Božićna priča

[Nemruth Dagi]

Bili jednom...ma, sranje, priče treba započeti ravno ciljajući u čitalačku glavu. Jednom su Bog i Vrag započeli razgovor koji se nakraju pretvorio u svađu. Iz te prepirke nastala je oklada. Vrag lukava lija, postavio je stupicu dobrom Bogu. U brk mu se bezobrazno smiješio kad je rekao da niti jedno stvoreno biće neće ni ovog Božića primiti BožićaMalog na sam Badnjak u vlastiti dom.
Ako dobije okladu, Pakao će steći ekskluzivno pravo na izgradnju bezbrojnih „Hells Inn“ resorta za odmor izgubljenih duša te tako popuniti turističku ponudu Pakla. Ako izgubi povećati će mu se ionako pakleni računi za grijanje tog prostora, te će Raj uživati u iznenadnoj financijskoj dobiti.

Oklada je pala!

BožićMali sin Boga Dobrog, dobio je specijalnu, nepromočivu pelenu te je prvim letom spušten u jedan grad na svijetu čiji se stanovnici diče slavljenjem Božića, Njegovog rođendana. Sišao je usput nakratko provjerivši pelenu te krenuo u potrazi za domaćinom. Tati je svečano obećao da će zadatak izvršiti jer oklada je oklada bez obzira da li se sklapa sa Vragom ili bez njega.
Tako je BožićMali došao u običnu gradsku četvrt te svojim ručicama zakucao na jedan prozor. Studen je dobrano stegnula a nježne pahulje popratile su plesom najradosniji blagdan u ljudi. Onako malen u svojoj pelenici, kucao je BožićMali sin Boga Dobroga na vrata. Ukućani ga nisu čuli od silnog zveckanja tanjurima i proborom za jelom, od kucanja čaša, od lupanja lonaca i posuda, od zdravica, podrigivanja i silnog mljackanja. Kada se konačno uspeo na drveni sanduk, provirio je kroz prozor u unutrašnjost kuće. Imao je što vidjeti. Blagdanski stol bio je prekriven jelom. Čak mu se na tren učinilo da osjeća miris poslužene hrane. Od toga mu se zavrtjelo u glavi te je sišao sa sanduka. Znao je BožićMali da tu nema ništa za njega te se maknuo od te kuće. Ukućani bi ga primjetili samo da se pretvori u slasnu pečenku ili tortu.

Tragao je i dalje za nekim tko će ga ugostiti u tu hladnu večer. Hodao je ulicom a nigdje nije bilo žive duše. Svi su se skutrili u svoje tople domove, očekujući dolazak Božića. Nožice su mu se počele lijepiti za tlo a i pelenica ga je pomalo smetala, no bio je odlučan u namjeri da Tati pomogne u okladi. Ta on je Sin Oca svoga Nebeskoga!

Poveselio se kad je ušao u jedan prekrasan vrt obojenog u bjelinu snijega jer ljudi koji vole biljke vole i sve ostalo. Pomislio je „to je to“, no kad je provirio kroz prozor u kući shvatio je kako se gadno prevario. Svi su se ukućani držali kao da ih se ništa ne tiče, nitko nije s nikim govorio, a nedostajalo je i uz prisutne božićne ukrase onaj svečani blagdanski ugođaj. Učinilo mu se da u toj kući stanuju stranci koji se povremeno sreću po sobama. Poželio im je pokucati ali je unutar tog prostora vladala neopisiva studen. Toplije mu je bilo vani u društvu sa pahuljama koje su tkale bijeli sniježni sag.
Pomalo razočaran onime što je doživio kad je svoje lišce prislonio na veliki prozor, krenu je dalje u potragu. Sve je više shvaćao težinu zadatka kojeg mora obaviti i to još na svoj rođendan. A trebalo bi to biti lako - pronaći ljude koji bi ga samo na tren primili kod sebe. Osim što je naučio da neki domovi zimi mogu biti hladniji od same studeni što brije vani, shvatio je da neke vrtove uređuju profesionalni vrtlari. Stanari glume prolaznike na kolodvoru tako da ga ne bi primjetili ni da je ušao.

Nije daleko zamakao kad ugleda kuću koja ga je privukla. Daleko oprezniji nego onda kad se sišao na zemlju, prišunjao se prozoru da pogleda što ima unutra. Sviđalo mu se ono što je vidio no skoro je oglušio. Glazba je uzlazila iz svih kuteva a u njenom ritmu su se ljudi gibali. Za BožićaMalog to je bilo previše. Ljudi su tu veseli ali u toj gužvi netko bi ga mogao zgaziti. Pobjegao je brzo na drugi kraj ulice. Češljao je svaku kuću gledajući što se zbiva kroz prozore. U svakm domu bilo je drugačije. Negdje su ljudi gadno vikali jedni na druge. Mogao je čuti imena „Konju“, „Kozo“, „Kravo“, „Gusko“ i sve ostale prisutne ili odsutne domaće životinje. Previše je bilo životinjskog carstva pa se povukao dalje u potragu za domaćinom. Već je pomislio kako se uspio pronaći ono što traži, no zvuk padanja praznih boca ga je prestrašio. Ljudi su pomalo teturali i petljali jezikom pokušavajući pjevati u isti čas razne napjeve „narodil nam se“stapalo se sa „u to vrijeme godišta“. Kakofonija pijanih glasova uz padanje boca poput zvukova timpana učinila je svoje. BožićMali pobjegao je što dalje od te bučne kuće.

Smrknut i suznih očiju, krenuo je dalje sa sve manje nade da će sačekati vlastiti rođendan u nečijem domu. Približio se kući koja mu se učinila najtišom od svih onih domova koje je posjetio. Kroz prozor je ugledao par svijeća te ljude okupljene oko stola. Poveselio se...zadatak je obavljen. To je prava kuća za mene, vikalo je djetešce u sebi, sretno da će konačno zagrijati svoje nožice te promjeniti sve teže pelene. Kucao je kucao na prozor i na vrata. Nitko nije čuo. Ukućani su bili staloženi u svojoj molitvi, ne obraćajući pažnju na zvukove koje dolaze izvana. Ručica ga je zabolila od silnog udaranja ali se vrata nisu otvorila. Tužan, posve skrhan zbivanjem, sa suznim očima pošao je dalje ulicom gazeći sve dublji snijeg.
Kako će Tati objasniti što mu se dogodilo, kako će Mu izaći pred oči kad nije učinio jedini mu povjereni zadatak?!
Prepun pitanja na koje nema odgovora, punih pelenica, promrzao i srca stisnuta od tuge BožićMali lutao je besciljno ulicom. Za koji čas nastupiti će njegov rođendan, a on je i dalje sam, sasvim sam. Pucnjava u ponoć, kao i crkvena zvona najavila su Njegov dolazak a djetešce se skutrilo u staru drvarnicu roneći suze. Morao se vratiti kući, očajan zbog povratka bez da je izvršio zadatak i tako ostvario okladu. Obrisao je svoje suze te uzdahnuo spreman na sve, kad je neko čudno biće izašlo iz mraka ravno na njega. Pas ga je gledao preplašenih očiju, očito ustrašen pucnjavom koja se mogla dobro čuti i u oronuloj drvarnici. Mršav, promrzao i u strahu, pas nije imao vlasnika kao što ni BožićMali nije imao svoj dom.

Povratak na Nebo prošao je u najboljem redu. Stari Vrag je nevoljko priznao poraz što je značilo da su mu opet računi za grijanje Pakla povećali a planovi za pakleni turizam su slavno propali. Djetešce je Vraga lukavo izigralo - na njegovom terenu. Oklada je pripala Bogu Dobrom, mada njegov Sin nije pronašao niti jednu kuću koja bi ga dočekala kako se dolikuje. U svome domu-drvarnici prihvatio ga je obična pasja lutalica....a to je bilo, sjetimo se onog na početku ove pripovijetke dovoljno „stvoreno biće“ za dobivanje oklade.

S time eto, završava ova Božićna priča, a vi si dragi moji zamislite kad vam nečija ruka na sam Badnjak, pokuca na prozor...:klap:

[Alatnicar]

Ovo če bit supač tema, samo za jedno 20g dok je neko pročita.

[konjokradica]

Meni je baš lijepa priča.
Nije tužna kao Djevojčica sa šibicama.

[sivko5]

Hvala za Božićnu priču.

[antilles]

došla do pred kraj prve četvrtine i stala.
ako je ovo priča: "ravno ciljajući u čitalačku glavu", kako je tek onda kad se ne cilja direkt u glavu ?

[Pravi Život]

Nemruth Dagi kaže:

Bili jednom...

Obrisao je svoje suze te uzdahnuo spreman na sve, kad je neko čudno biće izašlo iz mraka ravno na njega. Pas ga je gledao preplašenih očiju, očito ustrašen pucnjavom koja se mogla dobro čuti i u oronuloj drvarnici. Mršav, promrzao i u strahu, pas nije imao vlasnika kao što ni BožićMali nije imao svoj dom.

ne drhti strahom... put tvojih nogu mjesec osvjetljava, put, tvoje promrzle bose noge i prste trnjem pokošene pronaći će put do preko ograde koje se uplašiše čak i pokisli psi...

[Bosniac1]

Nemruth Dagi kaže:

Bili jednom...ma, sranje, priče treba započeti ravno ciljajući u čitalačku glavu. Jednom su Bog-----

...:klap:

Kada bi Bog poslao Isusa Krista na Zemljicu da obiđe svoje sljedbenike.
i On pokorno poslušao.kao inače,i obišao sve velike kršćan. crkve i polnoćke i zatim kakvu bi propovijed na Zemljici održao,a što bi Bogu rekao/podnio izvještaj što se na Zemljici desilo?

[Pravi Život]

Bosniac1 kaže:

Kada bi Bog poslao Isusa Krista na Zemljicu da obiđe svoje sljedbenike.

Na Zemlji bi pronašao literarce. I što sad, kao da su vaši bolji, svako malo opsuju a ipak si misle božji su.

[Bosniac1]

Pravi Život kaže:

Na Zemlji bi pronašao literarce. I što sad, kao da su vaši bolji, svako malo opsuju a ipak si misle božji su.

Naši bi Ga primili objeručke,odveli Ga u Carevu džamiju u Jevrop. Jerusalemu,pročitali Mu iz naše sv. Knjige kako poštuju i cijene Njegovu mater Mery/Merjemu i
zamolili da objavi Svijetu na Zemljici kako to izgleda Onaj Svijet i da odkloni sve nedoumice kod svojih Kršćana o Sebi!

[Pravi Život]

Bosniac1 kaže:

Naši bi Ga primili objeručke,

Ko u božičnoj priči, duga obasjala krasnolikim bojama, ponoć je, preklopiše se zakaljke na satu, djed reče dječice spava li vam se, a dječica vedrih malih što ručica što nogica zapljeskaše maleni djedice ispričaj nam još jednu božičnu bajku, na što se djed namršti svojim starim gustim sijedim obrvama pa zar vam nisam rekao o božiću ima samo jedna priča, ali to dječicu nimalo ne omete onda nam pričaj o kapetanu kuki i gusarima hajde djede, a djed ko djed teško odoli svojim unučićima pa im ispriča štoriju zbog koje djeca usnila noćne more...

[Bosniac1]

Pravi Život kaže:

Ko u božičnoj priči, duga obasjala krasnolikim bojama, ponoć je, preklopiše se zakaljke na satu, djed reče dječice spava li vam se, a dječica vedrih malih što ručica što nogica zapljeskaše maleni djedice ispričaj nam još jednu božičnu bajku, na što se djed namršti svojim starim gustim sijedim obrvama pa zar vam nisam rekao o božiću ima samo jedna priča, ali to dječicu nimalo ne omete onda nam pričaj o kapetanu kuki i gusarima hajde djede, a djed ko djed teško odoli svojim unučićima pa im ispriča štoriju zbog koje djeca usnila noćne more...

Nisu dječica slušala otvorena,radosna srca bajku o Božiču,a današnjim je bliži Đems Kuk i krvave borbe,što vode u noćne more.

[Pravi Život]

Bosniac1 kaže:

Nisu dječica slušala otvorena,radosna srca bajku o Božiču,a današnjim je bliži Đems Kuk i krvave borbe,što vode u noćne more.

božić je prošo a vip bio bezobrazan, svake godine mi šalje čestitke a ove ispiso kupi si bon da pričaš sa svima , zato rekoh vipe sad me čekaj ima da ti ispričam jednu o đingiskanu!

[tasia]

Nemruth Dagi kaže:

Bili jednom...

Bila jednom Rijec koja je u pocetku bila Bog ...

Nego, da li ti je taj pas iz tvoje priče:
prije svoje transformacije ili poslije iz covjeka? Jos da u priči imas i gicu i majmuna, to bi bila prava haditska prica o kafirima, Židovima i Kršćanima.



Podjela materijalnog i duhovnog na loše i dobro je inimical i protivno biblijskom naucavanju : “Rijec je tijelom postala” – ne znaci da se Rijec transformirala u tijelo, nego je Rijec preuzela tijelo na sebe, uzdigla je tijelo na jedan cijeli novi nivo perfekcije. To ti je krscanstvo. Mi smo ti anti-dualist sistem. Nema noci da ne zna za dan, niti dana da ne zna sto noc radi. Malog Božića se slavi i puricom, i prasicom, i lampicama na okićenoj jelki jednako kao i božićnim pjesmama, polnoćkom i Kutjevačkom grasevinom u tudjini.

A sto se to slavi? Onaj koji je postao hrana svijetu. Ta subverzivna gozba je empirijska verifikacija – pogledaj oko sebe današnji svijet i vidjet ces moć i snagu velike Imperije Kristove. To ti je prava priča o Božiću.

Ova tvoja prizemna priča je veoma ograničeni način ljudskog kazivanja nečega o čemu ti razmišljaš, ona je o tvojim osjecajima, o necemu sto ti znas, ili mozda o necemu sto ti zelis da mi ucinimo – sve te rijeci kazuju o tvom iskazivanju same sebe i to na vrlo ogranicen nacin. To je sve samo o tebi. Bez onog nečeg, samo je prazno cimbalo. Fake news. Poluistina. Laž. Demonska obmana. Izmišljotina. Trip u prazno. Pjesma lažne pevaljke koja svoju publiku moze drzati samo verigama izvitoperene okovane fosilizirane poprilicne inteligencije koja caruje planetom roblja i beskrajnih karavana.

A sada misli o Bogu. Bog kao savršena stvarnost, izvor svega stvorenoga. Bog sebe sasvim jasno moze artikulirati. “Rijec bijase Bog.” Bog iskazuje puninu sebe kroz Logos, kroz svoga Sina – svi moguci obrasci struktura postojece racionalnosti i realnosti poretka kroz taj Logos su “sve po njemu stvorene“, “sve vidljivo i nevidljivo po njemu nasta“. Sva stvarnost, od najvece do najmanje stvari nosi pečat odredjenog poretka i odredjenog medjusobnog redoslijeda obilježenog tocnim medjudjelovanjem koje nosi obiljezje zadanog rezona. U pocetku je bio Logos i kroz taj Razlog svemu i glavni pokretac, sve je stvoreno.

Kad smo u raskoraku sa svojim vlastitim najdubljim identitetom, kakvu spodobu radimo iz sebe? Čovjek je stvoren da rezonira s Rijecju u harmoniji jer je duboko u nama usadjena ta otvorenost za Bozju Rijec, i da respondira simpatickom vibracijom. Kad covjek cuje rijec Bozju, prirodno se harmonizira s njom jer je za nju stvoren.

Tragedija grijesnosti je da iako je “svijet postao po njemu, svijet ga ne prepoznaše“. Upoznajte ga, to je ono kako bi trebalo biti. No, oni koji ga prihvate, on im daje moc da budu djeca Bozja. Oni koji vjeruju u njegovu smrt, uskrsnuce i Bozanstvo, sabrani su u jedno, njegovo Tijelo.

Church Fathers su rekli: Bog je postao covjekom kako bi ljudi mogli postati Bogom. Bog se udostojio primiti nasu prirodu na sebe kako bi se ta ljudska priroda mogla podici i uzdici.

Hijerarhiju bića je nadbiskup Fulton Sheen lijepo obrazlozio: kemijski spojevi, biljke, zivotinje, ljudsko biće. Aktom predanja i udostojenja ovoga višega nižemu. Na bazičnom i kemijskom nivou, kako je doslo do zivota biljke: pa absorbcijom biljke; dalje, zivotinja upije biljku i prenese ju u svoj osjetilni zivot .. To je struktura i forma cijele kreacije. Samo kada viši oblik života udijeli samoga sebe nižem i asimilira ga dajuci mu zivot kroz sebe. Ja znam da jagoda zeli biti pojedena od strane mene i da je purica, ili hrskava praseća reš pečena kožica stvorena da bude konzumirana s moga tanjura i tako postane dio moje stvaralačke energije.

Isus koji je ”Bog od Boga, pravo svjetlo od pravoga svjetla” moze nas uzdici do sudionika svoga vlastitoga zivota kroz svoje udostojenje spustanjem do nas – dopustajuci nam da se uzdignemo u njega. Oni koji ga prihvatise, dao je moc da postanu djeca Bozja. Bez njega ne bismo mogli postati djeca Bozja. Kroz Krista smo asimilirani Bozanskom uzvisenoscu.

”I rijec tijelom postade i nastani se medju nama”. Rijec se tabernakulirala medju nama, [tabernakul = prenosivo ovozemaljsko boraviste Boga medju djecom Izraela]. Bog je podigao svoj šator medju nama, mjesto okupljanja gdje Bog moze imati zajednistvo s covjekom. Kasnije je to preraslo u hram koje postaje mjesto susreta neba i zemlje, gdje Bog silazi kako bi se susreo sa svojom kreacijom. Sada imamo Krista koji je punina toga Susreta, koji je hram gdje se susrecemo sa svojim Stvoriteljem i kroz koji Bog zivi na zemlji.

Bozanska Istina je dosla medju nas. Bozji Logos se inkarnirao i njegova se istina nastanila medju nama. Milost i istina.

Buduci se Bozja milost nastanila medju nama, mi krscani vidimo kakvima nam valja biti: “Budite savršeni kao sto je vas nebeski Otac savrsen”. Ima li višeg moralnog zahtjeva nego sto je kršćanski! Viši je nego ikoji moral u bilo kojoj religiji ili filozofiji – zato sto je Bog postao jednim od nas, pun milosti i do punine sve istine. U tome je znacenje Božića, to je Božićna priča: Bog se unižava i postaje jedan od nas, da bismo mi mogli postati sudionicima u Božjoj naravi. Da bismo sami mogli shvatiti puninu istine koja On jeste. Istine koja imamo potencijala i sami postati. Istine koja sami mozemo postati. To je ono sto je Božićna priča.

[Pravi Život]

tasia kaže:

Buduci se Bozja milost nastanila medju nama, mi krscani vidimo kakvima nam valja biti: “Budite savršeni kao sto je vas nebeski Otac savrsen”. Ima li višeg moralnog zahtjeva nego sto je kršćanski! Viši je nego ikoji moral u bilo kojoj religiji ili filozofiji – zato sto je Bog postao jednim od nas, pun milosti i do punine sve istine. U tome je znacenje Božića, to je Božićna priča: Bog se unižava i postaje jedan od nas, da bismo mi mogli postati sudionicima u Božjoj naravi. Da bismo sami mogli shvatiti puninu istine koja On jeste. Istine koja imamo potencijala i sami postati. Istine koja sami mozemo postati. To je ono sto je Božićna priča.

Ovo bi zateklo i samu Uskršnju priču, blagdan veći od Božića, šteta što se dotad mora još čekati.

[Fjodor SM]

Jedna od tvojih priča koje se uvijek sjetim. Sretan Božić.

[Hloyge]

Fak!
Nisam čitao više od par uvodnih rečenica, al čini mi se da se opet sve svodi na tu odvratnu ili veličanstvenu ljudsku prirodu/ponašanje.
Stvarno bih želio da Isus i njegovi fanovi pobijede, na kojoj god strani bili. I da pri tome imaju plamene mačeve.

[Nemruth Dagi]

Pravi Život kaže:

Ovo bi zateklo i samu Uskršnju priču, blagdan veći od Božića, šteta što se dotad mora još čekati.

Ima i toga! Čekaj, brzo će Uskrs...

[tasia]

Hloyge kaže:

Fak!

Stvarno bih želio da Isus i njegovi fanovi pobijede, na kojoj god strani bili. I da pri tome imaju plamene mačeve.

Pravi Život kaže:

Ovo bi zateklo i samu Uskršnju priču, blagdan veći od Božića, šteta što se dotad mora još čekati.

Jezus, helenizirano od Ješua, sto znaci: Jahve spašava / Bog Spas – VEC JE POBIJEDIO i trijumfira vec preko 2000 godina.

Postoje samo dvije strane: pobjednicki zivot i pobijedjena smrt.

Tirani svih boja uvijek su mrzili na križ i tresli se pred tim simbolom trijumfa, pred raspetim Kristom. Križ, taj javni znak poniženja i smrti s najprometnijih zaobilaznica paganskog Rimskog carstva – danas je znak pobjede nad smrću i nad svakim zlom.

Vec preko 2 milenije - SVAKA NEDJELJA mali je uskrs.

[Om Tat Sat]

Super je priča i baš fantastično oslikava ne-božićni duh kojim se svi hvastaju. Dobro da je priča s happy endom jer poznavajući mentalitet ljudi danas, Božić Mali je mogao ostati i bez te pelene jer ljudi se danas grabaju i za govna, samo da imaju više!

Nije mi žao starog Đavla koji će platiti više da podgrije kopita, rogonja ionako uvijek hoće nekoga zajebati!

Ajde sad jednu novogodišnju, sutra je deadline

[tasia]

Om Tat Sat kaže:

Super je priča i baš fantastično oslikava ne-božićni duh kojim se svi hvastaju.

Koji "svi"? Da li oni koji ne daju sve bas tebi?
Kršćanski duh se oslikava u susretu s osobom Isusom. Životni susret od kojeg se živi. Oni mole:

"Gospodine, ne gledaj na nase grijehe, vec na vjeru svoje Crkve."






Trazi, i dobit ces.