Ocjenjivanje prvašića

[kajpa]

Peek-a-Boo! kaže:

J
U našoj školi je informatika obavezan izborni ( znam, oksimoron) od prvog razreda i uz ove koji se već odlično služe kompjuterom, ima djece koja ga kod kuće nemaju.

O kojoj skoli se radi...ili (ako je pre intimno)...o kojem gradu?
Ima li puno takvih skola?
Moraju li onda uz taj obavezni izborni uzeti jos jedan (vjeronak/jezik) pa imaju dodatne dva obavezna izborna uz obavezne predmete?
Ili im je jezik (prvi strani) obavezan?

[Peek-a-Boo!]

kajperinja kaže:

Moraju li onda uz taj obavezni izborni uzeti jos jedan (vjeronak/jezik) pa imaju dodatne dva obavezna izborna uz obavezne predmete?
Ili im je jezik (prvi strani) obavezan?

Prvi strani jezik im je obavezan od prvog razreda, u četvrtom mogu uzeti još jedan, dva ili nijedan kao izborni.
S tim da ako uzmu, moraju ga gurati do kraja, nema u petom e sad više ne bi

[fgzcvijetic]

kajperinja kaže:

Obzirom na prije napisano


Obzirom da ocito svasta zanju, a samouki...
...zanima me (ako se moze znati) koiko godina imaju...da se zabavljaju ozbiljnim programima, a sve otkrivaju sami.
Iako vidim...pitaju, pa im se valjda i pokaze...ili?

8 i 11 godina

[magaly]

kajperinja kaže:

Zavrsio je prvi razred?
Znas li hoce li i u sljedeca tri imati?
btw kakva grupa? Pola razreda?
3 sata tjedno svi?
Jedna grupa - 1 sat, druga grupa -1 sat, svi skupa - 1 sat.
Ili je bas svatko imao 3 sata tjedno?
Jer..ako gimnazija ima 2 sata tjedno ...(samo hr i matematika imau vise), cini se cudno.

Naravno da je i to bitno, ali imo nije bas nebitno ni to imaju li tokom 12 godina skolovanja samo jednu godinu informatike 2 sata tjedno ili bar 4 godine..ili 8..

imaju kao grupe podijeljeni po pola 2 h i jedan sat svi zajedno. Za drugi razred znam da imaju sigurno a za dalje nisam gledala

[buditedobro]

Koliko su ocjene kod prvašića važne? I koliko su potrebne? Što kazuju prvašiću, a što njegovim roditeljima?

Što ako prvašić nakon dva i pol mjeseca drugog polugodišta ima samo dvije ocjene iz hrvatskoga: iz čitanja s razumijevanjem trojku i iz lektire četvorku jer je na pitanje u koje je tri trgovine Pale bio odgovorilo trgovina s igračkama i u dvije trgovine s hranom, a očekivalo se u pekarnici, voćarnici i slastičarnici (jer tako je po rješenjima)? Gdje je usmeno izražavanje - razgovori o tekstovima koje su čitali, izražavanje, stvaranje, čitanje, gdje je pisanje slova, sve silne zadaće... gdje je razvoj grafomotoričkih sposobnosti povezan s pisanjem, gdje je usmena provjera...

Meni je ovaj konkretan slučaj prenijela moja prijateljica. Njezin je sin od početka godine od slovkanja i toga da je jedva prepoznavao neka slova došao do sasvim urednog čitanja, sporoga, ali čita sam, čita i lektiru, piše, razumije što je pročitao, iznadprosječno se izražava... samostalan je u pisanju zadaća. Koja mu se poruka šalje? i koje su posljedice ako ta trojka-četvorka
Što ako taj isti prvašić ima dosad jednu četvorku iz ispita iz matematike?
Ostalih ocjena nema. Njegova mama bila je na informacijama i sad ne znaju da li da dijete podvrgnu dodatnim vježbama (nakon što je u školi od 8 do 17) ili da sve puste kako ide da ide.

Malog poznajem od rođenja. U vrtiću je računao do 10 besprijekorno, lijepo crta, uredan je, svašta zna, doma radi pokuse, sam gradi, istražuje...

Ne znam što bih joj rekla.

Ona kaže da on dosad nije obraćao pažnju na ocjene, no sad... ne zna da li ga treba s tim uopće suočiti ili ga treba pustiti da se razvija bez opterećenja u vezi s ocjenama...

[Kakadu]

buditedobro kaže:

Koliko su ocjene kod prvašića važne? I koliko su potrebne? Što kazuju prvašiću, a što njegovim roditeljima?

Što ako prvašić nakon dva i pol mjeseca drugog polugodišta ima samo dvije ocjene iz hrvatskoga: iz čitanja s razumijevanjem trojku i iz lektire četvorku jer je na pitanje u koje je tri trgovine Pale bio odgovorilo trgovina s igračkama i u dvije trgovine s hranom, a očekivalo se u pekarnici, voćarnici i slastičarnici (jer tako je po rješenjima)? Gdje je usmeno izražavanje - razgovori o tekstovima koje su čitali, izražavanje, stvaranje, čitanje, gdje je pisanje slova, sve silne zadaće... gdje je razvoj grafomotoričkih sposobnosti povezan s pisanjem, gdje je usmena provjera...

Meni je ovaj konkretan slučaj prenijela moja prijateljica. Njezin je sin od početka godine od slovkanja i toga da je jedva prepoznavao neka slova došao do sasvim urednog čitanja, sporoga, ali čita sam, čita i lektiru, piše, razumije što je pročitao, iznadprosječno se izražava... samostalan je u pisanju zadaća. Koja mu se poruka šalje? i koje su posljedice ako ta trojka-četvorka
Što ako taj isti prvašić ima dosad jednu četvorku iz ispita iz matematike?
Ostalih ocjena nema. Njegova mama bila je na informacijama i sad ne znaju da li da dijete podvrgnu dodatnim vježbama (nakon što je u školi od 8 do 17) ili da sve puste kako ide da ide.

Malog poznajem od rođenja. U vrtiću je računao do 10 besprijekorno, lijepo crta, uredan je, svašta zna, doma radi pokuse, sam gradi, istražuje...

Ne znam što bih joj rekla.

Ona kaže da on dosad nije obraćao pažnju na ocjene, no sad... ne zna da li ga treba s tim uopće suočiti ili ga treba pustiti da se razvija bez opterećenja u vezi s ocjenama...

naravno da treba! zar te ocjene koje je dobio išta bitno govore o njemu? o njegovoj inteligenciji? o tome kakav će biti učenik u višim razredima, u srednjoj školi, na fakultetu? ne govore! on će se sa značenjem ocjena prije ili kasnije suočiti, neka budu sretni što još nije.
mrzim ocjene.

[Lenac7]

buditedobro kaže:

Koliko su ocjene kod prvašića važne? I koliko su potrebne? Što kazuju prvašiću, a što njegovim roditeljima?

Što ako prvašić nakon dva i pol mjeseca drugog polugodišta ima samo dvije ocjene iz hrvatskoga: iz čitanja s razumijevanjem trojku i iz lektire četvorku jer je na pitanje u koje je tri trgovine Pale bio odgovorilo trgovina s igračkama i u dvije trgovine s hranom, a očekivalo se u pekarnici, voćarnici i slastičarnici (jer tako je po rješenjima)? Gdje je usmeno izražavanje - razgovori o tekstovima koje su čitali, izražavanje, stvaranje, čitanje, gdje je pisanje slova, sve silne zadaće... gdje je razvoj grafomotoričkih sposobnosti povezan s pisanjem, gdje je usmena provjera...

Meni je ovaj konkretan slučaj prenijela moja prijateljica. Njezin je sin od početka godine od slovkanja i toga da je jedva prepoznavao neka slova došao do sasvim urednog čitanja, sporoga, ali čita sam, čita i lektiru, piše, razumije što je pročitao, iznadprosječno se izražava... samostalan je u pisanju zadaća. Koja mu se poruka šalje? i koje su posljedice ako ta trojka-četvorka
Što ako taj isti prvašić ima dosad jednu četvorku iz ispita iz matematike?
Ostalih ocjena nema. Njegova mama bila je na informacijama i sad ne znaju da li da dijete podvrgnu dodatnim vježbama (nakon što je u školi od 8 do 17) ili da sve puste kako ide da ide.

Malog poznajem od rođenja. U vrtiću je računao do 10 besprijekorno, lijepo crta, uredan je, svašta zna, doma radi pokuse, sam gradi, istražuje...

Ne znam što bih joj rekla.

Ona kaže da on dosad nije obraćao pažnju na ocjene, no sad... ne zna da li ga treba s tim uopće suočiti ili ga treba pustiti da se razvija bez opterećenja u vezi s ocjenama...

malo je to ocjena...drugo polgodište već traje 2 mjeseca,ali možda je učitelj/ica nešto sporija??!!!
ako je dijete krenulo u školu bez znanja abecede,bez čitanja onda je napredak dobar i kako treba biti.....naime danas većina krene u 1. razred sa predznanjem abecede i ponešto znanja čitanja sve do solidnog čitanja...tako da je onda sve ok.....
ali onda su ta djeca u nešto lošijem položaju od ovih čitača i slovaša.....
ako je dijete bistro stići će ih samo ja predlažem nešto malo vježbanja kod kuće....ono tipka uzeti romane,neke knjige koje bi dijete zanimalo i uz roditelje po pola sata čitati,prepričavati....
matematika slično....par zadataka kakve su radili ponoviti i utvrditi znanje....


sretno!

[starakrpa]

Ja sam mama prvašice koja nije išla u vrtić i nije znala čitati ni pisati prije škole.
Jednostavno ju nije zanimalo, a ja nisam htjela forsirati.
Sve je pohvatala.Nama se učiteljica čudila kad sam rekla da nije znala ništa prije škole.
Ne kužim baš kaj to znači da dijete samostalno piše zadaće.
I moja sama piše, ali ja sve prekontroliravam i ukažem joj na pogrešku i objasnim ako treba.
Zajedno i učimo za testove jer su oni premali da bi znali kako učiti itd.
Po meni ocjene nisu bitne.
Ali ocjene postoje.I tu se ne može ništa.
Ako roditelji/dijete nisu zadovoljni sa ocjenama, treba više vježbati, raditi.
Ne može se očekivati od tak malog djeteta da samo piše i uči.

[Padrone]

pocinjem sve vise cjeniti situaciju da kod nas nema ocjena prve 4 godine skolovanja
davanjem slabijih ocjena ucitelj lako moze izazvati kontra reakciju - da dijete zamrzi skolu

[buditedobro]

Lenac7 kaže:

malo je to ocjena...drugo polgodište već traje 2 mjeseca,ali možda je učitelj/ica nešto sporija??!!!
ako je dijete krenulo u školu bez znanja abecede,bez čitanja onda je napredak dobar i kako treba biti.....naime danas većina krene u 1. razred sa predznanjem abecede i ponešto znanja čitanja sve do solidnog čitanja...tako da je onda sve ok.....
ali onda su ta djeca u nešto lošijem položaju od ovih čitača i slovaša.....
ako je dijete bistro stići će ih samo ja predlažem nešto malo vježbanja kod kuće....ono tipka uzeti romane,neke knjige koje bi dijete zanimalo i uz roditelje po pola sata čitati,prepričavati....
matematika slično....par zadataka kakve su radili ponoviti i utvrditi znanje....


sretno!

Uopće se ne radi o tome kakve su ocjene i kako tko napreduje, nego jesu li ocjene uopće potrebne i što poručuju roditelju, a posebno djetetu. Ne bih htjela da se ova tema pretovri u temu kako pripremiti budućeg prvašića i kako prvašići napreduju. Nije o tome riječ.

Zanima me što mislite kako se osjeća normalno dijete, normalna razvoja kad mu je za vratom ocjenjivanje.

Kako se osjeća roditelj? Što ako dijete lijepo napreduje, a iz TESTA dobiva trojke i četvorke, a ostalih ocjena o napredovanju nema, npr. usmenih?

I ja imam prvašicu. Nju baš briga za ocjene.

No klinac o kojem pišem već misli da mu škola baš ne ide... A i moja frendica i njen muž od svega su navedenog frustrirani... jer se boje za samopouzdanje djeteta koje je sasvim OK i koje lijepo napreduje.

[pikuli]

većina prvašića ne mari za ocjene sve dok ih roditelji ne predstave kao najvažniju stvar u školi.

kako se osjeća roditelj? ocjene su tu da pokažu trenutno pokazano znanje, ne napredak od točke a do točke b. to što neki imaju velika očekivanja, svatko ima različita životna iskustva, različitih smo karaktera. nema univerzalog odgovora.

dijete iz prvog posta bi trebalo imati nešto više ocjena iz hrvatskog. možda učiteljica čeka s ocjenjivanjem određenih područja jer vidi da je mali "na pola puta". trojka i četvorka nisu bajne ocjene za prvašiće gdje se češće ide na stimulativnu ocjenu koja ne odražava pravo stanje. u ovom slučaju mislim da je razlog to što je friški čitač i još se mozak bavi tehnikom, manje razumijevanjem pročitanog i stvaranjem slika i dojmova. to je, kao što sam rekla, trenutno stanje. ne znam koliko bi bilo fer da istu ocjenu dobiju djeca koja su u toj početnoj fazi i djeca koja pišu elaborirane sastave s malo pravopisnih i gramatičkih pogreški (rezultat par godina tečnog i aktivnog čitanja).

[arorua]

a sto ne valja s trojkom i cetvorkom? to je ocjena dobar i vrlo dobar, zar ne? zasto roditelji nisu time zadovoljni? (dijete, koliko vidim - jest. odnosno - nije ga briga.)
a kako bi se pokraj ovog klinca osjecali klinci koji uistinu odlicno savladavaju gradivo (pa medju ostalim daju i odgovor pekarnica, slasticarnica i sto je vec bilo trece ), a vide da imaju iste ocjene kao on?
nikako ne mogu shvatiti zasto bi bilo normalno da 90% prvasica ima ocjenu 5 iz svega, iako vidim da je to sto roditelji ocekuju i ono sto se dogadja i vecini skola i razreda. ne kuzim zasto. ako imamo ocjene, jezi ga, onda ih imamo. i nije mi normalno da onda svi imaju 5 iz svega, osim nekoliko iznimaka.
iz mog iskustva, djeca koja sama ne rade dramu oko ocjena sasvim su ok s trojkama i cetvorkama dok ih ne pocnu gnjaviti roditelji kao ovi opisani gore.

mislim da je u sustavu koji ima ocjene ok djeci objasniti sto su, cemu sluze i ok. ne vidim kako bi cetvorka i trojka mogle pogubno djelovati na samopouzdanje, motivaciju i sl, osim ako dijete netko ne uvjeri da zaslužuje imati 5, bez obzira na rezultat? nije da ce cetvorka u prvom razredu sprijeciti upis na fakultet 12 godina kasnije. imaju nekoliko godina na privikavanje na sustav (ok da ne idemo sad u njegovu kvalitetu) prije nego sto ocjene pocnu bit bitne za bilo sto. (osim ego roditelja i ponekog djeteta.)

[pink5]

evo iz perspektive mame čije dijete pohađa prvi razred.
Neki dan je donio trojku iz likovnog..Nacrtao je zadano. Mene je doduše raspizdila ta trojka, kako može u prvom osnovne dati trojku iz likovnog. Njemu je ok jer smo odavno rezimirali da je svaka ocjena za đaka.
Što se tiče čitanja, on je isto na početku godine slovkao i jako je napredovao sa čitanjem.
Zadnju lektiru su čitali i morali sami napisati tijek događaja u pisanku. Što mi je još malo prerano.
Bilo mi je ok dok su imali pitanja iz lektire. Pročitaju pa učiteljica postavlja pitanja.
Neki dan su imali ispit razumijevanja. Opet trojka.. Sve je točno odgovorio, ali nije napisao odgovore poptunim rečenicama. I da, također je gledala da imaju točke i zareze na pravim mjestima
Recite da sam luda, ali meni je to ipak malo tumač.

Iz moje perspektive, ipak smatram da je dosta napredovao i doma stvarno radimo s njim. Pohvatao je više manje sve, a opet je skupio previše trojki. Nas frustrira, ne njega.

[Absolutely*]

Moguće je da im i u školi daju nekakvu ideju o tome što je "dobra" ocjena a što nije. Moja kćer je sad 3.razred i zbilja nikad nismo radili nikakav pritisak oko ocjena, meni je i 4 i 3 i 2 i 1 ocjena koja je za đaka i zna se zašto se dobiva i dobro. Ne vidim neki problem oko toga i nikad joj nisam ni spomenula da je loše dobiti nešto osim petice. Što se zadaća i učenja tiče, ne učimo s njom i ne vježbamo ništa. Zamolila je za pomoć možda 2-3 puta i tad joj nismo dali odgovore nego smo joj pokazali kako da koristi google da sama nađe. Kad nije sigurna da je točno (što je rijetko) pokaže nam, mi pročitamo i uvijek je ok.

Ne znam, mislim da djetetu ne treba pomagati oko zadaća i učenja osim ako ima velikih teškoća, bolje ih je naučiti kako da si sami pomognu i snađu se.

Ima ljudi koji misle da zanemarujem dijete, uključujući moje roditelje Ja mislim da joj dajem, umjesto lakih odgovora, alate za snalaženje ubuduće.

Zašto sam rekla ovo na početku o školi- inače ima sve petice, jednu ili dvije četvorke godišnje, ali jednom je dobila trojku.
DRAMA.
Suze, grozota, ona hoće kaznit samu sebe, neće više na komp, neće crtiće, dobila je trojku. Ja pala u afan Šta ti je dijete, pa i trojka je dobra ocjena, nije smak svijeta?
Aaaa ne, trojka je užas, nju je sram, blablabla... To sigurno nije doma čula. Čak ne mislim da joj je učiteljica išta rekla, više mi izgleda kao da je od frendica u razredu čula što je dobra ocjena a što loša. Imaju oni već i podjelu dobrih i loših učenika, zna se tko je "najbolji u razredu" i to... sami se podijele.

Mislim da treba ponavljati koliko god puta treba da je svaka ocjena u redu ako je zaslužena. Pa dok ne upamte. Postoji razlog i za tu jedinicu, svega mu, i nitko nije umro od jedinice, samo ljudi vrše pritisak na djecu gdje ne treba. Svi smo mi imali jedinice, samo je razlika kako su se prema njima roditelji odnosili- ja sam se svojih roditelja bojala ko crnog vraga i sakrivala jedinice i lagala i svašta, a isto sam bila odličan učenik. Zbilja si ne želim da mi dijete sakriva jedinice i boji se reći, smatrala bih da sam jako fulala u odgoju kad bi se to desilo.

[HiP]

pink5 kaže:

Neki dan su imali ispit razumijevanja. Opet trojka.. Sve je točno odgovorio, ali nije napisao odgovore poptunim rečenicama. I da, također je gledala da imaju točke i zareze na pravim mjestima
Recite da sam luda, ali meni je to ipak malo tumač.
Iz moje perspektive, ipak smatram da je dosta napredovao i doma stvarno radimo s njim. Pohvatao je više manje sve, a opet je skupio previše trojki. Nas frustrira, ne njega.

Ista situacija i kod nas. Prošli tjedan pisali rečenice i gledala im zarez (?!) s tim da smo mi doma a i oni u školi do sad učili i pazili "samo" na upitnik, uskličnik i točka. Isto trojka. Njoj je svejedno, a mene ljuti ali ne ocjena nego to što se traži od njih. Jebemu, pa ja ponekad i danas zastanem dal na nekom mjestu ide zarez ili ne. Previše traže. Ono, djete koje je do pred tjedan dana imalo 6 godina da mora znati gdje u rečenici ide zarez.

Iz hrvatskog imamo i jednu dvojku iz ČSR, nekoliko petica, četvorku....svega .

[HiP]

Vezano uz autoričin post, čudi me kak ima samo dvije ocjene iz hrvatskog do sad. Moja ih ima 7.

[Flying Buttress]

pink5 kaže:

Neki dan su imali ispit razumijevanja. Opet trojka.. Sve je točno odgovorio, ali nije napisao odgovore poptunim rečenicama. I da, također je gledala da imaju točke i zareze na pravim mjestima
Recite da sam luda, ali meni je to ipak malo tumač.

Iz moje perspektive, ipak smatram da je dosta napredovao i doma stvarno radimo s njim.

Ok je da je dobio trojku. Ti bi njemu četvorku, peticu? Što bi onda trebala dobiti djeca koja su odgovorila potpunim rečenicama i s ispravnom interpunkcijom? A što ona koja su odgovorila potpunim rečenicama i netočnom interpunkcijom? Razlike ipak postoje i postoje s razlogom.

Lijepo da je napredovao, ali ocjena ne označava osobni napredak svakog djeteta, nego znanje u odnosu na ostale.

[Perzefona]

buditedobro kaže:

Koliko su ocjene kod prvašića važne? I koliko su potrebne? Što kazuju prvašiću, a što njegovim roditeljima?

Što ako prvašić nakon dva i pol mjeseca drugog polugodišta ima samo dvije ocjene iz hrvatskoga (...)

Opet? Prije nekoliko si mjeseci otvorila sličnu temu s gotovo identičnim uvodnim postom, također se radilo o "prvašici", također prijateljičinom djetetu, samo gimnazijalki.

Jesi li trol ili zbilja postojiš i jako se po forumu trudiš opanjkavati prosvjetare ne bi li ti ispala savršena i ispravna u tom prosvjetarskom kukolju?

[Azz]

buditedobro kaže:

Koliko su ocjene kod prvašića važne? I koliko su potrebne? Što kazuju prvašiću, a što njegovim roditeljima?

a čuj, važne ili ne, ocjene su tu i neće se (u skorije vrijeme, a moguće nikad) dogoditi reforma hr školstva u kojoj će doći do opisnog ocjenjivanja učenika, makar onih u nižim razredima. po meni nisu potrebne u nižim razredima (da se mene pita ne bi ih bilo ni u nekoliko viših razreda, no mene se ne pita.. ), no sustav je takav da postoje, pa stoga i djecu treba voditi u skladu s ovim što imamo od školstva - objasniti djetetu što je koja ocjena, zašto je niža, a ne veća, što te ocjene uopće znače i sl.

moje dijete recimo želi biti programer. i onda sam mu objasnila tko i s kakavim ocjenama (i iz kojih predmeta) postaje programer. isto tako sam mu pojasnila da mu dana-sutra bolje ocjene daju veću mogućnost izbora (ukoliko odustane od programiranja).

moje je mišljenje da djetetu treba reći kako je potrebno uložiti trud i rad, dati najviše od sebe. isti neće uvijek biti prepoznat, niti vrednovan po zasluzi, no sve je to život. bitno je otkriti i djetetov kapacitet (nekom je djetetu 3 iz matematike plafon...i treba ga se pohvaliti za uložen trud kao da je dobilo čistu peticu ).

u prvom razredu učenicima ocjene uglavnom ne znače puno (češće im ne znači ništa), ima toga i u 2. razredu. no dođe to njima, shvate njihovo značenje.

u razredu mog sina među učenicima od početka ima svakakvih ocjena (neki su 1. razred prošli jedva s 3...meni je to bilo nepojmljivo i pomalo brutalno). no što je tu je. pomažeš djetetu koliko možeš, učiš ga kako se uči, upoznaješ ga s posljedicama rada i nerada...

po meni je najbitnije u tim nižim razredima stvoriti radnu naviku i naučiti ih kako se uči. ocjena je bilo i bit će svakakvih. ne treba rezati vene zbog lošije ocjene, ali treba se potruditi dati sve od sebe. svi imamo loših dana kad nismo u stanju ispuniti ni dio svog kapaciteta, a kamoli cijeli, pa tako i djeca...biti će tog dana lošije koncentrirana, slabije će napisati ispit, griješit će u onome što inače znaju, što ih inače dobro ide...i sve je to za ljude

[nightfall]

Moja mala najesen kreće u prvi razred.Ja sam već sad mišljenja da se neću živcirati zbog ocjena tim više što je ona jako osjetljiva i ako pokažem da je MENI ocjena bitna da će se ona više živcirati. Đak treba iskusiti svaku ocjenu tijekom školovanja, pa čak i tijekom prvog razreda. Zamislite tek koliki je šok djetetu koje u prva četiri razreda nije dobilo ocjenu manju od 4 pa dođe u peti razred i dobije prvu jedinicu. Sve treba iskusiti.

Što se tiče nezadovoljstva ocjenama (npr. iz likovnog, glazbenog, tjelesnog...odgojnih predmeta) mislim da je dužnost svakog učitelja na početnom roditeljskom sastanku obavijestiti roditelje o kriterijima ocjenjivanja (i to ne samo tih predmeta, već svih). Onda bi roditelj , kad dijete dobije 3 iz likovnog, znao da npr. rad nije bio dovršen, nije izvršio postavljeni zadatak (riješio likovni problem, npr. upotrijebio samo tople boje), odustao je usred rada... I dijete bi doma svakako trebalo znati objasniti zašto je dobilo tu ocjenu. U par riječi, ne da traktate zna izreći.

Ja se npr. grozim ocjena iz vjeronauka u školi (i da, razumijem da je to izborni predmet) i samim time malu neću upisivati na njega iako nemam ništa protiv toga da ga sluša. Iskreno, ne bih čak ni tražila da izlazi iz učionice dok je vjeronauk. Jednostavno mi je grozna pomisao da se ocjenjuje znanje Očenaša (ali to je moj stav, neću zbog toga dizati nikakve pobude ).