Bilo mi je super.
Trenutno sam u odnosu da se često čudim jel ovo moguće? Skladno funkcioniramo zasada.
Moj bivši se vezao za drugu i počeo zajednički život nakon 6 mjeseci, pa za treću, pa četvrtu, koju je i oženio i ima sa njom drugo dijete. Za našeg sina ne pita. Prestao je plaćati uzdržavanje...ono...nestao čovjek sa lica zemlje.
Analizirala sam zašto i shvatila da je prestao kontaktirati svog sina od kada sam ja u vezi.

Selevart....ovo što ti trenutno prolaziš zahtijeva vrijeme i strpljenje.
Korak po korak...dan po dan.
Potpuni sklad ne postoji. Ali postojiš ti. Imaš svako pravo tražiti svoj sklad i ne biti usamljen u životu. Mislim da ne trebaš brinuti da ćeš zauvijek ostati sam, radije brini da izvučeš neku pouku iz svega što te snašlo i biraš bolju budućnost u budućnosti

Lord Byron kaže:

Posve je nebitno kako se osjećaju oni koji ostavljaju bračnog partnera. Tuđe priče i tuđa iskustva možda mogu poslužiti kao nekakva utjeha, ali nipošto kao ključ za razumijevanje tvoje situacije.

Baš tako.

Lord Byron kaže:

Jednako je toliko nebitno i ima li rezervu. Na ono što sada jest tvoj/vaš problem nikakvog utjecaja nema činjenica da on možda jebe ili možda ne jebe neku drugu.

Najnebitnije je ono na što si - ne znam primjećuješ li do koje mjere - fokusirana, a to je razglabanje o omjerima tvoje i njegove krivice, o (ne)opravdanosti njegovih riječi i postupaka, o tome tko je i koliko ozbiljnih svađa započeo, odradio, skrivio...

Ostavi to sve postrani i fokusiraj se na ono što je jedino bitno, a to je kako da se što ljudskije rastanete - što podrazumijeva i rastanak od razjašnjavanja, objašnjavanja, optužbi, mjerkanja, optuživanja i presuđivanja - i kako da pronađete neke komunikacijske kanale radi dobrobiti djece.

[salevart]

Miškica kaže:

Normalno funkcioniranje?

Selevart....ovo što ti trenutno prolaziš zahtijeva vrijeme i strpljenje.
Korak po korak...dan po dan.
Potpuni sklad ne postoji. Ali postojiš ti. Imaš svako pravo tražiti svoj sklad i ne biti usamljen u životu. Mislim da ne trebaš brinuti da ćeš zauvijek ostati sam, radije brini da izvučeš neku pouku iz svega što te snašlo i biraš bolju budućnost u budućnosti

Pouku sam vec i sad izvukao, ako i kad dodje nova partnerka iz iskustva cu znat sta sam grijesio u prijasnjoj vezi odnosno braku, ono sta sam shvatio da nam je najveci problem bio to smo oboje jos bili nezreli i zato je po meni uvijek bolje u brak stupati i imat djecu u 30-ima kad covjek vec prodje nesto i racionalnije razmislja premda nije pravilo, ovisi od osobe do osobe, glavno mi je sad da djeci sad bude dobro a sta se tice mene to ce doc sa vremenom kao sta kazes, treba tu par godina proci da covjek bude spreman na nesto novo,nisam tip koji ce srljat odmah u novu vezu jer se glava jos nije potpuno ohladila od svega, mozda nesto neobvezujuce sa nekim slicnim nije lose ali definitivno prava veza treba pricekati

[Morticia6]

Da, imate pravo. Sad je najvažnije uspostavit normalnu komunikaciju radi djece, koja je uspješna zadnjih tjedan dana otkad se smirio. Ma ja sam još očito u fazi poricanja, ne mogu shvatit još da mi se ovo događa, jer mi ničim nije pokazivao te 2-3 godine da je nesretan, sasvim suprotno, stalno je iskazivao ljubav, nedavno rekao da mu je samnom super, par dana prije prekida da sam mu ja sve sto mu treba...

[salevart]

Morticia6 kaže:

Da, imate pravo. Sad je najvažnije uspostavit normalnu komunikaciju radi djece, koja je uspješna zadnjih tjedan dana otkad se smirio. Ma ja sam još očito u fazi poricanja, ne mogu shvatit još da mi se ovo događa, jer mi ničim nije pokazivao te 2-3 godine da je nesretan, sasvim suprotno, stalno je iskazivao ljubav, nedavno rekao da mu je samnom super, par dana prije prekida da sam mu ja sve sto mu treba.

Imam dojam Morticia da je kod vas bio i problem loše komunikacije,tako mi se nekako čini premda to nisi nigdje navela, neznam sa koliko ste godina stupili u brak ali ovo sve šta pišeš stječem dojam da ste bili mladi i još pomalo nezreli,kod mene je bio slični slučaj,za zdravi brak treba puno medjusobne komunikacije i uvažavanja, ljubomora guši partnere jer je znak nepovjerenja, čovjek se tad ne osjeća slobodno, a po meni i u braku čovjek mora osjećati slobodu jer ako mu netko visi za vratom skuplja se nezadovoljstvo i s vremenom to više nije ljubav nego opsesija, općenito govorim za ovo zadnje šta često razara partnerski odnos.

[Morticia6]

Nismo bili mladi kad smo stupili u brak, ja 25, on 27. Problem je što se ja nisam mogla opustiti i vjerovati mu radi toga što je na početku veze, zapravo prve 2 godine bio, pa moglo bi se reći, patološki lažljivac. Laži su bile sitnice koje su se nakupile. Svaki put na isto pitanje drukčiji odgovor, nakon kojeg bi uslijedile riječi da me previše voli da bi ikad više dopustio da me povrijedi lažima, i ponovno bi nakon toga lagao. A ja se nisam mogla opustiti i radi svoje prošlosti, radi nekih trauma, koje bi mi još i on nabijao na nos...Nedavno sam mu rekla da mi nekako nije isti čovjek od prije, al uvjeravao me da mi se samo pričinja, a evo sad je na kraju ispalo da me zapravo lagao zadnje 2-3 godine kad je govorio da me voli, jer je priznao da je to govorio samo u nadi da će biti bolje...i kako sad nakon svega ponovno se opustiti i vjerovati ljudima...Dok sam ja mislila da imamo dobar brak, on se zapravo nadao da će biti bolje, ali nikad nije htio porazgovarati samnom?!

[salevart]

Morticia6 kaže:

Nismo bili mladi kad smo stupili u brak, ja 25, on 27. Problem je što se ja nisam mogla opustiti i vjerovati mu radi toga što je na početku veze, zapravo prve 2 godine bio, pa moglo bi se reći, patološki lažljivac. Laži su bile sitnice koje su se nakupile. Svaki put na isto pitanje drukčiji odgovor, nakon kojeg bi uslijedile riječi da me previše voli da bi ikad više dopustio da me povrijedi lažima, i ponovno bi nakon toga lagao. A ja se nisam mogla opustiti i radi svoje prošlosti, radi nekih trauma, koje bi mi još i on nabijao na nos...Nedavno sam mu rekla da mi nekako nije isti čovjek od prije, al uvjeravao me da mi se samo pričinja, a evo sad je na kraju ispalo da me zapravo lagao zadnje 2-3 godine kad je govorio da me voli, jer je priznao da je to govorio samo u nadi da će biti bolje...i kako sad nakon svega ponovno se opustiti i vjerovati ljudima...Dok sam ja mislila da imamo dobar brak, on se zapravo nadao da će biti bolje, ali nikad nije htio porazgovarati samnom?!

Imam dojam da je on još bio nezreo za brak a pogotovo za djecu.Čini mi se da mu je falilo slobode, da su ga djeca možda gušila ako je pokazivao to neko nezadovoljstvo.Za djecu treba posvećivati mnogo vremena danonoćno a stekao sam dojam po tvojim postovima premda to nisi nigdje jasno naglasila da mu je to bio jedan uteg oko vrata koji ga je stezao i da nije imao dovoljno vremena za sebe. Možda čak i nije bio problem toliki u tebi i da te ne voli nego mu se sa vremenom možda to sve nakupljalo a on je još htio mladenački život pa su svadje sa tobom za koje si rekla da ih je bilo postupno ga odbijale od tebe premda si ti vrlo vjerojatno bila u pravu, to su samo moja vidjenja tvoje situacije,nemora biti da je to 100% tako ali takav se dojam stjeće iz svega šta si napisala.
A šta se tebe same tiče sigurno će ti trebati još dosta vremena da predješ preko toga svega jer si zasigurno izgubila povjerenje kao šta si i navela, definitivno ono šta ti sad nikako nebi trebalo da se prebrzo zaliječeš u neku novu vezu, jer po meni to bi bila nezdrava veza, ti ćeš trebati sigurno dugo vremena da ponovno stekneš odredjenu količinu povjerenja i da budeš spremna na nešto novo,novu,vezu, treba ti puno razgovora,sa prijateljicama ili ljudima koji su slično prošli.
Ja sam ti takodjer pred razvodom samo imam još puno zamršeniju i težu situaciju, takodjer dvoje djece koja su sad samnom, problem je u mojoj supruzi koja se ne pojavljuje i ne javlja već tri mjeseca.
Zbog djece je moj savjet da probate sve mirno rješiti bez obzira ako patiš jako,uvijek je bolje dobar razvod nego loš brak koji psihički razara.
Još si mlada 30g, ne gubi nadu možda pronadješ ljubav i budeš sretna iako ti sad to izgleda nezamislivo

[K H S]

Iz svake autoricine recenice zapravo izlazi poziv u pomoc...
Ona se ne bi razvela,suptilno navodi svoje "greske i geskice",pokusava naci opravdanje za ono sto je ,kao,otjeralo muza-partnera..
Vidi....
Tamo gdje se dvojeljudi svadja,uvijek ima podijeljene krivice
Ti bi sad analizirala sto i zasto bi se on trebao vratiti,a covjeku je prekipilo...uopce nije vazno zasto,vazno je da odlazi,i s tim se moras pomiriti
Dakle
Organiziraj si zivot sto prije bez njega pusti frendicu i ispitvanja,fokus na djecu,drugi nacin zivota,alimentaciju itd...
Otisao je i sto sad?
Prihvati to

[salevart]

K H S kaže:

Iz svake autoricine recenice zapravo izlazi poziv u pomoc...
Ona se ne bi razvela,suptilno navodi svoje "greske i geskice",pokusava naci opravdanje za ono sto je ,kao,otjeralo muza-partnera..
Vidi....
Tamo gdje se dvojeljudi svadja,uvijek ima podijeljene krivice
Ti bi sad analizirala sto i zasto bi se on trebao vratiti,a covjeku je prekipilo...uopce nije vazno zasto,vazno je da odlazi,i s tim se moras pomiriti
Dakle
Organiziraj si zivot sto prije bez njega pusti frendicu i ispitvanja,fokus na djecu,drugi nacin zivota,alimentaciju itd...
Otisao je i sto sad?
Prihvati to

Sve točno napisano...
Ono šta se da isčitati iz autoričinih postova je to da je njoj još uvijek stalo i da je pomalo u očaju, to je sve normalno, jer uvijek onaj ostavljeni više pati...
Autorici sad treba podrška od bliskih ljudi i puno razgovora, najbolje sa dobrim prijateljicama koje će ju saslušat ili još bolje ljudima koji su to sve već prošli i koji će joj moći reči kako da se postavi dalje da, treba vremena da to sve sjedne na svoje mjesto i da počne normalno funkcionirat kolko toliko...
Ako je baš teški očaj u pitanju niti odlazak kod psihologa nije sramota, jer to nije bolest već teško emotivno stanje za koje je najbolji lijek vrijeme...

[My time]

Najveća greška kod rastavljenih ljudi je ta što su već na početku braka vidjeli da postoje problemi i svejedno su imali djecu.
Ok, ako imaju jedno, ali kako se može desiti drugo dijete, a znaju da problem postoji?
U svakom slučaju se lakše razvesti sa jednim djetetom, nego sa dvoje. Još bolje je kad neki imaju drugo dijete u nadi da će se partner popraviti. Ne mogu djeca zbližiti ljude, nego ljubav.