Terrible two - dvogodišnjaci: nisu bebe, nisu djeca

[Cattleya]

tina kaže:

da, tako nesto i mene zanima.. stalno citam o nemogucnosti navikavanja na ruke kod malih beba, ali sto je s ovim velikima? vani je cesto nosim jer je to jedini nacin da u odredjenom roku dodjemo od tocke A do tocke B, ali kad mi doma dodje "noosiiiii" jer bi se mazila ili gledala svijet iz moje perspektive valjda, to mi je ipak malo previse.... ima 18 mjeseci.

Ja sam se namučila s odlascima u grad s njom, posebno na fitnes. Bila je tad cca 2.5 godine. Drečanje, kričanje, nošenje, neće u kolica, puzanje po pločniku, hodanje na koljenima....... Svašta. Konačno kad je prešla 3 godine sve dolazi u normalu. S nikim se ne nosa osim s tetom čuvalicom.

[djurdja]

Evo ako može savjet nekoga iskusnoga...
Sin mi ima 19 mjeseci i već je neko vrijeme (2tj.) u nekoj fazi da me svako malo udari i zatim poljubi i pomazi. Pokušala sam mu objasniti da to ne smije raditi, da to boli, itd. U zadnje vrijeme ga jednostavno samo stavim u krevetić i kažem da nije bio dobar, pa ga ostavim samoga. Ali ništa nije upalilo, pogotovone ovo zadnje jer zna sam izaći iz kreveta.

Što da radim?

[forum mamica]

djurdja kaže:

Evo ako može savjet nekoga iskusnoga...
Sin mi ima 19 mjeseci i već je neko vrijeme (2tj.) u nekoj fazi da me svako malo udari i zatim poljubi i pomazi. Pokušala sam mu objasniti da to ne smije raditi, da to boli, itd. U zadnje vrijeme ga jednostavno samo stavim u krevetić i kažem da nije bio dobar, pa ga ostavim samoga. Ali ništa nije upalilo, pogotovone ovo zadnje jer zna sam izaći iz kreveta.

Što da radim?

Tebe tvoj nakon udarca bar pomazi i poljubi, moj je meni nakon jednog, davao drugi udarac.
Niti je razgovor, niti ignoriranje, niti išta treće pomagalo.
Za utjehu, prošlo ga je, ali je trajalo sigurno dva mjeseca.

[djurdja]

forum mamica kaže:

Tebe tvoj nakon udarca bar pomazi i poljubi, moj je meni nakon jednog, davao drugi udarac.
Niti je razgovor, niti ignoriranje, niti išta treće pomagalo.
Za utjehu, prošlo ga je, ali je trajalo sigurno dva mjeseca.

Prije nego što me udari smije se vragolasto a onda kada ja napravim facu i kažem da me to boli prestane se smijati i pravi se da je jako tužan i ponekad skoro počne plakati pa me poljubi i ubaci u zagrljaj. Ali doslovno ubaci u zagrljaj.

[forum mamica]

djurdja kaže:

Prije nego što me udari smije se vragolasto a onda kada ja napravim facu i kažem da me to boli prestane se smijati i pravi se da je jako tužan i ponekad skoro počne plakati pa me poljubi i ubaci u zagrljaj. Ali doslovno ubaci u zagrljaj.

Tako je i moj radio, vragolasti osmijeh i udri. Ja bih onda objasnila da me boli i on bio kao napravio tužnu facu, ali to ga nije sprečavalo da drugi put opet mlatne. Ma sve to prođe.

[Cattleya]

djurdja kaže:

Evo ako može savjet nekoga iskusnoga...
Sin mi ima 19 mjeseci i već je neko vrijeme (2tj.) u nekoj fazi da me svako malo udari i zatim poljubi i pomazi. Pokušala sam mu objasniti da to ne smije raditi, da to boli, itd. U zadnje vrijeme ga jednostavno samo stavim u krevetić i kažem da nije bio dobar, pa ga ostavim samoga. Ali ništa nije upalilo, pogotovone ovo zadnje jer zna sam izaći iz kreveta.

Što da radim?

Kad naslutiš da će udariti, moraš biti brža i uhvatiti ga za nogu/ruku i reći da je to ružno i da se vi ne udarate. Da se tako nećeš igrati i da je ta igra pregruba. Uglavnom tako nešto da uopće spriječiš udaranje. Trebat će ponavljanja i ponavljanja dok konačno shvati. Objašnjavanje da te to boli nema smisla jer oni tako mali to, koliko se meni čini, ne razumiju. Odnosno, tako malo dijete nije još zrelo za razvoj razumjevanja za drugoga i empatiju. Kad bude stariji treba objašnjavati, učiti ih empatiji, ali kod ovih manjih ipak treba smanjiti broj riječi i objašnjenja koja im se upućuju jer previše riječi i priče nema smisla jer ih ne prate, ne razumiju i ne slijede.

Kad se sam udari nečim, utješi ga, pogledaj gdje se udario pogledaj da li se jako ozljedio, no ljubi njega,a ne povrijeđeno mjesto. I ovo' nije bio dobar' ti je loše jer ne govori baš ništa o njegovom lošem i neprihvatljivom ponašanju koje želiš korigirati nego ga procjenjuje kao osobu da je loš. Bolje bi bilo reći mu da se ružno ponašao i da je takvo ponašanje ružno, da se to tako ne radi i da se tako ne igra jer je to pregrubo ( prilagodi prema tome koliko tvoje dijete razumije).
I mislim da ti ostavljanje u krevetiću nema nekog smisla. Takve kazne su samo opravdanje za ponavljanje lošeg ponašanja. Nakon 'izdržane' kazne opet ima pravo loše se ponašati pa opet u kaznu. Često mali klinci upravo to i naprave. Ja sam to jako brzo naučila od mog djeteta. Napravila je nešto i sama otišla u kut.

[djurdja]

Cattleya kaže:

Kad naslutiš da će udariti, moraš biti brža i uhvatiti ga za nogu/ruku i reći da je to ružno i da se vi ne udarate. Da se tako nećeš igrati i da je ta igra pregruba. Uglavnom tako nešto da uopće spriječiš udaranje. Trebat će ponavljanja i ponavljanja dok konačno shvati. Objašnjavanje da te to boli nema smisla jer oni tako mali to, koliko se meni čini, ne razumiju. Odnosno, tako malo dijete nije još zrelo za razvoj razumjevanja za drugoga i empatiju. Kad bude stariji treba objašnjavati, učiti ih empatiji, ali kod ovih manjih ipak treba smanjiti broj riječi i objašnjenja koja im se upućuju jer previše riječi i priče nema smisla jer ih ne prate, ne razumiju i ne slijede.

Kad se sam udari nečim, utješi ga, pogledaj gdje se udario pogledaj da li se jako ozljedio, no ljubi njega,a ne povrijeđeno mjesto. I ovo' nije bio dobar' ti je loše jer ne govori baš ništa o njegovom lošem i neprihvatljivom ponašanju koje želiš korigirati nego ga procjenjuje kao osobu da je loš. Bolje bi bilo reći mu da se ružno ponašao i da je takvo ponašanje ružno, da se to tako ne radi i da se tako ne igra jer je to pregrubo ( prilagodi prema tome koliko tvoje dijete razumije).
I mislim da ti ostavljanje u krevetiću nema nekog smisla. Takve kazne su samo opravdanje za ponavljanje lošeg ponašanja. Nakon 'izdržane' kazne opet ima pravo loše se ponašati pa opet u kaznu. Često mali klinci upravo to i naprave. Ja sam to jako brzo naučila od mog djeteta. Napravila je nešto i sama otišla u kut.

Hvala na savjetu, pokušat ću svakako jer stvarno više ne znam kako reagirati na njegovo ponašanje. Svi, koje sam pitala u RLu, su mi rekli da je to normalna faza i da se tu ništa ne može, da će proći samo od sebe. Pa eto, bumo vidili...

Btw, ima li neka tema o dvojezičnom odgoju?

[Cattleya]

djurdja kaže:

Hvala na savjetu, pokušat ću svakako jer stvarno više ne znam kako reagirati na njegovo ponašanje. Svi, koje sam pitala u RLu, su mi rekli da je to normalna faza i da se tu ništa ne može, da će proći samo od sebe. Pa eto, bumo vidili...

To i jest faza samo je važno kako ju prevladaš, odnosno, kako se u pojedinoj fazi postaviti da određeni neželjeni obrazac ponašanja iz faze ne postane pravilo. I pripremi se na puno, puno ponavljanja. Važno je da ne računaš na suosjećanje djeteta prema tebi jer ono tako malo to još ne razumije.

[malo.izgubljena]

Imam djevojčicu od 2god i 8mj. i do prije par dana se sa njom moglo sve dogovoriti ali u zadnjih par dana kao da je neko drugo dijete..

Počela je pljuvati sve što stavi u usta, razbacivati sve redom, tući se, gristi, uzimati tuđe stvari i vrištati ako ih mora vratiti, nikome ništa ne želi posuditi samo vrišti...

Prije ništa od navedenog nije radila. Ako je željela nešto posuditi je pitala i bez riječi vratila, posuđivala je svoje stvari i nije pljuvala nikada...

Kada joj ne lijepi način kažem molim te nemoj me poglda u oči nasmije se i i baš to napravi isto tako kad podignem glas ili dobi po guzi- ništa ne funkcionira...

Prije smo se sve dogovarale na lijep način bez dernjave i bilo čega i nikada nije bilo problema a ovo mi je sad neka nova situacija sa kojom se neznam nositi...
POMOĆ

[Cattleya]

malo.izgubljena kaže:

Imam djevojčicu od 2god i 8mj. i do prije par dana se sa njom moglo sve dogovoriti ali u zadnjih par dana kao da je neko drugo dijete..

Počela je pljuvati sve što stavi u usta, razbacivati sve redom, tući se, gristi, uzimati tuđe stvari i vrištati ako ih mora vratiti, nikome ništa ne želi posuditi samo vrišti...

Prije ništa od navedenog nije radila. Ako je željela nešto posuditi je pitala i bez riječi vratila, posuđivala je svoje stvari i nije pljuvala nikada...

Kada joj ne lijepi način kažem molim te nemoj me poglda u oči nasmije se i i baš to napravi isto tako kad podignem glas ili dobi po guzi- ništa ne funkcionira...

Prije smo se sve dogovarale na lijep način bez dernjave i bilo čega i nikada nije bilo problema a ovo mi je sad neka nova situacija sa kojom se neznam nositi...
POMOĆ

Imaš li pretpostavku zbog čega je uslijedilo takvo ponašanje? Ja imam dojam da je ona ljuta zbog nečega.
Pokušaj razumjeti dijete kako se osjeća i izraziti to umjesto a priori osuđivanja i sankcioniranja nepoželjnog ponašanja.
Npr. kad mora vratiti posuđenu stvar i to ne želi, izrazi razumijevanje da joj se sigurno to jako sviđa kad ne želi vratiti i da joj je zbog toga jako teško te da sad to nije tako lako vratiti. Vidi što će nakon toga.
Njezino je pravo da ne želi dijeliti svoje igračke. To je njeno i gotovo. Bez veze je da inzistiraš da mora dijeliti. Bolje bi bilo da sama odabere igračke koje želi dijeliti, a koje ne želi pa neka van nosi one koje želi dijeliti. To ne znači da će ih doista podijeliti s nekim kad do toga i dođe.
Rečenične konstrukcije 'nemoj.....' ili ' ako to učiniš još samo jednom.....' izbjegavaj u širokom luku. Klinci onaj 'nemoj' prečuju, ne čuju i nastave po svom, a u drugom primjeru čuju ' još samo jednom....'. Čak i ako sve sjajno razumiju, čine stvari koje nas nakraju ljute pa gledaju što će se dogoditi. Drugim riječima istražuju svoje granice i privlače našu pažnju.
Kaži joj kad se ružno ponaša te da se ružno ponaša te da se vi drugačije ponašate i kaži joj kako se to radi.
I kažnjavanje po guzi prestani upražnjavati jer zaista nema smisla. Sutra će ponoviti nedopušteno ponašanje i okrenuti se da ju udariš, a još malo kasnije će shvatiti da se može nedopušteno ponašati i proći nekažnjeno ako ju ne ulovite. Kad izdrži kaznu, opet može nastaviti.... Dakle, sve u svemu, nema smisla. Cilj je da ju naučiš da se adekvatno ponaša zato što je to ispravno, a ne zato da ne bi bila kažnjena.
Razmisli kako se ponašaš prema njoj, smanji količinu pažnje kod nepoželjnog ponašanja, pohvali poželjno na način da primjetiš željeno ponašanje bez hvaljenja njenog karaktera i kategoriziranja da je dobra ili zločesta.
Uvedi pravila za loše ponašanje u parku- ako se ružno ponaša u smislu da otima drugima igračke, da pljuje po njima grize ih i sl., odvedi ju iz parka. No, ako samo ne želi dijeliti svoje igračke i igra se sama, pusti ju, to je njeno pravo i na taj izbor ima pravo.
Tebe isto nitko ne prisiljava da dijeliš stvari koje si ponijela sa sobom u park.

[ZubaTruba]

evo na temu dvogodišnjaka.... upavo sam pročitala predivnu knjigu "Najsretnije dijete u kvartu". preporučam svima koji još nisu.

[Monstera]

malo.izgubljena kaže:

Imam djevojčicu od 2god i 8mj. i do prije par dana se sa njom moglo sve dogovoriti ali u zadnjih par dana kao da je neko drugo dijete..

Počela je pljuvati sve što stavi u usta, razbacivati sve redom, tući se, gristi, uzimati tuđe stvari i vrištati ako ih mora vratiti, nikome ništa ne želi posuditi samo vrišti...

Prije ništa od navedenog nije radila. Ako je željela nešto posuditi je pitala i bez riječi vratila, posuđivala je svoje stvari i nije pljuvala nikada...

Kada joj ne lijepi način kažem molim te nemoj me poglda u oči nasmije se i i baš to napravi isto tako kad podignem glas ili dobi po guzi- ništa ne funkcionira...

Prije smo se sve dogovarale na lijep način bez dernjave i bilo čega i nikada nije bilo problema a ovo mi je sad neka nova situacija sa kojom se neznam nositi...
POMOĆ

jesi sigurna da je tvoje dijete, da nisi krivo uzela iz vrtica/parkica?

ne volim ove rijeci: nikad, sve...ides u krajnosti i ja sam sigurna da je nesto bilo barem ponekad...pitanje je, koliko si tada vidjela i htjela vidjeti i sto se sada dogodilo da te tako bode za oci..


i kako mozes iz takve jedne savrsene krajnosti, odjednom, na tako savrseno poslusno dijete podignuti glas (pretpostavljam prvi put) ili udariti po guzi (pretpostavljam prvi put) jer ocito nista drugo ne pali...

i sto je to drugo sto ste radili prije sa njom? koje odgojne metode koristite? na sto dijete pozitivno reagira, na sto negativno?


da ne shvatis krivo, nije mi namjera kritizirati, nego zelim da vidis da se to sigurno nije dogodilo preko noci, da se nesto mijenjalo u vasem odnosu i da nesto u odgoju vec dugo (i/ili od pocetka) nije stimalo.
sto znaci da jos uvijek imas vremena ispraviti (i na dobrom si putu),al je vazno da si priznas (ne moras uopce ovdje javno) sto je poslo krivo mjesecima prije....

pljuvanje, grizenje, udaranje, nedavanje svojih stvari...sve su to normalne razvojne faze djeteta..ovisno o tome kako okolina na to reagira, ta ponasanja se ugase, traju neko vrijeme, pojacaju se, potaknu neka nova ponasanja....djeca istrazuju, isprobavaju granice, mi smo ti koji postavljamo pravila i granice. na prihvatljiv nacin

[malo.izgubljena]

nosorog kaže:

jesi sigurna da je tvoje dijete, da nisi krivo uzela iz vrtica/parkica?

ne volim ove rijeci: nikad, sve...ides u krajnosti i ja sam sigurna da je nesto bilo barem ponekad...pitanje je, koliko si tada vidjela i htjela vidjeti i sto se sada dogodilo da te tako bode za oci..


i kako mozes iz takve jedne savrsene krajnosti, odjednom, na tako savrseno poslusno dijete podignuti glas (pretpostavljam prvi put) ili udariti po guzi (pretpostavljam prvi put) jer ocito nista drugo ne pali...

i sto je to drugo sto ste radili prije sa njom? koje odgojne metode koristite? na sto dijete pozitivno reagira, na sto negativno?


da ne shvatis krivo, nije mi namjera kritizirati, nego zelim da vidis da se to sigurno nije dogodilo preko noci, da se nesto mijenjalo u vasem odnosu i da nesto u odgoju vec dugo (i/ili od pocetka) nije stimalo.
sto znaci da jos uvijek imas vremena ispraviti (i na dobrom si putu),al je vazno da si priznas (ne moras uopce ovdje javno) sto je poslo krivo mjesecima prije....

pljuvanje, grizenje, udaranje, nedavanje svojih stvari...sve su to normalne razvojne faze djeteta..ovisno o tome kako okolina na to reagira, ta ponasanja se ugase, traju neko vrijeme, pojacaju se, potaknu neka nova ponasanja....djeca istrazuju, isprobavaju granice, mi smo ti koji postavljamo pravila i granice. na prihvatljiv nacin

neidem iz krajnosti u krajnost... ništa od navedenih stvari nije radila prije... ja nisam osoba koja ne gleda... prije je sve išlo na lijp način i jakoooo rijetko sam morala dić glas na nju... što se tiće lupanja pa guzi nisam je nikada udarila na taj način... ako je ona mene nekako ozljedila ja sam nju na isti način al naravno manje-tipa čupanje... al tek toliko da zna dai mene boli... ali to su bile stavrno rijetke situacije i taj način je palio... međutim sada više ne pali nego sad dobi po guzi jel mogu reći da je stvarno zločesta i ide u inat... i nikada joj ne govorim da je zločesta ili dobra več ovo je lijepo a ovo nije...

[Monstera]

malo.izgubljena kaže:

neidem iz krajnosti u krajnost... ništa od navedenih stvari nije radila prije... ja nisam osoba koja ne gleda... prije je sve išlo na lijp način i jakoooo rijetko sam morala dić glas na nju... što se tiće lupanja pa guzi nisam je nikada udarila na taj način... ako je ona mene nekako ozljedila ja sam nju na isti način al naravno manje-tipa čupanje... al tek toliko da zna dai mene boli... ali to su bile stavrno rijetke situacije i taj način je palio... međutim sada više ne pali nego sad dobi po guzi jel mogu reći da je stvarno zločesta i ide u inat... i nikada joj ne govorim da je zločesta ili dobra več ovo je lijepo a ovo nije...

upravo si sada napisala da je zlocesta


i ne znam koji je taj nacin, i koja je razlika udaranja po guzi ovako i onako, meni je sve to neprihvatljivo kad se radi o djeci...pogotovo tako maloj, jebemu, mora postojati drugi nacin

djetetu moras pokaziti sto smije, a ne tupiti po onome sto ne smije, jer ces se uhvatiti u zacaranom krugu sprecavanja onoga sto dijete ne smije i nece uopce dobiti priliku da razvija ponasanja koja smije

i mora se osjetiti prihvacenom, da moze uciti i razvijati drustveno prihvacena ponasanja, a ne se boriti i inatiti sa roditeljima koji ce dijete malo pocupati da i ono osjeti sto je bol
kad si ju pocupala, nisi joj poslala poruku da tebe to boli, nego da je okej to sto radi.
isto to radis kada ju udaris po guzi

[malo.izgubljena]

nosorog kaže:

upravo si sada napisala da je zlocesta


i ne znam koji je taj nacin, i koja je razlika udaranja po guzi ovako i onako, meni je sve to neprihvatljivo kad se radi o djeci...pogotovo tako maloj, jebemu, mora postojati drugi nacin

djetetu moras pokaziti sto smije, a ne tupiti po onome sto ne smije, jer ces se uhvatiti u zacaranom krugu sprecavanja onoga sto dijete ne smije i nece uopce dobiti priliku da razvija ponasanja koja smije

i mora se osjetiti prihvacenom, da moze uciti i razvijati drustveno prihvacena ponasanja, a ne se boriti i inatiti sa roditeljima koji ce dijete malo pocupati da i ono osjeti sto je bol
kad si ju pocupala, nisi joj poslala poruku da tebe to boli, nego da je okej to sto radi.
isto to radis kada ju udaris po guzi

pa to sam napisala ali ne i njoj rekla... ona više nije tako mala jel je prije razumjela a sada odbija razumjeti...
dakle ako je ona mene počupala i ja sam rekla da mamu buba počaupam i ja nju ali ne u toj mjeri naravno... tek toliko da osjeti da i mene boli ali opet ponavljam to su bili jako rijetki slučajevi...
po tvome bi ja trebala po starom sa njom a nema učinka i neka radi što hoće...
do sada smo sve riješavala mirno i kroz razgovor ali u zadnjih par dana kao da je drugo dijete...

[Monstera]

malo.izgubljena kaže:

pa to sam napisala ali ne i njoj rekla... ona više nije tako mala jel je prije razumjela a sada odbija razumjeti...
dakle ako je ona mene počupala i ja sam rekla da mamu buba počaupam i ja nju ali ne u toj mjeri naravno... tek toliko da osjeti da i mene boli ali opet ponavljam to su bili jako rijetki slučajevi...
po tvome bi ja trebala po starom sa njom a nema učinka i neka radi što hoće...
do sada smo sve riješavala mirno i kroz razgovor ali u zadnjih par dana kao da je drugo dijete...

gle, djeca uce kroz igru
njima je i pocupati nekoga, igra. nova, nesittrazena, drugacija. ako i ti nju pocupas (a pogotovo manje, da manje boli) ona ce to dozivjeti ko igru. jer ne zna drugacije, premala je, nema puno zivotnog iskustva da bi mogla znati drugacije.
jednostavno, dobila je poruku da smije vratiti.


gdje sam ja rekla da bi ti trebala raditi po starom? rekla sam da se preispitas sto si to tocno radila po starom, da nesto mozes mijenjati, a nesto valjda valja, pa ces zadrzati
al za pocetak moras biti iskrena prema sebi, da li je to zaista bilo tako kako opisujes tu; ako ste zaista do sada sve rjesavale mirno kroz razgovor, ne vidim razloga da tako i ne nastavite...samo moras biti strpljivija i dosljednija, prihvatiti da dijete, kao i bilo koja druga osoba ima svojih i dobrih i losih dana, raznih istrazivackih/testirajucih faza....i da je to dio odrastanja

napisati na javnom forumu da je tvoje dijete zlocesto jednako je da to isto kazes i muzi/frendici/djetetovoj pedijatrici i u mojim ocima ima jednaku tezinu kao da si to rekla djetetu u lice (osim kaj te dijete u ovim godinama bas i ne bi jasno shvatilo, al bi ostavilo traga), al u svakom slucaju zaljepila si joj etiketu, jer ju takvom (zlocestom) vidis.
za pocetak, ili obrisi tekst sa etikete, ili ju u potpunosti odljepi

zaista mislim da je tesko raditi sa etiketiranom djecom
pitam se kako je tek zivjeti sa takvom

[kukulele110]

nosorog kaže:

gle, djeca uce kroz igru
njima je i pocupati nekoga, igra. nova, nesittrazena, drugacija. ako i ti nju pocupas (a pogotovo manje, da manje boli) ona ce to dozivjeti ko igru. jer ne zna drugacije, premala je, nema puno zivotnog iskustva da bi mogla znati drugacije.
jednostavno, dobila je poruku da smije vratiti.


gdje sam ja rekla da bi ti trebala raditi po starom? rekla sam da se preispitas sto si to tocno radila po starom, da nesto mozes mijenjati, a nesto valjda valja, pa ces zadrzati
al za pocetak moras biti iskrena prema sebi, da li je to zaista bilo tako kako opisujes tu; ako ste zaista do sada sve rjesavale mirno kroz razgovor, ne vidim razloga da tako i ne nastavite...samo moras biti strpljivija i dosljednija, prihvatiti da dijete, kao i bilo koja druga osoba ima svojih i dobrih i losih dana, raznih istrazivackih/testirajucih faza....i da je to dio odrastanja

napisati na javnom forumu da je tvoje dijete zlocesto jednako je da to isto kazes i muzi/frendici/djetetovoj pedijatrici i u mojim ocima ima jednaku tezinu kao da si to rekla djetetu u lice (osim kaj te dijete u ovim godinama bas i ne bi jasno shvatilo, al bi ostavilo traga), al u svakom slucaju zaljepila si joj etiketu, jer ju takvom (zlocestom) vidis.
za pocetak, ili obrisi tekst sa etikete, ili ju u potpunosti odljepi

zaista mislim da je tesko raditi sa etiketiranom djecom
pitam se kako je tek zivjeti sa takvom

nemoj se naljutit, ali tvoji postovi su totalno pasivno-agresivni.

[Death-of-Art]

Ja svome TT-u znam pjevati ponekad:
"Ti si jedna zločestoćaaaa..."
A on meni na to odgovara pjevajući:
"Toćaaa...toćaaa... i ja... i ti..."

[majaazdaja]

mene je moja dvogodisnjakinja ispizdila nogom u gipsu neki dan
bila je ljuta
.......

[senka6]

Bogu hvala da sam naišla na ovu temu...I ja imam dvogodišnjaka s kojim zadnjih 10 dana ne znam živjeti. Uvijek sam imala strpljenja,pričala i objašnjavala,skretala pozornost...ali ni to više ne pali. Živimo u dvorištu sa svekrvom,pa mirne duše mogu reći kako mi ona maksimalno odmaže vezano uz sina...Mi ga odrekli bočice,ona mu potajice davala bočicu,a da ne pričam one situacije kad se malac dere jer sam u za nešto rekla NE,a ona onako dramatično uleti rečenicom:ŠTA TI TO MAMA RADI? DOĐI TI,IDEMO KOD BAKE...neki dan je dobila zalupljena vrata pred nosom kad je ušla jer kad ona dođe on još podupla dreku...Zna ga staviti spavati u 18 h,a da meni ništa ne kaže, i on onda spava do 20h,pa se ja s njim borim do 3 u noći...Ali počela sam joj davati do znanja da to ne radi i gdje joj je mjesto...Uglavnom,ne pretjerujem kad kažem da 70 posto dana porvede u dreci,kmečanju i vrištenju...a suza nigdje. Sad sam ga upisala u jaslice,ide svako jutro 3 sata na igranje...Za to vrijeme oštrim doma živce i nadam se boljitku...Ps. S 2 godine je prestao spavati danju,pa poslije podne kod nas izgleda kao razna zona...