Srbi u NDH

[Cika Strile]

ccaterpillar kaže:

Pa o cemu pisem kad pomenem referendume na teritorijama zapadno od Srbije, ako ne o Srbima koji su samo par decenija kasnije zavrsili u NDH.

Zato jer tema nije o Srbima koji su par decenija kasnije završili u NDH, već o Srbima u NDH. Ako želiš raspravljati o temi o kojoj govoriš, otvori novu temu ili vidi postoji li već tema na kojoj možeš i o tome raspravljati.

[MC16]

Da li je u periodu 1918-1941. bilo masovnih ubojstava Hrvata, masovnih grobnica, prisilnog isjeljavanja itd?

[ccaterpillar]

MC16 kaže:

Da li je u periodu 1918-1941. bilo masovnih ubojstava Hrvata, masovnih grobnica, prisilnog isjeljavanja itd?

Po savetu moderatora, otvorio sam novu temu, pa o tome mozemo ovde:

https://www.forum.hr/showthread.php?t=1022087

[The Instruktor]

Bozo Vukoja rodjen 1920. je opisao stanje o ponasanju Srba nakon proglasenja Nezavisne drzave Hrvatske iz perspektive hrvatskog svecenika.

"Tako je narod, nakon kapitulacije Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca i uspostave Nezavisne Hrvatske, u mnogim gradovima ostao bez policijske i vojne zastite. To su najbolje koristili ekstrrmni i zavedeni Srbi, te poceli najprije sa zastrasujucim lazima koje ce u narodu stvoriti strah i paniku. Krajni cilj im je bio: obezvrijediti i ocrniti novu hrvatsku vlast, te je prikazati teroristickom, narocito u ocima Srba. Kada to postignu, Srbi ce se polakomiti za oruzijem, koje ce im donijeti laznu sigurnost. Odatle nije daleko ni od diverzije ni od drugih zlocina.", str. 180, Bozo Vukoja, "Hrvat zive vatre - Krizni put hrvatskog svecenika i njegovog naroda", Crnac 1994., Nacionalna i sveucilisna biblioteka Zagreb, 940812020

Opazam da je ovo opazanje u skladu s cetnickom politikom "12.4 1941. uspostavljeno u Gracacu cetnicko zapovjednistvo s ciljem da se 'ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti uspostava hrvatske vlasti' " str. 181. i 182. "Draza Mihajlovic Memorial book", Chicago, 1981.

A Ustanak u Srpu 27.7.1941. je primjer iz prakse u pogledu te price,
a obradjuje se na posebno otvorenoj temi (https://www.forum.hr/showthread.php?t=1021185). Ti Srbi su na tom prostoru i u tom vremenu, po mojoj hrvatskoj vizuri iscitavanja cinjenica, pokrenuli srbocetnicki ustanak u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj u kojoj je provedena ideja ciscenja po projektu od 30.6.1941. Stevana Moljevica, "Velika Srbija", s idejom da se ocisti prostor do mora od Hrvata i Muslimana i nesrpskog zivlja ("Boricevac 70 godina progonstva1941. - 2011", Hrvatsko zrtvoslovno drustvo, srpanj 2010., objavili Udruga Licana zupe Boricevac i Udruga pravnika Vukovar 1991.). U praksi u tom ustanku su pobijeni hrvatski civili, ustaske vojske tu nema, 2.000 Boricevljana je protjerano, pekli su ljude na raznju, bacali zive ljude u jame, zenama rezali dojke i stavljali djeci u usta i cinili druga razlicita zvjerstva. Dio diskutanata na forum.hr tvrdi da su se Srbi eto sami od sebe organizirali neovisno o cetnickoj ideji, unatoc cinjenici da je po dr. Zdravku Dizdaru na prostoru Nezavisne drzave Hrvatske bilo do 1941. 300 cetnickih odbora (http://www.hrsvijet.net/index.php/ma...tsku-i-vukovar), i unatoc cinjenici da dr. Dizdar tvrdi da su krajem srpnja i u kolovozu 1941. bili masovno zastupljeni cetnici, ali ti zakljucci o spontanom organiziranju su neke druge vizure zastupljene na forum.hr, hvala Bogu imamo pluralizam.

Bozo Vukoja je rodjen 1920., knjigu izdao 1994., bio je svecenik i svjedok vremena pa i Kriznog puta, deveto dijete po redu od dvanaestero djece.

[The Instruktor]

Iz perspektive Kazimira Kovacica (1914.) politickog emigranta koju je dao u 2017., a sada ima 103 godine i bio je u ustasama, Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca srusila se kao kula od karata. On dakle pripovjeda kao zivi svjedok sto je svojim ocima vidio u prostoru gdje se nalazio.

Srbi su bjezali prema Srbiji, ali neki su i ostali. Bilo je vise srpskih casnika koji su ostali i nisu znali kuda. Srbi su bili dezorjentirani jer ih je to bombardiranje Beograda iznenadilo. Srbi su nestali nakon toga u roku od 24 sata, niste mogli naci ni jednog Srbina. To je bila bjezanija preko granice bez obzira.

On je neke srpske casnike odveo u Karlovac gdje su ga obavijestili da u Karlovcu vec postoji zapovjednistvo. Nakon toga je otisao u Zagreb. Dio Srba tamo ga je trazilo da se ukljuce u hrvatsku vojsku. On im je rekao da im ne moze pomoci i neka si urede situaciku kako znaju.

U kasarni u Karlovcu su dolazili mali sitni autobusi puni srpskih oficira, i to ne porucnika i podporucnika nego pukovnika, podpukovnika. Oni su tamo krotko sjedili i predavali se Srbi nisu pruzili nikakav otpor. Pali su saptom.

Srbi nisu marginirani, nije postojala zelja za osvetom, dapace, nije cuo za vecu obmazdu.

Stvar je izmjenjena kada su dosli partizani i poceli s miniranjem pruga, unistavanjem opcina, pljackanjem stanica, ugrozavanjem mira u drzavi. To je znacilo da ce Hrvatska morati misliti na svoju osobnu teritorijalnu obranu.

Ako je bio uhvacen miner koji je minirao prugu, unistio vlak i stradavali ljudi taj bi bio sudski sudjen, nije bilo prijekog suda.

Dvije godine je funkcionirala s gradjanskim redom, iako se osjecala napetost.

Krivo se tumaci da je navaljeno na Srbe kako se tendenciono siri.

Nije znao ni cuo da postoji Jasenovac, a zivio je u Domagojevicima 6 mjeseci. A znao je kada je bio u Jastrebarskom da su mu casne sestre rekle da brinu o jako puno djece s Kozare.

Cijeli jako vrijedan iskaz zivog svjedoka je na ovoj poveznici, "MARKOV TRG -Kazimir Kovacic NDH u prvom licu", https://m.youtube.com/watch?v=fh8x51cC2No

[kiseli1]

http://scholarcommons.usf.edu/cgi/vi...83&context=gsp

[The Instruktor]

kiseli1 kaže:

http://scholarcommons.usf.edu/cgi/vi...83&context=gsp

Hvala na doprinosu, znanstvenom radu Roba McCronica.

Doprinos bi bio veci kada bi prenijeli u poruci najvaznije iz znanstvenog rada.

Ipak, ne znaju svi engleski.

[kiseli1]

ZAKONSKA ODREDBA POGLAVNIKA OD 30. APRILA 1941. 0 DRŽAVLJANSTVU PRIPADNIKA NDH1

Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i progla- šujem

ZAKONSKU ODREDB U
o državljanstvu

Točka 1.
Državni pripadnik je osoba, koja stoji pod zaštitom Nezavisne Države Hrvatske.
Državno pripadništvo stiče se po propisima zakonske odredbe o državnom pripadništvu.

Točka 2.
Državljanin je državni pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim držanjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno služiti hrvatskom narodu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Točka 3.
Državljanin je nosilac političkih prava prema odredbama zakonä.

Točka 4.
Ministarstvo unutarnjih poslova izdati će naredbe potrebne za provedbu i nadopunu ove zakonske odredbe.

Točka 5.
Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.

U Zagrebu 30. travnja 1941.
Broj XXXIX/64-Z, p.-1941. Poglavnik:
Dr. Ante Pavelić, v. r.
Predsjednik zakonodavnog povjereništva pri Poglavniku: Dr. Milovan Žanić, v. r.

1 „Narodne novine" od 23. IV do 5. V 1941.

[kiseli1]

NAREDBA MINISTARSTVA UNUTRAŠNJIH POSLOVA OD 25. APRILA 1941. ZA SPROVODENJE ZAKONSKE ODREDBE 0 ZABRANI ĆIRILICE NA CELOJ TERITORIJI NDH1

PROVEDBENA NAREDB A
ministarstva unutarnjih poslova zakonskoj odredbi o zabrani
ćirilice.

§ 1 .
Zabranjena je svaka uporaba ćirilice na cijelom području Nezavisne Države Hrvatske. To se naročito odnosi na cijelo poslovanje svih državnih i samoupravnih tijela, na urede javnog poretka, na trgovačke i njima slične knjige i dopisivanje i na sve javne napise.
Prema tome naređujem:
da se na cijelom području Nezavisne Države Hrvatske odmah
obustavi svaka uporaba ćirice u javnom i privatnom životu. Svako
štampanje ma kakovih knjiga ćirilicom je zabranjeno.
Svi javni napisi pisani ćirilicom imaju se neodvlačno, a najkasnije u roku od tri dana skinuti.

§ 2.
Prekršitelji ove naredbe kaznit će se po upravnim oblastima novčano do 10.000 dinara i zatvorom do mjesec dana.
U Zagrebu 25. travnja 1941 Ministar unutarnjih poslova:
Broj 34-Z. p.-1941 Dr. Andrija Artuković, v. r.

1 „Narodne novine" od 25. IV 1941.

[kiseli1]

NAREĐENJE IZASLANIKA VLADE NDH U SARAJEVU OD 13. MAJA 1941. POVJERENICIMA POGLAVNIKA U SARAJEVU ZA SPROVOĐENJE REŠENJA MINISTARSTVA UNUTRAŠNJIH PO- SLOVA O OTPUŠTANJU IZ SLUŽBE SVIH SRBA
I CRNOGORACA1


IZASLANIK VLADE SLOBODNE DRŽAVE HRVATSKE PREDSTOJNIK
ZA ZBOR JAVNOG RED A I SIGURNOSTI
Prez. Broj: 211/41
13. svibnja 1941. god.
Sarajevo.


GOSPODI PROFESOR U HAKIJI HADŽIĆ U I
DO N BOŽIDAR U BRAL U
Povjerenicima Poglavnika

SARAJEVO .

Prema rješenju Ministarstva Unutrašnjih Poslova Nezavisne Države Hrvatske Br. 2203 Pr. M.U.P. 1941 od 10. svibnja treba otpustiti iz službe sve Srbijance i Crnogorce, a od ostalih Srba one koji su se isticali protuhrvatskim radom.
Dostavljajući Vam ovo do znanja molim Vas, da bi izvolili shodno raspoložiti prema svim podređenim uredima, da se točno i brzo izvrši prednja odredba.
Radi podnašanja izvještaja Ministarstvu molim Vas da tražite od pojedinih izvještaj koji su činovnici i namještenici Srbijanci otpušteni, a koji Srbi zadržani u službi.
Navesti pored imena i prezimena svojstvo u kojem je služio.
I oni Srbi koji su zadržani u službi ne smiju da budu na vodećim položajima i treba točno i konkretno navesti razloge potkrepljene sa dokazima, da su dostojni i potrebni da budu zadržani u službi.
t
Z A D O M SPREMNI !
IZASLANIK VLADE SLOBODNE
DRŽAVE HRVATSKE, PREDSTOJNIK
MP ZA ZBOR JAVNOG REDA
I SIGURNOSTI:

[demon]

I tako nas eto opet na Gračacu... uvijek isto... svake godine u ovo doba idu citati iz Gračaca i onih događaja 11. i 12.4.1941.. Totalni ustanak kontra NDH, sve četnik do četnika, naime prvo četničko udruženje u Lici je osnovano upravo u Gračacu 1931. i svaki pošten Hrvat koji nije zaveden srpsko-msonsko-komunističkim podvalama vidi zapravo da od prvog dana četnici udaraju po premiloj nam Nezavisnoj... dobro su ustaše još i trpile tih 2 i po, tri mjeseca četničko divljanje... oni njih kruhom, a četnici odmah za vrat nožem! Gračac je dokaz...

Ali ipak postoji mali problem sa tim Gračacem... 13.4. u Gračac ulaze Talijani nakon kraćeg sukoba sa tim četničko-kraljevsko-jugoslavenskim ostacima.. iza njih ulaze i ustaše i u nekoliko narednih dana se uspostavlja vlast NDH... da, upravo tako, uspostavlja se vlast NDH... razoružavaju srpski žandari, otpuštaju općinski službenici Srbi, ali se vlast uspostavlja... osnivaju se oružničke postaje i uspostavlja ustaški stan... odmah se Srbima poručuje da predaju oružje jer će inače biti strogo kažnjeni, a uskoro počinje i provođenje u ustaški stan istaknutih Srba, onih koji su rukovodili četničkim udruženjima i lično... rijetki se vraćaju doma, a službeno su poslani na rad u Njemačku, ili u zatvor koji nije u Lici... neki ljudi koji sudjeluju u upostavi nove vlasti odbijaju sudjelovati u tome pa ih ubrzo smjenjuju... primjerice načelnika općine Bruvno Lukicu Kaluđera iz Rudopolja (još jedno ličko selo iz kojeg su Hrvati u toku ww2 praktično istrijebljeni, a nije "razvikano" kao Udbina ili Borićevac) gdje je bilo cca 85% Srba i 15% Hrvata i gdje je kompletan državni aparat NDH brojao dvadesetak ljudi smjenjuju početkom lipnja... njegov nasljednik u mjesec dana svoje "vladavine" "rješava" 50-ak Srba.... dok je Lukica bio načelnik nikome nije pala dlaka s glave...

Iz samog Gračaca su se ustaše povukle tek početkom rujna 1941. kad su ih zamijenili Talijani...

[The Instruktor]

demon kaže:

Ali ipak postoji mali problem sa tim Gračacem... 13.4. u Gračac ulaze Talijani nakon kraćeg sukoba sa tim četničko-kraljevsko-jugoslavenskim ostacima.. iza njih ulaze i ustaše i u nekoliko narednih dana se uspostavlja vlast NDH... da, upravo tako, uspostavlja se vlast NDH... razoružavaju srpski žandari, otpuštaju općinski službenici Srbi, ali se vlast uspostavlja... osnivaju se oružničke postaje i uspostavlja ustaški stan... odmah se Srbima poručuje da predaju oružje jer će inače biti strogo kažnjeni, a uskoro počinje i provođenje u ustaški stan istaknutih Srba, onih koji su rukovodili četničkim udruženjima i lično... rijetki se vraćaju doma, a službeno su poslani na rad u Njemačku, ili u zatvor koji nije u Lici... neki ljudi koji sudjeluju u upostavi nove vlasti odbijaju sudjelovati u tome pa ih ubrzo smjenjuju... primjerice načelnika općine Bruvno Lukicu Kaluđera iz Rudopolja (još jedno ličko selo iz kojeg su Hrvati u toku ww2 praktično istrijebljeni, a nije "razvikano" kao Udbina ili Borićevac) gdje je bilo cca 85% Srba i 15% Hrvata i gdje je kompletan državni aparat NDH brojao dvadesetak ljudi smjenjuju početkom lipnja... njegov nasljednik u mjesec dana svoje "vladavine" "rješava" 50-ak Srba.... dok je Lukica bio načelnik nikome nije pala dlaka s glave...

Preporucam da se koristi nedvosmislena terminologija. Da li se pod "rjesava", misli ubija?

Takodjer, preporucam da se koristi barem naziv REFERENCE za izvore podataka. Da meni kao uceniku bude lakse provjeriti.

Dr. Tudjman je imao dobar pristup u Krajini u Domovinskom ratu. Zatrazio je izjave o vjernosti Srba Republici Hrvatskoj, sto su u Krajini odbili pa se znalo da su protiv Republike Hrvatske.

U takvoj situaciji kada postoje bande ili populacija nelojalna i diverzantska prema drzavi, sa stajalista vojne znanosti postoji nekoliko pristupa:
A. Americki pristup s Japancima u Americi u Drugom svjetskom ratu, kada su oni smjesteni u logore (C.L. SULZBERGER "Drugi svjetski rat, jugoslovensko izdanje 1971., Goli otok)
B. Likvidacija (Staljin u kontinuitetu, Tito tijekom i na kraju rata, likvidacije Hrvata u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca)
C. Protjerati populaciju izvan drzave (npr. u Finskom slucaju u drugom svjetskom ratu, https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...9&postcount=23, tocka VI., npr. odlazak nelojalne populacije iz Krajine u Domovinskom ratu unatoc Tudjmanovom obecanju amnestije)
D. Prihvatiti da su nelojalni i pokusati uspostaviti red silom (Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca prema Hrvatima, i Jugoslavija prema Hrvatima)
E. Pridobiti populaciju ako je moguce da postane lojalna ili barem bezopasna za drzavu (general Homma nakon sto je osvojio grad Manilu u drugom svjetskom ratu (C.L. SULZBERGER "Drugi svjetski rat, jugoslovensko izdanje 1971.), davanje manjinskih prava u Republici Hrvatskoj)

Po meni je najbolje rjesenje pod E. ako se moze provesti.

Medjutim ako je rijec o populaciji hulja i populaciji zasljepljenoj mitologijom i spremnom da zrtvovuje sve osim mita, onda je opcija pod E. tesko ostvariva (pristup Japana u drugom svjetskom ratu, pristup Srbije u svim ratovima (npr. ubijanje okupatora unatoc hitlerovim obmazdama, ulazak u rat s NATO-om), primjer u Republici Hrvatskoj gdje Srbi likuju nad pozarima u Hrvatskoj preko srpskih Novosti, https://narod.hr/hrvatska/plenkovic-...rema-hrvatskoj).

Valja istaknuti da je u pocetku u partizanima bilo 70% Srba, ako je vjerovati prof. dr. Klasicu (Nedjeljom u 2, https://m.youtube.com/watch?v=Uy5oIV73XEk).

U tom svijetlu moze se govoriti da rezim u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj nije uspio uspostaviti red ni s jednim od pristupa prema srpskoj populaciji. Sto ide na stetu i te srpske populacije i na stetu Nezavisne drzave Hrvatske.

Ali mit je ispunjem, nova srboslavija, pardon Jugoslavija, medjutim pitanje je da su broj zrtava u ratu (1.040.000) i naruseni drustveni odnosi prozeti mrznjom i neskladom bili prevelika cijena? A na kraju se opet sve raspalo.

Ovome nedostaje pocetak, odnosno informacije o tome tko je prvi poceo 7.4.1941. Bjelovar, pouzdani izvor informacija o drugom svjetskom ratu general Ante Prkacin je rekao da su Srbi napravili prvi pokolj (SB Klopka, https://m.youtube.com/watch?v=GQRI27FgjPk).

Uglavnom, nedostajalo je mudrosti i kod jedne, a posebno kod druge strane. A mislim da u srpskoj populaciji oni postoje i danas.

Zakljucno, kada bi netko prostor bivse Jugoslavije pratio iz svemira, sigurni bi pomislio kakvi su ovo bezumnici i zabranio bi Hrvatima i Srbima da zive u istoj drzavi, nazalost.

[kiseli1]

=The Instruktor;65177643
E. Pridobiti populaciju ako je moguce da postane lojalna ili barem bezopasna za drzavu (general Homma nakon sto je osvojio grad Manilu u drugom svjetskom ratu (C.L. SULZBERGER "Drugi svjetski rat, jugoslovensko izdanje 1971.),

Za tvoje obrazovanje, da ne pricas bedastoce, general Masaharu Homma je osudjen na smrt, kao ratni zlocinac, zbog "Batanskog marsa"

https://en.wikipedia.org/wiki/Masaharu_Homma
https://en.wikipedia.org/wiki/Bataan_Death_March

[The Instruktor]

kiseli1 kaže:

Za tvoje obrazovanje, da ne pricas bedastoce, general Masaharu Homma je osudjen na smrt, kao ratni zlocinac, zbog "Batanskog marsa"

https://en.wikipedia.org/wiki/Masaharu_Homma
https://en.wikipedia.org/wiki/Bataan_Death_March

Ovo nije PDF Politika, a presude su cesto politika.

Isus Krist je osudjem i razapet, blazeni Alojzije Stepinac je osudjen, Vesna Pusic za Blaiburg, "Svatko ko je ubijen bez suđenja nije nevin, samo mu nije sudskim procesom dokazana krivnja“ (https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...postcount=1078), general pobjednicke hrvatske vojske Ante Gotovina je osudjen i onda oslobodjen,...

Hocu reci osude i pogubljenja jesu povijesne cinjenice, ali pravosudje je u pravilu politika, sto se vidi na primjeru sudionika Domovinskog rata i upitno moralno-etickog stava Vesne Pusic. A Povijest bi trebala biti historiografija.

A za Hommu nije vazno za moju tezu sto ste napisali. Ja govorim sa stajalista vojne strategije o odnosu prema Srbima u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj. Dakle, netko se negdje moze odluciti za zlocin, a negdje drugdje za zamisao E.

A za Hommu:
I. "General-lajtanta Hommu razrijesili su duznosti komadanta jer je na Filipinima bio previse blag. Brojni su Americani tvrdili da je bilo nepravedno kad ga je njegov stari protivnik MacArthur izveo pred sud kao ratnog zlocinca, sam odabrao njegova tuzioca i branitelja i na kraju potvrdio smrtnu osudu", str. 165, C. L. Sulzberger "Drugi svjetski rat", 1971 izdana prevedena knjiga u Jugoslaviji
II. Dobrim potezom pri ulasku u Manilu je sprijecio vojnike da pljackaju i sliuju, te je zapovijedio vojnicima da postupaju s ljudina kao s prijateljima i da postivaju njihove obicaje. Uglavnom, dobra primjena strateske zamisli E, str. 164 isto kao I
III. A kako je lijepo postupao sa stanovnistvom i kakav je bio odnos imate na slici, str. 165 isto kao I.

Ovo je u nastavku je kontinuit price koji se temelji na porukama s ove stranice.

Da se vratim na Srbe i NDH. Meni se cini da je srpsko vodstvo bilo previse prgavo, a po prirodi su im u vodstvu cesto hulje koje gledaju vlastite ili velikosrpske interese (npr. Milorad Pupovac,
https://narod.hr/hrvatska/plenkovic-...rema-hrvatskoj, http://direktno.hr/direkt/pupovac-su...krajini-95736/ ) i smatram da su zbog pada Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca bunili druge Srbe i vjerojatno im lagali da ih iskoriste za nemire kako bi sprijecili uspostavu NDH, prema ispod navedenoj politici cetnockog zapovjednistva od 12.4 1941. Gracacu s ciljem da se "ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti uspostava hrvatske vlasti, [1].

Uz tako uzbunjene Srbe od kojih su neki bili naoruzani vjerojatno je doslo do nemira. Prema Prkacinu ustase su u pocetku bili redarstvo i doslo ih je par stotina te su stitili hrvatsko stanovnistvo, a jugokomunisticki agitprop ih je prikazivao kao "ustaske horde koje su pocele klati Srbe", (https://m.youtube.com/watch?v=GQRI27FgjPk).

Naravno, medju ustasama je bilo zlocinaca koji su samo cekali da pokolju pobunjene Srbe, medju kojima je sigurno bilo puno zavedenih. Vjerujem da su neki odvodjeni u Jasenovac kao potpuno nevini, tko je mogao vjerojatno je bjezao u nedicevu Srbiju, oni koji su se nasli u skripcu su vjerujem prilazili cetnicima i partizanima. Uglavnom, vjerujem da je bio totalni kaos. A tom kaosu su doprinositli i cetnici i partizani, ustaske vodje koje su naredile zlocine, dalmatinski dispet zbog talijanske okupacije Dalmacije, odnos prema Zidovima Hrvati nisu voljeli, a trebali su taj kaos rjesavati i domobrani i ustase.

I nakon pokolja Srba i odvodjenja u Jasenovac, sigurno je bilo argumenata vise da se Srbi dodano uzbune i prilaze cetnickom i partizanskom pokretu.

Mene ta situacija potsjeca na bunu koju je podigao Milosevic u Krajini tijekom Domovinskog rata. Tamo su ih isto plasili da dolaze ustase da ih pokolju (https://m.youtube.com/watch?v=KliJTzDMffs), a Miloseviceva ideja je bila da ih Hrvari pokolju pa da onemoguci medjunarodno priznanje Hrvatske.

Zakljucno, trebamo nauciti iz odnosa Srba prema NDH i odnosa rezima NDH prema Srbima. Jer kada kaos pocne tu pameti nema. A cini mi se da su Srbi i u NDH i u Domovinskom ratu iskoristeni kao instrument za postizanje velikosrpskog mita.

Svakako da je najlosija zamisao, "B. Likvidacija", jer se tako gube zivoti, i kaljaju se ruke nevinom krvlju.

Najodgovornijj je dr. Vlatko Macek koji je imao podrsku naroda i mogao je pregovarati s Hitlerom i tu bi bio u boljoj poziciji nego Pavelic koji je pregovarao sa svojim tamnicarem Musolinijem.

Drugi odgovorni je dr. Ante Pavelic koji je morao znati kako ce dalmatinski dispet proraditi kada dodju Talijani, kojima je samo bilo vazno da odbiju saveznicko iskrcavanje u Dalmaciji. Nije dobro reagirao na talijansku obijest, a svaku obijest kaznila je povijest. Morao je znati da se Hrvatima nece svidjeti odnos prema Zidovima, Finci su prihvatili Hitlera i to su izbjegli.

Treci po odgovornosti su Srbi (u cetnicima, posebno vodstvo, https://www.forum.hr/showthread.php?t=1021185) i partizani (Tito, 70% Srba je bilo u pocetku u partizanima, 20% Hrvata, po dr. Klasicu). Minirati zeljeznice gdje su civili stradali i napadati okupatora kao inferiorna sila znacilo je povecavanje kaosa (https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...&postcount=205).

Cetvrti po odgovornosti su ustase i domobrani u slucajeva gdje god su ubijali civile i zarobljenike, a nisu morali. Moje je misljenje da su ustase i domobrani bili lose vodjemi, unatoc remetilackim faktorima cetnicima i partizanima u NDH. Bilo je malo kao i kod partizana u 1945. reakcija na dugotrajnu inferiornost.

[1] 12.4 1941. uspostavljeno u Gracacu cetnicko zapovjednistvo s ciljem da se "ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti uspostava hrvatske vlasti", str. 181. i 182., "Draza Mihajlovic Memorial book", Chicago, 1981, citat i knjiga

[kiseli1]

Zanimljivo je pitanje je li NDH bila država, a onda slijedom toga je li njezino cjelokupno pravo uopće pravo. Govoreći o temeljnim obilježjima države kao subjekta međunarodnog prava, međunarodno pravo zahtijeva tri konstitutivna elementa države: teritorij, stanovništvo i organizaciju vlasti neovisnu o drugoj državi. Neki autori odriču NDH postojanje svih triju elemenata.Teritorij je bio sastavni dio Kraljevine Jugoslavije, okupacijom se ne može trajno steći teritorij, to je moguće jedino međunarodnim ugovorom. Stanovništvo se i dalje moglo smatrati državljanima Kraljevine Jugoslavije, a vlast NDH nije pravno utemeljena jer Haške konvencije ne dopuštaju okupatoru da formira vlast, dok joj drugi odriču samo vlast, a ostala dva elementa i ne spominju.Vlast NDH smatraju previše ovisnima o glavnim silama Trojnog pakta, dakle nedovoljno samostalnima da bi zavrijedile status nezavisnih država. Takav stav glede NDH prihvatila je i Američko-talijanska komisija za pitanja odšteta u slučaju Socony Vacuum Oil Co. V. ILR., 1954., str. 55; 1956., str. 591. Što se tiče priznanja, NDH je imala priznanje određenog kruga osovinskih država, ali ono se u međunarodnom pravu ne smatra konstitutivnim elementom za postanak države. Stoga ako se vlast NDH shvati okupatorskom, tada gotovo sve izmjene kaznenog prava bivše Jugoslavije predstavljaju kršenje međunarodnog ratnog prava, točnije IV. haške konvencije o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907., i to čl. 43.Cetvrta haška konvencija nalaže okupatoru da poduzme sve mjere koje ovise o njemu da po mogućnosti uspostavi i uzdrži javni red i život, i to uz poštovanje domaćih zakona, ako nije u tome apsolutno spriječen. S obzirom na to da samo države mogu stvarati pravo, može se zaključiti da zakonodavstvo NDH uopće nije imalo karakter prava.

[kiseli1]

Ispočetka ustaše nisu imali precizan plan što napraviti sa srpskim stanovništvom koje je činilo oko 30 posto ukupnog stanovništva u NDH. No ubrzo su otvorili takozvano srpsko pitanje u NDH. Srpsko pitanje je trebalo riješiti po principu: trećinu pobiti, trećinu iseliti, trećinu pokrstiti. No provedba tog plana zasigurno ne bi bila moguća bez podrške Njemačke, njenih vojnih snaga koje su i dogovarali prve velike transporte Srba, te katoličke crkve koja nije javno uputila niti jednu kritiku ustaškom režimu. Ta politika se bazirala na desetom i jedanaestom ustaškom načelu koji su postulirali da u hrvatskoj mogu vladati samo Hrvati, iz čega proizlazi da hrvatsku treba učiniti jednonacionalnom državom.
Odmah po uspostavi NDH, u tisku je započela politička promidžba protiv Srba, a na javnim skupovima ustaški dužnosnici i članovi vlade, tumačeći politiku nove države u odnosu na Srbe, poticali su netoleranciju. Tako je npr. Mile Budak u govoru u Slavonskom Brodu rekao: ''Mi imamo ne samo pravo, nego i dužnost tražiti od ovdašnjeg pravoslavnog življa, da taj živalj uvidi, što jest i da se prema tome snađe. Imamo zato pravo govoriti, ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina.''
Nije se ostalo samo na verbalnim izjavama. Srbi su odmah od početka bili izloženi raznim mjerama konkretnih pritisaka. Zabranjena je upotreba ćirilice, ukinut je naziv srpsko-pravoslavna vjera, izdana je naredba o ograničavanju kretanja Srba u mjestima boravka te naredba o promjeni naziva pojedinih mjesta koja su u imenu imala srpsko obilježje. U Zagrebu je redarstvo početkom svibnja 1941. zabranilo kretanje Srba noću, a istodobno je izdalo naredbu o iseljenju Srba iz stanova u sjevernom dijelu. U nekim mjestima građani pravoslavne vjere morali su nositi plave trake s velikim slovom P. Pod geslom čišćenja jezika od srpskog utjecaja režim i njegov Ured za hrvatski jezik izmišljaju i nameću nove kovanice za pojedine riječi pa tako imamo munjovoz umjesto tramvaj, samovoz umjesto automobil te krugoval umjesto radio.
Svim tim mjerama pridružila su se i sve učestalija otpuštanja Srba iz službe, uhićenja i oduzimanja njihove imovine. Uhićenja su posebno zahvatila Srbe koji su se isticali u javnom i političkom životu bivše Jugoslavije, intelektualce i pravoslavne svećenike. U tom razdoblju ustaške su vlasti pristupile i prisilnom masovnom iseljavanju Srba, čak i prije nego što su o tome donesene zakonske odredbe.
Velik broj Srba u Hrvatskoj i BiH bio je trn u oku ustašama. Njihova nazočnost smetala je hrvatskim nacionalistima, kako laicima tako i onima povezanim s katoličkom crkvom. Prvo u austrougarskoj a zatim i u prvoj Jugoslaviji pod srpskom dominacijom.Ustaška antisrpska politika imala je za cilj potpuno oslobađanje države od Srba tako da ih više uopće ne bi bilo zapadno od linije koja je navodno razdvajala Hrvate i Srbe prije nego su Osmanlije osvojili BiH i dijelove Hrvatske. Stav ustaške zajednice je bio da je Srbima mjesto bilo zapadno od Drine i sjeverno od Save.
Razloge protusrpskoj politici možemo pronaći i u porastu nacionalizma u 19. st i austrougarskoj politici prema Hrvatima i Srbima po principu, zavadi pa vladaj. Na taj način stvoreno je mnogo netrpeljivosti između ta dva naroda. Konačno, iskustvo života u Jugoslaviji bilo je frustrirajuće razdoblje za mnoge Hrvate. U tim uvjetima, travanjski rat 1941., podjela zemlje, strana okupacija i aneksija teritorija, pojava kolaboracionističkih režima i uspon revolucionarnih snaga su upalili višestrani ratni požar koji je zahvatio narode, religije, kulture i ideologije.
Zbog neprekidnih kretanja stanovništva preko granice, osobito Drine, bilo da se radilo o iseljavanju, protjerivanju, uvjetno rečeno dobrovoljnim pojedinačnim ili masovnim prelascima, koja su se odvijala ne samo u prve dvije godine rata, problematično je iskazati točan broj srpskog stanovništva koje je iseljeno, prognano ili izbjeglo u Srbiju. Masovne deportacije Srba započele su ubrzo nakon proglašenja NDH i nastavile se u nekoliko faza. Prva faza se sastojala od službene propagande kojom se poticalo srbe da se odsele u Srbiju te pripreme za deportaciju. Jedna od odredbi bila je ona iz 17. travnja kojom se dobrovoljcima prvog svjetskog rata oduzimaju poljoprivredna zemljišta. Pošto su to većinom bili Srbi to je bila jedna od mjera uklanjanja tih dobrovoljaca kolonista i na taj način je ukupno protjerano 5370 Srba. U svibnju i lipnju 1941. slijedi nova faza raseljavanja stanovništva.
Sporazumom iz 4. srpnja između Njemačke i NDH, dogovoreno je preseljenje 260 000 slovenaca na teritorij NDH. NDH je prihvatila taj prijedlog ali pod uvjetom da se isti broj Srba iseli u Srbiju. Taj je zaključak bio donesen na sastanku Slavka Kvaternika i Mladena Lorkovića s njemačkim predstavnicima. Deportacije su išle tako da su prvo Srbe prebacivali u sabirne logore u Bjelovaru, Sisku i Požegi gdje je prvih dana bilo zatočeno oko 25 000 srba a onda vlakovima u Srbiju. Iz Mostara su transporti krenuli 14. travnja. Uhićenja su vršena većinom noću. Važno je napomenuti da većina tih deportiranih Srba je imala boravišno pravo u NDH.
Postoje indicije da su ta preseljenja počela i ranije i mimo dogovorenog, što je izazvalo nezadovoljstvo Nijemaca. U Zagrebu su masovna uhićenja i iseljenja počela 5. i 6. Srpnja pri čemu je ukupno uhićeno 2166 Srba.
U prvom valu, do 5. srpnja, planiralo se iseljavanje 5 000 pravoslavnih svećenika s obiteljima u Srbiju. U drugom valu, od 10. srpnja do 30. kolovoza, trebalo je iseliti oko 25 000 Srba iz Srijema i Bosne. Treći val trebao je trajati od 15. rujna do 31. listopada 1941. i u njemu je iz NDH u Srbiju trebalo iseliti oko 145 000 Srba. Također je do 31. listopada 1941. s područja NDH trebalo u Srbiju iseliti 30 000 Srba koji nisu imali zavičajnost na području NDH. . U Zagrebu su 4. srpnja 1941. predstavnici njemačkog poslanstva i vlasti NDH dogovorili red vožnje za transporte slovenskih useljenika i srpskih iseljenika. Dogovoreno je da se od 11. srpnja 1941. započne s otpremanjem po 500 Srba naizmjenično iz logora Bijeljina (oko 5 000 osoba), Sisak-Caprag (oko 4 000), Bjelovar (4 000) i Požega (oko 12 000 osoba). Iz Bijeljine su srpski iseljenici trebali pješačiti do Rače, a zatim su parobrodima trebali biti prevezeni do Zemuna ili Beograda

[kiseli1]

Nisu postojali službene zapovijedi i zapisi o ubijanju srpskog stanovništva no može se zaključiti o genocidnoj politici prema Srbima u NDH. Autor Jozo Tomasevich daje pet različitih dokaza koji potkrepljuju tu politiku. To su: govori visokih ustaških dužnosnika sadržavaju mnogo prijetnji Srbima, neprecizno definirani zakoni o zaštiti hrvatskog naroda i hrvatske države po kojim je gotovo protiv svakoga mogla biti podignuta optužnica i stavljanje cijelog srpskog stanovništva izvan zakona. Zatim imamo Njemačke i talijanske izvještaje o aktivnostima ustaških vlasti te također postoje pisma i izvaci svećenstva te razna svjedočenja ljudi koji su preživjeli rat i logore.
Masovna ubijanja počela su koncem travnja 1941. godine. Lorković je obavijestio Kaschea 30. travnja da su u blizini Bjelovara 27. i 28. travnja Srbi ubili 11 Hrvata a Hrvati za odmazdu 192 srbina u susjednom selu Gudovcu. Sljedeći zločin dogodio se u Glini gdje je 13 svibnja. likvidirana 260 Srba. Treći zločin dogodio se u selu Korita u istočnoj Hercegovini kad su ubijena 133 srpska civila. Dana 5. svibnja u Banja Luci uhićeno 15 ljudi među kojima i episkop Platon Jovanović koji je ubijen. Tri dana poslije velikog srpskog blagdana Đurđevdana počinjen je masovni pokolj oko 400 srpskih seljaka iz obližnjeg sela Veljuna. U lipnju i srpnju sve češća su ubijanja po Lici, Kordunu, Baniji, dalmatinskoj zagori. Ukupno je u tri lička sela ubijeno 279 do 330 ljudi. Po prvi put stradavaju i žene,djeca i starci. Dana 1. srpnja Maks Luburić predvodio je grupu ustaša koji su u ličkom selu Suvaji ubili najmanje 173 osobe, a sljedećih dana nastavili su ubijati u selima Bubanj i Osredak gdje ih je 152 poginulo.
Značajno je da je nakon Pavelićeva sastanka s Hitlerom 6. lipnja, počele još gore ustaške mjere progona i ubijanja. Nakon toga posjeta, ukinuta su sve ograničenja progona Srba i mnogi su ubijani i u kaznenim ekspedicijama i divljanju ustaških oružanih snaga. Od svibnja do prosinca 1941. ubijena je 150 svećenika Srpske pravoslavne crkve.
Ključna komponenta tog terora billi su koncentracijski logor osnivani po cijeloj NDH. Prvi su osnovani već u ljeto 1941. godine što je dodatno poduprto odredbom od 25. studenog o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u logore. Bilo je ukupno 20 velikih i srednjih logora od kojih je najveći bio kompleks logora Jasenovac. Do današnjih dana broj žrtava logora Jasenovac nije poznat. Prema Vladimiru Žerjaviću tu je život izgubilo od 45 do 52 tisuće Srba, prema Spomen području Jasenovac iz 2007, srpskih žrtava je 40 351, zatim imamo rezultate Komisije za popis žrtava SIV-a,SFRJ iz1964 koja je izbrojala 26 170 a Muzej žrtava genocida dolazi do brojke od 77 do 81 tisuće. Također je nesiguran i onaj mnogo manji broj, broj stradalih Jasenovčana za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tijekom rujna i listopada 1941. godine u Jasenovcu se dogodio niz pojedinačnih zločina. Ustaše su mučili, popljačkali i ubili brojne imućnije i manje imućne Srbe. Olga Prpić je 1942. izjavila u Komesarijatu za izbjeglice u Beogradu da su početkom 1942. ustaše počeli čistiti sela na desnoj obali Save - u susjednoj Bosni.
Tako su se masakri dogodili u Drakseniću, Međeđi, Gradini, Čukljincu i Demerovcu. Nakon pražnjenja sela, ustaše su natjerali lokalne Srbe iz Jasenovca da im pomognu pljačkati. Ustaše su željeli isprazniti sva srpska sela između Siska i Stare Gradiške uz rijeku Savu zato da bi ondje naselili Hrvate iz pasivnih krajeva ili od partizana ugroženih područja Dana 8. svibnja 1942. uhićeno je cjelokupno srpsko stanovništvo Jasenovca i Uštice. Većina zatočenih muškaraca odvedena je u logor Sajmište u Zemunu 17. svibnja 1942. U devet dana, koliko su Srbi iz Jasenovca proboravili u koncentracijskom logoru Jasenovac III Ciglana, ustaše su ubijali starije i za rad nesposobne muškarce. Žene su 9. svibnja odvedene vlakom do Okučana, a potom pješice do Stare Gradiške. Većina je muškaraca sa Sajmišta prebačena u Srbiju, dok je njih oko sedamdeset odveden u logore u Norveškoj. Broj stradalih Jasenovčana, žrtava fašističkog terora i boraca NOB-a, tijekom Drugog svjetskog rata iznosi 350.
Za cijelo vrijeme rata, zapovjednik logora bio je Vjekoslav Maks Luburić. Kako su se masakri širili mnogi Srbi su bježali planine da bi se spasili a neki su se počeli i boriti. Zbog općeg nasilja, progona i terora nad Srbima u javnosti se sve više javlja protivnika vladajuće vlasti a s vremenom nastaju i oružani otpori i skupine spremne se boriti protiv ustaša. Svakako treba napomenuti da su sva ubijanja i progoni Srba uvelike pridonijeli nastanku četničkog pokreta, naročito u kninskoj krajini te jačanju partizanskog. Politika progona i ubijanja Srba nastavilo se tijekom cijelog rata no tijekom 1943. osjetno se smanjio broj ubijenih, najviše zbog jačanje partizanskog pokreta te pritiska Nijemaca koji su htjeli mirnu situaciju u NDH da bi mogli što više ljudi slati na istočnu frontu ili na rad u Njemačkoj i da mogu mirno iskorištavati gospodarstvo.
Iako se broj poginulih Srba pod režimom ustaške vlasti ne može sa sigurnošću precizno utvrditi, prema procjeni Muzeja žrtava genocida u logorima diljem NDH živote je izgubilo između 101 400 i 106 700 Srba

[The Instruktor]

@kiseli1, citko i jasno ste napisali, ako je to Vas tekst.

Molim samo izvore podataka, odnosno REFERENCE. Neke ste naveli ali bez toga gdje je objavljeno i kako, ali i bez toga je vrijedan doprinos diskusiji.

[Zoran Oštrić]

@kiseli1, kako me je tema državnosti NDH (formalno-pravne i supstancijalne) zanimala i spremao sam relevantne tekstove na tu temu, nalazim u svojoj arhivi da se ovdje nastavljaš na ono što si pisao prije pet godina. :-) S time da si onda bio naveo i jedan rad o tome.

Za suvremenu diskusiju o toj temi, stav da je »Nezavisna Država Hrvatska 1941. godine i stvarno i pravno nastala kao država« zastupa Tomislav Jonjić u radu "Pitanje državnosti Nezavisne Države Hrvatske", Časopis za suvremenu povijest, vol. 43, br.3, 2011, http://hrcak.srce.hr/76757, str. 667-698.

Uslijedila je jedna manja polemika, u slijedećem broju ĆSP (2012, br. 1) Mirela Krešić ukazuje da Jonjić ne pozna svu znanstvenu literaturu o toj temi, na što je Jonjić odgovorio u slijedećem broju.

Znam da ima još suvremenih diskusija koje sam gledao, čitao sam jedan priručnik međunarodnoga prava gdje je to pitanje obrađeno, ali sad ne mogu naći te bilješke.

Nada Kisić-Kolanović u knjizi "NDH i Italija : Političke veze i diplomatski odnosi", Zagreb: Naklada Ljevak i Hrvatski institut za povijest, 2001., navodi prema V. Ibler "Rječnik međunarodnog javnog prava", ¸1987., da je država, 1. subjekt međunarodnog prava, te 2. uz kriterije da postoje teritorij, stanovništvo i vrhovna pravna vlast također navodi kriterij »da se pridržava međunarodnog javnog prava«. Ona citira da je Tihomil Drezga, profesor međunarodnog prava na zagrebačkom sveučilištu, 1941. pisao da je legitimna i država stvorena silom, ako počiva na trajnom načelu "narodne volje" (Kisić-Kolanović, 2001:48-49)

Imajući u vidu ovu formulaciju, da je potrebno da postoji »vrhovna pravna vlast«, nedavno sam pisao ovdje na forumu: »NDH uopće nije bila strukturirana kao država (nezavisno od pitanja međunarodnog priznavanja), jer nije imala Ustav ni nikakav slični temeljni zakon (…). Bila je to situacija kao kad neka razbojnička družba uspije u rasulu vlasti preuzeti kontrolu na jednoj teritoriji, pa sve ovisi o hiru njihovog vođe bez pravnih ograničenja. On "drži" vlast, ali to nije "država". Tzv. "Republika Srpska Krajina" 1991.-1995. bila je sličan slučaj.«

To bi dakle bio kriterij koji sam gore nazvao "supstancijalnim", nasuprot "formalno-pravnom". On je osobito važan u kontekstu ovoga topica: postupak prema Srbima.

Ante Pavelić je bio u novouspostavljenom režimskm tisku proglašen novim "suverenom" hrvatske države (vidi sliku: http://blog.dnevnik.hr/zoranostric/s...ze_prisegu.jpg ). Pojavio se pred trojicom religijskih vođa i položio nekakvu zakletvu, koja nije sadržavala nikakvo ograničenje njegove moći. Proglašeno je da ima apsolutnu vlast, ničim ograničenu, sam proglašava sve zakone i propise, imenuje vladu, imenuje suce, zapovjeda vojskom isl.. Počela se graditi struktura državne vlasti, ali istovremeno i ustaškoga pokreta, koji je preuzeo puni primat.

Ni Hitler ni Mussolini nisu imali takvu formalno neograničenu moć. Postojale su pravne veze s prethodnim režimom (kao što su postojale i u slučaju DFJ/FNRJ/SFRJ u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju). Mussolinija su legalno smijenili, a pravni poredak "vajmarske" Njemačke nikad nije bio formalno ukinut, nego je Reichstag 1933. samo proglasio suspenziju Ustava na rok od četiri godine, te je kasnije nekoliko puta obnavljao tu odluku; načelno je bilo moguće, da se sastane i proglasi ukidanje izvanrednog stanja i povratak ustavnosti. Pavelića uopće nije bilo moguće legalno smijeniti.

[The Instruktor]

Jasne su mi jugoslovenske i srpske perspektive prema Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj i ja ih razumijem. Da je tocna tema o vasim perspektivama potvrdjuje cinjenica da govorite samo o ustaskim zlocinima a ne i o cetnickim i partizanskim. Nije to ni negativno, dobro je da imamo razlicite perspektive.

Ja bih ispricao hrvatsku perspektivu, odnosno ukazao na dio izostavljenih cinjenica..

Kada se govori o nastanku Nezavisne drzave Hrvatske, moze se govoriti i o nastanku prve i druge srboslavije, pardon Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca te Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Obje drzave u koje su Hrvati ugurani nisu nastale na volji hrvatskog naroda. Dokaz za to je da hrvatski narod o tome nije pitan.

20.10.1918. Hrvatski sabor raskida sve veze s Austro-Ugarskom i proglasava Hrvatsku nezavisnom drzavom. Srpski regent proglasava Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca bez da je Hrvatski sabor tu drzavnu svezu potvrdio, a ni narod.

Pogotovo na temelju volje hrvatskog naroda nije odluceno da ce Hrvati uci u neku od srboslavija.

Hrvatski narod je siguran sam bio u trenutku nastanka za Nezavisnu drzavu Hrvatsku i Hrvati su imali pravo na drzavu i drzavnost koje se nisu odrekli.

Primjer je u nastanku Republike Hrvatske kada se narod odlucio za drzavu 90-tih.

Hrvatski narod kada je god bio pitan odlucivao se za drzavu, a drzavnost ima u kontinuitetu.

U tom smislu Nezavisnu drzavu Hrvatsku nije uspostavila nikakva banda protivno volji Hrvata, nego je ona rezultat odobravanja Hrvata koji su docekali njemacke tenkove i bacali cvijece na njih (https://m.youtube.com/watch?v=asudh5pDk30) i to ne zbog toga sto su nacisti nego sto nam skidaju okove svesrpske hegemonije u srusenoj kraljevini.

Sada, razumijem vase jugoslovenske i srpske perspektive koje traze nacin da promijene cinjenicu da je Nezavisna drzava Hrvatska nastala voljom naroda koji ima pravo na drzavnost.

Medjutim, ono sto Pavelic nije imao pravo u ime Hrvata je Talijanima davati teritorije gdje zive Hrvati i koji pripadaju Hrvatima.

To je bilo lose i za Musolinija (pojava partizana kao sile) ni za Hitlera (kaos na okupiranom podrucju), ni za Pavelica (nezadovoljstvo dijela populacije). Tu je Italija bila obijesna, a 'svaku obijest kaznila je povijest', https://m.youtube.com/watch?v=PJCZjNY4tGA. A Hrvati nikad drzavu nisu trazili iz obijesti nego iz nuzde, jer se pokazalo da u protivnom za Hrvate nema slobode.

Hrvatski narod nije pitan ni oko zakona kojima se odnosi prema Zidovima ni prema Srbima.

Nelojalni Srbi i njihovo vodstvo doprinjelo je takvom odnosu prema Srbima, medjutim veliki dio odgovornosti je i na Pavelicu i prema drugima kako sam ranije naveo.

Naime, u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj je bio totalni kaos kojemu su svi doprinosili, ponajvise partizani i uzbunjeni Srbi ponekad opravdano ponekad iz velikosrpskih razloga. A njih je bilo ako je vjerovati iznad napisanom 30%.

Nezavisna drzava Hrvatska je s proglasenjem postala cinjenica i tko je ustajao protiv nje doprinosio je kaosu, neovisno o pravno formalnoj kategoriji njene drzavnosti i rezima u njoj.