Manjak partnerove ambicioznosti

[venera_veritas]

Puno muke uzalud.

[majica_2008]

+1

mani se ti psihoterapije,ako želiš partnera a ne pacijenta...

[anđeo tame]

Zvuči kao da si sebi pronašla projekt koji ti ne ide po planu, a ne partnera

[venera_veritas]

Korisnije bi joj bilo da upise jos jedan faks, nego da pokusa mjenjati inertnog frajera.
Uzalud je trositi energiju i pamet za nekog tko sjedi s mamom ispred tv.

Prihvatis ga kakav je, volite se dok traje, a on nek se razvija ako ga volja. Kad ga preraste, shvatit ce uzaludnost svojih pokusaja.
Ako se decko pokrene sam, onda imaju sansu. Pokusat ga mjenjati je kao gurati stijenu krvavih ruku.

[DeeJaa]

Hvala svima na komentarima, meni pomaze cuti i druge, nepristranije osobe.
A sto se projekta tice, da, slazem se. Buducnost je jedan projekt. Necu hodati s tipom samo da bi imala nekog nego cu biti s njim ako se mogu zamisliti s njim u buducnosti. I radim na tom projektu kao sto ocekujem i da druga strana radi na njemu.
Kazem, sto se osobnosti tice divan je prema meni, trudi se maksimalno u vezi. Ono bas je tip za pozeliti. Ali ovaj njegov nepokretan stav me izluduje.
Sve u svemu hvala mnogo.

[Picopjevac]

Sve je to divno i krasno što ti nastojiš biti (postati) njegov motivacijski faktor za dostizanje 'veličine', no definitivno izgleda poput nekog hladnog eksperimenta, koji je usmjeren na zadovoljenje, prije svega sebe, uz njega kao usputnu stanicu..

DeeJaa kaže:

Trudim se potaknuti tu ambiciju kod njega, da tezi samoostvarenju, i iskreno razmisljam potraziti strucnu pomoc za njega. Ja znam kakvu viziju njega imam i znam kakva je osoba u dubini sebe i sto moze i za sto je nadaren i sposoban. Ali ubija nasu vezu sa svojom tromosti, nerazgovaranjem, neplaniranjem...

Ljudi nisu predmeti ili video igrica gdje samo je dovoljna jaka želja/fizička snaga/matematički izračunat proces preko čega se nekoga može motivirati, odnosno potaknuti na djelovanje, pogotovo na takvo kakvo ti sama imaš zapisan.. Mislim, možeš – ali to više nije zajednički projekt, već unaprijed postavljena konstrukcija gdje se ono drugo ne pita za mišljenje..

Biti motivator nije lako.. Put do pakla popločen je dobrim namjerama.. Stoga, sama namjera nije cjelokupno rješenje.. Ono što čini jake i velike motivatore jest da uvijek uspijevaju pronaći način kako doprijeti do nekoga i poticati ga na njegovo razvijanje.. U vašem slučaju to se ne događa.. Nebitno da li je do nedostatka komunikacije/on je preinertan/ti ne znaš kako ga 'dodirnuti' – činjenica je da nema pomaka i ne vidim razloga zašto i dalje lupaš u isti zid, a sve govori da taj zid se ne može srušiti..

Na tragu toga, ono što nije jasno je to - kako ste u fazi zajedničkog življenja, a pretpostavljam da imate godine hodanja iza sebe – kako nisi prije vidjela te neke, stvarno bitne stvari koje sprječavaju jedno od vas da se osjeća potpuno u vašoj vezi?
- ili si jednostavno mislila da će to doći s vremenom, pasti s neba i dogoditi se (što, ironično, njemu spočitavaš)..


I da je tako, a i da nije – ovo je piši kući propalo jerbo, krenulo je od potpuno krivih temelja i ideja koje tek sada izlaze na vidjelo..

[DeeJaa]

Picopjevac kaže:

Sve je to divno i krasno što ti nastojiš biti (postati) njegov motivacijski faktor za dostizanje 'veličine', no definitivno izgleda poput nekog hladnog eksperimenta, koji je usmjeren na zadovoljenje, prije svega sebe, uz njega kao usputnu stanicu..



Ljudi nisu predmeti ili video igrica gdje samo je dovoljna jaka želja/fizička snaga/matematički izračunat proces preko čega se nekoga može motivirati, odnosno potaknuti na djelovanje, pogotovo na takvo kakvo ti sama imaš zapisan.. Mislim, možeš – ali to više nije zajednički projekt, već unaprijed postavljena konstrukcija gdje se ono drugo ne pita za mišljenje..

Biti motivator nije lako.. Put do pakla popločen je dobrim namjerama.. Stoga, sama namjera nije cjelokupno rješenje.. Ono što čini jake i velike motivatore jest da uvijek uspijevaju pronaći način kako doprijeti do nekoga i poticati ga na njegovo razvijanje.. U vašem slučaju to se ne događa.. Nebitno da li je do nedostatka komunikacije/on je preinertan/ti ne znaš kako ga 'dodirnuti' – činjenica je da nema pomaka i ne vidim razloga zašto i dalje lupaš u isti zid, a sve govori da taj zid se ne može srušiti..

Na tragu toga, ono što nije jasno je to - kako ste u fazi zajedničkog življenja, a pretpostavljam da imate godine hodanja iza sebe – kako nisi prije vidjela te neke, stvarno bitne stvari koje sprječavaju jedno od vas da se osjeća potpuno u vašoj vezi?
- ili si jednostavno mislila da će to doći s vremenom, pasti s neba i dogoditi se (što, ironično, njemu spočitavaš)..


I da je tako, a i da nije – ovo je piši kući propalo jerbo, krenulo je od potpuno krivih temelja i ideja koje tek sada izlaze na vidjelo..

Istina, godine su iza nas. Zato mi je i tim gore.
Nekako u pocetku nije bio takav, odustao je od jednog faksa i kako je sezonu radio za stvarno mizerne pare nije imao dovoljno za upisati faks i studirati ga kroz cijelu godinu.
Ja sam ga podrzala i rekla dobro, u redu je. Medutim s vremenom, bar imam osjecaj, upao je u neku depresiju. Ne ide mu u obitelji, on tesko nalazi posao, kad ga i nade prevare ga jer on to dopusti to i shvati kad je kasno.. on nije rjecit i tesko se izbori za sebe. Tu stupam ja i poticem ga da prica s okolinom i da se ne da smesti.
Ja razumijem kako to izgleda sad. Mozda sam control-freak. Mozda sam stvorila 'projekt' od osobe. Mozda ne bih tako trebala, nastup mi je kriv. Ali mi je stalo do njega i ne zelim, naprosto ne zelim da sve propadne jer osjecam kao da se moze popraviti, u mnogim stvarima je napredovao al kad dode u pitanju karijera, kao da ne zna sto ce, kao neki tinejdzer je a prosao je tu fazu davnih dana... Nekad se osjecam kao don Quijote, kad se bori s vjetrenjacama. Osjecam se kao da se borim za nesto sto samo ja vidim. On sebe ne gleda u nimalo pozitivnom smislu, a ja se trudim pokazati mu na dobre stvari sto je postigao dosad i motivirati ga tako da gura dalje.
Svi ljudi na svijetu mogu doseci potencijal, ne mora biti u pitanju puni potencijal. Ni ne trazim od njega da postane doktor znanosti, trazim od njega da stane na loptu i pogleda si zivot unazad i usporedi sa zivotom o kakvom on masta. Zna da treba raditi i truditi se i razmisljati ali kao da mu je lakse ne misliti ni o cemu.. ne znam.
On meni kaze da je sretan sa mnom. Ja sam sretna sa njim. Sto se naseg odnosa tice, sve bude super dok ne dode u pitanje ovako nesto. Ali sad smo, nakon nekog vremena, u poziciji kad bi, nakon tih godina hodanja trebali razmisljati o buducnosti. Makar blizoj, ne trebamo o daljnjoj. I smatram da tu koci njega nesto do ceg ja ne mogu doprijeti. Zato sam i razmisljala da mu predlozim psihologa, par puta mi je i sam rekao da ne zna sto mu je i da bi htio otici. I onda opet to nekako padne u drugi plan jer se oporavi i krene dalje i vrati nazad.. zbunjujuce je samo opisati, kamoli zivjeti to.
Trudim se i za njegovu i za svoju buducnost. Pa i ja sebe izgradivam, zasto ne bih poticala njega da radi na svojoj? Oprosti al ne mogu shvatiti taj pocetni stav da je on moja 'usputna stanica i hladni eksperiment', da je tako sad ne bi ni pitala za savjet i pomoc, pustila bi sve da propadne odmah. Stalo mi je i trudim se ali ocito, na temelju vasih komentara, trudim se previse.. mozda tu grijesim?

[Picopjevac]

Pokušavam ti reći sljedeće - Vidi se iz priloženog da ste dvije krajnosti, kad je u pitanju ambicioznost.. I ta 'sitnica' u samome začetku odnosa ne ubada toliko u oči.. Bude čovjek blago zaslijepljen i ne vidi ju kao potencijalni problem, što ona i nije u tome trenutku.. Neke druge poveznice između vas prevladavaju i postavljaju se kao dovoljne, gdje čovjek se nada da sve plovi nizvodno i bez prepreka.. No, kako se odnos razvija, kristalizira i uzdiže na viši nivo, tada 'sitničarimo' i propitkujemo sebe i partnera jerbo, sve vodi prema tome da će taj partner postati partner za cijeli život.. E sad, na što sve mogu računati kod partnera i što je bitno, pošto će mi on/ona biti žešće bitan oslonac dalje?
- to je jedino pitanje koje se postavlja..

Ne treba se zavaravati i misliti kako duge veze završe savim slučajno i zbog gluposti.. Naravno da postoje razlozi, a to je na tragu ovoga što sam gore pisao..

DeeJaa kaže:

Trudim se i za njegovu i za svoju buducnost. Pa i ja sebe izgradivam, zasto ne bih poticala njega da radi na svojoj? Oprosti al ne mogu shvatiti taj pocetni stav da je on moja 'usputna stanica i hladni eksperiment', da je tako sad ne bi ni pitala za savjet i pomoc, pustila bi sve da propadne odmah. Stalo mi je i trudim se ali ocito, na temelju vasih komentara, trudim se previse.. mozda tu grijesim?

Nije uopće pitanje da li se previše trudiš, nego da li se 'pravilno' trudiš za Vas.. Jednostavno, možda je loša energija među vama kada je u pitanju poticanje, odnosno ne dodiruješ ga sa svojim akcijama.. Nije to ništa loše, ne reagira svako na svakoga isto, tj. on ne osjeća dovoljno jaku želju i volju za promjenom pod tvojim utjecajem.. – Ovo pišem zato što sam vidio gro takvih situacija, a gdje si jedno ili oboje ne daju priznati i dogodi se da ta 'kuća od karata' bude srušena naletom prvog jačeg vjetra..

Opet, možda tako on i funkcionira.. A da uspije dosegnuti nešto za što ti smatraš da bi trebao, možda se ne bude dobro osjećao u toj situaciji i opet dobiješ 'mačka u vreći'..

Sve u svemu, autorice, ako do sada nisi uspijela djelovati na njega, ne vjerujem da će biti uopće izvedivo.. Koliko god on dobar, fin, pažljiv bio, ti si ta koja će kao Don Quijote revno marširati na svaku sljedeću vjetrenjaču.. Da li će te osnovne njegove prednosti biti dovoljne da kompenziraju tvoju „muku“ – na tebi je da prosudiš..

[softsicher]

Zašto muškima manje smeta ženina neambicioznost, nezaposlenost itd nego ženama, uglavnom se žene više žale na takve stvari ili se varam??

[UniversalSapien]

softsicher kaže:

Zašto muškima manje smeta ženina neambicioznost, nezaposlenost itd nego ženama, uglavnom se žene više žale na takve stvari ili se varam??

Zato jer su jos uvijek podsvjesno podređene tome da musko bude glava, alfa i omega braka/veze/familije.

Izdanak odnosno odraz ostataka relikta jos iz davno proslo-svršenih vremena vjerskih inkvizicija i samim time forsirane duhovno-ideološke spolne razlicitosti (muž na ratištu, žena okopava kumpire).

21. Stoljece i demokracija ravnopravnosti spolova je to malo ufinila, na sutpilan nacin kamuflirala, to šta žene sada voze Harley Davidsone, bave se politikom završavaju fakultete i rade muške poslove to ne znace da im jos ta neka podsvjesna crta odgoja/odrastanja kao "sekundarno" biće u smislu karijeristicke i materijalisticke dominacije i neovisnosti nije u potpunosti nestala, i trebat ce jos desetljeca apsolutne spolne ravnodušnosti i ravnopravnosti, liberalnosti i mentalnog univerzalizma da se to iskorjeni. (naravno ne valja ici u krajnosti feminizma, jer se tada "za inat" kod nekih muskih pojedinaca retroaktivno poticu patrijahalni konzervativni svjetonazori)

Meni osobno ne smeta ako je zena karijeristicki-kapitalisticki slabije ambiciozna, nebi mi smetalo ni da je ona ambicioznija od mene, bilo bi mi drago, mozda bi i sam bio motiviran vise (jer meni osobno žene kao bića prema kojima osjecam privlacnost bude samim time jaci osjecaj motiviranosti za nekim postignucima.