Ovo je tekst kojeg bi se svi trebali držati želimo li bolje sutra.
Obrazovanje kao temelj moderne napredne države
Kada bi roditelji od malena radili sa djecom, da im usade radne navike ocjene ne bi bile potrebne. Na žalost mnoga djeca su prepuštena sama sebi, te ih je potrebno nekako motivirati, a ocjene tome dobro služe. Posljedica toga je da većina djece uči samo za ocjene, a ne za sebe kako bi kroz učenje stekli veću količinu znanja i razvili sposobnosti koje su potrebne da bi mogli raditi i razvijati se na jednoj višoj razini. Ono što je loše u našem školstvu je da se đaci pumpaju podacima koje štrebaju bez jedne dublje analize, dok je praktična nastava, koja je najbitnija da bi se po završetku školovanja mogli prilagoditi radnoj okolini, izostavljena. To je dobra prilika da se preispitamo želimo li zemlju znanja gdje će školske ustanove imati na raspolaganju suradnju sa gospodarskim, ekonomskim, političkim, socijalnim, zdravstvenim i inim objektima i ustanovama.
Za to je potrebna politička odluka. U svim navedim sferama društva potreban je kadar koji ima praktično znnje. Pošto se politička odluka ne sprovodi potrebno je djelovati na razini države društvenim pokretom, odnosno skupiti potpise za referendum, te na taj način pritisnuti ministra školstva da napravi novi kurikulum.
Vrijeme je pokazalo kako se ljudi baš ne bore za svoju budućnost, uvijek misle da ne mogu ništa promjeniti. Kao što sam rekao puno djece je prepušteno samo sebi i roditelji ne brinu za njihovo bolje ili lošije sutra. Zato država ne može prosperirati, jer je u temelju poljuljana. Nema čvrst korijen, pa se ne može visoko i čvrsto uspraviti.
Zašto nema političke odluke? Umjesto da poslodavci privlače našu školovanu mladež, cijena rada je namjerno niska da bi školovani kadar odlazio u inozemstvo. Inače bi Hrvatska procvala u svim segmentima i mladi ljudi ne bi odlazili. Sve je to dio političke igre čiji je cilj da ljudi žive u strahu i da nacija postane ovisna o sili koja vlada svijetom koja sve to režira, tako da nas mogu ucjenjivati.
Obrazovanje, odnosno pedagoški rad je osnova svakog društva, ali ono ne smije počinjati u školi, već se temelji moraju polagati u obitelji. Održavanjem bliskog kontakta sa djetetom ono počinje osjećati da je voljeno i osjeća poštovanje od vas, stoga će vam se rad s djetetom stostruko vratiti. Ono će to znati cijeniti.
Na taj način dijete bržije sazrijeva. Pouka je od važnog značaja, a što prije dijete počinje shvaćati svijet oko sebe, to će se prije moći osloniti na svoje misaone sposobnosti i moći će sam procjenjivati što je pravedno, a što nije i uvidjeti da svijet u kome živimo nije idealan, da njime ne vlada ljubav nego materijalni motivi.
Što si bogatiji više te se cijeni. Svi bi željeli biti u blizini bogatih, te se cijelo društvo podvrglo bogatašima, a za to je kriv sam narod, krivi su vaši roditelji koji ne žele bolji život, zapravo žele, ali žive u egzistencijalnom strahu i zato ništa ne poduzimaju. Njihov mentalno-duševni sklop nije na razini zadatka. Zato vi koji stasate u odrasle ljude imate priliku to promjeniti. Nemojte otići u inozemstvo, neka vaša djeca odrastaju na svojoj djedovini za koju su ginule generacije. Napokon imamo svoju državu, nemojmo sada dopustiti da se ona uništi. Što vam vrijedi da imate deset doktorata, ako ne radite na dobrobit svog naroda i svoje zemlje.
Obrazovni sustav zato mora biti modificiran. Treba se prilagoditi društvenim zahtjevima. A društvo želi nova radna mjesta, a ono mora pred sebe postaviti zahtjev da tamo rade iskusni profesionalci i oni koji imaju takve aspiracije. Cijenu rada također mora regulirati država. Tada će gospodarstvo živnuti. Država mora imati u posjedu sve gospodarske objekte i tako u jednak položaj dovesti sve gospodarstvenike. Istodobno narod treba kontrolirati one na vlasti i ako ne ispunjavaju zacrtane okvire treba se pobuniti i skinuti ih s trona, te postaviti novog šefa države. Vojska i policija pri tom treba biti na strani naroda, jer i ona jede isti kruh. To je jedini način kako se može ostvariti potpuno ekonomski stabilna država sa zadovoljavajućim socijalnim statusom koja će biti tehnološki napredna.
Ljudska patnja
Ljudi pate, zašto? Samo se držimo pukog teoretiziranja, neki bi rekli filozofiramo, ali svaki pravi filozof se ne zadržava na teoretiziranju već je praktična osoba, drugim riječima to znanje praktično primjenjuje. Naravno da je potreban teoretski dio, ali da bi nam život bio ljepši potrebno je usvojiti jako malo teorije, a imati puno snage da se ona sprovede.
Svi književnici, glazbenici, likovni umjetnici i znanstvenici nam život uljepšavaju samo prolazno. Njihov cilj je da živite život kao oni, da stvarate svim svojim snagama. Oni stvaraju iz ljubavi prema svome poslu kojim se bave i da usreće druge. Dakle vrlo je jednostavno u čemu se krije tajna patnje. U životu koji nije ispunjen ljubavlju. Kada dajemo ljubav onda i primamo. Ako nemate snage nađite si uzora i pođite za njim. Ja osobno ne trebam uzora jer sam svjestan tih činjenica i živim takvim životom. Ako bi trebao izabrati neke ličnosti iz povijesti u koje bi se mogli ugledati to su Sokrat, Bošković, Marx i Tesla. Najveća od svih povijesnih ličnosti i glavno uporište vašeg života svakako treba biti Isus Krist.
Ljudska patnja je jednostavno rečeno ljudska glupost, sami smo kreatori svoje sudbine. Ljudi se ponašaju neodgovorno prema budućnosti, jer ne brinu za svoju sadašnjost koju ako ne promjenimo ne možemo očekivati bolju budućnost. Kad smo tako slabi u glavama nama se lako manipulira. Ono što gledamo na vijestima samo je predstava za nas, a mi u sve naivno vjerujemo. Prave igre se odigravaju iza kulisa. Tamo se donose odluke gdje i kada će se povući figure na šahovskoj ploči. Potrebno je da se zamjene pozicije. Da narod bude onaj koji će povlačiti figure.
Cijeli svijet mora udružiti svoje snage počevši od pojedinaca u obitelji. Moramo se boriti svi kao jedan. Kad se male ruke slože sve se može. Cijeli svijet je jedan povezani lanac energije samo je potrebno da je pravilno kanaliziramo, u smjeru promjena protiv struje koja dominira iz sjene. Svaki narod mora pobijediti u svojoj državi i ne popustiti pritisku vanjskih sila. Kada društvo globalno prevlada materijalizam, tj. kada mir zavlada svijetom nošeno novim nazorom, a to je ljubav tada više neće biti povratka. Napokon ćemo ići u pravom smjeru.
Razgranati mod