Krležine novele. Naime, nabavio sam u antikvarijatu knjigu i čitam
Sprovod u Theresienburgu, što je jedna od novela iz glembajevskog ciklusa.
Prvo, na pet stranica se iznosi povijest carske i kraljevske sedamnaeste pukovnije od 1628., s navođenjem gomile titula (kvartirmajstor, oberleutnant,
veliki herceg, nadvojvoda...) i imena i godina - kao da čitate podatke iz enciklopedije - suhoparno, nezanimljivo i naporno. Autor je mogao biti ekonomičan
u izrazu i jednostavno napisati u jednoj rečenici: da navedena pukovnija ima tristogodišnju povijest, da je sudjelovala u mnogim bitkama itd.
Zatim slijedi opis Threresienburga. Jedino što je zanimljivo u opisu (od dvije stranice) jest podatak da je u tom gradu bila i javna kuća.
Potom, opet malo povijesti (pukovnija slavi jednu svoju pobjedonosnu bitku) iz prošlosti, pa na proslavu dolazi visoko japansko izaslanstvo.
Opisi istaknutih likova te pukovnije i opis dočeka na daljnjih šesnaestak stranica.
Predavanje Oberleutnanta Ramonga...ispalo je dosadnije da dosadnije ne može biti..., jedna je od rečenica u toj noveli - a tom rečenicom i točno tim riječima mogli bismo opisati tu Krležinu novelu od šezdesetak stranica.
'
Kallay Bandi, koji je bio vrlo iskusan u ljubavnim vještinama i koji se već godinama držao principa da nikako nije dobro imati ljubovcu u istoj pukovniji...'
Druga - ako ne humoristična a ono barem zabavna rečenica u tekstu, što svakako valja pribilježiti!
Naravno, tu je i ljubavni torkut (Ramong ljubuje sa ženom svoga zapovjednika - a ovaj, iako ne podnosi Ramonga - takve stvari dopušta svojoj ženi,
tj. pravi se blesav zbog svog osjećaja krivnje) - to bi kao, trebao biti neki zaplet...
A budući da M. K. voli likvidirati svoje junake - možete pretpostaviti što slijedi... ali opet imamo razvlačenje radnje (govorancije i opisi do kraja).
Ako, dakle, ta novela iz glembajevskog proznog ciklusa spada u 'best of' pa se našla u kolekciji
Pet stoljeća hr književnosti, pitam se kakve su sve
ostale novele...
Bitka kod Bistrice Lesne (od istog autora) mi je zaista izvrsna - (sažeta, zanimljiva, dinamična).
Vrijedi svakako pročitati i Krležinu
Smrt bludnice Marije (šest stranica, majstorski napisano).
Nekako ispada da je Krleža bolji u kraćim formama nego u dugim.
Sjećam se da sam negdje čitao da su mu njegovi kritičari predbacivali da piše 'kilometričnu antiratnu prozu', dakle, razvučenu.
Quote:
SOHO_ kaže:
Ibsenova Nora  .
Ništa posebno. |
Krleža je Glembajeve (dramu) pisao po uzoru na Ibsena. Ibsena nisam čitao, ali Glembajevi su mu - također - ispali dosadni.
Leone nakon više od desetljeća dolazi u svoj nekadašnji dom te flerta (riječima) sa Angelikom (Beatrix).
Pa joj govori npr. ovo (početak drame, prva i druga stranica):
Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice, nevjerojatno mutno... (...) Jasnije od toga nije ni jedan Kant mogao da odredi sve mutno u nama! A propos: Kant! Našao sam noćas na ormaru u svojoj sobi jedno dobro izdanje Eulerove Mehanike. Taj Euler gledao je sa svojim diferencijalom svakako mnogo jasnije od Kanta! Eulerova Mehanika izdana je prvi put u Sankt Peterburgu upravo sedamsto trideset i šeste! A /Kantova/ Krtika je, ne varam li se, izdana negdje oko sedam stotina i osamdeset i devete! To je pad Bastille! (...) Itd.
Naravno, Leone je intelektualac, doktor filozofije i slikar, i on poznaje Kanta i Eulerovu Mehaniku, i uspoređujući tu dvojicu, zaključuje da je Euler bolji
pisac od Kanta.
Zapravo, mislim da je Krleža ovdje pisao mini-esej - vjerojatno je on (Krleža) čitao Kanta i Eulera pa je došao do spoznaja koje stavlja u usta Leoneu.
Nekako mi je neuvjerljivo izgleda da Leone zbori o filozofskim i matematičkim stvarima Angeliki nakon što se nisu vidjeli toliko dugo.
Neuvjerljivo i dosadno.
Ovdje-ondje ima koju zanimljivu misao (kad Castellica kaže:
Svatko od nas ima nešto u sebi zbog čega bi nas drugi kamenovali) - ali, u cjelini,
Glembajevi su previše razvučeni i dosadni.
Krleža mi je najbolji u polemikama (izvrsna mu je knjiga 'Moj obračun s njima' i 'Dijalektički atnibarbarus' - iako je ova druga knjiga malo zahtjevnije štivo). Dobar je u poeziji, naročito u 'Baladama Petrice Kerempuha'. Roman 'Na rubu pameti'' ima gdje-gdje zanimljive stranice - a i sreća da je relativno kratak.
Vidim da su snimili i seriju, gledao neko?
Linearni mod
