e ovak... već sam temu otvorila na psihologiji... ali moram ovdje napisati to isto jer to je jedno moje iskustvo iz babinja.
što pokloniti....
evo copy paste.
Uglavnom. ovak. jučer mi se dogodila jedna scena koju neću nikad zaboraviti.
mislim da u životu nisam neugodniju situaciju doživjela.
čak me je sram pisati o tome, ali voljela bih čuti tuđe mišljenje.
nisam čak niti sigurna gdje spada ova tema, stavila sam na podforum psihologije jer ne kužim ponašanje nekih ljudi isto kao što ponekad ne kužim svoje ponašanje. Kao naprimjer u ovom slučaju...
Ukratko.
Dolazi meni "frendica" u posjet. (inače ju moj muž još odavno ne podnosi , sad mi je jasno i zašto. zato jer ju je dobro procijenio).
Jučer, dakle, dolazi ona meni u posjet po drugi put.
Ja rodila prije 6 mjeseci.
Prvi put je ta frendica došla u posjet kad je beba imala oko 2 mjeseca.
I kad je došla u posjet žicala me je da joj posudim neke pare.
Nije ništa kupila malome, al nije bed, nisam niti očekivala da će kupiti, ali bome nisam očekivala niti da će žicati pare i dolaziti samo kad joj nešto treba. (nije vratila pare al nije bed ionako nije neka velika cifra)
Jučer. malome već 6 mjeseci.
ona opet dolazi k nama u posjet. kao "da nas vidi".
a zapravo je došla zato jer su je svi odjebali za kavu a trebala se nekome izjadati kako ju bivša cura prca u mozak.
i tak ja nju oba puta lijepo ugostila.
s tim da sam prvi put još morala vadit pare iz svog džepa
al drugi put kad je došla barem nije lovu žicala.
i fura ti ona neku vrećicu sa sobom. a unutra neka dječja robica.
i mi ti komuniciramo... tak... i ona u jednom trenu vadi tu robicu i veli :
"pogle kaj sam mu kupila."
i ja si mislim, ma tko bi reko da ona ipak ima kulture pa je donijela mom malome nešto.
i velim ja njoj:"hvala."
i stavim to u stranu.
a ona meni na to:
"pa ček. kam ćeš s tim? to ti pokazujem kaj sam kupila malome od frendice kod koje idem za dva tjedna."
doslovno tak!!!
ja ne mogu opisati koji šok sam ja doživjela u tom trenu.
ja sam se zacrvenila ko paprika.
moj muž se samo cerio sa strane. bilo mu je to urnebesno smiješno.
a ja nisam znala kaj bih drugo nego sam zabila glavu u jastuk.
a ona mi se smijala.
muž se isto smijao.
i ok...ode ona kasnije.
i pričam ja to mužu i pitam ga:
"zakaj si mi se smijao???"
a on meni veli:
"pa bilo mi je prejebeno smiješno kako je tebi bilo neugodno umjesto da njoj bude neugodno kaj je tak jadna osoba. i ne samo da joj nije neugodno nego te još ide prcati. prejebeno mi je kak je jadna i kak se nikad neće promijeniti."
eh. sad.
nekoliko pitanja:
1. jel biste se vi na mom mjestu sramili dokraja života?
što više razmišljam to više ne kužim zbog čega se ja konkretno sramim kad:
a) ona je ta koja je nekulturna. ja iskreno nikad ne bih otišla nekome tko je dobio bebu u posjet a da baš ništa ne donesem.
b) ne samo da ne bih došla praznih ruku nego sigurno ne bih od žene koja je nedavno rodila išla žicati pare.
c) pa čak i da ništa ne kupim ...definitivno...al definitivno nikad ne bih nekome koga zovem "frendom" pokazivala kaj sam kupila nekoj tamo ženskoj koju na kraju krajeva niti ne poznam...a da znam pritom kako toj frendici kojoj sam došla u goste ništa nisam kupila za dijete.
zašto je mene tako prekomjerno sram zbog toga što sam rekla "hvala" ?
2. kako nju nije sram?
3. jel bismo se obje trebale sramiti?
4. koji kurac?...
dajte pomozite i recite mi da nisam grozna osoba kaj sam pomislila da je ona tu robicu donijela mom djetetu.
(a mislim, jebemti robicu, ionako je to bio seljački komad robe oko kojeg se fakat ne isplati nervirati a kamoli tek toliko sramotiti. mom malom ništa ne fali,osobito ne od robice , pa se tako još gluplje osjećam što sam se našla u tako neugodnoj situaciji radi tako jebeno glupe stvari).
5. jel vi mislite da bi bilo glupo od mene uopće ikad više komunicirati s takvom osobom?
kad bolje razmislim... onako... ne znam kaj će mi ona uopće u životu?
to me je muž ustvari pitao... "kaj će ti ona? baš mi je zanimljivo kako trošiš vrijeme na tako jadne ljude. ja bih ju iskreno otpisao i više joj se nikad ne bih na telefon javio."
eto tako... bez zajebancije.
uglavnom, hoću reći... ako idete u babinje nekome bez poklona onda barem ne činite ovo:
1. ne žicajte pare od žene koja je nedavno rodila
2. ne pokazujte robicu koju ste kupile tuđem djetetu i ne hvalite se time osobito ako ste svjesni da ste i prvi i drugi put došli toj osobi u babinje praznih ruku.