O ljubavi i lošem seksu

[K H S]

Leteća kaže:

Muškarce ne pali golotinja. Pali ih šminka, frizura, štikle, rukavice i slične pizdarije. Evo ti sad fašnika pa iskoristi to da dobiješ malo akcije.

?????
vidiš, ja sam muškarac...
iskusan muškarac

i mene niti jedna od tih tvojih "pizdarija" nikad nije popalila
golotinja?
o, da..

štikle i rukavice?

ajaja

s kakvim si ti to sirovinama stjecala osnovne pojmove erotike

[radical change]

K H S kaže:

?????
vidiš, ja sam muškarac...
iskusan muškarac

i mene niti jedna od tih tvojih "pizdarija" nikad nije popalila
golotinja?
o, da..

štikle i rukavice?

ajaja

s kakvim si ti to sirovinama stjecala osnovne pojmove erotike

Zašto pišeš u perfektu, pa ona i dan danas upija svo to pusto znanje...

[Love_Me_Do]

Prvo dragi ljudi stvarno hvala na pomoći...

Ovih par dana shvatila sam hrpu stvari, 5 godina sam bila slijepa i mislila da nešto znam, a nisam znala ništa... Oboje, nesvjesni, radili smo stvari jedno drugome bez da smo znali što se događa. Ja sam mislila da shvaćam, objašnjavala njemu a zapravo sam bila glupa jer sam shvaćala samo ono što sam željela.

Od svega što ste rekli ima ponešto istine. Nismo kompatibilni, ne samo u seksu nego i u drugim sferama. Zaljubljenost, neiskustvo u odnosima i životu, sigurnost i udobnost u našoj maloj obitelji koju smo si stvorili, ovisnost jedno o drugom... sve nam je to zamaglilo stvarnost na tako dugo vremena. U meni je to odavno vrištalo, ali nisam bila hrabra priznati si to, jer sam bila uvjerena da ljudi mogu imati zdravu i normalnu vezu dok god se poštuju i vole. Mislila sam da se odnosi raspadaju samo kada nestane ljubavi, povjerenja i poštivanja. Nikad nisam pomislila da bi mi se ovo u životu moglo dogoditi. Vrlo mi je teško suočiti se s ovom istinom.

Forsirala sam ga da bude nešto što nije, on je bio onakakav kakav je a ja to nisam nikada prihvatila. On se zbog toga vjerojatno još više povukao. Bila sam opsjednuta sobom, jer sam ja eto sjebana, a nisam razmišljala da mu namećem osjećaj krivnje što nije onakav kakav ja želim da bude i što mi takav kakav je nije dovoljno dobar. Ja sam njemu bila dobra takva pokidana, sebi nisam i svoje probleme koje imam sama sa sobom projicirala sam na naš odnos tražeći u tome spas i bijeg od onoga s čime se moram naučiti nositi.

Zgazila sam mu muškost jer je on bio krivac mog seksualnog nezadovoljstva. On se ne pali na mene, njemu se ne diže, on me ne jebe kako želim… bez da sam i u jednom trenutku pomislila jel bi ja samu sebe jebala da sam na njegovom mjestu nakon svih scena koje sam mu priuštila. On samnom hoda kao po jajima, u strahu što će iduće krivo učiniti i mene dovesti do sloma. Njemu je zapravo svo ovo vrijeme bilo teže nego meni. Ja sam stalno nešto od njega očekivala, zahtjevala i time njega još više zbunjivala a sebi stvarala sve veće frustracije.

Očekivala sam od osobe koja se ne snalazi ni s vlastitim emocijama da mi bude psihijatar. Da sam analizira moje ponašanje, želje, misli i prepoznaje što trebam, želim. A on je radio upravo suprotno, sve više od toga bježao. Trebala sam ga prihvatiti takvog ili ako to ne mogu ostaviti, a ja sam mučila i sebe i njega… Bila sam svo ovo vrijeme nesretna i frustrirana ne zato što se ne jebem već zato što on nije ono što ja želim da bude. Divan, dobar, lijep, pametan, nježan, pažljiv… savršen, ali očito ne za mene. I to boli.

Moje želje, frustracije, zahtjevi, prohtjevi, ispadi su ga kastrirali (kako kaže radical) a on nije ni skužio što ga je snašlo. Da je drugačiji (onakav kakav ja maštam da je) davnih dana bi me otero u kurac, ovako ne razumije ni sam što mu se dogodilo.

Napravila sam od njega prijateljicu a onda odjednom željela da bude tajnoviti zavodnik i još ga krivila što ne kuži šta ja želim, a sve sam mu rekla. Sebično sam tražila od njega da mi zakrpa rupe. Da preuzme moj teret. Da me ozdravi. Da me razumije.

Zašto mi to nitko prije nije rekao???

[kokicha]

Love_Me_Do kaže:

Prvo dragi ljudi stvarno hvala na pomoći...

Ovih par dana shvatila sam hrpu stvari, 5 godina sam bila slijepa i mislila da nešto znam, a nisam znala ništa... Oboje, nesvjesni, radili smo stvari jedno drugome bez da smo znali što se događa. Ja sam mislila da shvaćam, objašnjavala njemu a zapravo sam bila glupa jer sam shvaćala samo ono što sam željela.

Od svega što ste rekli ima ponešto istine. Nismo kompatibilni, ne samo u seksu nego i u drugim sferama. Zaljubljenost, neiskustvo u odnosima i životu, sigurnost i udobnost u našoj maloj obitelji koju smo si stvorili, ovisnost jedno o drugom... sve nam je to zamaglilo stvarnost na tako dugo vremena. U meni je to odavno vrištalo, ali nisam bila hrabra priznati si to, jer sam bila uvjerena da ljudi mogu imati zdravu i normalnu vezu dok god se poštuju i vole. Mislila sam da se odnosi raspadaju samo kada nestane ljubavi, povjerenja i poštivanja. Nikad nisam pomislila da bi mi se ovo u životu moglo dogoditi. Vrlo mi je teško suočiti se s ovom istinom.

Forsirala sam ga da bude nešto što nije, on je bio onakakav kakav je a ja to nisam nikada prihvatila. On se zbog toga vjerojatno još više povukao. Bila sam opsjednuta sobom, jer sam ja eto sjebana, a nisam razmišljala da mu namećem osjećaj krivnje što nije onakav kakav ja želim da bude i što mi takav kakav je nije dovoljno dobar. Ja sam njemu bila dobra takva pokidana, sebi nisam i svoje probleme koje imam sama sa sobom projicirala sam na naš odnos tražeći u tome spas i bijeg od onoga s čime se moram naučiti nositi.

Zgazila sam mu muškost jer je on bio krivac mog seksualnog nezadovoljstva. On se ne pali na mene, njemu se ne diže, on me ne jebe kako želim… bez da sam i u jednom trenutku pomislila jel bi ja samu sebe jebala da sam na njegovom mjestu nakon svih scena koje sam mu priuštila. On samnom hoda kao po jajima, u strahu što će iduće krivo učiniti i mene dovesti do sloma. Njemu je zapravo svo ovo vrijeme bilo teže nego meni. Ja sam stalno nešto od njega očekivala, zahtjevala i time njega još više zbunjivala a sebi stvarala sve veće frustracije.

Očekivala sam od osobe koja se ne snalazi ni s vlastitim emocijama da mi bude psihijatar. Da sam analizira moje ponašanje, želje, misli i prepoznaje što trebam, želim. A on je radio upravo suprotno, sve više od toga bježao. Trebala sam ga prihvatiti takvog ili ako to ne mogu ostaviti, a ja sam mučila i sebe i njega… Bila sam svo ovo vrijeme nesretna i frustrirana ne zato što se ne jebem već zato što on nije ono što ja želim da bude. Divan, dobar, lijep, pametan, nježan, pažljiv… savršen, ali očito ne za mene. I to boli.

Moje želje, frustracije, zahtjevi, prohtjevi, ispadi su ga kastrirali (kako kaže radical) a on nije ni skužio što ga je snašlo. Da je drugačiji (onakav kakav ja maštam da je) davnih dana bi me otero u kurac, ovako ne razumije ni sam što mu se dogodilo.

Napravila sam od njega prijateljicu a onda odjednom željela da bude tajnoviti zavodnik i još ga krivila što ne kuži šta ja želim, a sve sam mu rekla. Sebično sam tražila od njega da mi zakrpa rupe. Da preuzme moj teret. Da me ozdravi. Da me razumije.

Zašto mi to nitko prije nije rekao???

Premladi ste započeli voditi " ozbiljan" obiteljski život i nije čudno da se to dogodilo i da nisi shvatila o čemu se radi. Nisi glupa i nisi jedina kojoj se tako nešto dogodilo. Bitno je shvatiti u čemu je problem. Bitno je naučiti i pokušati izvući iskustvo koje će ti u budućnosti pomoći u toj ili nekoj drugoj vezi. Ti si bar lekciju naučila s 26, netko ni u 40 to ne nauči pa se čudi kakav je muž/žena.

[hardy]

Love_Me_Do kaže:

Napravila sam od njega prijateljicu a onda odjednom željela da bude tajnoviti zavodnik i još ga krivila što ne kuži šta ja želim, a sve sam mu rekla. Sebično sam tražila od njega da mi zakrpa rupe. Da preuzme moj teret. Da me ozdravi. Da me razumije.

Zašto mi to nitko prije nije rekao???

Ali dušo...da je on taj pravi...on bi sve to bio za tebe, vjeruj mi.
No još ćeš morati žabaca poljubiti , dok dođeš do princa...tako to ide

[Hazen]

Autorice, uz sve tvoje greske koje si napravila... Da je netko za tebe, itekako bi te razumio. Itekako. Ne uvijek, ne po peesu, ali bi te razumio. Osjetila bi to, ili barem njegovu zelju za tim, a kad ima zelje, ima i nacina. To imaj na umu za ubuduce. Kad si u vezi, nisi i ne trebas biti otok i ne treba se dolaziti na gotovo. S nicije strane. Spasiti mozes jedino sama sebe. Ali pravi partner mora biti svjestan kroz sto prolazis.

[Alaine Zanna]

Love_Me_Do kaže:

Prvo dragi ljudi stvarno hvala na pomoći...

Ovih par dana shvatila sam hrpu stvari, 5 godina sam bila slijepa i mislila da nešto znam, a nisam znala ništa... Oboje, nesvjesni, radili smo stvari jedno drugome bez da smo znali što se događa. Ja sam mislila da shvaćam, objašnjavala njemu a zapravo sam bila glupa jer sam shvaćala samo ono što sam željela.

Od svega što ste rekli ima ponešto istine. Nismo kompatibilni, ne samo u seksu nego i u drugim sferama. Zaljubljenost, neiskustvo u odnosima i životu, sigurnost i udobnost u našoj maloj obitelji koju smo si stvorili, ovisnost jedno o drugom... sve nam je to zamaglilo stvarnost na tako dugo vremena. U meni je to odavno vrištalo, ali nisam bila hrabra priznati si to, jer sam bila uvjerena da ljudi mogu imati zdravu i normalnu vezu dok god se poštuju i vole. Mislila sam da se odnosi raspadaju samo kada nestane ljubavi, povjerenja i poštivanja. Nikad nisam pomislila da bi mi se ovo u životu moglo dogoditi. Vrlo mi je teško suočiti se s ovom istinom.

Forsirala sam ga da bude nešto što nije, on je bio onakakav kakav je a ja to nisam nikada prihvatila. On se zbog toga vjerojatno još više povukao. Bila sam opsjednuta sobom, jer sam ja eto sjebana, a nisam razmišljala da mu namećem osjećaj krivnje što nije onakav kakav ja želim da bude i što mi takav kakav je nije dovoljno dobar. Ja sam njemu bila dobra takva pokidana, sebi nisam i svoje probleme koje imam sama sa sobom projicirala sam na naš odnos tražeći u tome spas i bijeg od onoga s čime se moram naučiti nositi.

Zgazila sam mu muškost jer je on bio krivac mog seksualnog nezadovoljstva. On se ne pali na mene, njemu se ne diže, on me ne jebe kako želim… bez da sam i u jednom trenutku pomislila jel bi ja samu sebe jebala da sam na njegovom mjestu nakon svih scena koje sam mu priuštila. On samnom hoda kao po jajima, u strahu što će iduće krivo učiniti i mene dovesti do sloma. Njemu je zapravo svo ovo vrijeme bilo teže nego meni. Ja sam stalno nešto od njega očekivala, zahtjevala i time njega još više zbunjivala a sebi stvarala sve veće frustracije.

Očekivala sam od osobe koja se ne snalazi ni s vlastitim emocijama da mi bude psihijatar. Da sam analizira moje ponašanje, želje, misli i prepoznaje što trebam, želim. A on je radio upravo suprotno, sve više od toga bježao. Trebala sam ga prihvatiti takvog ili ako to ne mogu ostaviti, a ja sam mučila i sebe i njega… Bila sam svo ovo vrijeme nesretna i frustrirana ne zato što se ne jebem već zato što on nije ono što ja želim da bude. Divan, dobar, lijep, pametan, nježan, pažljiv… savršen, ali očito ne za mene. I to boli.

Moje želje, frustracije, zahtjevi, prohtjevi, ispadi su ga kastrirali (kako kaže radical) a on nije ni skužio što ga je snašlo. Da je drugačiji (onakav kakav ja maštam da je) davnih dana bi me otero u kurac, ovako ne razumije ni sam što mu se dogodilo.

Napravila sam od njega prijateljicu a onda odjednom željela da bude tajnoviti zavodnik i još ga krivila što ne kuži šta ja želim, a sve sam mu rekla. Sebično sam tražila od njega da mi zakrpa rupe. Da preuzme moj teret. Da me ozdravi. Da me razumije.

Zašto mi to nitko prije nije rekao???

Pametna si i imas snagu da se pogledas bez da odes u defanzivnu poziciju. To su znacajni kvaliteti.

Ovu spoznaju uzmi kao prvi, pravi, svjesni pocetak tvoje zrelosti. Imaces uspone i padove dok ne uspostavis nove uzorke ponasanja i drugacije reakcije na bol koji nosis u sebi. Pred tobom je put koji nece uvijek (ili vecinu vremena) biti ugodan - ali na kraju tog puta je tvoja emocionalna i mentalna sloboda pa bih rekla da itekako vrijedi krenuti tim putem. Alternativa tome je ostanak u bolu (kao da osoba koja te istraumirala ima daljinski upravljac kojim i dan-danas upravlja tvojim emocijama). Nemoj toj osobi to dozvoliti, znas da ne vrijedi. Ali zato ti vrijedis. Nemoj odustati od sebe - nikada.

Zelim ti srecu od sveg srca.

[mrafica]

Love_Me_Do kaže:

Zašto mi to nitko prije nije rekao???

Nitko ti to nije mogao reći na način da čuješ i shvatiš, dok sama ne osvijestiš.
Neki ne osvijeste nikada.
Ova spoznaja nije smak svijeta, ovo će ti biti jedna od svjetlijih točki u životu kada budeš gledala unazad na svoj život.

[milencica]

Kako ces se tek nacuditi kada prodje jos pet godina.
Mnogo toga ce se desiti, nekad pogrijesis nekad pogodis, nekad ne slusas ni sam sebe kamoli nekog drugog.

[brzi gonzales]

Love_Me_Do kaže:

Ovih par dana shvatila sam hrpu stvari...

Meni više djeluje da si se odlučila utopiti u samosažaljenju i krivnji. Hoće li ti to i kako koristiti budeš vidjela.

[judolino]

Love_Me_Do kaže:

Prvo dragi ljudi stvarno hvala na pomoći...

Ovih par dana shvatila sam hrpu stvari, 5 godina sam bila slijepa i mislila da nešto znam, a nisam znala ništa... Oboje, nesvjesni, radili smo stvari jedno drugome bez da smo znali što se događa. Ja sam mislila da shvaćam, objašnjavala njemu a zapravo sam bila glupa jer sam shvaćala samo ono što sam željela.

Od svega što ste rekli ima ponešto istine. Nismo kompatibilni, ne samo u seksu nego i u drugim sferama. Zaljubljenost, neiskustvo u odnosima i životu, sigurnost i udobnost u našoj maloj obitelji koju smo si stvorili, ovisnost jedno o drugom... sve nam je to zamaglilo stvarnost na tako dugo vremena. U meni je to odavno vrištalo, ali nisam bila hrabra priznati si to, jer sam bila uvjerena da ljudi mogu imati zdravu i normalnu vezu dok god se poštuju i vole. Mislila sam da se odnosi raspadaju samo kada nestane ljubavi, povjerenja i poštivanja. Nikad nisam pomislila da bi mi se ovo u životu moglo dogoditi. Vrlo mi je teško suočiti se s ovom istinom.

Forsirala sam ga da bude nešto što nije, on je bio onakakav kakav je a ja to nisam nikada prihvatila. On se zbog toga vjerojatno još više povukao. Bila sam opsjednuta sobom, jer sam ja eto sjebana, a nisam razmišljala da mu namećem osjećaj krivnje što nije onakav kakav ja želim da bude i što mi takav kakav je nije dovoljno dobar. Ja sam njemu bila dobra takva pokidana, sebi nisam i svoje probleme koje imam sama sa sobom projicirala sam na naš odnos tražeći u tome spas i bijeg od onoga s čime se moram naučiti nositi.

Zgazila sam mu muškost jer je on bio krivac mog seksualnog nezadovoljstva. On se ne pali na mene, njemu se ne diže, on me ne jebe kako želim… bez da sam i u jednom trenutku pomislila jel bi ja samu sebe jebala da sam na njegovom mjestu nakon svih scena koje sam mu priuštila. On samnom hoda kao po jajima, u strahu što će iduće krivo učiniti i mene dovesti do sloma. Njemu je zapravo svo ovo vrijeme bilo teže nego meni. Ja sam stalno nešto od njega očekivala, zahtjevala i time njega još više zbunjivala a sebi stvarala sve veće frustracije.

Očekivala sam od osobe koja se ne snalazi ni s vlastitim emocijama da mi bude psihijatar. Da sam analizira moje ponašanje, želje, misli i prepoznaje što trebam, želim. A on je radio upravo suprotno, sve više od toga bježao. Trebala sam ga prihvatiti takvog ili ako to ne mogu ostaviti, a ja sam mučila i sebe i njega… Bila sam svo ovo vrijeme nesretna i frustrirana ne zato što se ne jebem već zato što on nije ono što ja želim da bude. Divan, dobar, lijep, pametan, nježan, pažljiv… savršen, ali očito ne za mene. I to boli.

Moje želje, frustracije, zahtjevi, prohtjevi, ispadi su ga kastrirali (kako kaže radical) a on nije ni skužio što ga je snašlo. Da je drugačiji (onakav kakav ja maštam da je) davnih dana bi me otero u kurac, ovako ne razumije ni sam što mu se dogodilo.

Napravila sam od njega prijateljicu a onda odjednom željela da bude tajnoviti zavodnik i još ga krivila što ne kuži šta ja želim, a sve sam mu rekla. Sebično sam tražila od njega da mi zakrpa rupe. Da preuzme moj teret. Da me ozdravi. Da me razumije.

Zašto mi to nitko prije nije rekao???

Pročitao sam ovaj post s guštom. Drago mi je da si uvidjela u čemu je problem.
Sad kad si došla do nekih razumnih zaključaka, preporučujem ti da više ne čitaš savjete mudraca s foruma, radije razmisli o svemu, porazgovaraj s frajerom, budi mu dobra - i ne očekuj ništa već sutra, premda je izgledno da će vam se odnos poboljšavati iz dana u dan.

i nadam se da ćeš pustiti dragog da u miru pogleda Džems Bonda, jer u tom slučaju nećeš morati poput nesretne Leteće slijetati s kurca na kurac...

[Heavy]

Leteća kaže:

Ajd budi konstruktivan pa reci kako muškiću dignut testosteron. To ne piše u Cosmu, a uvjerena sam da mora postojati neki trik.

Da pocne vjezbat krenut u teretanu imat ce odma pomak ubrzo. Ako je bas prirodno jako, jako nizak (sto je veoma moguce po ovom kako ga je ona opisala sa 2put tjedno zeljom za seksom) onda mu je POTREBNA igla te unosenje testosterona kemijskim putem. U Americi ljudi imaju pravo na terapiju kod doktora ako imaju nisko izmjeren testosteron. Sve drugo nece pomoc. No ne moram ni poznavat toga lika da znam kako nikad nece takvo sto poduzet jer je prepasivan i nije mu stalo do toga, tako da, nista od toga po autoricu.

[radical change]

Love_Me_Do kaže:

Prvo dragi ljudi stvarno hvala na pomoći...

Ovih par dana shvatila sam hrpu stvari, 5 godina sam bila slijepa i mislila da nešto znam, a nisam znala ništa... Oboje, nesvjesni, radili smo stvari jedno drugome bez da smo znali što se događa. Ja sam mislila da shvaćam, objašnjavala njemu a zapravo sam bila glupa jer sam shvaćala samo ono što sam željela.

Od svega što ste rekli ima ponešto istine. Nismo kompatibilni, ne samo u seksu nego i u drugim sferama. Zaljubljenost, neiskustvo u odnosima i životu, sigurnost i udobnost u našoj maloj obitelji koju smo si stvorili, ovisnost jedno o drugom... sve nam je to zamaglilo stvarnost na tako dugo vremena. U meni je to odavno vrištalo, ali nisam bila hrabra priznati si to, jer sam bila uvjerena da ljudi mogu imati zdravu i normalnu vezu dok god se poštuju i vole. Mislila sam da se odnosi raspadaju samo kada nestane ljubavi, povjerenja i poštivanja. Nikad nisam pomislila da bi mi se ovo u životu moglo dogoditi. Vrlo mi je teško suočiti se s ovom istinom.

Forsirala sam ga da bude nešto što nije, on je bio onakakav kakav je a ja to nisam nikada prihvatila. On se zbog toga vjerojatno još više povukao. Bila sam opsjednuta sobom, jer sam ja eto sjebana, a nisam razmišljala da mu namećem osjećaj krivnje što nije onakav kakav ja želim da bude i što mi takav kakav je nije dovoljno dobar. Ja sam njemu bila dobra takva pokidana, sebi nisam i svoje probleme koje imam sama sa sobom projicirala sam na naš odnos tražeći u tome spas i bijeg od onoga s čime se moram naučiti nositi.

Zgazila sam mu muškost jer je on bio krivac mog seksualnog nezadovoljstva. On se ne pali na mene, njemu se ne diže, on me ne jebe kako želim… bez da sam i u jednom trenutku pomislila jel bi ja samu sebe jebala da sam na njegovom mjestu nakon svih scena koje sam mu priuštila. On samnom hoda kao po jajima, u strahu što će iduće krivo učiniti i mene dovesti do sloma. Njemu je zapravo svo ovo vrijeme bilo teže nego meni. Ja sam stalno nešto od njega očekivala, zahtjevala i time njega još više zbunjivala a sebi stvarala sve veće frustracije.

Očekivala sam od osobe koja se ne snalazi ni s vlastitim emocijama da mi bude psihijatar. Da sam analizira moje ponašanje, želje, misli i prepoznaje što trebam, želim. A on je radio upravo suprotno, sve više od toga bježao. Trebala sam ga prihvatiti takvog ili ako to ne mogu ostaviti, a ja sam mučila i sebe i njega… Bila sam svo ovo vrijeme nesretna i frustrirana ne zato što se ne jebem već zato što on nije ono što ja želim da bude. Divan, dobar, lijep, pametan, nježan, pažljiv… savršen, ali očito ne za mene. I to boli.

Moje želje, frustracije, zahtjevi, prohtjevi, ispadi su ga kastrirali (kako kaže radical) a on nije ni skužio što ga je snašlo. Da je drugačiji (onakav kakav ja maštam da je) davnih dana bi me otero u kurac, ovako ne razumije ni sam što mu se dogodilo.

Napravila sam od njega prijateljicu a onda odjednom željela da bude tajnoviti zavodnik i još ga krivila što ne kuži šta ja želim, a sve sam mu rekla. Sebično sam tražila od njega da mi zakrpa rupe. Da preuzme moj teret. Da me ozdravi. Da me razumije.

Zašto mi to nitko prije nije rekao???

Lijepo si to sročila. Nadam se da te krivnja ne izjeda zbog toga jer svi griješimo u namjeri da učinimo najbolje. Ja ne vidim niti jedan razlog da sada kada si malo rasčistila tu maglu ne otvoriš ove stvari koje si nama rekla sa psihijatrom i da pokušaš riještit probleme koje imate. Ja iz svega opisanog ne vidim da ste vi neki jako loš i potpuno nekompatibilan par, ja vidim pogubljenost i frustracije koje su stavile mrežu na cjelokupnu vašu vezu zbog psihičkih problema koje ti imaš i nefleksibilnosti koju on ima. Vrijeme je da tu mrežu podignete i pokušate vidjeti da li se ključne stvari polako daju popraviti. Moja psihijatrica bi rekla da ne postoji veza koja se trudom ne može popraviti, ne postoji... Postoji samo nešto što se ne da popraviti a to je nedostatak kemije, privlačnosti između dvoje ljudi. Ja ne vjerujem da ste vi došli u fazu da bi jebali bilo koga sam ne jedno drugo, mislim da možete imati zadovoljavajući sexualni život ako poradite na onome što je stalo između vas, trenutno ste zapali u jednu dublju krizu kakvih parovi imaju podosta u životu. Nekompatibilnost partnera je istina realnost, ona postoji, vuče se od početka veze, ali mi nitko ne može reći da ako je bilo velike strasti na početku i prvim godinama veze da sada ništa ne postoji, uvijek nešto žeravice leži ispod pepela, samo pepeo treba otpuhati. Veza se ne sastoji samo od sexa, more stvari je jednako važno, ali ako sex ne šljaka partneri imaju dojam da ništa ne valja, naravno da je bitno tu odraditi bar minimum minimuma da veze može šljakati...

[kokicha]

Heavy kaže:

Da pocne vjezbat krenut u teretanu imat ce odma pomak ubrzo. Ako je bas prirodno jako, jako nizak (sto je veoma moguce po ovom kako ga je ona opisala sa 2put tjedno zeljom za seksom) onda mu je POTREBNA igla te unosenje testosterona kemijskim putem. U Americi ljudi imaju pravo na terapiju kod doktora ako imaju nisko izmjeren testosteron. Sve drugo nece pomoc. No ne moram ni poznavat toga lika da znam kako nikad nece takvo sto poduzet jer je prepasivan i nije mu stalo do toga, tako da, nista od toga po autoricu.

Baš me zanima po kojim to standardima muškarac koji ima želju 2x tjedno ima "jako jako nizak" testosteron?

[radical change]

kokicha kaže:

Baš me zanima po kojim to standardima muškarac koji ima želju 2x tjedno ima "jako jako nizak" testosteron?

Po kriterijima žene koja je tek navršila 18 a već ima 5 godina radnog iskustva...

[K H S]

kokicha kaže:

Baš me zanima po kojim to standardima muškarac koji ima želju 2x tjedno ima "jako jako nizak" testosteron?

Evo,po mojim kriterijima...

[Heavy]

kokicha kaže:

Baš me zanima po kojim to standardima muškarac koji ima želju 2x tjedno ima "jako jako nizak" testosteron?

Ovo je zakljucak na cijelokupan opus i njegovu aktivnost od onog sto je ona sve navela. To sto si se ti nasao ili ti nasla svog partnera, pa te zasmetao taj dio iz mog posta, ne mora vrijediti za tebe njega. Post je bio upucen autorici te njenom partneru iz veze, ne generalno. Iako da, slozio bih se da musko koji je u vezi i ima seks 2 puta tjedno, ima problema sa niskim testosteronom u velikoj vecini slucajeva.

[radical change]

Heavy kaže:

Ovo je zakljucak na cijelokupan opus i njegovu aktivnost od onog sto je ona sve navela. To sto si se ti nasao ili ti nasla svog partnera, pa te zasmetao taj dio iz mog posta, ne mora vrijediti za tebe njega. Post je bio upucen autorici te njenom partneru iz veze, ne generalno. Iako da, slozio bih se da musko koji je u vezi i ima seks 2 puta tjedno, ima problema sa niskim testosteronom u velikoj vecini slucajeva.

Po riječima "koji je u vezi" zaključujem da se radi o ljudima koji su još u balavim godinama, pucaju si testosteron u žilu da mišić naraste pa ne želim trošiti riječi...

[judolino]

radical change kaže:

Lijepo si to sročila. Nadam se da te krivnja ne izjeda zbog toga jer svi griješimo u namjeri da učinimo najbolje. Ja ne vidim niti jedan razlog da sada kada si malo rasčistila tu maglu ne otvoriš ove stvari koje si nama rekla sa psihijatrom i da pokušaš riještit probleme koje imate. Ja iz svega opisanog ne vidim da ste vi neki jako loš i potpuno nekompatibilan par, ja vidim pogubljenost i frustracije koje su stavile mrežu na cjelokupnu vašu vezu zbog psihičkih problema koje ti imaš i nefleksibilnosti koju on ima. Vrijeme je da tu mrežu podignete i pokušate vidjeti da li se ključne stvari polako daju popraviti. Moja psihijatrica bi rekla da ne postoji veza koja se trudom ne može popraviti, ne postoji... Postoji samo nešto što se ne da popraviti a to je nedostatak kemije, privlačnosti između dvoje ljudi. Ja ne vjerujem da ste vi došli u fazu da bi jebali bilo koga sam ne jedno drugo, mislim da možete imati zadovoljavajući sexualni život ako poradite na onome što je stalo između vas, trenutno ste zapali u jednu dublju krizu kakvih parovi imaju podosta u životu. Nekompatibilnost partnera je istina realnost, ona postoji, vuče se od početka veze, ali mi nitko ne može reći da ako je bilo velike strasti na početku i prvim godinama veze da sada ništa ne postoji, uvijek nešto žeravice leži ispod pepela, samo pepeo treba otpuhati. Veza se ne sastoji samo od sexa, more stvari je jednako važno, ali ako sex ne šljaka partneri imaju dojam da ništa ne valja, naravno da je bitno tu odraditi bar minimum minimuma da veze može šljakati...

Pametno i zrelo razmišljanje, kolega!

[Preveza]

I meni je to malo, ali pretpostavljam da svi koji imaju decu drugacije gledaju na to.

Mene zanima, da napise Radical i ostali, sta konkretno znaci da muskarac ne treba da mi glumi prijatelja i da ga neke price ne zanimaju?
Naravno da mu necu pricati o modi, kosi i slicnom, ali na koje se jos teme misli da su nepotrebne izmedju jednog para?