Imate li autoritet nad svojim školarcima?

[Lord Byron]

kajperinja kaže:

Ma koji to roditelj trazi bas 100% ?
Ja bih sa nekih 75 % bila dosta zadovoljna.

Ti si počela sa 100%. Uvijek dobijem tih 100% kad spomenem da je roditelj koji bez kacige tjera dijete da ju stavi na glavu - seronja.

Kad god potegnem potrebu da roditelj bude primjer djetetu, dobijem to "a zašto bi roditelj bio savršen?". Da, mislim da treba biti onoliko savršen koliko to traži i od djeteta.

A koje objasnjenje jos moze dati roditelj koji ne nosi kacigu, a trazi da ju dijete stavi na glavu...da je njegova glava tvrdja?

My point exactly. Roditelj koji bez kacige nabija djetetu kacigu na glavu, ne može dati nikakvo smisleno objašnjenje.

Ako nisi savrsen, a znas da nesto nije dobro za dijete i ne zelis mu dozvoliti da to radi (recimo da bude vani do 2 u noci s 14 godina), sto da ucinis?

Ne razbacuj se sa savršenošću, nitko ju ne zahtijeva. Nošenje kacige i nepušenje nisu nikakve vrline odabranih koje jamče savršenost, nego najnormalnija briga za svoje, pa i djetetovo dobro.

Ali meni je ipak logicno i drago da brinu o toj djetetovoj glavi.

Kad se roditelj na izletu s djetetom krvavo (i bolno, i bolno ) polomi daleko, daleko od kuće, jako je utjecao i na djetetovu, ne samo na svoju glavu.

[anonymous_13]

dakle, ja pijem pivu, seksam se i izlazim onda kad izlazim do jutra. jel onda moram to dopustiti i svom djetetu od npr. 10 godina, ili sam licemjer koji ne da djetetu nešto što sam radi?

ja sam markirala strašno puno kroz jedan period u srednjoj, opijala se i radila gluposti. mogla bih reći da sam imala više sreće nego pameti i što sam uopće tu danas. jel to znači da to moram dopustiti i svom djetetu kad bude godina kao ja onda, da si ugrozi zdravlje i nedajbože nešto više, jer inače sam licemjer?

iskreno, drago mi je da sam licemjer onda

[chocolatecookie]

Ribež kaže:

Ako je vani zimsko doba i obuče jaknu - baka koja ima valunge kaže skini jaknu- ona kaže - neću - mama je rekla da ju moram imati.

Osim ako se radi o djetetu koje ne osjeća je li mu toplo ili hladno, pa je dijagnozom prisiljeno oslanjati se na tuđe procjene, nije mi jasno zašto ne kaže "neću - hladno bi mi bilo bez nje" ili "neću - nije mi vruće".

Mene bi zabrinula poslušnost djeteta koja ide do te mjere da ona ne zna sama je li joj toplo ili hladno nego je u jakni jer je mama rekla da je mora imati.

[kajpa]

Lord Byron kaže:

Ti si počela sa 100%

Da, ali ja sam govorila i 100% -tnoj savrsenosti roditelja i o tome kako mislim da je to utopija...a ne o savrsenosti djeteta koju si ti spomenuo.
Da se prisjetimo:

kajperinja kaže:

Iako se slazem s tim da bi bilo idealno i pozeljno da je roditelj 100% savrsen i da bude uzor ( kao takav i autoritet) djetetu u svakoj situaciji, obzirom da to u RL cesto nije bas tako...

Na to si ti napisao:

Otkud onda roditelju potreba i pravo da traži 100% savršenstvo od djeteta?

...kao da ja mislim da bi dijete trebalo biti savrseno, a ne mislim... Napisala sam da niti roditelj ne moze bas biti savrsen, pogotovo to ne ocekujem od djeteta, od kuda ti takva ideja?

kajperinja kaže:

Ma koji to roditelj trazi bas 100% ?
Ja bih sa nekih 75 % bila dosta zadovoljna.

A na to ti napises...

Ti si počela sa 100%.

Kako sam ja to pocela sa 100%? Kojih 100% ...u vezi cega?
Da, upotrijebila sam taj broj 100 i znak za postotak, ali u sasvim drugcijem kontekstu.
Ja sam napisala da tesko roditelj moze biti savrsen, a ti napao kako se od djeteta moze ocekivati da bude savrseno....niti sam to rekla, niti to ocekujem niti mislim da je moguce. Dapace....napisala sam upravo suprotno...da ni roditelj ne moze biti savrsen. (kamoli da to ocekujem od djeteta)

Uvijek dobijem tih 100% kad spomenem da je roditelj koji bez kacige tjera dijete da ju stavi na glavu - seronja.

Izvrces stvari.
Ok, seronja je..nek je seronja. Ali njegovo dijete ima kacigu na glavi. Je li gori od onog koji nema kacigu, ali nema ju i dijete.... Da, taj mozda nije licemjeran, mozda je pedagoski i kako got korektnije...ali dijete ce mozda trknuti auto i ovo prvo ce imati kacigu, drugo ne. I to je ono sto pokusavam reci. To sto su tebi svi takvi seronje i glupi su jer nisu 100% savrseni (ili dovoljno dobri po tvojim mjerilima), nisu se rodili savrseni (kao neki), niti su se, ako kojim slucajem nisu rodjeni savrseni prisilili promijeniti sve svoje stavove, navike, ponasanja i nisu postali savrseni ljudi i savrseni odgajatelji svoje djece i postali savrsen uzor i pozitivan autoritet kojeg dijete ne slusa vec samostalno sve cini dobro i uvazava svaki roditeljski savjet ...ne kao zabranu vec kao savjet koje ono objerucke prihvaca...to stvarno ne moze promijeniti nista, postojecu stvarnost, u kojoj su oni koji postupaju uvijek kako treba - nepostojeci. (ako rijec savrsen ne odgovara, mozemo neku drugu naci...korektan, dobar, uzoran, uvijek ispravan )
Govorim o svekolikom pucanstvu...a ako pogledam oko sebe, vidim kako funkcionira vecina. Ni blizu savrsenstvu (tu brojim i sebe), dapace, miljama daleko...
I to cak i kada ih se direktno upozori i skrene im se paznja da nesto rade jako krivo. Nema pomoci. Frend se redovno parkirao pred skolom, pred zebrom. Naravno, ne jedini...
I kazem mu da nije ok, da se trebaju parkirati dalje, jer djeci koja dolaze pjeske (pogotovo prvasici od metar i zilet) smetaju ti auti tik uz zebru, jedan s jedne strane, drugi s druge (pa ih drugi auti preticu i migolje izmedju njih)...jer ne vide nista, a pokusavaju preci cestu prema skoli (tocno ispred skole)...i - nista. Uzjogunio se, ne smeta on nikome, zasto bi to drugoj djeci smetalo...itd. A smeta...i to jako. Pokusala sam, bila uporna...ali doslo je skoro do ozbiljne svadje...iz koje ocito ne bi bilo pozitivnih pomaka, pa sam odustala.

Kad god potegnem potrebu da roditelj bude primjer djetetu, dobijem to "a zašto bi roditelj bio savršen?". Da, mislim da treba biti onoliko savršen koliko to traži i od djeteta.

U redu je da ti to mislis. Samo to sto ti mislis nema nikakav utjecaj na RL...i dalje ce sve biti po starom, ljudi su takvi kakvi jesu, nisu takvi kako ti mislis da bi trebali biti. Tj. velika vecina nije, ne znam tko je...ja bih rekla nitko, osim mozda tebe...ali tebe ne poznam, osim preko foruma, pa ne bih niti za tebe to mogla tvrditi, jer to je ipak samo na rijecima. Ne vjerujem svemu sto procitam. Ako i je istina, mislim da si unikat, ili jedan od stvarno rijetkih.

My point exactly. Roditelj koji bez kacige nabija djetetu kacigu na glavu, ne može dati nikakvo smisleno objašnjenje.

Da, znam. To sam ti i napisala. Ali ako taj ipak stavi djetetu na glavu kacigu, imo nije zlocinac, dobro da je stavio.
Netko ce voziti s kacigom uvijek, netko netko ce ju staviti kad je s djetetom, netko nece ni kad je s djetetom, ali ce ju staviti djetetu...a netko nece ni djetetu ni sebi. Ako je tebi ovaj zadnji korektniji, ok, ja ipak biram ova prva tri.

Ne razbacuj se sa savršenošću, nitko ju ne zahtijeva. Nošenje kacige i nepušenje nisu nikakve vrline odabranih koje jamče savršenost, nego najnormalnija briga za svoje, pa i djetetovo dobro

.
Mislim da to nije razbacivanje, tim vise sto se ne radi tu samo o kacigi i pusenju, nego o mnogocemu drugome u cemu bi trebali biti primjer.
Onaj tko to moze, onaj tko nema mana i losih navika, onaj tko promijeni sebe toliko da mu se ne moze prigovoriti (jedenje smokija dok dijete spava i sl.) je sto drugo nego savrsen.
A tko to moze? Jer, ljudi su svakojaki, primitivni, glupi, neki nemaju pojma o odgoju, ne razmisljaju o nicem, gdje je njima briga o AS, kacigama, smokijima i sl. Nigdje? Kako da postanu takav pozitivni autoritet djetetu o kakvom ti pricas? Nemoguca misija. A nemoguca je i za skoro sve ostale smrtnike, cast izuzecima. Da, mozes ti reci ...zasto bi bilo nemoguce, moze se prestati jesti smoki i cevapi, moze se prestati pusiti, moze se voziti s kacigom itd. ...da moze, onda bi sve bilo divno i ne bi bilo losih roditelja, niti onih manje dobrih..svi bi bilo super, i sva bi djeca bila super...ne bi bilo vise nikavih problema, ni loseg ponasnja, ni delinkvencije, ni pusenja, ni alkoholizma, ni drogiranja, ni niceg negativnog, jer bi svi bilo ok, prvo roditleji, pa onda i djeca...da, ne bi to bilo lose, ali ocito ne ide bas.
Roditelji postaju i alkoholicari i budale, i manje inteligentni ljudi, oni koji imaju primitivne stavove i ne promisljaju o odgoju koliko ima crnog pod noktima...pa do onih koji citaju knjige i trude se...tesko da se od vecine njih mogu ocekivati promjene vlastotog ponasanja u ime ideje da budu autoritet djetetu...u smislu da budu toliko savrseni koliko od djeteta ocekuju.
Svi ce pusaci ocekivati da dijete ne pusi ...i sl. nema tu pomoci...generalno gledano, ne mislim samo na pusenje.
Evo jednog posta, istina s druge teme, ali valjda nije nedopusteno..izostavit cu ime autora i ime teme:

meni je ovo o dvolicnostu uvijek bilo pomalo smijesno. ako necu da mi dijete jede hrenovke, nesmijem ih ni ja. i ok, ja smatram da su grozno nezdrave pa ih svejedno jedem.
sto je lose u tome da zelimo djeci bolje? ako se moja mama nije dovoljno potrudila da ja steknem zdrave prehrambene navike, ja bi trebala reci ok, ne zelim biti dvolicna pa necu ni ja svoje dijete uciti ispravno?

ja ne jedem dorucak, nisma navikla i povraca mi se od jela ujutro. jesma dvolicna ako njoj dajem dorucak? ako joj solim manje nego sebi ili ju pustam da neke stvari jede skroz bez soli jer joj je tako ok a meni ne pada napamet jesti bez soli?
jel dvolicno ako ne zelim da dijete od godinu dana jede cips a ja ga zelim jesti jer je fin iako je uzasno nezdrav?
fina mi je i kava, nju takodjer nedam kceri. i piva mi je fina.

Mislim da nema roditelja koji ce iskociti iz svoje prosjecnosti i odjednom postati srucan i kvalitetan odgajatalj i jos uciniti sve...kako bi postao savrsen uzor...prestat ce piti, pusiti, jesti cevape i pizze, smokije, slano, pocet ce ciniti sve super...jesti zdravo, trcati....sav ce postati uzoran...i smrsavit ce ako je debeo, udebljat ce se ako je pre mrsav, pocet ce jesti sve sto nikad nije...makar mu je to uzasno, ali da bude djetetu uzor..
Mislim, ja ne osudjujem to...ako netko to zeli, hoce i moze - super. Samo ne vjerujem da to postoji. Jer mislim da ako bi netko trebao uciniti 100% -tnu promjenu svog nacina zivota i 100% promjenu svojih duboko ukorijenjeih stavova da bi bio dobar roditlej...to je nemoguce.
Da, rado bih da se roditelji promijene, ako ne 100% onda bar 50%, ali jos uvijek je to daleko od savrsenstva, cak i kada bi uspjeli.

Kad se roditelj na izletu s djetetom krvavo (i bolno, i bolno ) polomi daleko, daleko od kuće, jako je utjecao i na djetetovu, ne samo na svoju glavu.

Jasno ti je da se slazem s idejom...da, bilo bi lijepo kada bi roditelji bili savrseni, ali nisu, niti to mozemo ocekivati. Cak niti blizu tome nisu...vecina niti ne pomislja na sve to sto se tebi podrazumijeva...onaj tko ti se priblizi i cini pola od sve sto napises da se ocekuje od roditelja...taj je vec - vrlo solidan.
Ako si ti prije pusio, bio debeo, jeo nezdravo i vozio...tj. mislio da kad bi vozio bicikl nikad ne bi stavio kacigu na glavu jer je to glupo, glavna zabava ti je bio nogac (naravno gledanje uz pivu), a rodjenjem djece si se sasvim promijeno, postao nepusac, sportas, koji se zdravo hrani itd. ja ti se iskreno divim. Naravno divim se i cijenim ako si i prije bio takav, ali ako nisi divljenje je predimenzionirano.

[Ribež]

chocolatecookie kaže:

Osim ako se radi o djetetu koje ne osjeća je li mu toplo ili hladno, pa je dijagnozom prisiljeno oslanjati se na tuđe procjene, nije mi jasno zašto ne kaže "neću - hladno bi mi bilo bez nje" ili "neću - nije mi vruće".

Mene bi zabrinula poslušnost djeteta koja ide do te mjere da ona ne zna sama je li joj toplo ili hladno nego je u jakni jer je mama rekla da je mora imati.

uf, pobrisao mi se cijeli post..
Ovo s jaknom je na neki način njezin obrambeni mehanizam jer će oni uvijek udariti kontru na nešto moje - blaga je riječ da me ne vole..ona to zna jer čuje i osjeti. Djeca nisu glupa.
Autoritet jesam, imam ga. No, nemam ga primjenom sile već razgovorom.
S druge strane tata je jako blag prema njoj ali kada pukne kaže da će je nalupati po guzici
Da, budeš - probaj samo. Silom se stvara odnos djeteta i roditelja? Ne bi išlo! I ona se na neki način boji njegovih prijetnji i nikada s njim nema povjerljive razgovore bilo koje vrste koje vodi sa mnom.
Odnos roditelj - dijete stvara se polako - kako rastu - razgovorom.
Drekom, prijetnjama apsolutno se ništa ne postiže.
Ja sam na žalost neka tampon zona od koje se traži pomoć.
Tipa - dijete me zamoli da kažem tati da ne želi lupati mlađeg brata kod tate.
Tu nastaje krš i lom sa strane tate jer on vidi to kao jedino riješenje.
A ja ne želim da moje kći misli kako je to normalno. Ne, nije. Nije normalno - ne prihvačam i kada mi to samo dijete kaže jer se boji reći tati..
Popljuvali me tu ili ne meni je drago da imam autoritet.No, taj autoritet se ne smije iskorištavati. On je prisutan ali mene se moje dijete ne boji.

[chocolatecookie]

Ribež kaže:

uf, pobrisao mi se cijeli post..
Ovo s jaknom je na neki način njezin obrambeni mehanizam jer će oni uvijek udariti kontru na nešto moje - blaga je riječ da me ne vole..ona to zna jer čuje i osjeti. Djeca nisu glupa.

Ono što mi je kasnije palo na pamet je da je moguće da tebe koristi kao izgovor jer se boji njih.

Ma joj.

[mestar]

Autoritet sam svojoj djeci.
Postavljene granice sam spreman braniti pod svaku cijenu, pa i fizičkom prisilom.
S druge strane, apsolutno pazim da je tih granica što manje i da se odnose samo na bitne stvari.
Što se primjera tiče, slažem se, roditelj mora biti model ponašanja, sve kontra toga je "pišanje uz vjetar".

[chocolatecookie]

Što misliš o tome da dijete reagira fizičkom prisilom na tvoje prelaženje njegovih granica?

[kajpa]

mestar kaže:

Što se primjera tiče, slažem se, roditelj mora biti model ponašanja, sve kontra toga je "pišanje uz vjetar".

I ja se slazem da mora tj. da bi trebao biti model ponasanja, ali mislim da roditelji to nisu,...i da kolektivno "pisaju uz vjetar". Neko ima bolji mlaz, netko malo slabiji. Nekome ide teze, pa vise kapa...
Naravno, ne tvrdim da mozda nema nekih izuzetaka koji ne "pisaju uz vjetar" i koji to (uzor) stvarno jesu u pravom smislu rijeci.

[mestar]

kajperinja kaže:

I ja se slazem da mora tj. da bi trebao biti model ponasanja, ali mislim da roditelji to nisu

Naravno, jedno je norma, drugo je stvarnost.
Pogotovo u uvjetima poprilične nervoze zbog egzistencijalnih problema, što se itekako osjeti u HR društvu. Moje "pišanje uz vjetar" nije ništa pogrdno, već samo sagledavanje činjenica.

Čovjek daje djetetu ono što može i što je sposoban dati. Za dobar savjet je većina sposobna, ostalo je splet puno okolnosti. Činjenica je da savjet bez modela ne znači puno za djete, ali znači za roditelja - čovjek se tako lakše nosi sa roditeljskom savješću.

[Lord Byron]

chocolatecookie kaže:

Što misliš o tome da dijete reagira fizičkom prisilom na tvoje prelaženje njegovih granica?

U tom svemiru dijete nema pravo na postavljanje granica niti uopće postoje djetetove granice.

[Gustavo]

Moja supruga nema nikakav autoritet kod muške djece, 12 i 13 godina i sve prebacuje na mene, što napraviti, kad ne može na kraj s njima ja sam kriv i moram rješavat konfliktne situacije.

[pikuli]

preuzmi tu ulogu. sigurno u kući, odgoju djece i bavljenju njima postoje područja koja ona pokriva više od tebe.

ne znam jesam li autoritet. čini mi se da imam sreće pa mi je dijete radno prihvatilo odgovorno ponašanje i shvaća uzročno posljedičnu vezu između svojih postupka i posljedica ili rezultata koji iz toga mogu proizaći bez da razmišlja o mojoj reakciji.

[Retra]

Ribež kaže:

Potaknuta razgovorom s bivšim mužem koji ima viziiju da se mene naša kći boji postavljam ovu temu.
Naime, ja sam taj roditelj koji obavlja sve vezano uz obaveze svoje 9 godišnje kćeri, kao i moj drugi suprug.
Tata je tata. Njihov odnos je jako dobar ali bez ikakvih obaveza.Čista igra i razbribriga.
Tata inače ima jednu uzrečicu: svi smo jednaki. Znači - izjednačena prava roditelja i djeteta. Ja to ne prihvačam. Moraju postojati granice i djeca su zbunjena ako ih nemaju.
Ja mu objašnjavam da je istina da imam autoritet i toga sam svjesna jer što ću u budućnosti ako ga nemam?
Moje dijete nije nikada niti psihički niti fizički maltetirano, po prirodi je blage naravi, jako razumno i poslušno dijete oduvijek.
Imate li vi nad svojom djecom autoritet. slušaju li vas?
Što bi točno značilo da vas se dijete boji jer mene se moje dijete ne boji definitivno.
Da me se boji između nas ne bi bilo povjerljive komunikacije koju mi imamo.
Razgovor smo završili mirnim tonom jer nisam željela u verbalni sukob koji nikuda ne vodi...

Nikada nisam nastojala nametnuti autoritet svojem djetetu. Uvažava me i važno joj je moje mišljenje. I meni njezino.
Prijatelji me smatraju jako blagom i nježnom mamom i ja to jesam. Postoje određene granice koje sam postavila i nema problema s pridržavanjem istih. Možda je jednostavno sreća što je ona lako odgojivo dijete.

Ne boji me se. Smatram da je roditeljstvo profulano ako se dijete boji roditelja.