Noćni izlasci

[riche]

Sve se može kad se hoće. Ja sam kad sam bio tih godina 18-20 bio s jednom curom koja je imala takve roditelje koji je nisu puštali van duže od 10 ili 11h, nisu smijeli znati da ima dečka... Uh kad sjetim koje su sve to muljaže bile od toga da ide kod frendice učiti, da se ide proštati po kvartu, izađe u trenerici i kod frendice se presvuče, bilo je i kazni, jednom smo duže ostali vani pa je dobila dva mjeseca zabranu izlaska ali i to smo zaobilazili.

[goga20]

simple mind kaže:

dobila si savjete da se obratiš
a) rodbini,
b) prijateljima,
c) centru za socijalnu skrb,
d) da pokušaš razgovarati (ne plakati ili moliti, nego razgovarati) s roditeljima,
e) da jednostavno ne dođeš doma u 10 nego 1 ili 2 sata kasnije,
f) da iznajmiš sobu s nekom kolegicom s faksa i odseliš se,
g) da ne vjeruješ u bajke o izbacivanju iz kuće, jer te roditelji ili na neki svoj način vole ili bi ih bilo sram da susjedi doznaju kako su izbacili kćer bez ikakvog razloga,
.....
bilo je toga još, ali nemrem se svega sjetiti.
sve si odbila, razumne razloge nisi dala, .... normalno da je čudno kad netko traži savjet, a sve (ali baš sve) savjete odbije.
btw, kad sam te pitala kaj studiraš, pitala sam zato što studenti nekih fakulteta mogu lakše naći posao. mislim da nije preosobno pitanje ako nekog pitaš kaj studira.

p.s. bez obzira kaj do 10 moraš biti doma, neobično je da tijekom školovanja nisi našla ni jednu dobru prijateljicu, koja bi razumjela tvoju situaciju. kao što sam rekla, prijateljevati se može i do 10 navečer. na kraju krajeva, prije puno godina su cure bile puno više "čuvane" u kući nego danas, pa su svejedno imale prijateljice i svejedno su se udavale.
i zbilja me zanima kak možeš biti 24 sata u svojoj sobi ako studiraš.

krivo si me shvatila, nisam ja vaše savjete odbila zato što smatram da su loši i nešto tome slično.
Sa većinom rodbine su moji roditelji prekinuli kontakte, tako da samim time ni ja nisam u kontaktu s rođacima jer sam bila malo djete kad su ti odnosi prekinuti. Postoji teoretska mogućnost da ponovno uspostavim kontakte s nekim od rođaka, ali prvo ih moram naći, a i onda kad ih nađem je pitanje kako će me oni nakon toliko godina prihvatiti. Inače nismo neka velika obitelj (mama i tata mi nemaju braća i sestara), tako da i nemam baš veliki izbor kome da se obratim
Što se tiče prijatelja, mnogo sam ih izgubila, upravo iz razloga što netko mojih godina ne može shvatiti moju situaciju. Znam, ima i onih koji jedva čekaju vrijeme kad će se moći normalno družiti samnom, ali ti mi mogu pružiti samo potporu, a neku veću pomoć ne mogu očekivati od njih jer su i sami nesamostalni (roditelji ih financiraju).
Zašto sam izgubila prijatelje? Zato jer se sramim svoje situacije, pa nikome ni ne govorim što proživljavam (ljude ne zanimaju tuđi problemi i nisu spremni pomoć pa ih samim time neću ni zamarat). Prijatelji me pozovu 2-3 puta van, pa čak i 10 puta me pozovu, al 11 puta više nitko neće. Recite, dal bi i vi?
Prijatelji studiraju, rade, imaju svojih obaveza... ne mogu svi ostavljati sve svoje obveze onda kad ja mogu izaći, samo zato što ja u neko drugo vrijeme ne mogu.
Pitala si kako mogu biti 24 sata u svojoj sobi ak studiram? Baš zato što studiram i jesam stalno doma, jer na predavanja ne idem, nego samo odem dati ispit
Imam jedno pitanje veezano za centar za socijalnu skrb? Ako im se obratim samo kako bi dobila savjet, moraju li oni automatski po službenoj dužnosti pokrenuti kakav postupak ili se postupak pokreće samo na moj zahtjev? Da li će centar odmah kontaktirati moje roditelje? To pitam iz razloga što ne želim da moji starci saznaju da sam se obratila centru za savjet
Joj, ja bi još danas otišla od kuće, al onda ZNAM da prekidam sve veze s njima. Jednostavno ne želim za 5 ili 10 godina zastati i zapitati se da li sam dobro postupila.
Ipak, oni su me 20 godina odgajali tako da budem poslušna i pokorna njima, da bez pogovora slušam sve što oni kažu. Tako sam odgajana još od vremena dok sam puzala... Zato ni ne čudi što se danas nemam hrabrosti suprostaviti im se.
Kome bi se još mogla obratiti osim centru? Jel ima kakva udruga (osim onih koje pšomažu maloljetnicima), besplatni pravni savjeti? Jel bi mogla možda ostvariti kakvu financijsku pomoć ? Razmišljala sam da se obratim doktorici opće prakse. To bi bilo jedan neformalan razgovor, al sam sigurna da bi me znala uputiti šta trebam poduzimati. Šta mislite o tome?

[goga20]

Blue_Angel kaže:

Ako su tvoji postovi istiniti onda se prestani zavaravati-ti si razmažena cvilidreta koja se nije u stanju izboriti za sebe.

ja ljepo molim one koji to nisu prošli da se suzdrže ovakvih komentara! Ne može netko razumjeti nešto što nije doživio! Kako ja npr. mogu razumit što znači ssmrt brata, sestre kad to nikad nisam doživila? Ono što vrijedi za moje roditelje, ne vrijedi za tvoje i obratano. To sad, naravno, karikiram. Ja ljepo kažem da sam sve pokušala, ali bez uspjeha. Evo baš jučer smo razgovarali, a taj razgovor je prešao u jedan žešći okršaj. Sad ne razgovaramo, prolazimo jedan pokraj drugoga kao pokraj duhova, a problem je i dalje ostao nerješen.
Mene sudite, a zapitajte se dal bi se vi svojh roditelja odrekli?

[blablica]

zakaj si tak pesimistična?
meni se čini kao da tražiš izgovore da se ne pomaakneš s mrtve točke.
al ok, već je netko napisao, vidi se iz tvojih upisa koliko su roditelji utjecali na tebe i u neku ruku ti nije za zamjerit.
ali treba malo više volje i optimizma za pokrenut se.
za početak, nemoj brijat kak je nemoguće zaposlit se i nać stan. ima dobro plaćenih poslova preko studentskih ugovora. a stan ne moraš za prvu ruku iznajmit sama, potraži cimere ili se javi na oglas za iste. veliš, kaj ak izgubiš posao? pa po toj logici onda ni ne trebamo radit - jer, zakaj radit ak možemo dobit otkaz ?
da je bajno i lako, nije. ja ću se uvijek sjećat kak sam ponekad znala jest tjesteninu i za doručak, ručak i večeru. ili samo jaja. ili kruh i namaz. i tak tjedan dana. a ni mrtva ne bi priznala starcima da jedva krpam kraj s krajem i ni u ludilu nikad nisam htjela uzet lovu. nisam umrla od gladi, nisam se prokurvala, nisam postala beskućnik, samo sam naučila bit samostalna.

i btw. ak imaš 20 godina, znači studiraš po bolonji - kak možeš izostajat s predavanja (pogotovo na "težem fakultetu" , iako i ja, kao absolutely, ne pušim te fore s lakšim i težim faksultetima) ?

edit. no hard feeling, nadam se da vas uče pravopis, gramatiku na tom faksu

[mali_cox]

Evo ja sam bolonjac i svi prijatelji su mi bolonjci (dobro ajd ne baš baš svi ) ali ovi koji jesu su na ekonomiji, građevini, arhitekturi, ffu, matematici, fizici, strojarstvu, mi smo na elektrotehnici i nitko od nas ne može ali NE MOŽE cijeli semestar biti doma i učiti bez da ijednom ode na faks izuzev na ispit. Ja sam s trbuhom do zuba morala sjediti u klupi, zatim između dva podoja sam trčala doslovno na faks odraditi labos...pa gdje su seminari, vježbe...i k tome obavezna predavanja (ali ajd to znači u principu da se odrekneš nekih 5-10% bodova koje možeš ostvariti iz određenog predmeta pa se onda više pomučiš na ispitu).

Sad sam malo off ali želim reći zašto sumnjam u priču vezanu za faks.

[goga20]

blablica kaže:

i btw. ak imaš 20 godina, znači studiraš po bolonji - kak možeš izostajat s predavanja (pogotovo na "težem fakultetu" , iako i ja, kao absolutely, ne pušim te fore s lakšim i težim faksultetima) ?

Da, studiram po bolonji, ali kod nas bolonja još nije u potpunosti zaživila pa se zbog toga na nekim fakultetima ne inzistira da se dolazi na predavanja. Bolonja je, nažalost, na većini fakulteta mrtvo slovo na papiru.
A ovo s lakšim i težim fakultetima - svakako postoji razlika (npr. ekonomija i medicina nisu u istom rangu po težini).
Moj fakultet zbilja spada meeđu teže, makar meni osobno nije pretežak jer volim to što radim, ali svakako u javnosti slovi kao jedan od težih.
Svi se love za to što sam rekla da studiram na težem fakultetu. To sam samo nabacila kako bi dala do znanja da imam dosta za učiti.

goga20 kaže:

Da, studiram po bolonji, ali kod nas bolonja još nije u potpunosti zaživila pa se zbog toga na nekim fakultetima ne inzistira da se dolazi na predavanja. Bolonja je, nažalost, na većini fakulteta mrtvo slovo na papiru.
A ovo s lakšim i težim fakultetima - svakako postoji razlika (npr. ekonomija i medicina nisu u istom rangu po težini).
Moj fakultet zbilja spada meeđu teže, makar meni osobno nije pretežak jer volim to što radim, ali svakako u javnosti slovi kao jedan od težih.
Svi se love za to što sam rekla da studiram na težem fakultetu. To sam samo nabacila kako bi dala do znanja da imam dosta za učiti.

onda kad završiš taj teški,trepni okicama i završi i ekonomiju kad ti je tako laka..
jer tamo nećeš morat doć ni na ispit..

i još se pitaš kako nemaš prijatelja..

[goga20]

mali_cox kaže:

Evo ja sam bolonjac i svi prijatelji su mi bolonjci (dobro ajd ne baš baš svi ) ali ovi koji jesu su na ekonomiji, građevini, arhitekturi, ffu, matematici, fizici, strojarstvu, mi smo na elektrotehnici i nitko od nas ne može ali NE MOŽE cijeli semestar biti doma i učiti bez da ijednom ode na faks izuzev na ispit. Ja sam s trbuhom do zuba morala sjediti u klupi, zatim između dva podoja sam trčala doslovno na faks odraditi labos...pa gdje su seminari, vježbe...i k tome obavezna predavanja (ali ajd to znači u principu da se odrekneš nekih 5-10% bodova koje možeš ostvariti iz određenog predmeta pa se onda više pomučiš na ispitu).

Sad sam malo off ali želim reći zašto sumnjam u priču vezanu za faks.

sad sama sebi nisam jasna zašto imam potrebu objašnjavati svoje riječi (možda zato što se uvjek moram dokazivat pred starcima).
U većini slučajeva na faks idem samo na ispit, rijetko kad na predavanje, izuzev kad baš inzistiraju. U svakom slučaju, mjesečno odem max 4 puta na fax. Redovni student, po bolonji.

[mali_cox]

Evo naša super prijateljica je trenutno 5.god na feru a 2. god na ekonomiji i nije nijednom rekla da joj je ekonomija turbo lagana. Svaki fakultet je zaseban, meni bi ekonomija bila teška za poluditi jer nisam tip koji bi mogao učiti napamet išta niti bih mogla naštrebati knjigu od 500str kao ljudi na pravu. Njima svaka čast, meni ako nema formula i zadataka sve je teško.

[lana1313!]

goga20 kaže:

sad sama sebi nisam jasna zašto imam potrebu objašnjavati svoje riječi (možda zato što se uvjek moram dokazivat pred starcima).
U većini slučajeva na faks idem samo na ispit, rijetko kad na predavanje, izuzev kad baš inzistiraju. U svakom slučaju, mjesečno odem max 4 puta na fax. Redovni student, po bolonji.

a zasto ne ides na predavanja??

[glora's bastard]

redovni uz plaćanje?

[blablica]

goga20 kaže:

Da, studiram po bolonji, ali kod nas bolonja još nije u potpunosti zaživila pa se zbog toga na nekim fakultetima ne inzistira da se dolazi na predavanja. Bolonja je, nažalost, na većini fakulteta mrtvo slovo na papiru.
A ovo s lakšim i težim fakultetima - svakako postoji razlika (npr. ekonomija i medicina nisu u istom rangu po težini).
Moj fakultet zbilja spada meeđu teže, makar meni osobno nije pretežak jer volim to što radim, ali svakako u javnosti slovi kao jedan od težih.
Svi se love za to što sam rekla da studiram na težem fakultetu. To sam samo nabacila kako bi dala do znanja da imam dosta za učiti.

ok, nek mi neko veli (pošto sam ja stari sistem), koji to fakin "teži" faks može dopustit da ne ideš ni na jedno predavanje. po bolonji? evo rekla je gore cox - labosi, vjezbe?
i sve ja to kužim, da se bolonja ne provodi u punom smislu jer... milijardu razloga postoji, ali jednostavno ne mogu vjerovat da ne ideš na predavanja.

ovo o teškim, manje težim i inim fakultetima ni ne želim komentirat.

blablica kaže:

ok, nek mi neko veli (pošto sam ja stari sistem), koji to fakin "teži" faks može dopustit da ne ideš ni na jedno predavanje. po bolonji? evo rekla je gore cox - labosi, vjezbe?
i sve ja to kužim, da se bolonja ne provodi u punom smislu jer... milijardu razloga postoji, ali jednostavno ne mogu vjerovat da ne ideš na predavanja.

ovo o teškim, manje težim i inim fakultetima ni ne želim komentirat.

uostalom,mislim da oni imaju i nekakve testove,pa kolokvije..ne samo ispit..

[mali_cox]

goga20 kaže:

sad sama sebi nisam jasna zašto imam potrebu objašnjavati svoje riječi (možda zato što se uvjek moram dokazivat pred starcima).
U većini slučajeva na faks idem samo na ispit, rijetko kad na predavanje, izuzev kad baš inzistiraju. U svakom slučaju, mjesečno odem max 4 puta na fax. Redovni student, po bolonji.

Ma ok, sve je u redu, možda to i jest tako, ja sam samo komentirala da mi je teško povjerovati obzirom da su oko mene sve bolonjci...ali dobro možda u drugim gradovima stvarno nije zaživjela bolonja kako treba. Iako zaista bih htjela znati što studiraš, mislim da to pitam u ime svih koji su se zainteresirali za ovu temu i da to nije uopće otkrivanje neke svoje privatnosti, fakultet je javna stvar ali ako nećeš sve 5, zaboravi da sam i pitala.

[blablica]

da, zakaj ne ideš na predavanja?
ako i ne ideš, moš birat koji posao hoćeš sam tak

[goga20]

ludaaa25 kaže:

onda kad završiš taj teški,trepni okicama i završi i ekonomiju kad ti je tako laka..
jer tamo nećeš morat doć ni na ispit..

i još se pitaš kako nemaš prijatelja..

pa činjenica je da je medinciski fakultet jedan od najtežih (ako ne i najteži). Ja ne studiram medicinu, nego mi je taj fax prvi pao na pamet. I nitko ne može reći a je ekonomija teža od medicine. Nemoj me krivo shvatiti, ja smatram da ni jedan fax nije lagan, isto kao i kasnije zanimanje. Svako bi trebalo biti jednako cjenjeno. Ali realno, razlike među fakulteetima postoje, počevši od toga kako je na neke faultet uopće nemoguće upast ako nisi odlikaš, pa sve do kriterija na faksu, obujma gradiva, složenosti gradiva....

[goga20]

glora's bastard kaže:

redovni uz plaćanje?

redovni bez plaćanja

[glora's bastard]

dobro, u čemu je problem da kažeš koji si fax i imaš li brata ili sestru? misliš da ćete netko prepoznati ili što?

[blablica]

ok, sad mi je sumnjivo, al dobro.

[goga20]

lana1313! kaže:

a zasto ne ides na predavanja??

pokušala sam ići, ali sam brzo vidjela da puno više naučim sama kod kuće.