Moje vječno ja

[eternalme]

Napravio sam jedan iskorak u prazno i svijet me dočekao i uhvatio svojim rukama. Od onda ništa više nije isto. Osjećam se duboko ukorijenjen u sebi kao stogodišnji hrast. Miran, stabilan, čvrst i nesalomljiv. I dalje pušu jaki vjetrovi u mom životu, i dalje oluje bjesne ali mene ništa ne može pomaknuti sa točke mog postojanja. Savijem se tu i tamo, ali brzo se vratim. Osjetim to svoje ja i dalje, dosta intenzivno. Nije prošlo puno vremena ali ja imam osjećaj kao da je prošlo sto života od tog dana kada sam napisao prvi post. Vrijeme ide sporije.
Kako sam počeo osjećati tu duhovnu stvarnost, tako me Bog nekako više privukao k sebi. Počeo sam sa molitvom, spontanom. Postao sam toliko gladan molitve da koristim svaki slobodni trenutak i na poslu i kući da se molim. Zaista neobjašnjivo. Čitam teme na ovom forumu ali nijedna me ne potiče da nešto pišem, jednostavno nemam što reći. Ne mogu se izraziti ni u jednoj kao u svojoj vlastitoj.

Pravo je bogatstvo imati život na dar, veliko je bogatstvo sudjelovati u ovoj našoj igri, stvarati, doživljavati, učiti. Uživajte u svemu što vam se nudi, zavirujte svako malo u sebe i gledajte što se to odvija u vama paralelno sa vašim svakodnevnim aktivnostima i poimanjem života.
toliko za sada, pozdrav svima!

[eternalme]

Dugo Vam nisam pisao. U periodu otkad se nismo čuli, na razini moje životne situacije puno se toga promijenlo. Doživio sam puno promjena na fizičkoj raizni. Odvikao sam se zarobljenosti i navezanosti na svijet, na novac, na uspjeh, moć, produbio svoju vjeru te kroz religiju pronašao smisao onoga o čemu sam pisao.
Duhovnost koja je probuđena u meni, učinila je da sam neke ljude otpustio iz života nesvjesno, produbio odnos s nekim drugim ljudima koji su mi se otvorili, ili jednostavno uletili u život. Daleko od toga da je sve to, gledajući sa fizičke razine idealno. Dogodili su mi se neki teški životni porazi. Morao sam i nešto pretrpiti žrtvujući stari život, da bi dao mjesta novome. Međutim i njih sam prihvatio. I oni su dio stvarnosti koje sam odabrao da bih mogao postati ono što jesam, da bih mogao probuditi u sebi tu vječnu vatru, i živjeti s njom.

Shvatio sam da sam zaista cijeli život pokušavao negdje stići, pronaći sreću u cilju a pri tome ne uživajući u putovanju samom. Putovanje mi je bilo tlaka a cilj je podrazumijevao ostvarenje sreće, koja ili se nije dogodila ili je jako kratko trajala. Također, djelovanje na fizičkoj razini, uvijek je bilo radi nekog 'većeg' cilja. Shvatio sam koliko sam griješio u svemu. Samo da završim srednju školu, samo da upišem fakultet, samo da završim fakultet, samo da nađem posao, samo da nađem djevojku, samo da se oženim, samo da imam dijete, samo da zarađujem toliko i toliko, samo da mogu kupiti to i to.... onda ću biti sretan. Prošala je trećina života u isčekivanju nečega. Sada kada sam sve to postigao i uvidio prazninu u svemu tome, na neki način sam se probudio. Ne prazninu u smislu da to nije trebalo niti činiti, da sam trebao sjediti, ne raditi ništa i ne micati se godinama s mjesta. Ne, dapače, trebao sam djelovati, biti aktivan. Ali samo to putovanje trebalo je biti zabava a ne sredstvo dolaska do cilja. Danas stvari nastojim raditi radi njih samih, a ne radi nečeg drugog. Zato, ako čitam, čitam zbog čitanja samog a ne zbog toga što ću time znati više, biti pametniji, bolji od drugih. Ako pišem, pišem zbog pisanja samoga, ne zbog toga da napišem najbolju knjigu svih vremena, niti da me ljudi hvale, čitaju, glorificiraju.

Radim zbog rada, živim zbog života, ustajem zbog jutra, trčim zbog trčanja, pišem zbog pisanja, vozim zbog vožnje, družim se radi druženja, volim radi ljubavi same i promatram ljepotu u promjeni, u konstantnoj mijeni svijeta i sebe samoga.

[Điđe T.]

eternalme....lipa tema

Uglavnom, otkako se motam po ovom podforumu i čitam o raznoraznim prosvjetljenjima, produhovljenjima, buđenjima i vizijama....meni se čini da se to sve svodi na shvaćanje jednostavnosti života i prihvaćanju svega što nam donosi, bez puno filozoforanja i bježanja od samih sebe

Nemam namjeru nikoga vriđat, dapače, i samoj su mi ove teme veliki motivatori

[wand_1]

Điđe T. kaže:

eternalme....lipa tema

Uglavnom, otkako se motam po ovom podforumu i čitam o raznoraznim prosvjetljenjima, produhovljenjima, buđenjima i vizijama....meni se čini da se to sve svodi na shvaćanje jednostavnosti života i prihvaćanju svega što nam donosi, bez puno filozoforanja i bježanja od samih sebe

Nemam namjeru nikoga vriđat, dapače, i samoj su mi ove teme veliki motivatori

Ovo boldirano je ključna opservacija, prihvaćanje onoga što život nosi znači određeni duhovni mir.

Neki se nose s tim tako da vjeruju u nadnaravne stvari, događaje i bića, a neki su i bez toga spremni prihvatiti činjenice.

Zato su samo neki ljudi postigli duševni mir, ili su produhovljeni, budni i slično...i zamisli, ima ih jako malo, a dolaze iz svih mogućih skupina vjernika i ateista..

Upravo to nam kaže da ni religije ni duhovni pokretni nisu nikakvo jamstvo kvalitetnog duhovnog života. Da jesu, danas bi više od 90% Hrvata koji su se izjasnili kao vjernici uživali duševni mir, a svjedoci smo da to nije tako...

[yakuzza]

wand_1 kaže:

Upravo to nam kaže da ni religije ni duhovni pokretni nisu nikakvo jamstvo kvalitetnog duhovnog života. Da jesu, danas bi više od 90% Hrvata koji su se izjasnili kao vjernici uživali duševni mir, a svjedoci smo da to nije tako...

Što ne znači da duhovni principi, koji idu kroz duhovna učenja, nisu karike za postizanje istog. Ljudi koji zaista doživljavaju jednu vrstu takve stabilnosti odnosno su to postigli - na tome rade sistematski i usmereno - skoro pa uvek uz pomoć meditacije.

[Cherie]

eternalme kaže:

Pozdrav svima, da vam se kratko javim. Niste me otjerali nego zaista nikako uhvatiti vremena pisati.

Preko tjedna je posao, zaista oduzima previse energije i vremena, od jutra do sutra, a preko vikenda nastojim posvetiti vrijeme djetetu. Dosta je bilo iskušenja ovaj tjedan, s nekima sam se dobro nosio, s nekima malo lošije, ali u svakom slučaju ne živim više toliko iz nesvjesnog, pa kad mi se i dogodi da upadnem u onu staru rutinu nesvjesnog, brzo se mogu "probuditi" iz tog stanja i opet djelovati iz svoje svjesnosti, dakle bez nekih negativnih emocija kao što su ljutnja, ljubomora i slično.

Nije sve idealno naravno, ali prihvaćam sve kako jest. Rekao sam vam namjerno dosta o sebi, vidim da su neki moju bolest protumačili na drukčiji način. Ne znam što bih tu rekao, priznao sam sve. Bolestan jesam, liječim se, pijem lijekove, dosta sam ih promjenio, a uza sve to obavljam dosta odgovoran i mentalno zahtjevan posao sa dugačkim radnim vremenom i prehranjujem obitelji i pomažem roditeljima i ulažem velike napore u sve to. I sada, opet čvrsto stojim na zemlji, ne upadam u nikakve iluzije o stvarnosti, spoznajom sebe ništa se ne mora promjeniti a može, sve je otvoreno i bit će zanimljivo vidjeti kako će se sve odigrati, što će to moje ja odabrati. Ne vidim iskreno tu niti kakvu maniju niti bipolarnu fazu. S druge strane oprezan sam i ne forsiram ništa. Sve je jednako teško kao prije osim mene, koji sam postao duhovno neopterećen, pa kako nosim jako malo duhovne prtljage uza sve poteškoće, opet mi je lakše živjeti.

Lijep je dan danas, iskoristite ga da odete malo u prirodu i uživate svim osjetilima.

With all due respect za tvoje uvide, da me krivo ne shvatiš, jer bilo mi je zaista drago pročitati da si izašao iz mentalnog pakla direktno na svijetlo, ali čisto radi znatiželje, jer me zanima veza između svijesnosti i mozga - ne mogu odoliti da ne pitam da li je tvoja tako korijenita promjena koincidirala sa promjenom lijekova?

Osim toga ostao si nejasan kad si odgovarao Pronađenoj - tko se to u tebi zaljubio u tvoju dušu.

[eternalme]

Cherie: ne, nisam ih mijenjao zadnje 3 godine. Dosta sam ih mijenjao prve tri ... a generalno i da je, ne bi trajalo tako dugo.

A da odgoorim na pitanje na koje nisma odgovorio... Ne znam se tako dobro izražavati u tom duhovnom smislu, niti sam pročitao hrpe knjiga pa da iz njih mogu crpiti fraze. Samo sam htio reći, s tim da sam se zaljubio u sebe, to da sam spoznao svoju dubinu, neizrecivu dubinu, skrivenu od pojavne fizičke razine na koju sam bio sveden i koju sam mrzio, stidio se nje i slično (govorim dakle o svom izgledu, materijalnom statusu i slično).

Điđe, upravo tako, prihvaćanje. Ne borba sa svime oko sebe i u sebi. Život nije borba, tu frazu mnogi ljudi jako skupo plaćaju, jer u svemu vide borbu, a ako je borba znači možeš nešto i izgubiti. Ja ne mogu ništa izgubiit, jer ništa ni nemam, osim sebe koji je svevremen a sebe ne mogu izgubiti. Tako nekako :-)

[wand_1]

eternalme kaže:

A da odgoorim na pitanje na koje nisma odgovorio... Ne znam se tako dobro izražavati u tom duhovnom smislu, niti sam pročitao hrpe knjiga pa da iz njih mogu crpiti fraze

Ako kad poželiš pročitati, mogu ti ja dati literaturu, ali ne zbog fraza nego zato da izbjegneš logičke paradokse..

[Điđe T.]

eternalme kaže:

Điđe, upravo tako, prihvaćanje. Ne borba sa svime oko sebe i u sebi. Život nije borba, tu frazu mnogi ljudi jako skupo plaćaju, jer u svemu vide borbu, a ako je borba znači možeš nešto i izgubiti. Ja ne mogu ništa izgubiit, jer ništa ni nemam, osim sebe koji je svevremen a sebe ne mogu izgubiti. Tako nekako :-)

Upravo tako.

Imam par dobrih linkova o toj temi

Wand, samo pucaj literaturu, ima nas zainteresiranih

[krena]

eternalme kaže:

Cherie: ne, nisam ih mijenjao zadnje 3 godine. Dosta sam ih mijenjao prve tri ... a generalno i da je, ne bi trajalo tako dugo.

A da odgoorim na pitanje na koje nisma odgovorio... Ne znam se tako dobro izražavati u tom duhovnom smislu, niti sam pročitao hrpe knjiga pa da iz njih mogu crpiti fraze. Samo sam htio reći, s tim da sam se zaljubio u sebe, to da sam spoznao svoju dubinu, neizrecivu dubinu, skrivenu od pojavne fizičke razine na koju sam bio sveden i koju sam mrzio, stidio se nje i slično (govorim dakle o svom izgledu, materijalnom statusu i slično).

Điđe, upravo tako, prihvaćanje. Ne borba sa svime oko sebe i u sebi. Život nije borba, tu frazu mnogi ljudi jako skupo plaćaju, jer u svemu vide borbu, a ako je borba znači možeš nešto i izgubiti. Ja ne mogu ništa izgubiit, jer ništa ni nemam, osim sebe koji je svevremen a sebe ne mogu izgubiti. Tako nekako :-)

Da li je život borba ovisi o datim okolnostima. Ako si se oženio i imaš troje cjece, onda nemaš puno izbora dok djecu ne postaviš na noge. Moraš ići rintati u firmu koja ti možda nije draga i gdje su uvjeti katastrofalni. Gdje te ponižavanju i muče. Doduše, ti to ne moraš doživljavati kao muku. Samo ti muka dođe na kraju mjeseca kada digneš plaću i vidiš da djeci nećeš moći kupiti torbu. Neka nose knjige u najlonskoj vrećici.
Evo jedne friške borbe: moj kolega mladi inženjer je dobio blizance prije 10 dana. A žena mu je jučer u Zagrebu operirala rak na sisi. Sada nju i njega čeka gadna borba. Za nužno preživljavanje.
Doduše, on ima dobru plaću i roditelji pomažu. Ali da je crkveni miš kao mnogi koje znam, onda bi to bila mega-borba

Evo i drugog primjera gdje je možda duhovnost pomogla ovoj obitelji da ne završe u ludnici: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...6&postcount=33

Uza sve te pizdarije, još ti sudbina uvali i ovo sranje: https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...&postcount=382

Jedine osobe koja sam ja upoznao da žive bez ikakve životne borbe su ova dvojica: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...&postcount=123
Ali oni nisu duhovljaci nego su više budale !

Mome prijateljelju život nije borba nego je sranje: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...8&postcount=62

[Hyper-man]

krena kaže:

Da li je život borba ovisi o datim okolnostima. Ako si se oženio i imaš troje cjece, onda nemaš puno izbora dok djecu ne postaviš na noge. Moraš ići rintati u firmu koja ti možda nije draga i gdje su uvjeti katastrofalni. Gdje te ponižavanju i muče. Doduše, ti to ne moraš doživljavati kao muku. Samo ti muka dođe na kraju mjeseca kada digneš plaću i vidiš da djeci nećeš moći kupiti torbu. Neka nose knjige u najlonskoj vrećici.
Evo jedne friške borbe: moj kolega mladi inženjer je dobio blizance prije 10 dana. A žena mu je jučer u Zagrebu operirala rak na sisi. Sada nju i njega čeka gadna borba. Za nužno preživljavanje.
Doduše, on ima dobru plaću i roditelji pomažu. Ali da je crkveni miš kao mnogi koje znam, onda bi to bila mega-borba

Evo i drugog primjera gdje je možda duhovnost pomogla ovoj obitelji da ne završe u ludnici: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...6&postcount=33

Uza sve te pizdarije, još ti sudbina uvali i ovo sranje: https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...&postcount=382

Jedine osobe koja sam ja upoznao da žive bez ikakve životne borbe su ova dvojica: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...&postcount=123
Ali oni nisu duhovljaci nego su više budale !

Mome prijateljelju život nije borba nego je sranje: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...8&postcount=62

Ovo su vrlo zanimljiva gledišta na život, tko bi rekao da su toliko različita.

[eternalme]

krena: razumijem da su ljudi ogorčeni na svoju životnu situaciju. Neki su to jednostavno sami sebi prizvali u život. Upravo tim stavom i načinom da je život borba. Pa kad je borba evo bori se ....

Ja ne želim puno otkrivati o sebi, ali ako misliš da je 6 godina psihičke bolesti došlo ni iz čega, varaš se....isto je tako život cijeli život bio borba, za golu "egzistenciju" obitelji - egzistenciju kako je mi poimamo, (od ranog djetinjstva), narušeno zdravlje bliže okoline, izvlačenje iz ratnih sranja i slično. Svatko ima svoju priču. Ima jedna knjiga, Viktor Frankl - 'zašto ste niste ubili' - čovjek koji je pronašao smisao života u koncentracionom logoru Auschwitzu. Od teže sudbine uvijek ima teže, ako ćeš na taj način razmišljati i davati mi primjere egzistencijalnih problema.

U konačnici, vjerujem da nitko od tih ljudi i djece nije gladan, i ne umire od gladi, pa u krajnjoj liniji bi imali obrok u pučkoj kuhinji i imali bi minimum egzistencije (to je egzistencija ne?, u osnovnom obliku, hrana, voda) ... sve ostalo je nadogradanja - ona maslovljeva ljestvica potreba koliko se sjećam iz škole. Sad karikiram malo ali nadam se da vidiš poantu.

Željko Mavrović ima bolesnu curicu, koja ima čini mi se cerebralnu paralizu. Pogledaj ako nađeš negdje na internetu njegov nastup u Nedjeljom u 2, pa ćeš vidjeti razmišljanje čovjeka koje nije na razini nesvjesti ('zašto se baš meni to moralo dogodit', 'šta sam ja Bogu skrivio', 'kao da sam se drvljem i kamenjem bacao na Boga', 'kako svi drugi mogu normalno živjet' i sličnih fraza koje ćeš čuti od većine ljudi kojima se neka tragedija dogodi u životu, nego jedno produhovljeno razmišljanje i promišljanje o svemu tome što ga je zadesilo, u životu generalno (od boksa, propale firme, djeteta od kojeg su se opraštali već nekoliko puta jer umire.

Nisam nažalost pogledao linkove koje si mi dao, jer sam na poslu, ali vjerujem da su sve to teški križevi i sudbine. No križ se može i s radošću nositi, ako se nosi iz ljubavi. Iz ljubavi prema životu samom.

wand: dapače, slobodno pošalji.

[krena]

wand_1 kaže:

Ako kad poželiš pročitati, mogu ti ja dati literaturu, ali ne zbog fraza nego zato da izbjegneš logičke paradokse..

Vjerovatno mu onda misliš predložiti ovu literaturu: http://www.sensaklub.hr/clanci/duhov...e-vas-zabaviti

eternalme kaže:

krena: razumijem da su ljudi ogorčeni na svoju životnu situaciju. Neki su to jednostavno sami sebi prizvali u život. Upravo tim stavom i načinom da je život borba. Pa kad je borba evo bori se ....

Ja ne želim puno otkrivati o sebi, ali ako misliš da je 6 godina psihičke bolesti došlo ni iz čega, varaš se....isto je tako život cijeli život bio borba, za golu "egzistenciju" obitelji - egzistenciju kako je mi poimamo, (od ranog djetinjstva), narušeno zdravlje bliže okoline, izvlačenje iz ratnih sranja i slično. Svatko ima svoju priču. Ima jedna knjiga, Viktor Frankl - 'zašto ste niste ubili' - čovjek koji je pronašao smisao života u koncentracionom logoru Auschwitzu. Od teže sudbine uvijek ima teže, ako ćeš na taj način razmišljati i davati mi primjere egzistencijalnih problema.

U konačnici, vjerujem da nitko od tih ljudi i djece nije gladan, i ne umire od gladi, pa u krajnjoj liniji bi imali obrok u pučkoj kuhinji i imali bi minimum egzistencije (to je egzistencija ne?, u osnovnom obliku, hrana, voda) ... sve ostalo je nadogradanja - ona maslovljeva ljestvica potreba koliko se sjećam iz škole. Sad karikiram malo ali nadam se da vidiš poantu.

Željko Mavrović ima bolesnu curicu, koja ima čini mi se cerebralnu paralizu. Pogledaj ako nađeš negdje na internetu njegov nastup u Nedjeljom u 2, pa ćeš vidjeti razmišljanje čovjeka koje nije na razini nesvjesti ('zašto se baš meni to moralo dogodit', 'šta sam ja Bogu skrivio', 'kao da sam se drvljem i kamenjem bacao na Boga', 'kako svi drugi mogu normalno živjet' i sličnih fraza koje ćeš čuti od većine ljudi kojima se neka tragedija dogodi u životu, nego jedno produhovljeno razmišljanje i promišljanje o svemu tome što ga je zadesilo, u životu generalno (od boksa, propale firme, djeteta od kojeg su se opraštali već nekoliko puta jer umire.

Nisam nažalost pogledao linkove koje si mi dao, jer sam na poslu, ali vjerujem da su sve to teški križevi i sudbine. No križ se može i s radošću nositi, ako se nosi iz ljubavi. Iz ljubavi prema životu samom.

wand: dapače, slobodno pošalji.

Ja sam na poslu pa pišem brzi sa puno grešaka. Inače sam Frankla stavio na svoj blog: https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...0&postcount=10

Ali na vrlo depresivan način !!!!!!!!!!!


Inače sam pisao o Mavroviću prije neki dan: www.forum.hr/showthread.php?p=45315438

[eternalme]

krena heh super, eto vidis, kako sam potrefio iste tocke "slučajno". A nisam čitao tvoje topice i postove, zaista :-) U svakom slucaju, mislim da je jako važno pomagati ljudima i materijalno i ja to činim kad god mogu i uključim se u neke humanitarne akcije pogotovo za bolesnu djecu, no nije to bitno ni tema ovog topica. Sve je to sitnica jer ja to činim od svog viška kao i svi mi (priča iz biblije o starici koja je ubacila dva novčića), i ne pridajem tome neku svoju važnost da sam nešto grandiozno napravio i da me treba zbog toga glorificirati.

Bitno je da da ostvarimo kao civilizacija neku bolju budućnost kroz duhovni put, da napredujemo u svjesnosti. Džabe bogatašu neboder ako je u sebi toliko nesretan da gleda s kojeg će prozora skočiti....isto tako kroz neki honorarni posao znao sam ući u tako siromašne obitelji, ali gdje je bilo toliko smijeha, zajedništva da sam ja ostao "paf", nešto prekrasno .... koliko u mojoj toga nije bilo.

Što se tiče materijalnog zaista sam vidio paradoksalne situacije, od ljudi koji imaju par milijuna eura na računu i piju antidepresive i ne mogu spavati od brige da ih ne izgube, da euro ne propadne, da ne dođe krah Europske unije, ne znaju kud bi uložili, šta bi napravili i to ih jede doslovno od brige, do druge krajnosti gdje ljudi nemaju šta jesti, nemaju posla i to ih isto tako dovodi do jednake patnje....

To me je podsjetilo onoj priči o caru koji je tražio sreću pa mu je mudrac rekao da će biti sretan kad obuče košulju siromašnog čovjeka ... a poanta da je taj čovjek gol i nema košulju

Vidim da imaš 10.000 postova i da si jako aktivan na forumu, lijepo je to vidjeti. Ja nisam nikad imao potrebu previše pisati, a s ovim topicom sam vam htio na neki način prenijeti svoje osjećaje, razmišljanja, nešto što mislim da je prevažno da bi samo držao za sebe....

[pronađena]

eternalme kaže:

Ja nisam nikad imao potrebu previše pisati, a s ovim topicom sam vam htio na neki način prenijeti svoje osjećaje, razmišljanja, nešto što mislim da je prevažno da bi samo držao za sebe....

Lijepo je od tebe što si podijelio s nama nešto tako prekrasno.

[krena]

eternalme kaže:

krena heh super, eto vidis, kako sam potrefio iste tocke "slučajno". A nisam čitao tvoje topice i postove, zaista :-) U svakom slucaju, mislim da je jako važno pomagati ljudima i materijalno i ja to činim kad god mogu i uključim se u neke humanitarne akcije pogotovo za bolesnu djecu, no nije to bitno ni tema ovog topica. Sve je to sitnica jer ja to činim od svog viška kao i svi mi (priča iz biblije o starici koja je ubacila dva novčića), i ne pridajem tome neku svoju važnost da sam nešto grandiozno napravio i da me treba zbog toga glorificirati.

Mene i moje kolege je potrefilo židovsko proklestvo. A to je dabogda imao - pa onda nemao. Od firme koja je u socijalizmu odlična, sada se pretvorila u sranje na kvadrat. A Marx je rekao: ne određuje svijest ljudi naše biće, nego realna materijalna baza.
Inače sam ja jako alergičan na spominjanje pomaganja ljudima !?
Opet zbog Marksa. Naime , moj je otac 20 godina radio besplatno na uređivanju seoske obale. Posao mu vrijedi 50 000 eura, a on je dobio u džep oko 3000 eura. U naturi
Dok su drugi očevi lovili ribu i obrađivali masline, on je trjerao neki bedasti inat.
Ali moramo biti zadovoljni: mogao je on trošiti novce na rakiju, a ne za lučice.

Bitno je da da ostvarimo kao civilizacija neku bolju budućnost kroz duhovni put, da napredujemo u svjesnosti. Džabe bogatašu neboder ako je u sebi toliko nesretan da gleda s kojeg će prozora skočiti....isto tako kroz neki honorarni posao znao sam ući u tako siromašne obitelji, ali gdje je bilo toliko smijeha, zajedništva da sam ja ostao "paf", nešto prekrasno .... koliko u mojoj toga nije bilo.

Što se tiče materijalnog zaista sam vidio paradoksalne situacije, od ljudi koji imaju par milijuna eura na računu i piju antidepresive i ne mogu spavati od brige da ih ne izgube, da euro ne propadne, da ne dođe krah Europske unije, ne znaju kud bi uložili, šta bi napravili i to ih jede doslovno od brige, do druge krajnosti gdje ljudi nemaju šta jesti, nemaju posla i to ih isto tako dovodi do jednake patnje....

To me je podsjetilo onoj priči o caru koji je tražio sreću pa mu je mudrac rekao da će biti sretan kad obuče košulju siromašnog čovjeka ... a poanta da je taj čovjek gol i nema košulju

Ja mislim da je ipak bolje imati debeli novčanik negoli kopati po smeću. Nisam ja za ništa uzemo za avatara Krishnamurtija U.G. : https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...0&postcount=46

https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...7&postcount=25

Vidim da imaš 10.000 postova i da si jako aktivan na forumu, lijepo je to vidjeti. Ja nisam nikad imao potrebu previše pisati, a s ovim topicom sam vam htio na neki način prenijeti svoje osjećaje, razmišljanja, nešto što mislim da je prevažno da bi samo držao za sebe....

Istina je. Drži me već duže vremena GRAFO-MANJIA !

[Cherie]

eternalme kaže:

Cherie: ne, nisam ih mijenjao zadnje 3 godine. Dosta sam ih mijenjao prve tri ... a generalno i da je, ne bi trajalo tako dugo.

A da odgoorim na pitanje na koje nisma odgovorio... Ne znam se tako dobro izražavati u tom duhovnom smislu, niti sam pročitao hrpe knjiga pa da iz njih mogu crpiti fraze.

Fraze? Nemoj tako .... to sad nije bilo lijepo od tebe. U mnogim knjigama i duhovnima i onim drugim može se naći dubina i mudrost, imogu biti i informativne i transformativne, jer mnoge vrijedne knjige napisali si ljudi razvijenog duha, visoke inteligencije, širokog obrazovanja i kako iz svega možemo učiti, možemo učiti iz iskustva drugih. Osim što, kako saznajemo, i sam pišeš knjigu, to je razlog zbog kojeg si i otvorio ovaj topic, jer kažeš.

Ja nisam nikad imao potrebu previše pisati, a s ovim topicom sam vam htio na neki način prenijeti svoje osjećaje, razmišljanja, nešto što mislim da je prevažno da bi samo držao za sebe..

Samo sam htio reći, s tim da sam se zaljubio u sebe, to da sam spoznao svoju dubinu, neizrecivu dubinu, skrivenu od pojavne fizičke razine na koju sam bio sveden i koju sam mrzio, stidio se nje i slično (govorim dakle o svom izgledu, materijalnom statusu i slično).

E .... i što je ta dubina?
Od čega je,
čija je i
tko ju je spoznao?

Kad iscjediš naranču, iz nje izađe narančin sok.
Iz naranče ne može izaći ništa drugo nego ono što je u njoj.

Iz naranče ne možeš icjediti sok od jagode.

Tako kad počneš cjediti čovjeka i iz njega izađe točno ono što je unutra,
kora javnog lica najčešće nije ono isto što je unutra.

Pa eto moja pitanja imaju cilj da iz tebe iscjede što ti je stvarno unutra, jesi li miran na način na koji su uobičajeno mirni ljudi koji nisu neurotični i koji su psihički stabilni ili je tvoj mir onaj koji dolazi od samospoznaje.

[wand_1]

Điđe T. kaže:

Wand, samo pucaj literaturu, ima nas zainteresiranih

eternalme kaže:

wand: dapače, slobodno pošalji.

Pa ako netko želi znati što ponajbolji filozofi uma i znanstvenici na svijetu misle što je zapravo pojam 'ja' i da li može postojati, kako ti kažeš 'vječno ja', a istovremeno nije previše opterećen dualizmom, preporučujem:

Na hrvatskom, lako dostupno:

- Douglas Hofstadter: 'Čudnovata petlja sam ja'
- Steven Pinker: 'Prazna ploča'

Kome nije problem engleski:

- Douglas Hofstadter, Daniel Dennett: 'Minds I'
- Daniel Dennett: 'Kinds of mind'
- Steven Pinker: 'How the mind works'
- Ray Kurzweil: 'How to create a mind'
- Marvin Minsky: 'The society of mind'

[wand_1]

Cherie kaže:

E .... i što je ta dubina?
Od čega je,
čija je i
tko ju je spoznao?

Kad iscjediš naranču, iz nje izađe narančin sok.
Iz naranče ne može izaći ništa drugo nego ono što je u njoj.

Neće ti to biti baš tako trivijalno. Kod pojma samospoznaje, nužno je logički uključena samoreferentnost. Primjer sa narančom i sokom nije samoreferentan.

Ako napišem matematičku i logičku definiciju samoreferentnog sustava nitko neće čitati, pa ću preći na poznate i slikovite primjere:

Prvo lakši:

Neka postoji tvrdnja: 'Ova rečenica je laž'

Da li je ova rečenica istina ili laž? Ako je istinita, onda ja lažna. Isto tako, ako je lažna, onda je istinita.

Malo složeniji:

Pretpostavimo da postoji grad i u njemu samo jedan muški brijač; te da su svi muškarci u gradu redovito obrijani. Neki se briju sami, a neki dolaze brijaču. Razumno je zamisliti sljedeće pravilo: Brijač brije sve i isključivo one muškarce koji se ne briju sami. U ovako zadanim uvjetima možemo postaviti pitanje: Brije li brijač sebe?

Međutim, sad vidimo da je zadana situacija nemoguća.

Ako se brijač ne brije sam, prema pravilu se mora obrijati, jer je on taj koji brije muškarce koji se sami ne briju.
Ako se brije, prema pravilu, mora prestati, jer ne spada u skup ljudi koje smije brijati.

Samorefernetni pojmovi u sebi nužno kriju paradokse, o čemu god da se radilo, a to su spektakularno čak i formalno uspjeli dokazati Godel i Chaitin.

Svaki sustav koji je dovoljno bogat da može govoriti sam o sebi mora biti paradoksalan.

Dakle, ukoliko želiš logički analizirati nečiju samospoznaju, analizu moraš graditi na pojmovima koji uključuju samoreferenciju, a ne sok od naranče.

Good luck s potragom

[Cherie]

wand_1 kaže:

Dakle, ukoliko želiš logički analizirati nečiju samospoznaju, analizu moraš graditi na pojmovima koji uključuju samoreferenciju, a ne sok od naranče.

Good luck s potragom

wand party breakeru

sad on točno zna kako će me matirati

U pravu si ....


ali


iako samospoznatu osobu se ne može prepoznati,
nesamospoznatog ništa lakše

u tom smislu eternalme je ovaj potonji.