Strah od vožnje

[Hazen]

space_xd kaže:

....Reci cu ti to bez imalo emocija,nisi u poziciji da odbijas savjete i opaske iskusnog vozaca samo zato jer se tebi nije svidio pristup,radi se o strahu od voznje i trebas sagledati i stranu u koju se zelis uklopiti,tako se i tim dijelom suocavas sa strahom jer nemas samo strah od voznje nego i od drugih sudionika u prometu.

Nego što je nego u poziciji da odbija one čiji pristup joj se ne sviđa. Loš pristup ne samo da ne koristi ničemu nego je i kontraproduktivan. I sama sam počela normalno, bez grča voziti tek kad sam iz auta izbacila ovakve savjetnike poput tebe i počela sama samcata. Da sam na njenom mjestu, prescrolala bi tvoje kompletne postove jer samo rade presing i štetu. Našao se netko praviti dasa i još uz to prepotentno nametati "savjete".


Eowyn, zvuči kao klišej, ali praksa, praksa, praksa. Osobno nisam godinama htjela ući u auto poslije položenog vozačkog, pa sam morala kad sam počela jednom raditi dvokratno prilično daleko od kuće. Ne sjećam se da sam ikad doživjela takvu stravu kao tog dana. U početku sam parkirala na polupraznim parkiralištima i naučila napamet gdje se mora sve krenuti na vagu samo da izbjegnem ta mjesta. Tek sad, poslije nekih 7 godina vožnje, mogu sjesti u auto bez da se prethodno psihički pripremim na vožnja-mod.

Meni je jako pomogao posao koji sam dobila nedugo nakon što sam sama sjela u auto, vozački posao, na kojem sam prošla vatreno krštenje, te faks na kojem sam naučila snalaziti se i istraživati van svoje točno određene rute kojom idem. Ali i dan danas se npr prestrojim u neke trake ranije kako mi ne bi ponestalo kasnije vremena, ili osjetim nervozu ako moram stati na većoj uzbrdici, pa krenuti, a još je netko iza mene.

Puno pomaže unaprijed u glavi odvrtiti rute gdje ideš, jer se na njima navikneš, stekneš osjećaj, malo se bolje "stopiš" s autom, pa kasnije možeš i istraživati po ulicama.

I kad voziš u gužvama - komuniciraj s ljudima. Nemoj se npr u nekom zastoju prestrojavati u drugu traku bez da prvo uhvatiš eye kontakt s vozačem koji te treba propustiti, gestikuliraš mu, svirneš da ga pitaš hoće li te pustiti... Pomaže puno. Ja sam u počecima vozila kao da su auti neki samostalni strojevi u kojima nema ljudi koje možeš katkad i zamoliti da te propuste, pa sam imala traume od zakrčenih sporih traka u koje se trebam uključiti.