Arhivska vina

[eetee]

Molim nekog da me obrazuje što je vino iz arhive.
Tražio sam po guglu ali ništa konkretno nisam našao.
Zašto se zove iz arhive?
Da li je to vino koje kupite da vam stoji na polici ili se pije?

[pinzgauer]

http://vinopedia.hr/wiki/index.php?title=arhivsko_vino

[BioNQ]

Molio bih za pomoc imam vino staro 30 godina butelja ĐAKOVACKA GRASEVINA MADICEVAC berba 1983. jel mi moze neko pomoci kolika je cijena ovog vina. Unaprijed se zahvaljujem.

[kemik]

0 kn.

čak ni boca ne vrijedi onih 50 lipa koje se inače dobijaju u dućanima.

[BioNQ]

Jel mi mozes obrazloziti zasto 0kn?

[Krkimir]

Zato jer ti vjerojatno ni bocu neće primiti natrag kao ambalažu.

[MLADJO]

BioNQ kaže:

Jel mi mozes obrazloziti zasto 0kn?

Zato jer vina koja se ostavljaju da "odleže" više godina za to trebaju imati određene "predispozicije".
Kod crnih vina se to određuje najčešće nakon godine-dvije nakon berbe i vidi se da li su potencijal za čuvanje ili ne. Vino koje ima taj potencijal, godinama ležanja samo "raste". Vrlo je teško prepoznati potencijal za takva vina...čak i malo vinara to kvalitetno može napraviti. U tom segmentu su sigurno najdalje otišli u vinariji Saints Hills koji surađuju u tom segmentu sa vrlo poznatim i cijenjenim gospodinom po imenu Michel Rolland, koji za njih odrađuje i taj dio posla.

Kod bijelih vina je situacija ipak malo drugačija jer ipak nemaju predispozicije za dugogodišnja čuvanja. Najčešće bijela vina koja se ostavljaju za čuvanje imaju još i dodatak "Riserva" u svojem nazivu (ne nužno).
Recimo sorte bijelih vina koje se ipak mogu ostaviti na višegodišnje odležavanje su Chardonnay, Pinot sivi, neki Tramnici....nikako recimo Žlahtine, Graševine vrlo rijetko.

Čak i da je ova tvoja Graševina kojim čudom najbolja berba u posljednjih 30 godina (a nije), čak i da je spremljena u vrhunsku bocu i začepljena vrhunskim čepom (a nije), treba biti pravilno skladištena i čuvana (na tamnom i hladnom mjestu)....čak i tada bi ta Graševina bila za proliti u odvod jer je prošlo 30 godina...a to je puno previše.

[BioNQ]

@Mladjo

hvala na pomoci. zahvaljujem se.

[DeeJay Dee]

ipak, ti nju otvori, onjuši i probaj, izgubiti ne možeš ništa. a možda ipak nekim čudom popiješ dobro ili čak odlično vino (prošek? ), nikad se ne zna, uvijek postoje iznimke od općih pravila...

[kemik]

BioNQ kaže:

Jel mi mozes obrazloziti zasto 0kn?

Oprosti što ti nisam na vrijeme stigla odgovoriti, pretekao me Mladjo s krasnim i opširnim odgovorom

DeeJay Dee kaže:

ipak, ti nju otvori, onjuši i probaj, izgubiti ne možeš ništa. a možda ipak nekim čudom popiješ dobro ili čak odlično vino (prošek? ), nikad se ne zna, uvijek postoje iznimke od općih pravila...

Pa da, apsolutno, ne treba ju tako zatvorenu bacit u smeće, svatko bi otvorio i probao, samo što pritom ne treba imati grižnju savjesti da otvaraš i kušavaš i uništavaš nešto jako vrijedno

[MLADJO]

I kada smo se već dotaknuli vrhunskih, odležanih, skoro pa arhivskih vina...treba reći još i ovo:

1. Uvijek vino treba istočiti u dekanter i ostaviti bar 10-15-30 minuta da odstoji i ulovi zraka. Naravno, uz povremeno miješanje. Ovo vrijedi i za bijela vina.

2. Poželjno je piti svaku vrstu vina iz pripadajuće ćaše za to vino. Doživljaj je tada zagarantirano puno potpuniji. Riedel je tu otišao sa svojim čašama najdalje (nisu jeftine) ali barem meni pružaju izuzetno zadovoljstvo kada pijem vino iz njihovih čaša...toliko da sam si priuštio nekoliko setova čaša za vina koja najčešće pijem.
Čak sam uzeo i set čaša za rakiju...jer dobra, mekana, odležana Slavonska šljivovica gotovo pa vraća vjeru u život, isto kao i dobro vino.

[DeeJay Dee]

potpis na skoro od riječi do riječi, tek opaskica da mene odlično služe i faberge (kakav to prekrasan zvuk ima ) kristalke za belo, kao i bohemia kristalke za črno..

[kemik]

samo usputno upozoravam da imamo temu o vinskim čašama, pa da biste o istima mogli nastaviti i tamo

[MLADJO]

Sa obzirom da danas imam malo više vremena u firmi (sređujem zaostalu papirologiju) ...još ću nešto napisati o arhivskim vinima.

Koliko je to delikatan posao govori sljedeći primjer...

...netko jako stručan (Michel recimo) tko određuje koje vino i koje berbe ide na čuvanje, samim time što je odredio berbu i sortu, nije završio posao.
Naime, takvo vino se nakon 5 godina otvara i ponovno kuša i donese se zaključak da li je na vrhuncu (pa samim time ide u prodaju) ili se i dalje čuva i sazrijeva.
Postupak se ponavlja svake godine.
Zamislite samo stručnost i istančanost nepca (a za to je zaslužna i genetika ili Bog...shvatite kako hoćete) osobe koja nakon 6, 7, 8...10 godina kaže za neko vino...to je to, ovo je vino sada na vrhuncu...neka ide u prodaju...ili neka stoji još godinu ili više.
Što ako se pogriješi u procjeni?...a dešava se.

Nedugo sam bio u prilici kupiti (i kupio sam 12 butelja) Cabernet Sauvignona 2005g (proizvođača iz razumljivih razloga neću navoditi) po 30-35 posto tržišne cijene koju je imalo prije 2 godine.
Zašto?
Zato jer je to vino prije 2 godine bilo na vrhuncu kvalitete i nije se sve prodalo...sada se osjeti da "to više nije to", ali je vino i dalje jako, jako dobro...i cijena je naravno pala u skladu sa time.

[trooper0hr]

Naravno da je delikatna tema, ovisi o puno faktora, u zadnjem postu je objasnjeno jako lijepo, ali molio bi cijenjene znalce (A vidim da vas ima) kolika bi bila nekakva prosjecna cifra kad je vino idealno za piti?

Recimo znam da vecina preporuca piti ove nase vrhunske plavce cca 5 godina nakon berbe (znaci u ovoj godini cemo piti najranije 2008). Koliko je to za druge sorte? Bijele sorte?

Vidim recimo u Badela da imaju arhivska vina iz '90 i sl, koliko se poprave ti Dingači nakon inicijalnih par godina? Otac od prijatelja cuva nekog (navodno jako dobrog) Dingača s kraja 60ih, to je po meni propalo, makar cuva u konobi (priča o čepovima i sl.)

[DeeJay Dee]

mračan i svjež prostor s bocom u polegnutom stanju je osnovni preduvjet čuvanja ikakvog vina u privatnom, amaterskom okruženju na nešto dulje staze.. nepoštovano ijedno od toga-banana.

[kemik]

a da ne spominjemo da se za bilo kakvo ozbiljnije arhiviranje vina preporučuje mijenjanje čepa na boci svakih 15-20 godina. boca koja stoji od '60. a da joj ni jednom nije promijenjen čep, čak i uz preduvjete da je bila vrhunska berba, da je vino napravljeno s namjerom da bude arhivsko, da je čuvana u najboljem podrumu*, uz sve te preduvjete, nakon 50 godina s istim čepom je opet - smeće :/

jebiga, nije lako čuvati vina


* - ti preduvjeti su uglavnom science fiction. AFAIK, u šezdesetima u bivšoj Jugi doslovno nitko nije radio vina na taj način da bi podnosila biti arhivska. možda se varam, ali mi je stvarno žao ljudi koji takve stvari čuvaju i misle da imaju nešto super, kad ono na kraju ispadne kvasina. doslovno. (i to najčešće neupotrebljiva čak i za salatu)

[DeeJay Dee]

je, istina. ili ode u kajnda-lajkl "prošek" (meni na moru tako jedan srpski rizling s kraja '80-ih o'šo u hrđavo-ciglenu boju prošeka, popili ga lani, a stajao fakat stalno u mraku i hladnoći konobe pod zemljom, horizontala )

[Toma Sawyer]

Kupio sam neke "arhivska" vina od Vipave (SLO) za smiješne novce.
Vina su stara 12-21 godinu.
Imala su neobičan okus, ali su bila pitka. Možda su malo vukla na prošek.

Imate li komentar po tom pitanju?
Jesam li pio smeće?

[MLADJO]

Teško je reći ovako...bez da smo i mi ostali probali.

Ali općenito arhivska vina imaju jedan specifičan okus. Iako, uvijek postoji mogućnost i da je oksidiralo (dakle da čep propusti zrak). Takav okus vina je isto specifičan ali nažalost "ubija" vino...iako ga mnogi piju iz jednostavnog razloga jer ne znaju prepoznati taj okus.

Što da ti kažem, treba puno kušati (bez iskustva nema znanja) i ponekad je poželjno piti vino iz uz pravoga vinskog znalca.

Btw...ja sam od 12 boca Batiča Riserve 2006 koje sam kupio prije Božića naišao na samo 1 bocu koja je oksidirala. Takve situacije su ti inače prava prilika za prepoznati razliku...
...recimo kod ovog Chardonnaya, radi se o vinu koje ima izrazito tamnožutu boju, fantastičnu voćnu aromu, okusa toliko intenzivnog, jakog...da ti jednostavno sva osjetila eksplodiraju. Naravno, jako je bitno ga prozračiti u dekanteru barem 20 minuta da ulovi zrak i onda ga natočiti u pravu (široku) Chardonnay čašu...i uistinu imaš nezaboravan doživljaj.

...i onda otvoriš ono oksidirano vino i jednostavno prvo što osjetiš je osjećaj pljesnivoće. Mislim da ti je to najbolji opis vina (ovako na neviđeno) kome je propustio čep.