Ocjenjivanje prvašića

[Monstera]

shtefy kaže:

Sad ću ja uletiti sa offt., ako moderatorima smeta, molim da izdvoje u posebnu temu.

Imam pitanje za dobricu i druge članove struke... Moja klinka će sada 5 godina, ali već prilično tečno čita, potpuno sama čita svoje knjigice (ne slikovnice, nego baš knjige priča i pjesmica), samo ponekad mene nešto pita kad zapne na nekoj dužoj nepoznatoj riječi. Mala slova čita bez ikakvih problema, a čak se snalazi i sa mojim pisanim slovima (išla sam u tehničku školu, pa imam prilično pravilan rukopis). Sa pisanjem ide malo kilavije, zna pisati velika slova, neka joj još zadaju muke i piše ih zrcalno, ali sve u svemu, čisto OK obzirom na njenu motoriku. Ponekad na stolu nađe neku moju poruku dragom (ja odlazim dok oni još spavaju ), pa je uzme i kopira što sam ja napisala. Nikada nitko nije s njom nešto specijalno radio, ako je nešto tražila da joj pokažem ili objasnim, ali nije meni samoj padalo na pamet da forsiram tako malo djete. Tako je i sa bakama, a i u vrtiću kažu da ih, naravno, uče čitati, ali isto kažu da u toj dobi još ne forsiraju. Pretpostavljam da ju je zanimalo, i inače je strašno radoznalo djete, i potrudila se je. Istu stvar vidim i otkako je krenula na engleski u vrtiću - ona u učenju naprosto uživa. A i vrtić je prilično orijentiran na učenje, stjecanje radnih navika i sl., odgojitelji su napravili neki predškolski program (odobren od strane Ministrastva) od mislim 250 sati, klinci u predškolskom već imaju redovne zadaće, ocjenjuju ih smješkima i tužnima...

E sad, što ću ja sa mojom klinkom? Do 9. mj. moram odlučiti da li da je dam u predškolski, pa da tražim odobrenje da krene sa 6 u školu. Ili da je pustim još godinu dana na miru, pa da se priprema zajedno sa njenim društvom iz vrtića? Ona je još uvijek jako zaigrana, ima puno prijatelja u svojoj grupi... A opet, prilično lako sklapa nova prijateljstva, nije joj nikakva drama družiti se sa starijima.

A mene je strah da će njoj u prvom razredu, ako je pustim do 7 godina, biti dosadno i da će biti nemirna, postati nezainteresirana... A i bilo bi mi žao da pustim da izgubi to oduševljenje učenjem, ako baš ne moram.

Pitala sam sveki za mišljenje, ona je učiteljica. Ona je za to da je ostavim do 7, kaže da se sa takvim klincima posebno radi i neka ne brinem. Ali kako da očekujem od žene koja ima 25-oro djece da se posebno posvećuje nekolicini, a zanemari one kojima treba više učenja? To mi je nekako nerealno. Osim toga, od prijateljice sestra, isto učiteljica, kaže da joj je bio veliki zajeb što je sa sinom čekala da napuni 7 godina...

Nisam pametna... Pa molim struku za savjete, komentare, bilo što što bi mi moglo pomoći da odlučim... Tete u vrtiću su obećale da će vidjeti postoje li neki testovi za procjenu psihičke zrelosti tako male djece. A da idem pitati vrtićku psihologicu, glupo mi je. Pretjerano... Već sada sama sebi djelujem kao da kompliciram i gnjavim bez veze...

Bem ti, zašto nitko ne upozori unaprijed da je tako teško biti roditelj?

pitaj vrtickog psihologa.
lijepo nek napravi obradu djeteta, nek ju malo prati, i zasto ne, ak je sad zainetresirana za skolu, cemu je forsat sa igranjem?
nisam vidla tvoje dijete, glupo mi je komentirat samo na temelju tvoje price, al moglo bi joj biti dosadno kad krene u skolu sa 7...tko zna sto ce sve do tada jos nauciti

i naravno, mozes otic i kod nekog drugo psihologa, van vrtica. psiholozi nisu samo za djecu sa poteskocama!

[astrid17]

ja samo znam da doma dolazim s posla u pola 5 kao i moj suprug
kad dođem moram napraviti ručak ( jer moramo jesti) poslije toga moram oprati suđe...i obaviti bar koje sitnice po kući ak ne želim da gazimo po odjeći i da mi bebač od godinu i pol papa mrvice s poda..
a onda svakih par dana iskoči i kakva nova obveza...tipa treba s malom otići logopedu, pa zubaru, pa s bebačom na pregled, cijepljenje...pa treba i u dućan proći kupit nekaj za jest..uvijek ima obveza
a teško je to sve potrpati u dva tri sata popodne koje čovjek ima na raspolaganju
učenje ne mogu ostaviti za navečer jer moja kćer ( 2. razred) ima ionako poteškoća u koncentraciji...a kad je umorna to nije učenje već mučenje..moram s njom raditi puno više nego je to potrebno roditelju čije dijete nema problema...a ja za to nemam dovoljno vremena..

što se tiče težine gradiva...mislim da je jako bitno kako im je prezentirano...dakle dal dijete treba nabubati u drugom osnovne što je to bara što lokva a što močvara ( kladim se da bar 80% ljudi ne zna razliku) ili im je to lijepo objašnjeno uz slike i primjere iz prirode... ili tipa onaj zadatak kad su imali slike različitih muzeja a oni su morali pored svake upisati o kojem se muzeju radi, arheološki, tehnički, suvremeni itd...ja nisam tip za muzeje i moram reći da uopće nisam sigurna dal sam joj ispravno riješila zadaću...a kamoli da bi to ona znala riješiti

ocjenjivanje...isto mislim da ocjene nisu toliko važne..ne želim da mi kćer dobiva petice ako to nije odraz njenog znanja...samo sam primjetila da ona zapravo raspolaže finim znanjem i da puno bodova u testovima izgubi jer ne razumije pitanje a ne da ne zna odgovor...

al eto sve je to dio života...

[sun.shine]

simple mind kaže:

ali je način života bio drukčiji.
roditelji su nam radili do 3 sata, pa su čitavo poslije podne mogli biti s djecom. u obiteljima se više razgovaralo, čitalo, igrale su se društvene igre.... igrali smo se po parkovima i vrtovima, imali smo razvijeniju motoriku nego što današnji klinci imaju. danas uglavnom sjede pred televizorom ili računalom igrajući igrice. kao mali smo odlazili samostalno u dućan, pa smo brže usvajali računanje jer nam je to bilo nešto konkretno....
puno više se komuniciralo međusobno, puno više se čitalo. tv je rijetko tko imao, ono malo programa što je postojalo se gledalo zajedno, komentiralo se i razgovaralo - danas skoro svaki klinac ima u svojoj sobi tv pa je nestala ta zajednička komunikacija i razgovor (koji su važni za razvoj govora i usvajanje jezika).
dans klinci provedu oko 5-6 sati dnevno gledajući zatupljujuće sapunjare ili dopisujući se preko fejsa

p.s. da ne bi bilo zabune, ne radim u školi, samo nastojim biti objektivna.

Mislim da dosta idealiziraš prijašnje vrijeme. Moja je mama živjela na selu, većina roditelja su bili težaci i ribari i teško su radili. Nisu se baš ubijali od edukativnih razgovora s djecom. Većina je smatrala da su obavili roditeljske dužnosti ako dijete ima krov nad glavom, cipele na nogama i ručak na stolu. Nisu djeci znali objasniti školsko gradivo jer je većina imala 4 ili 8 razreda osnovne škole, a mislim da nisu ni smatrali da je to njihova dužnost. Ne da nisu igrali društvene igre s djecom nego su im djeca još bila pomoćna radna snaga. Spolni odgoj im se sastojao od "Pazi što radiš jer ti doma neće biti mjesta."
Tata je živio u gradu, oni su možda bili malo humaniji, išli su više na neke izletiće, ali svejedno nisu se toliko brinuli za djecu koliko se brinu sada.
A koliko ih je tek bilo u Njemačkoj, a djecu ostavili bakama i djedovima? (Pismo tati u Njemačku: 1, 2)

[Monstera]

sto se tice ocjenjivanja u prvom razredu...ja sam i dalje protiv brojcanih ocjena, jer vjerujem da se tako maloj djeci ne salje jasna poruka sto su zasluzili a sto ne. a bome niti roditeljima, jer nazalost ima i onih koje je sram ako im dijete dobije 4...i idiotarija koja se dogadja objavljivanjem imena djece u vecernjaku koja su prosla sa 5??? mislim...nije niti cudo da uciteljice iz ovih ili onih razloga daju klincima petice, kako ne bi bili tuzni, da ojacaju samopouzdanje, da, bla bla bla...to sto dijete realno ne zna citati, manje je vazno, nego koja je ocjena u knjizici za pokazivanje baki i dedi koji ce taj "trud" nagraditi mobitelom, biciklom i sl.
evo vam par primjera iz prakse:
majka se zali da je dijete naglo popustilo u ucenju (imao sve petice od 1-4), ne moze se nikako naviknuti na razlicite profesore, iako majka sa njim uci svaki dan 2-3 sata, najveca ocjena je trojka...
1. dijete ne zna citati...em, kaj slovka na duzim rijecima, em kaj citanje sa razumijevanjem ne postoji
2.mama ne uci sa njim, nego umjesto njega (uzme knjigu iz povijesti, izvadi biljeske i djetetu prepricava)
3.svaki od profesora na koji se dijete nikako ne moze naviknuti, je vrlo jasno dao do znanja, i djetetu i roditelju da mora prvo naucit citat...jbg, istina boli, zar ne?

primjera ima raznih, jos ekstremnijih od ovih, no meni najtuzniji su oni kada se neke poteskoce u ucenju dijagnosticiraju prekasno, jer su dugo bile zamaskirane sa laznim peticama

dakle, umjesto da se pitate zakaj su ucitelji strogi, pitajte se jel moje dijete zna citati i dal je i 4 zasluzio!
dijete koje dobiva same 5ice, nema razloga uciti dodatno, dijete koje je naucilo za 3, ako ga roditelji sa svojim visokim ambicijama i kompleksima ne ubiju u pojam, ulozit ce dodatan napor i nauciti i za vrlo dobar i za odlican (naravno, ako dijete uopce ima kognitivne sposobnosti za vise....nekad treba i to priznat)

[simple mind]

sun.shine kaže:

Mislim da dosta idealiziraš prijašnje vrijeme. Moja je mama živjela na selu, većina roditelja su bili težaci i ribari i teško su radili.
.......

ja samo kažem kak je bilo kod nas i kod mojih frendova.
da, živjeli smo u zg i roditelji su mi obrazovani, razgovarali smo o svemu i svačemu, vodili su me i u kazalište i u kino i na koncerte i puno vremena smo provodili zajedno.
naravno da je na selu bilo teže i da je situacija bila drukčija.
ja samo opisujem svoje iskustvo i iskustvo klinaca s kojima sam se družila.
a čini mi se da danas roditelji koji rade jednostavno imaju manje vremena (jer imaju drukčije radno vrijeme), a i ono vrijeme koje bi mogli provesti zajedno se potroši na gledanje televizije i igrice.

a da je gradivo bilo opsežno kao i danas - bilo je.
da smo učili ćirilicu - učili smo.
da smo svaku pjesmu morali naučiti na pamet - morali smo.
da smo imali nastavu i subotom - imali smo.
da je odlikaša bilo puno manje nego danas - bilo je.
a kaj ja tu mogu?!

[shtefy]

sun.shine kaže:

a ja sam bila najmlađa i najviša.

To mi je još jedna dodatna muka... Mala neman još nema 5 god., a visoka je 116 cm. Ako čekam da redovno krene u školu, svima će izgledati kao mama...

Inače, i ja sam krenula sa 6 godina. I bilo mi je super u školi. I ona se već sada igra škole, spominje kako će ići u školu i sl., ali ne znam koliko tu zapravo ima utjecaja njene sestrične s kojom se često igra, a mala ide u školu.

CosmaShiva kaže:

@shtefy a kad će ti curka napuniti 6 godina, kad će ti trebati odobrenje?

To je mali problem, ona će 6 godina imati 02.05. iduće godine. A granica je 31.03. Mislim da se onda moraju pisati neki posebni zahtjevi, tražiti odobrenja, raditi testovi... Nemam pojma, zapravo... A ako čekam, krenut će u školu gotovo sa 7,5.

Imam vremena do 9. mj da odlučim, ali nekako sumnjam da ću i onda biti puno pametnija...

[sun.shine]

shtefy kaže:

To mi je još jedna dodatna muka... Mala neman još nema 5 god., a visoka je 116 cm. Ako čekam da redovno krene u školu, svima će izgledati kao mama...

Inače, i ja sam krenula sa 6 godina. I bilo mi je super u školi. I ona se već sada igra škole, spominje kako će ići u školu i sl., ali ne znam koliko tu zapravo ima utjecaja njene sestrične s kojom se često igra, a mala ide u školu.



To je mali problem, ona će 6 godina imati 02.05. iduće godine. A granica je 31.03. Mislim da se onda moraju pisati neki posebni zahtjevi, tražiti odobrenja, raditi testovi... Nemam pojma, zapravo... A ako čekam, krenut će u školu gotovo sa 7,5.

Imam vremena do 9. mj da odlučim, ali nekako sumnjam da ću i onda biti puno pametnija...

Koliko se sjećam, imaš jedan dodatni test. Mislim da sam trebala zaokružiti sve ptice na slici, nacrtati svoju obitelj, ispričali su mi neku priču i trebala sam zaokružiti sve slike iz te priče, brata su pitali u kojem gradu živi, u kojoj državi živi, imao je niz trokut, kvadrat, krug, trokut, kvadrat pa je trebao nastaviti... I ne mogu se više sjetiti.

Liječničkog se ne sjećam.

[Ani4]

[B kaže:

[/B]shtefy;24866050

To je mali problem, ona će 6 godina imati 02.05. iduće godine. A granica je 31.03. Mislim da se onda moraju pisati neki posebni zahtjevi, tražiti odobrenja, raditi testovi... Nemam pojma, zapravo... A ako čekam, krenut će u školu gotovo sa 7,5.

Imam vremena do 9. mj da odlučim, ali nekako sumnjam da ću i onda biti puno pametnija...

Znaci da bi krenula u skolu sa skoro 6,5 god. Pa to i nije bas prerano...
Moj je isto sa 5 znao citati i pisati, ali je on u 9. mj imao tek 6,2, i ne znam, nekako mi se cinio jako zaigran. Tako je krenuo sa 7,2 i cini mi se da nismo pogrijesili sto smo ga ostavili jos jednu godinu u vrticu. Sada je bas ozbiljan, pazljiv, brine o knjigama i zadaci, sto prije godinu dana niti priblizno nije bio.
I ne cini mi se da mu je dosadno. Ispocetka je govorio da uce sve sto on zna, ali im je onda uciteljica uvela dodatnu matematiku i hrvatski, gdje dobivaju teze zadatke i to mu je super. TAko uz zadacu,koju rijesi u sekundi, dobije i dodatni listic sa zadacima.

[Blue_Angel]

shtefy, frendica je malu furala na ta sva čuda jer je jedina ona iz vrtića trebala ostati, a svi drugi su trebali krenuti u školu.

Uglavnom imaš pregled kod doktora-šutala je lopticu od papira, hodala po crti zavezanih očiju, trebala rukicama dodirnuti razne dijelove tijela i slične gluposti.

Psiho test je u principu bio razgovor sa psihologom. Tu je morala prepoznavati boje, životinje, crtati obitelj, nabrajati dane u tjednu, pokazivati na sat itd... (ovo nije bitno da sve zna nego psihologica promatra njene reakcije)

Nakon toga je psihologica razgovarala sa mamom o ponašanju malene, o njenoj snalažljivosti i rekla da ona ne vidi nikakvu prepreku da se malena upiše u školu.

To je bilo prošle godine, tak da mislim da nisu niš mjenjali...

[CosmaShiva]

shtefy kaže:

To je mali problem, ona će 6 godina imati 02.05. iduće godine. A granica je 31.03. Mislim da se onda moraju pisati neki posebni zahtjevi, tražiti odobrenja, raditi testovi... Nemam pojma, zapravo... A ako čekam, krenut će u školu gotovo sa 7,5.

Imam vremena do 9. mj da odlučim, ali nekako sumnjam da ću i onda biti puno pametnija...

moji su na toj granici rođeni prije 31.3 i ja sam si premišljala za klinju i bilo mi
je isto previše ga dati sa 7,5 pa sam ga dala a
klinku budem sad vidila ona će za dva mjeseca napuniti 5 i morati će iduće
godine u školu i jedva čeka.
ja sam krenula s tek napunjenih 6 u 1. razred i moji su gadno pogriješili iako sam i čitala i pisala već u prvom polugodištu,mrzila sam školu i zadaću
a moji baš nikad ali nikad nisu sa mnom sjeli i bilo što učili ili mi pomogli oko
zadaće.

[shtefy]

Uh, hvala vam svima... Skupljam sve što kažete, imam još nekoliko mjeseci da sve to posložim, premislim, da još malo promatram klinku i razgovaram s njom. Da, da čekam krenula bi skoro sa 7,5. A to mi je zaista nekako previše...

Vjerujem ja da postoje i učiteljice koje zaista takvoj djeci daju dodatne zadatke, valjda me je najviše strah da će maloj kasnije biti dosadno umjesto da nastavi na učenje gledati kao na nešto jako zabavno, kao sada. Ali to je lutrija, što ako dobijem jednu od onih bezvoljnih, blagih? Pa balavci koji su tek vršnjaci moje klinke baz problema "presvuku" jednju njihovu tetu koja je samo malo blaža... Osim toga, odgojitelj koji im vodi malu školu je sasvim otkačen, ali i prilično strog. A ti mali praščići ga obožavaju i trude se koliko god mogu da zarade njegovu pohvalu... Kamo sreće da dobijem i takvu učiteljicu...

Vidim ja da će tu biti još neprospavanih noći i lupanja glavom o zid...

[Ani4]

Kod nas u vrticu su klinci zadnju godinu sa psihologicom obavljali kojekakve testove i ona je o svakome napisala nesto i to se slalo u skolu. Tako je o mojem srednjem napisala da je dosta nemiran i da mu treba stroga uciteljica. I dobio ju je, i to po pricama najstroz uciteljicu na skoli... E sad, jel to slucajnost ili su zbilja citali te psihologicne dopise, ne znam. Mozda se moze napomenuti pri upisu da zelite strozu uciteljicu.

[shtefy]

Ani4 kaže:

Kod nas u vrticu su klinci zadnju godinu sa psihologicom obavljali kojekakve testove i ona je o svakome napisala nesto i to se slalo u skolu. Tako je o mojem srednjem napisala da je dosta nemiran i da mu treba stroga uciteljica. I dobio ju je, i to po pricama najstroz uciteljicu na skoli... E sad, jel to slucajnost ili su zbilja citali te psihologicne dopise, ne znam. Mozda se moze napomenuti pri upisu da zelite strozu uciteljicu.

I onda dobijem neku nadžak-babu kao što je moja sveki, a koju su generacije klinaca zapamtile kao "onu vječito nadrkanu babu"...

(to sam čula od nekih koji nisu znali da je to moja sveki! )

[danka 29]

Shtefy, promatraj malu i pričaj s njom o školi.....ako postoji mogućnost odvedi je kad navrši 6 u školu (npr. na priredbu ili neku slobodnu aktivnost ili na neki sat u dogovoru s učiteljicom), da mala doživi i vidi školu pa ćeš vidjeti kako reagira...
Na našu Božićnu priredbu došao je jedan budući đak i mali je bio oduševljen školom- (doduše ne znam što je doma čuo o školi jer je najstariji u obitelji od djece)
Iskustva ima svakakvih, ima đaka koji krenu s punih 7 a školu mrze,interesa i radnih navika nikakvih, imam učenicu koja je krenula s ravno 6,5 (rođena u ožujku) i odlično joj je u školi, shvaća svoje obaveze, ima radne navike.....

[shtefy]

danka 29 kaže:

Shtefy, promatraj malu i pričaj s njom o školi.....ako postoji mogućnost odvedi je kad navrši 6 u školu (npr. na priredbu ili neku slobodnu aktivnost ili na neki sat u dogovoru s učiteljicom), da mala doživi i vidi školu pa ćeš vidjeti kako reagira...

Na žalost, nekako mi se čini da u našoj školi to baš ne bi prošlo.

Ona inače ima sestričnu koja je sad 2. razred. I često su zajedno, ona se oduševljava sa sestričninim pričama, igra se škole, ide "pisati zadaću"...

Promatram ja nju, ali ona s jedne strane zaista uživa u učenju i kaže da jedva čeka da ide u školu da nauči još novih stvari, a s druge je jako zaigrana i neozbiljna. Ima i nešto drugo: kad sa tetama u vrtiću pričam i kažem kakva je kod kuće, one se iščuđavaju, čini se da je u vrtiću puno mirnija, ozbiljnija, dok je doma pravi mali šašavi zvrk... Pa kako da je onda objektivno procjenim...

Osim toga, ako jednom i vidi školu, može biti oduševljena. Ali je pitanje koliko dugo bi je to oduševljenje držalo.

Ima i nešto u tome što se bojim da će joj sveki početi držati predavanja o tome što je škola. Jer njen pojam škole je nešto što se čak i meni odrasloj čini zastrašujuće.

Iskustva ima svakakvih, ima đaka koji krenu s punih 7 a školu mrze,interesa i radnih navika nikakvih, imam učenicu koja je krenula s ravno 6,5 (rođena u ožujku) i odlično joj je u školi, shvaća svoje obaveze, ima radne navike.....

Nekako puno povjerenja polažem u taj njen vrtić, ljudi stvarno rade s tom djecom, mladi su, puni entuzijazma, ideja, kreativni su, otkačeni... A opet nisu mlitavi i popustljivi, i vidim da klinci super reagiraju na to. Daleko od toga da i mi s njom doma ne razgovaramo, da je ne učimo važnosti znanja, obaveza... Ali u vrtiću je to drugačije, među djecom je i kompetitivnija, ima drugačije poticaje...

[north wind]

Shtefy, pa odvedi malu kod vrtićkog psihologa. Oni moraju imati kriterije procjene zrelosti. Možda je tvoja mala dovoljno zrela. Ionako će morati imati potvrdu o psihološkoj zrelosti vrtićkog psihologa za školu, barem je tako bilo kad je moj mali kretao u školu, prije 3. god.

[north wind]

Ja sam, recimo, krenula sa 6,5 g. Rođena 20. 3. Bila sam potpuno zrela i izvrsna učenica, bez ikakvih problema. Moguće je i da je tvoja mala, Shtefy, potpuno zrela. Neka djeca sazrijevaju prije, neka kasnije. A tko pita ne skita, pa treba pitati stručnjake za to - dječje psihologe.

[mali_cox]

north wind kaže:

Ja sam, recimo, krenula sa 6,5 g. Rođena 20. 3. Bila sam potpuno zrela i izvrsna učenica, bez ikakvih problema. Moguće je i da je tvoja mala, Shtefy, potpuno zrela. Neka djeca sazrijevaju prije, neka kasnije. A tko pita ne skita, pa treba pitati stručnjake za to - dječje psihologe.

Ja sam rođena 20.4. i krenula sam sa 6 god i 5 mj. i bila sam i više nego zrela za školu...
A neka djeca isto tako možda ni sa 7 ne budu.

[shtefy]

Vrtićki psiholog ipak najmanje vremena provodi sa tom djecom. Neću reći da sumnjam u njezinu procjenu, ali tete su te koje su tamo cijelo vrijeme. Ne znam koliko psihićka može to tako precizno utvrditi u kratkom vremenu, naročito zato što moja klinka npr. u početku se lako oduševi s nečim, za neke stvari interes ostane, a neke joj brzo dosade.

[Lavica02]

ja osobno bi dijete pustila da uživa još tu godinu ... škola nigdje neće pobjeći, a njima je to jedino vrijeme bez pritiska, obaveza ... tada se najljepše igraju i uživaju ...
ako baš želi pisati "zadaće" u knjižarama ima za kupiti raznih knjigica u kojima treba popunjavati sve i svašta ...