Znakovi koje ste ignorirali na početku posesivne/nasilne veze; za oba spola

[NoOneImportant]

tak je i moja stara, bit će bolje, on ne misli loše, on je dobar, bla bla bla, a ja sjedim na hitnoj sa strganom rukom i 5 šavova na glavi i gledam u nju.. imao sam 13 godina.... a ona sa masnicom ispod oka...

da bi nekih 10 godina kasnije ona bila na traumatologiji sa slomljenim rebrima, potrganim rukama, nogama, 15 šavova na glavi jer je lupao glavom o stol, naravno njenom... i tak dalje... kad je došla k sebi, samo sam ju pitao i jel ti još nosi cvijeće? jel se promjenio? izdržala 6 mjeseci bez njega i joj promjenio se.. marš u pm i ti i on... odhebo ih oboje...

a tako ćeš i ti završiti, nedao bog da u toj vezi vam dođe dijete... to dijete će vas oboje prezirati jednog dana i okrenuti vam leđa, ako bude normalno koliko toliko, ako ne bude ah well bit će vjerojatno na oca, ako bude muško, a na majku ako bude žensko i naći će se još jednog takvog..... bježi iz te veze dok još možeš, to kaj on radi je klasika..

[Spejs]

NoOneImportant kaže:

a tako ćeš i ti završiti, nedao bog da u toj vezi vam dođe dijete... to dijete će vas oboje prezirati jednog dana i okrenuti vam leđa, ako bude normalno koliko toliko, ako ne bude ah well bit će vjerojatno na oca, ako bude muško, a na majku ako bude žensko i naći će se još jednog takvog..... bježi iz te veze dok još možeš, to kaj on radi je klasika..

Slažem se u potpunosti. Trpi šta god želiš ali NE uvlači nevino dijete u taj pakao. Ne samo da će ti zamjerati isto koliko ih njemu zbog toga što ga nisi zaštitila, što je prva i osnovna funkcija roditelja, preuzeti će obrazac ponašanja, a scene koje vidi će ga pratiti do kraja života.

Ako ćeš biti s njim, molim te budi toliko dobra i nemoj imati djecu, za njihovo dobro.

[Robinja]

Pozdrav!

Od početka veze sam "zarobljena" ako to tako mogu nazvati, znači velike su šanse da moj dečko pročita i ovaj post kao što je do sad pročitao sve, skenira mi mobitel i laptop svakodnevno, maknula sam se s društvenih mreža, ne kontaktiram online, ne pišem po forumima što sam prije jako voljela. Bivšim dečkima i poznanicima je slao poruke bez da mi da priliku da im sama objasnim da sam sad u vezi.

Problem je eskalirao sad nakon par godina veze kad sam počela osjećati neopisivu potrebu da ostanem sama. Dosadila mi je ta veza i nesloboda, da se nekome pravdam i kad nisam kriva i sl. Sad je on vidio da me gubi pa me počeo slijediti po cesti, čekati me ispred mjesta na kojem se nalazim, prati svaki moj korak.

Što je najgore, svidio mi se drugi. Zašto najgore? Pa zato što ne znam kako će on reagirati kad ga moj dečko "dohvati". Ti bivši koje sretnem podsmjehuju mi se ili me ignoriraju, a ja ne želim upropastiti dobru kemiju koju imam s ovim dečkom zbog posesivnog nerazumnog dečka koji ne želi ni čuti o prekidu veze, nego i dalje živimo skupa iako sam mu dala do znanja koliko sam nesretna.

Kako se izvući iz ove situacije?

[Spejs]

Odseli se

[Robinja]

Spejs kaže:

Odseli se

Tako jednostavno rješenje, a tako učinkovito

Zanima me kako će drugi reagirati na njegove ispade, odnosno ukoliko je sklon praviti mi probleme sad, vjerojatno će nastaviti i kad odem. Ja se mogu nekako nositi s tim, ali ne želim da otjera ljude od mene, pogotovo one s kojima se tek zbližavam i koje još ne želim zamarati svojim "životnim pričama"

[NoOneImportant]

ovako.. takvi ljudi su u biti kukavice, moj stari primjerice nas je sve mlatio i maltretirao dok ja njega nisam namlatio sa svojih 17 godina tako da nije mogao hodati 4 mjeseca... pa je bio mir u kući kada sam ja bio u kući, kada sam otišao na faks, on je po starom nastavio staru i sestru mlatit i maltreirat, dok nije staru spremio u bolnicu kada je odlučila ga napustiti, pa sam ga tako namlatio da sam dobio 2 godine uvjetno, odonda je nestao iz mog i i sestrinog života, stara mu se vratila..

e sad stvar je u tome kaj većina ljudi iz straha, ili su ubijeni u pojam ili su fizički slabiji jednostavno se navikne biti žrtva.. u biti takvi zlostavljači su kukavice, frustrirane kukavice i njima kada se pokažu zubi, snaga, da ih se ne bojiš, onda se povlače u večini slučajeva.. ne znam kaj bi ti savjetovao.. ali znam da bi ja primjerice bio spreman na moguć fizički obračun... jer oni kad polude to je čista psihodelija agresivni i histerični ispadi... ali što duže čekaš da odeš, to će ti teže biti.. iskoristi neku priliku i zbriši pa makar i bez stvari i ne okreči se...

[Prdekalo]

Hvala vam svima na savjetima... odselit cu se sto prije budem mogla.

I da, definitivno nisam planirala imati djecu s njim - jer ne zelim dovesti dijete u takvo okruzenje (a zelim imati djecu jednom pa mi je to jos jedan razlog zasto moram otici).

[usne boje mesa]

Robinja kaže:

Pozdrav!

Od početka veze sam "zarobljena" ako to tako mogu nazvati, znači velike su šanse da moj dečko pročita i ovaj post kao što je do sad pročitao sve, skenira mi mobitel i laptop svakodnevno, maknula sam se s društvenih mreža, ne kontaktiram online, ne pišem po forumima što sam prije jako voljela. Bivšim dečkima i poznanicima je slao poruke bez da mi da priliku da im sama objasnim da sam sad u vezi.

Problem je eskalirao sad nakon par godina veze kad sam počela osjećati neopisivu potrebu da ostanem sama. Dosadila mi je ta veza i nesloboda, da se nekome pravdam i kad nisam kriva i sl. Sad je on vidio da me gubi pa me počeo slijediti po cesti, čekati me ispred mjesta na kojem se nalazim, prati svaki moj korak.

Što je najgore, svidio mi se drugi. Zašto najgore? Pa zato što ne znam kako će on reagirati kad ga moj dečko "dohvati". Ti bivši koje sretnem podsmjehuju mi se ili me ignoriraju, a ja ne želim upropastiti dobru kemiju koju imam s ovim dečkom zbog posesivnog nerazumnog dečka koji ne želi ni čuti o prekidu veze, nego i dalje živimo skupa iako sam mu dala do znanja koliko sam nesretna.

Kako se izvući iz ove situacije?

Prva stvar je da se odseliš. Kako inače planiraš ostati živjeti s njim, a viđati se s novim?
Ako ti nastavi praviti probleme, prijavi ga policiji.

[usne boje mesa]

NoOneImportant kaže:

a tako ćeš i ti završiti, nedao bog da u toj vezi vam dođe dijete... to dijete će vas oboje prezirati jednog dana i okrenuti vam leđa, ako bude normalno koliko toliko, ako ne bude ah well bit će vjerojatno na oca, ako bude muško, a na majku ako bude žensko i naći će se još jednog takvog..... bježi iz te veze dok još možeš, to kaj on radi je klasika..

Apslotno se slažem.
Ako žena već odluči uništiti svoj život, neka ne uništava živote djece.

[NoirBaccall]

Robinja kaže:

Pozdrav!

Od početka veze sam "zarobljena" ako to tako mogu nazvati, znači velike su šanse da moj dečko pročita i ovaj post kao što je do sad pročitao sve, skenira mi mobitel i laptop svakodnevno, maknula sam se s društvenih mreža, ne kontaktiram online, ne pišem po forumima što sam prije jako voljela. Bivšim dečkima i poznanicima je slao poruke bez da mi da priliku da im sama objasnim da sam sad u vezi.

Problem je eskalirao sad nakon par godina veze kad sam počela osjećati neopisivu potrebu da ostanem sama. Dosadila mi je ta veza i nesloboda, da se nekome pravdam i kad nisam kriva i sl. Sad je on vidio da me gubi pa me počeo slijediti po cesti, čekati me ispred mjesta na kojem se nalazim, prati svaki moj korak.

1.Kad si to bila "kriva" ?
2.Na koji način se pravdaš?
3.Kako ti to skenira uređaje?

Robinja kaže:

Što je najgore, svidio mi se drugi. Zašto najgore? Pa zato što ne znam kako će on reagirati kad ga moj dečko "dohvati". Ti bivši koje sretnem podsmjehuju mi se ili me ignoriraju, a ja ne želim upropastiti dobru kemiju koju imam s ovim dečkom zbog posesivnog nerazumnog dečka koji ne želi ni čuti o prekidu veze, nego i dalje živimo skupa iako sam mu dala do znanja koliko sam nesretna.

Kako se izvući iz ove situacije?

4.Zašto ti se podsmjehuju?
5.Kako će to tvoj dečko "dohvatiti"?
6.Zašto i dalje živiš s njim?

Za početak napravi dvije stvari

I.odseli i nađi neki posao, bar sad u vrijeme turističke sezone to nije problem
II. promijeni broj telefona, stare email adrese ugasi i izradi nove
III.ne kemijaj s novim, dok ne presječeš sa aktualnim

* čini mi se da ti na neki način uživaš u toj kontroli koju on ima nad tobom. pravi problem je u tvojoj percepciji te kontrole, koja ti je isprva morala djelovati kao ljubav. a očitovanja te kontrole si morala doživljavati kao slatke izljeve ljubomore.
zanimljivo kako se počinješ osjećati kao robinja u trenutku kad se zakemijalo s drugim.
http://www.youtube.com/watch?v=Owj7L5iiJK0

[lee anabell]

nebih rekla da sve dolazi od obitelji..

evo moj dečko je imao puno problema sa svojima..

stara mu se udala mlada s možda 18-19 godina, rodila njegovog starijeg brata, rodilja njega..

i odmah nakon tog krenuo pakao, tukao je i nju i njih, psihički ih zlostavljao, onako baš ih zlostavljao, od toga da stara nije mogla niti iz kuće izaći, oni se nisu smjeli igrati ako je on kući, išli su leć kad je on došao doma, mog dragog je tukao jer je dobro učio, stalno mu je prigovarao jer je znao da ovaj hoće na fakultet, dovodio je žene kući, oni su bili konstantno pod nekim pritiskom s nečim slobjenjem nabijenim ili modrim..

sjećam se dragog iz djetinjstva, da smo im se rugali jer su morali biti kući 5 minuta nakon što je bus dolazio na stanicu, a trebalo nam je laganih hodom 10-ak minuta oni su trčali redovito kući, jednom se od dragog brat zagledao u neke sličice od susjeda (sličice nogometaša), i doašao doma kad i ostala djeca stari ih je sačekao i počeo ih gurat u kuću tuć užas jedan..

dragi je krenuo na faks odmah nakon srednje, al ono otišao je bez pozdrava, radio ko konj, nikad ga nije zanimalo gdje su njegovi i sve to, jer im je on predlagao da odu i brat i mater s njim od oca i mater nije htjela jer se bojala susjeda i što će oni reć a brata nije bilo briga, niskim se nije čuo godinama.. znam da su uvjek kružile po mjestu priče da je ode ili ondje nikad nikakve istine, samo naklapanja, doslovno je bježao od svega..

stari mu je obolio, tražio da ga vidi, redovito je svima koje vidi pričao o njemu pokazivao neku sliku i molio da ako ga vide da mu kažu da se vrati i svakakve ludosti..

tako dečko se nakon nekoliko mjeseci premišljanja došao javit svojima, da vide što žele jer im je želio oprostit stari se smirio dosta, dragi se vratio zaposlio, pa otvorio sebi obrt, stari mu se malo opravio i počeo na njegovu mater opetr vršiti prtisak, brat mu se ožeio i otišao od njih, ovaj je ostao.. smirivao starog vodio ga na lječenja svako malo psihiću i tako..

dok jedan dan ja nisam došla, znači on je stari dosta, moji su saznali, on je počeo sve više spavati kdo mene i tako, jedan dan smo došli zajedno kod njih, stara je obradovala on je šutio, dragi se popeo na kat da uzme nešto iz sobe i čim je ovaj otišao gore došao je do mene i tako me snažno udario da sam ja odletila i glavom razbila prozorsko staklo, razrezala se užasno.. zvali hitnu, dragi zvao i policiju, i otišao...

dok moj dragi nikad nije pokazivao agresivnost, nikad ga nije udrio, uvjek je išao onom da se da sve riječima, nikad mu šake nisu bile obrana.. i uspijeva pokazat emocije, i pokazat da voli i pokazat šta ga smeta i kad je radostan..

isto i njegov brat..

zato mislim da nije sve u obitelji, sjećam se njegova djeda i znam da je bio dobrica teška.. a poznajem mu i stričeve koji su isto tako mirni i staloženi na kraju krajeva su drgog i odškolovali, i znam da nisu osobe koje zlostavljaju bilo koga a ne žene i djecu

[NoOneImportant]

to ti je i do karaktera djeteta i kako se majka postavi.. ali u 99% slučajeva ostavlja gadne posljedice na djecu i djeca preuzimaju isti ili sličan obrazac ponašanja..ja ga nisam preuzeo, ali znam imati zamračenja, ako budem jako jako izirtiran, ali za to jako puno treba.. dok moja sestra, ona je ista stara i smao je pitanje vremena kada ju neki bude ubio... činjenica je da ne znaš kakav je brat od dragoga u vezi, ti vidiš samo na van.. fasadu, ono iznutra eh, to zna samo obitelj tog brata, može biti zlatan, a može biti baš da je zlostavljač, smao na drukčiji način nego njegov otac, ne kažem da je, nego samo hoću reći, da mi svi često puta nemamo pojma kaj se dešava u nekoj obitelji ili sa nekom osobom iznutra, mi vidimo samo na van., imao sam frenda kojem sam uvijek zavidio ko klinac, na ocu, da bi se 20 godina kasnije ispostavilo da mu otac bio pedofil, nitko to nije mogao vjerovati..... a nekada izostane fizičko zlostavljanje.. u večini slučajeva djeca iz takvih obitelji budu gadno shebana u nekim aspektima svog života... u slučaju moje obitelji, s očeve strane to se buče na desetke generacija... mislim da se čak radi o psihičkim poremečajima koji su možda čak i genetski.. i toplo se nadam da sam ja taj krug prkeinuo...

[Prdekalo]

usne boje mesa kaže:

Apslotno se slažem.
Ako žena već odluči uništiti svoj život, neka ne uništava živote djece.

Ok, ja sam već rekla da ne mislim imat djecu s njim, i da meni treba pomoć, a ne našoj djeci koju nemamo i ne planiram i ne uništavam im život. Ali hvala na mišljenju, jel.. Ajmo još malo teoretizirat o djeci koja ne postoje.

[Crnjača]

Prdekalo kaže:

Ok, ja sam već rekla da ne mislim imat djecu s njim, i da meni treba pomoć, a ne našoj djeci koju nemamo i ne planiram i ne uništavam im život. Ali hvala na mišljenju, jel.. Ajmo još malo teoretizirat o djeci koja ne postoje.

Kakva je sad situacija?

[Prdekalo]

Ne znam, napeta - za mene.

Želim se odseliti, on je stalno doma - tako da ne mogu ništa smisliti - čak ne mogu ni ići tražiti drugi stan jer on u principu uvijek zna gdje sam, pa ne mogu ništa smisliti.. u biti čekam da ode nekud da mogu nači stan, čekam da mi netko od prijatelja dođe natrag s godišnjeg da se dogovorimo da mi pomognu, stalno nešto čekam... on pak ima živčane slomove zbog svojih nekih zdravstvenih tegoba, naravno tko trpi.. ja.
Jer je svako malo napeta atmosfera doma (jer je on nervozan), teško mi ga je gledati jer sam osvjestila u sebi da ako se tako ponaša prema meni kad je ljut da je to isto dio njega, da nije 2 osobe, nego jedna, da sam odlučuje.

Isto tako, zbog ovog prepucavanja oko djece (koju nemamo i nećemo imati) sam se isto zapitala za budućnost, jer želim imati djecu (samo ne s njim, nikako ne s njim).

Eto i tako hodam sa grčem u želucu.

S tim da mi je naravno i žao što je sve to tako, ali pokušavam što manje razmišljati o tome, a što više o budućnosti (jer on je naravno obećao da će potražiti pomoć ali mislim da neće biti ništa od toga, kao i svaki put do sad).

[Crnjača]

Prdekalo kaže:

Ne znam, napeta - za mene.

Želim se odseliti, on je stalno doma - tako da ne mogu ništa smisliti - čak ne mogu ni ići tražiti drugi stan jer on u principu uvijek zna gdje sam, pa ne mogu ništa smisliti.. u biti čekam da ode nekud da mogu nači stan, čekam da mi netko od prijatelja dođe natrag s godišnjeg da se dogovorimo da mi pomognu, stalno nešto čekam... on pak ima živčane slomove zbog svojih nekih zdravstvenih tegoba, naravno tko trpi.. ja.
Jer je svako malo napeta atmosfera doma (jer je on nervozan), teško mi ga je gledati jer sam osvjestila u sebi da ako se tako ponaša prema meni kad je ljut da je to isto dio njega, da nije 2 osobe, nego jedna, da sam odlučuje.

Isto tako, zbog ovog prepucavanja oko djece (koju nemamo i nećemo imati) sam se isto zapitala za budućnost, jer želim imati djecu (samo ne s njim, nikako ne s njim).

Eto i tako hodam sa grčem u želucu.

S tim da mi je naravno i žao što je sve to tako, ali pokušavam što manje razmišljati o tome, a što više o budućnosti (jer on je naravno obećao da će potražiti pomoć ali mislim da neće biti ništa od toga, kao i svaki put do sad).

Polako, sad se smiri i rješavaj stvari jednu po jednu
Pričekaj da ti frendovi dođu s godišnjeg, pa popričaj s njima, možda ti se netko od njih može raspitati za stan.

[Prdekalo]

Crnjača kaže:

Polako, sad se smiri i rješavaj stvari jednu po jednu
Pričekaj da ti frendovi dođu s godišnjeg, pa popričaj s njima, možda ti se netko od njih može raspitati za stan.

thnx... ovo mi puno znači...
malo sam jadna sad da budem iskrena

[Prdekalo]

Žao mi je što nisam slušala intuiciju i što sam se preselila s njim uopće... ona sva nervoza u mom želucu koju sam osjećala, sve sam zanemarivala i govorila si da sam luda, da je sve u redu. I nervoza koju osjećam jer je ON nervozan, pa si mislim što će sada biti... A ono kad je "dobar", kad me pomazi, kad mi pokloni nešto, jednostavno mi više nije dovoljno. Kad znam što mi je sve napravio do sad, što mi nitko nikad nije napravio.

[Kymatica]

Prdekalo kaže:

Žao mi je što nisam slušala intuiciju i što sam se preselila s njim uopće... ona sva nervoza u mom želucu koju sam osjećala, sve sam zanemarivala i govorila si da sam luda, da je sve u redu. I nervoza koju osjećam jer je ON nervozan, pa si mislim što će sada biti... A ono kad je "dobar", kad me pomazi, kad mi pokloni nešto, jednostavno mi više nije dovoljno. Kad znam što mi je sve napravio do sad, što mi nitko nikad nije napravio.

oprosti, ne znam da li si vec napisala, ali gdje su u svemu tome tvoji roditelji?

[Jabuka_Ja]

bok svima!

evo čitam vas već neko vrijeme i došla sam na ovaj thread postavit jedno pitanje.

Ovako stvari stoje - imam 24 godine i studiram. Živim još sa roditeljima i trenutačno si tražim posao. Nemam dečka. Moja mama je već godinama žrtva psihičkog (2 puta i fizičkog) nasilja od strane moga oca. On je dosta komplicirana ličnost. Ponekad zna biti tako dobar, čovjek bi si ga stavio na ranu, a onda se u trenu pretvori u takvu zvijer koja bi bila u stanju nas sve satrati.

Moja majka je domaćica. Starci su mi se oženili nakon samo 3 mjeseca poznanstva, nedugo nakon toga sam došla ja, potom moj brat.

Majka stalno pere, riba, pegla, kuha - od jutra do sutra. I opet će moj otac biti u stanju pronaći 1001 propust. Zašto nije prašina bolje obrisana, tepih posaugan, cipele uredno posložene. Majku maltretira, vrijeđa, omalovažava. Ona je apsolutno ovisna o njemu, pa puno toga tolerira, oprašta, traži greške u sebi itd.

Moj otac je na mene ponosan kad položim ispit. Inače to ne govori. Pita me zašto ne mršavim, kada se mislim udati, zašto imam prištiće, zašto tako dugo studiram. U početku je to bilo samo klasično roditeljsko kvocanje koje sam dobro mogla ignorirati, no polako prelazi u nešto ozbiljnije. Ponekad ga uhvatim da me gleda sa blagim izrazom gađenja. Znam da zvuči čudno i možda mislite da si to samo umišljam, no stvarno mi se čini da si želi drugačiju kćer - puno uspješniju, ljepšu.

Primjetila sam da polako, ali sigurno preuzimam mamin obrazac ponašanja. Nastojim mu ugoditi. Želim ga razvedriti. Zbijam šale i nastojim biti onakva kakvu on želi. Što je loše. Eto, neki dan sam si kupila novi ruž u žarkoj boji. Nanjela sam ga na usta i sviđa mi se kako mi stoji, no kad je moj otac dolazio kući, skinula sam ga. Nisam ga htjela provocirati, budući da mi je već jednom rekao da takve ruževe ne nosim.

I sad dolazi moje pitanje: Kako prestati biti beskičmenjak i biti hrabrija u odnosu prema svom ocu? Ukoliko se ne promijenim, stvarno sam na najboljem putu da krenem majčinim stopama. Bit ću ovisna o njegovim oscilacijama volje, stalno pokušavat ugodit mu i nikada ne krenuti za svojim nosom.