On radi vani, a ja tu...

[legalis]

zoomzoom888 kaže:

Ak nije neko ministarstvo u pitanju, koje ima najbjednije plaće za VSS, imati posao u nekoj državnoj instituciji / firmi je ravno dobitku na lutriji. Diži ti kredit za stan radeći kod privatnika
Znam neke ferovce koji već godinama rade za bijedu od plaće koja im još kasni po nekolko mjeseci, tolko je loše stanje u državi kaj se tiče posla..još ak si društvenjak i imaš posao ko autorica, ne bi to ostavljao za niš..dogovor je uostalom bio život ovdje nakon što se zaradi kinta vani.

Radi svoje privatnosti, ne bih htjela napisati gdje radim, ali nije meni niska plaća utoliko da mi je egzistencija ugrožena. Točno je, mogu dići kredit bez da se preznojavam hoće li mi tko dati otkaz, mogu ići na bolovanje i mogu ići na porodiljni bez da brinem hoće li mi poslodavac reći da sam otpuštena, kao što je slučaj u hrvatskoj ( to smo nedavno mogli čitati po medijima)
Cijela ova situacija nije jednostavna, već mi se mota sto pitanja po glavi.

[majica_2008]

ili zajedno u istoj kući,državi,planeti....ili papa....veze tog tipa gotovo da nemaju opstanak...

[gooofffy]

legalis kaže:

Radi svoje privatnosti, ne bih htjela napisati gdje radim, ali nije meni niska plaća utoliko da mi je egzistencija ugrožena. Točno je, mogu dići kredit bez da se preznojavam hoće li mi tko dati otkaz, mogu ići na bolovanje i mogu ići na porodiljni bez da brinem hoće li mi poslodavac reći da sam otpuštena, kao što je slučaj u hrvatskoj ( to smo nedavno mogli čitati po medijima)
Cijela ova situacija nije jednostavna, već mi se mota sto pitanja po glavi.

Daj otkaz i otiđi za njim....
nećeš ništa izgubit, samo dobit....
i da tamo ne bude išlo sve po planu, nemaš šta žalit,
tvoj život/tvoje odluke/tvoj(ne)uspjeh.......

[QuercusRobur]

Pitanje je koji je pravi razlog iza tvoje dileme. Ako ga se onak, pomalo želiš riješit i uopće nemaš želju ić u inozemstvo, nemoj.
Ako je u pitanju samo strah, što ćeš u Kanadi, a htjela bi...onda ti mogu samo od srca preporučit da odeš. Ne znam koje si struke, ali engleski valjda znaš, čak i ako kreneš od nekakvog šugavijeg posla, uz malo truda i rada dogurat ćeš daleko. Tamo se uvijek nađe nekakav poslić za prebrodit teška vremena, nije ko kod nas, dobiješ otkaz i možeš se ić objesit.
Čak i ako se raziđete ili se vratiš jer vidiš da ti ne odgovara, to je vrijedno iskustvo. Samo budi otvorena i nemoj se previše zamarat s ishodom. Sretno!

[SAS]

Za autoricu teme imam jedan prijedlog, neka uzme godisnji i ode kod njega u Kanadu i ako u roku od 20 dana koliko traje godisnji ne nade posao i neuklopi se moze se vratit u Hrvatsku.

I ja isto nebi volio ostaviti drzavni posao, pa taj posao je uglavnom siguran sve do mirovine. Mozes normalno dignut kredit na 30 godina ako treba, dok kod privatnika si nemos priustiti kredit ni onaj od godinu dana jer ne znas da li ces sutra doci na posao.
A ambiciju za napredak okaci macki o rep, nismo mi zapad, to jedino zasad funkcionira menadzerima. Uostalom nakon sto udes u godine od 40-te na dalje vec si star i nitko te nece od poslodavaca jer poslodavci hoceju mlade, zdrave i pune energije sto stari nemogu ponuditi osim redovitog bolovanja.

[Joshua]

legalis kaže:

Radi svoje privatnosti, ne bih htjela napisati gdje radim, ali nije meni niska plaća utoliko da mi je egzistencija ugrožena. Točno je, mogu dići kredit bez da se preznojavam hoće li mi tko dati otkaz, mogu ići na bolovanje i mogu ići na porodiljni bez da brinem hoće li mi poslodavac reći da sam otpuštena, kao što je slučaj u hrvatskoj ( to smo nedavno mogli čitati po medijima)
Cijela ova situacija nije jednostavna, već mi se mota sto pitanja po glavi.

Situacija ti je fakat izrazito zanimljiva.Javi u svakom slučaju kak je to završilo. Savjet nekakav ti ni ne treba. Sama buš odvagnula i donela odluku. Ili buš otišla ili ostala. Ako odeš postoji rizik da ostaneš i bez posla i bez muža. Ako ostaneš postoji rizik da ostaneš bez muža.

[tehom]

Zhuta kaže:

Meni je nezamislivo i neprihvatljivo da mi muž ode miljama daleko u zemlju koja pruža bolje mogućnosti i uvjete, a ja da ostanem tu.
No to sam samo ja.
Ako se volimo i dobro slažemo, jebo sigurnost državne službe, spakirala bih kofere nakon par mjeseci i krenula za njim.

Ima li dovoljno ljubavi kod vas?
Što te točno zadržava ovdje?
Život se stvori svugdje ako si sa pravom osobom.
A đabe ti i tri posla ako time riskiraš brak.

Na kraju, što ti zapravo želiš?

Potpis na sve.

Ne znam u kakvim ste odnosima nakon toliko vremena i ima li među vama još ljubavi i želite li više uopće zajedno graditi život.

Iskreno ne znam što si čekala i kako tako možete živjeti već 3 godine i da on, nakon što se snašao tamo i shvatio da ne želi nazad nije inzistirao da dođeš ili te ostavio.
Ovako se samo natežete.
Ja ne bih mogla godinama živjeti sama dok mi je partner s druge strane oceana i odbija mi se pridružiti jer ne želi ugroziti svoj komfor.
Nisi spremna žrtvovati se za vašu bolju budućnost jer da jesi, odavno bi mu se pridružila. Razvedi se ili se spakiraj, nema ti druge.

[poison.Ivy]

zapravo... muž te zajebao.

imali ste plan - trebao je van, nešto zaraditi kraće vrijeme pa se vratiti - on se predomislio i ostao bez da se uopće konzultirao s tobom ili te barem pitao za mišljenje.

jednostavno... mislila si da ste tim i da ste na istoj strani, ali niste. u ove tri godine, vjerujem da od vašeg braka nije ostalo ništa. tako da na tvojem mjestu ne bih ostavljala posao već bih se zaputila odvjetniku & na sud. sretno!

[zbunjolica]

poison.Ivy kaže:

zapravo... muž te zajebao.

imali ste plan - trebao je van, nešto zaraditi kraće vrijeme pa se vratiti - on se predomislio i ostao bez da se uopće konzultirao s tobom ili te barem pitao za mišljenje.

Mozda su trebali, u onoj fazi kad je odlazak van bio tek ideja, razgovarati sto ce napraviti ako se njemu tamo svidi. Ovako mozemo samo pretpostavljati da je on mozda potajno i htio tamo ostat, a nije to rekao, a ona se to nije usudila ni pomislit...

[Lady_Tila]

poison.Ivy kaže:

zapravo... muž te zajebao.

imali ste plan - trebao je van, nešto zaraditi kraće vrijeme pa se vratiti - on se predomislio i ostao bez da se uopće konzultirao s tobom ili te barem pitao za mišljenje.

jednostavno... mislila si da ste tim i da ste na istoj strani, ali niste. u ove tri godine, vjerujem da od vašeg braka nije ostalo ništa. tako da na tvojem mjestu ne bih ostavljala posao već bih se zaputila odvjetniku & na sud. sretno!

U principu se slažem. No, s druge strane ostavljam mjesta da se ljudi jednostavno mogu predomisliti kad iskuse nešto i zaključe da im je ipak dobro, možda čak i sami sebe iznenade.

Inače ovakav brak bez naznaka rješenja u tri godine mi nema smisla.

[Ailour]

Zasto bi se trebali odmah razvoditi?
Iako je plan postojao, lako je za zakljuciti da je on u HR bio debelo potplacen za razliku od nje ili posao nije mogao naci/zadrzati. Dogovorili se mozda jesu da ce on nakon nekog vremena doci natrag ali ako je covjek malo bolje razmislio, odlucio je tamo i ostati jer dugorocno zivjeti i raditi u HR nema smisla za njega (kao i za mnoge bez stalnog posla).

Sve mi se cini da on gleda na boljitak za vas oboje, a ti se drzis samo tog javnog sektora. On se vjerojatno vise ne zeli dovoditi u situaciju da prezivljava bez posla.

S druge strane, ako je on vani nasao dobar posao zbog kojeg je pozelio ostati, sto tebe sprjecava da krenes za njim? Ne zove te u HR Za njega ovdje posla nema.

Moji dragi prijatelji uskoro zajedno iseljavaju. Ona u svojoj struci ne moze naci posao, a svi ostali poslovi budu privremeni i slabo placeni. On radi u javnoj sluzbi, ali zbog nje i njihovog braka on rado pristaje na novi pocetak. Jer ju voli i ne zeli da je nesrena. A to se bas osjeti

Porazgovarajte sto oboje zelite, pa se onda eventualno razvedite ili se doseli k njemu.

[Nevka]

Ovak ti je napravila moja prijateljica koja radi u državnoj službi, a muž joj je u inozemstvu;
ostala je trudna i odmah prestala raditi (8 mjeseci)
+ godina dana porodiljnog,
pa je tražila i dobila 2 godine neplaćenog,
pa je opet ostala trudna...
sve kupa cc 6 godina nerada....eno je banči po svijetu i boli je đoko
Ima rješenja....nego mi smrdi da vas nesto drugo mori

[legalis]

tehom kaže:

Nisi spremna žrtvovati se za vašu bolju budućnost jer da jesi, odavno bi mu se pridružila. Razvedi se ili se spakiraj, nema ti druge.

Žrtvovala bih u ovom slučaju daleko više nego on. Otišao je van jer tu nije mogao naći stalan posao, nije imao niti puno iskustva u svojoj branši.
Sada kada ima dovoljno iskustva, mogao bi naći u hrvatskoj posao, ali to ne želi.
Njega muči kakva je situacija u hr, niže plaće itd.
Nama život generalno ne bi bio loš, jer ne bi oskudjevali u ničemu.

Što se tiče ostalih upisa, nemojte pisati da se ne volimo. Da to nije tako, ostavili bi se jedno drugoga.

Dali ste mi neke zanimljive prijedloge, koje ću iskoristiti.

[legalis]

SAS kaže:

I ja isto nebi volio ostaviti drzavni posao, pa taj posao je uglavnom siguran sve do mirovine. Mozes normalno dignut kredit na 30 godina ako treba, dok kod privatnika si nemos priustiti kredit ni onaj od godinu dana jer ne znas da li ces sutra doci na posao..

Plus što ne bi dizali kredit, ima se neke ušteđevine sa oboje strane. Mogli bi živjeti sasvim ok. Problem je što kada dobiješ više novaca na račun, kada si adekvatnije plaćen za svoj posao vani, onda ne želiš natrag u svoju zemlju.
Apetiti rastu.

Ja sam sa druge strane dosta skromna, ne treba mi puno u životu da bih bila sretna. Sretna sam tu. Nesretna sam što imam, a nemam muža. Što kada mi je teško, nemam koga zagrliti. Što želim spavati sa svojim mužem i što želim normalni život...

[Ailour]

Ako si kako kazes skromna, dopusti njemu da uziva u vecoj placi i uvjetima kakve ovdje nije imao niti bude. Sigurna sam da bi uzivao tamo s tobom. Idi k njemu. Jedan je zivot
Ti ces se sigurno snaci. Kazes, skromna si. Postoji bezbroj nacina.

Sretno!

[poison.Ivy]

zbunjolica kaže:

Mozda su trebali, u onoj fazi kad je odlazak van bio tek ideja, razgovarati sto ce napraviti ako se njemu tamo svidi.

da, trebali su - ali čini se da su bili toliko sigurni u taj originalni plan pa o drugim opcijama nisu ni razmišljali.

Lady_Tila kaže:

No, s druge strane ostavljam mjesta da se ljudi jednostavno mogu predomisliti kad iskuse nešto i zaključe da im je ipak dobro, možda čak i sami sebe iznenade.

apsolutno.

nije mi problematično to što se tip predomislio - problematično mi je što u svoju odluku o ostanku uopće nije uključio svoju suprugu. ON ostaje, a ona neka razmišlja što će - to tako ispada. nakon tri godine, to više uopće nije pitanje posla - nije ni Kanada El Dorado - to je pitanje cijelog novog života jer suprug tamo ima nove prijatelje, društvo, čovjek se udomaćio. naravno da je život u Kanadi bolji nego u RH, ali velim - problem je u tome što čovjek naprosto odbija bilo kakvu drugu mogućnost osim one da se žena preseli u Kanadu... iako to uopće nije bilo u planu.

[gooofffy]

legalis kaže:

Plus što ne bi dizali kredit, ima se neke ušteđevine sa oboje strane. Mogli bi živjeti sasvim ok. Problem je što kada dobiješ više novaca na račun, kada si adekvatnije plaćen za svoj posao vani, onda ne želiš natrag u svoju zemlju.
Apetiti rastu.

Ja sam sa druge strane dosta skromna, ne treba mi puno u životu da bih bila sretna. Sretna sam tu. Nesretna sam što imam, a nemam muža. Što kada mi je teško, nemam koga zagrliti. Što želim spavati sa svojim mužem i što želim normalni život...

Pod hitno daji otkaz, kupi avionsku kartu u jednom smjeru i piči...

dok ti budeš ovdi na forumu tražila savjete, tvoj muž koji se u RH osjećao izgubljen, sa novim poslom i lovom koja mu redovno dolazi, možda dođe u iskušenje da počne razmišljati o vama/tebi na način da počne mislit da eto i ti nisi baš najbolja/jedina opcija !!!!

I prije nego šta daš otkaz i kupiš avio kartu u jednom smjeru, iskreno pitaj muža jesi li mu ti još prioritet ili je već našao drugu/treću....

[legalis]

poison.Ivy kaže:

nije mi problematično to što se tip predomislio - problematično mi je što u svoju odluku o ostanku uopće nije uključio svoju suprugu. ON ostaje, a ona neka razmišlja što će - to tako ispada. nakon tri godine, to više uopće nije pitanje posla - nije ni Kanada El Dorado - to je pitanje cijelog novog života jer suprug tamo ima nove prijatelje, društvo, čovjek se udomaćio. naravno da je život u Kanadi bolji nego u RH, ali velim - problem je u tome što čovjek naprosto odbija bilo kakvu drugu mogućnost osim one da se žena preseli u Kanadu... iako to uopće nije bilo u planu.

Točno. Pogođeno je svako slovo.

[Ailour]

Pa dobro, svari su se promjenile. Mozda mu se ne svida ni hrvatski mentalitet, izmedu ostalog.
Krivis ga umjesto da otvoreno porazgovaras s njime o tome. Ja ga eto razumijem jer bih i ja tamo ostala da mi se pruzi dobra prilika. Vjerojatno nisi svjesna koliko mu je tesko bilo ovdje.

Ako ne zelis tamo, onda nemoj. U svakom slucaju, previse ste zagrizli za svoje i ne pustate. Ako odes za njim bit ces nesretna samo zato sto ces cijelo vrijeme razmisljati o tome kako si mogla ostati u HR. Dok ti ne pokuca poslovna sreca pa promijenis misljenje.

Ne znam.....jesam li ja bedasta? Ja bih otisla za njim.
(u slucaju da emocije sljakaju)

[JOHABI]

legalis kaže:

On vani, a ja u Hrvatskoj.

Molim vas vaša iskustva i mišljenje.
Moj muž radi u Kanadi već tri godine. Imali smo plan da nešto zaradi vani i da se vrati natrag u Hrvatsku. Da je vani kraće vrijeme. To se nije dogodilo.

Ne želi se vraćati tu. Ima solidna primanja i posao.
Ja imam posao u Hrvatskoj kojega ne mogu samo tako ostaviti.
Problem je što je sve na početku dobro funkcioniralo, čuli bi se skajpom, messengerom, čuli bi se svaki dan.

Onaj osjećaj "daleko od očiju, daleko od srca i nas je sustigao". Počeo se zbližavati sa ljudima u Kanadi, što našim ljudima što strancima.
Imam osjećaj da se udaljuje od mene. Priča ushićeno o kolegama i kolegicama, osjećam da je bliži sa njima,nego sa mnom. Društvo , ekipa.
Predložio je da se i ja preselim kod njega, da imamo normalniji život, ali osjećam strah ostaviti posao.
Pitam se što ako se tamo neću dobro snaći i vratim se natrag ovdje na ništa. Svi znamo kakva je situacija u našoj zemlji.
Počinjem se tješiti da je većini ljudi tako koji imaju ovako razdvojene živote. Mislila sam da će vrijeme napraviti svoje i da ćemo se naviknuti na ovo, ali sve manje mislim to.

Vidimo se jednom mjesečno. On dođe u Hrvatsku ili ja kod njega. Koliko nam to posao i vrijeme dopusti. Onda smo zajedno nekoliko dana i sve ispočetka. Ne znam kako se osjećam. Osjećam prazninu.
Kada gledam druge koji su u braku, zajedno su, imaju djecu. Osjećam ljutnju, nemoć, ljubomoru, na kraju samo ostane ispraznost i gorčina.

Oboje smo u tridesetima. Voljeli bismo planirati dijete, sada više nisam sigurna kako bi to funkcioniralo.
Svi oko nas misle da smo dobro, da je to idealna situacija gdje se zarađuje vani. Nitko ne zna kako je zapravo.

Da li netko ima slična iskustva? da li je vama brak na daljinu uspio?

Ne bih se ja pouzdala u to.
Nemam svoga iskustva, ali gledam oko sebe i vidim ustaljeni obrazac - blizina partnera stvara bliskost, razdvojenost radi od njih strance. Bez obzira koliko vremena prije razdvojenosti proveli zajedno, godine samoće će napraviti svoje.
Ovo je toliko široka tema da zavrijeđuje jednu zasebnu i sažeti je u jedan post je zapravo nemoguće.
Ali vidi ovako - ljudi se s protekom vremena mijenjaju, odrastaju, sazrijevaju. Mijenjaju se interesi, prioriteti, pogled na život, a i očekivanja od života. Život u dvoje pomaže prihvaćanje svojih i partnertovih promjena, razumjevanje razloga iz kojih su proizašle i prilagođavanje istima. Odvojenim životom je to onemogućeno i zato se događa sindrom stranca, situacija kada zbog razdvojenog života dvoje partnera shvate da onaj drugi nije više karakterno isti kao osoba koja je bila u trenutku kada je s njim stupilo u brak. Ima osjećaj da je ne prepoznaje, a to je prvi korak u emocionalnom udaljavanju ako se ne uspije pronaći volje, snage i načina za ponovnu prilagodbu koja će omogućiti opstanak veze. Šok nastupa trenutno, nema onoga minulog vremena koje omogučuje amortizaciju promjena radi lakšeg prihvaćanja.

Evo, par sa tridesetogodišnjim bračnim stožom, i neku godinu više, puklo je prošle godine. Oni su imali zajedničke vikende, ali i to vrijeme je bilo nekvalitetnio provedeno, više u društvu prijatelja, ili zajedničkih, ili pojedinačno. Bilo je premalo dva zajednička dana i noći za stvaranje bliskosti - eh, ja mislim da je to zapravo i ubitačniji režim, jer se u ta dva dana i noći umjesto da se partneri mogu posvetiti sebi i svome odnosu troše zapravo za rješavanje životnih problema, što dodatno stvara nervozu i nelagodu umjesto tople ugodne trenutke. Naravno, ne uvijek, ali obično ih bude više nego manje, jer se u ta dva dana mora posložiti sve ono što je propušteno za odraditi u svakodnevnici, čime bi se se opterečenje negativnostima razvodnilo i rješavalo elastičnije.

Nikako ti ne bih preporučila razdvojeni život, pogotovo ne u godinama u kojima jeste. Oboje imate i duhovne i emotivne potrebe koje biste trebali zatomiti u sebi - kolko će to koji od vas uspjeti nitko ne može unaprijed znati - a i iskreno, evo, iz perspektive mojih godina - ako se i uspije - ne vrijedi. Nikakav materijalni status nije vrijedan emotivne bliskosti sa osobom koju si izabrao za zajednički život, oslonac u teškim trenutcima, partnera u sretnim, prisnost, radost, sreću. Izgubiti ćete najljepše godine života za ništa, za stvari koje ćete si moći stečenim materijalnim statusom priuštiti, ali ćete izgubiti puno više, a vjeruj, materijalno u fazi života koja je za vas još uvijek daleko u budućnosti ima toliko malo značenja u odnosu na emotivno i duhovno da ćeš se zapitati - čemu sam potratila energiju i vrijeme stičući ga.

Razgovaraj sa mužem, napravite si prioritete, ali onaj najprvi, najbitniji je da budete zajedno.
Ja sam majka odrasle djece, evo, sin je imao opciju otići raditi u Englesku - dva tjedna doma, dva tjedna kući. Ili mjesec - mjesec. Ili on tamo, oni doma. Ili da komplet cijela obitelj - muž, žena i dvoje djece se kompletno presele. Kao majci mi je bilo strašno teško prihvatiti da će mi dijete, unuke i snaha otići tri tisuće kilometara daleko i da neću moći sjesti u auto i vidjeti ih kad poželim. A ko što si i sama rekla, skajp - nije to to. Isplakalo se ocean suza. Ali sam sama rekla - obitelj mora biti zajedno - nikakva razdvojenost, niti dana. A pogotovo ne u njihovim godinama, bliskim tvojima. I sada su svi tamo.

Želim ti sreću i ispravnu odluku.