"Kakva ti je to prijateljica?"

[angelic blonde]

Radi se o mojoj vjencanoj kumi.
Ukratko cu opisati situaciju.
Imala sam odurno tesku trudnocu koju sam prakticki cijelu provela u bolnici. Prijetio mi je prijevremeni porodjaj. Kroz to vrijeme ta prijateljica mi se znala povremeno javljati kako sam, kako se drzim, pitanja o medicinskom stanju...
Nasrecu, rodila sam u relativno ok tjednu, ali ipak nedonosce.
Babinje smo nekak sveli na minimum minimuma, em zbog jos harajuce korone, em zbog osjetljivosti bebe.
Nakon nekoliko mjeseci, muz i ja smo ju pozvali u goste. Napomenula sam "molim te, nemoj nis kupovati, imamo svega za cijeli vrtic, daj samo dodji da te vidim i da pricamo". Ona veli da je rezvila socijalnu anksioznost i da izbjegava druzenja. Ok. Povremeno se dopisujemo. Slusam o njenim depresivnim stanjima i drustvenoj anksioznosti, suosjecam. Povremeno spomene da je bila na kavi, dejtu, nekom druzenju. I muz i ja ju opet pozivamo nakon jos par mjeseci. I on joj solo salje poruku sa pozivom na lezerno druzenje. I njemu opet govori o svojoj anksioznosti.
Long story short. Dijete ce uskoro navrsiti godinu dana. Nasa vjencana kuma nas nije dosla posjetiti ni jednom. Poluredovito mi se javlja i ok joj je komunicirati sa mnom preko poruka. Ide ona redovito van i u zivot, al eto ko za vraga ne moze prevazici svoju socijalnu anksioznost kad smo moje dijete, muz i ja u pitanju.
Muz mi kaze "pa kakva ti je to prijateljica?".
Nismo naporni ljudi. Nismo onaj tip "you gotta see the baby". Puno smo ljudi odbili za druzenje, ali nju smo bas htjeli vidjeti jer nam je vjencana kuma.
Dosta razmisljam o ovoj nedorecenoj situaciji zadnjih dana.
Kak bi se vi postavili? Jel biste nastavili zivjeti u iluziji da vam je to frendica ili kaj?

[Dinah]

Tebi se događa puno bitnih promjena, udala si se, dobila bebu, dok njezin život stoji. Ne znam koliko je njoj godina i čemu sve teži, no moguće je zaključila kako se vaši životni stilovi od nedavno bitno razlikuju i teško joj se uživjeti u teme koje vas zaokupljuju. Nije rijetko da se prijatelji koji su solo počnu postepeno udaljavati od prijatelja što su se ubračili i postali roditelji.

Drugo vrlo moguće objašnjenje njenom stanju je osjećaj neispunjenosti zbog neostvarenosti na ljubavnom planu, želji za majčinstvom... Na tebi je da prosudiš koliko strpljenja možeš i želiš pokazati za njenu distanciranost. S obzirom da ipak redovito izlazi i druži se, razmisli koliko ti njena priča o anksioznosti drži vodu.

Prijatelji se ne prepoznaju samo u nesreći, već i u sreći.

[lavore]

Tko zna kakvi psihički problemi nju more ... Imaj razumijevanja, budi milostiva, pusti sad nek tako bude, možda se promijeni.

[venera_veritas]

Pusti da se ona javi. Ne treba forsirati druženja.
Ja najbliže zovem dvaput i onda stanem.
Kad bude u životnoj fazi da joj se uklapaš, javit će se.

Zanima me motiv zašto ju zoveš doma s kompletom muž+dijete.
Da se pohvališ? Jer je kuma pa ona to mora?

Ak želiš baš uživati u njezinom društvu, odite negdje na par sati same i kvalitetno se družite.

Doći doma kod frendice i znati da se moraš družiti s njezinim mužem i diviti djetetu može biti naporno jer znaš da se tako mora. Druga je stvar kad želiš, onda ide prirodno.

Osobno, sve što moram privatno mi je jako naporno i neki put odradim preko volje, a neki put iz inata neću. Dosta mi što moram nešto poslovno.

A i što muž ima komentirati tvoja prijateljstva?

Svaki odnos ima svoju dinamiku i nek se ne petlja.
Kad se muž petlja u ženska prijateljstva, ili te želi odvojiti od prijatelja manipulativno ili je baba koja gura nos u sve.

[Dark Dizkober]

S obzirom na ovo što ću ti sada ispričati, vas dvije imate "odnos sestri blizanki"...

2018. sam bio kum u svatovima najboljem frendu iz djetinjstva, odrasli skupa, čak nekoliko godina i živjeli skupa kad smo radili po terenima zajedno, ono od osnovne do tridesete best buddies.

Od tih svatova se nismo vidjeli. Kako sam ja ostao raditi na terenu, a on otišao živjeti u ženino selo, prvu godinu sam zvao i za Božić, rođendan, novu godineu, godišnjicu, on nikad. Drugu godinu također.

Sada sam u gradu bližem mjestu gdje oni sada žive i čim sam se vratio, zvao sam ga za rođendan, ispričali se i to je bilo to. Nismo se čuli sad već dvije godine uopće. Koliko god da mi je žao, ne mislim više pravit budalu od sebe, ako se u 5 godina, skoro 6, NIKAD nisi udostojio javiti, mislim da dižem ruke, nakon 30 godina prijateljstva.

Zašto se takve stvari događaju, i zašto je to tako, valjda samo Bog zna.

[zlica od opanka]

Možda joj se ne da družiti s tvojim mužem, možda se želi družiti samo s tobom.
Tvoja je prijateljica, nije njegova.

Pokušaj se s njom sresti bez muža pa ćeš vidjeti hoće li pristati na druženje.

[Stran]

venera_veritas kaže:

Pusti da se ona javi. Ne treba forsirati druženja.
Ja najbliže zovem dvaput i onda stanem.
Kad bude u životnoj fazi da joj se uklapaš, javit će se.

Zanima me motiv zašto ju zoveš doma s kompletom muž+dijete.
Da se pohvališ? Jer je kuma pa ona to mora?

Ak želiš baš uživati u njezinom društvu, odite negdje na par sati same i kvalitetno se družite.

Doći doma kod frendice i znati da se moraš družiti s njezinim mužem i diviti djetetu može biti naporno jer znaš da se tako mora. Druga je stvar kad želiš, onda ide prirodno.

Osobno, sve što moram privatno mi je jako naporno i neki put odradim preko volje, a neki put iz inata neću. Dosta mi što moram nešto poslovno.

A i što muž ima komentirati tvoja prijateljstva?

Svaki odnos ima svoju dinamiku i nek se ne petlja.
Kad se muž petlja u ženska prijateljstva, ili te želi odvojiti od prijatelja manipulativno ili je baba koja gura nos u sve.

Ovo je jedini realni i iskreni komentar.

Dark Dizkober kaže:

S obzirom na ovo što ću ti sada ispričati, vas dvije imate "odnos sestri blizanki"...

2018. sam bio kum u svatovima najboljem frendu iz djetinjstva, odrasli skupa, čak nekoliko godina i živjeli skupa kad smo radili po terenima zajedno, ono od osnovne do tridesete best buddies.

Od tih svatova se nismo vidjeli. Kako sam ja ostao raditi na terenu, a on otišao živjeti u ženino selo, prvu godinu sam zvao i za Božić, rođendan, novu godineu, godišnjicu, on nikad. Drugu godinu također.

Sada sam u gradu bližem mjestu gdje oni sada žive i čim sam se vratio, zvao sam ga za rođendan, ispričali se i to je bilo to. Nismo se čuli sad već dvije godine uopće. Koliko god da mi je žao, ne mislim više pravit budalu od sebe, ako se u 5 godina, skoro 6, NIKAD nisi udostojio javiti, mislim da dižem ruke, nakon 30 godina prijateljstva.

Zašto se takve stvari događaju, i zašto je to tako, valjda samo Bog zna.

Vjerojatno se ljudi s godinama raziđu u pogledima na život, ja se teško mogu zamisliti da se družim s ljudima s kojima sam svaki dan visio prije desetak godina i družili smo se odmalena. Nemam ništa protiv njih da se sretnemo popit ćemo cugu, popričati i to je to. Ne pada mi na pamet ništa više jer jednostavno smo dosta različiti. Ljudi se mijenjaju i bez veze je zbog nekih starih dobrih vremena sad nešto forsirati.

[Valerija]

Cudna je, ali je mi je i cudno da i ti nagadas sta je njoj i da nemate odnos da je pitas zasto izbjegavas doci u posjet dok izlazis okolo, koji ti je. I onda dobijes iskren odgovor ili odjeb.

[femanon]

mislim da definitivno nisi nigdje pogriješila i razlog zbog kojeg ona odbija druženja je isključivo njen, a ne na tvojoj strani terena.

također je razlog skoro sigurno vezan uz tebe/vas, jer ona očito izlazi i druži se s drugim ljudima, ali ne i s vama.

očito je i da te to ponašanje povrjeđuje, jer inače ne bi otvarala temu.
mislim da ćeš joj zamjerati tim više što više poziva odašilješ i odbijanaca dobivaš. ako ti je stalo do vašeg prijateljstva, a vidim da ti jest stalo, nemoj ju više zvati kod sebe jer se njeni odgovori očito neće promijeniti a taj rez u tebi postajat će svaki put sve dublji.
predlažem ti da pustiš nju neka se javlja kada i kako hoće, ti uvijek budi draga i prijateljski nastrojena ali nemoj više zvati ni inicirati ništa konkretnije. kakve god ona probleme ima u vezi tebe/vas, očito ih mora sama riješiti jer komunikacije s njene strane nema.

na tebi je samo izbor koliko dugo ćeš joj davati zraka i u kojem trenu ćeš otpisati to prijateljstvo (ako se stanje ne popravi). tu odluku, preporučujem, donesi sebično i na temelju svojih vlastitih osjećaja a ne nekih izvanjskih normi i sl.

kumstvo je velika stvar u životu, kao i dugogodišnja povijest, zbog toga vrijedi dati više zraka i prostora, no na žalost sve ima svoje granice. veličina vašeg prijateljstva nije samo u broju godina i tom kumstvu, nego svakodnevnom nastavku istog truda i ulaganja u prijateljstvo, koje mora biti obostrano.

u jednom trenu morat ćeš postupiti samo i isključivo prema svojim osjećajima, i tjt.

[femanon]

zlica od opanka kaže:

Možda joj se ne da družiti s tvojim mužem, možda se želi družiti samo s tobom.
Tvoja je prijateljica, nije njegova.

Pokušaj se s njom sresti bez muža pa ćeš vidjeti hoće li pristati na druženje.

odličan prijedlog

[Poubelle]

venera_veritas kaže:

Pusti da se ona javi. Ne treba forsirati druženja.
Ja najbliže zovem dvaput i onda stanem.
Kad bude u životnoj fazi da joj se uklapaš, javit će se.

Zanima me motiv zašto ju zoveš doma s kompletom muž+dijete.
Da se pohvališ? Jer je kuma pa ona to mora?

Ak želiš baš uživati u njezinom društvu, odite negdje na par sati same i kvalitetno se družite.

Doći doma kod frendice i znati da se moraš družiti s njezinim mužem i diviti djetetu može biti naporno jer znaš da se tako mora. Druga je stvar kad želiš, onda ide prirodno.

Osobno, sve što moram privatno mi je jako naporno i neki put odradim preko volje, a neki put iz inata neću. Dosta mi što moram nešto poslovno.

A i što muž ima komentirati tvoja prijateljstva?

Svaki odnos ima svoju dinamiku i nek se ne petlja.
Kad se muž petlja u ženska prijateljstva, ili te želi odvojiti od prijatelja manipulativno ili je baba koja gura nos u sve.

Bravo na sve.
Imala sam i ja prijateljicu koju nijedan jedini put nisam vidjela na samo otkako je upoznala muža. Udaljila sam se. Ne paše mi takav aranžman i bok.
A oni ako su sijamski blizanci, nek se druže s drugim parovima i svima dobro.

[Daldo]

Ljubomorna

[zlica od opanka]

Za voljene nam osobe nerijetko nitko nije dovoljno dobar. Zato se nije pametno petljati u njihove izbore, pametnije je maknuti se.

Niti smo mi možda realni u procjeni voljenih nam osoba, niti su naši voljeni ponekad realni u svojim izborima (dok gledaju kroz ružičaste naočale, na sedmom nebu zaljubljenosti, npr).

Da joj na bilo koji način napomene da joj se ne sviđa njezin muž (ili druženje s njim), prijateljstvo bi se prekinulo.
Sve bi se svelo na “ljubomoru” (“nesretne” osobe na sreću “sretne”).

Tada je pametnije šutjeti i nadati se da će s vremenom sve doći na svoje mjesto.
Kada autorici odrastu djeca, kada se za koju godinu uspije odlijepiti od svog muža i djece, mogao bi se popraviti i odnos s prijateljicom.

[-Abigail-]

Ako ima socijalnu fobiju, 2 ljudi je granično s kim može voditi razgovor. Možda se boji i tvojeg muža i tvojeg djeteta i tebe, tj. interakcije s vama u živo.

[Daldo]

zlica od opanka kaže:

Kada autorici odrastu djeca, kada se za koju godinu uspije odlijepiti od svog muža i djece, mogao bi se popraviti i odnos s prijateljicom.

Mnogo je realniji ishod da za koju godinu( koliko god to bilo) ne bude više ikakvog odnosa Prijateljstva i ovako pucaju, ljudi se udalje, odnosu ih životni putovi različito. Npr jedan moj prijatelj je imao jednog dobrog prijatelja, prijatelj mi je otišao studirati dok ovaj nije i malo pomalo smanjio se kontakt do potpunog prekida kontakta. Tako i ode, ova je udana( reklo bi se sretno?) dok o a druga nema ni dečka, ogromna je to razlika. I ta priča o socijalnoj fobiju mi je čudna, ima li ona dijagnozu i se samodijagnozirala? Meni se čini ovo drugo? Ako ima socijalnu fobiju onda je to neka strašno teška fobija kad ne može otići na susret s najboljom prijateljicom i njezinom mužem, samo dvoje ljudi od koje jedno odavno poznaje?!? Osim toga kako je mogla imati najbolju prijateljicu tako fobicna? Izadje u noćne izlaske i ima neke dejtove( možda čak preko apl za upoznavanje)

[Daldo]

Moja sestra je imala jednu prijateljicu s kojom je izlazila i sl. Sve je to bilo dobro dok se moja sestra nije udala, ova je bila na svadbi doduše ali držala se kao drvena Marija. Prestala je odgovarati na poruke, ako bi vidjela moju sestru negdje izbjegla bi je. U ne baš puno vremena ta bivša prijateljica upoznala je nekog tipa za kojeg se ispostavilo da je totalni debil zakojeg se udala i dobila kćer s njim. Rastavi su se ubrzo, taj brak je bio pravo smijurija, vratila se roditeljima tu blizu mene. I tako godine prolaze, bivše prijateljice nemaju kontakta. Jednog dana sestra dolazi vama kod mene i njena mala je otrčala igrati se s nekom djecom u susjedstvu. Među tom djecom bilo je i dijete od te ali i ona, bivsa6 prija. Počela je nešto pričati s nećakinjom mi , kako si slatka, blablabla, di ti je mama, ovo ono, ubrzo je sestra odlazila, mala ide njoj a ova bivša prija preko male pokušala uspostaviti kontakt ali sestra samo okrenula glavu. Što drugo učiniti nakon tako godina?

[Daldo]

Dinah kaže:

Prijatelji se ne prepoznaju samo u nesreći, već i u sreći.

Zapravo puno više u sreći nego u nesreći. Ako ti je život posložen i ako imaš prijatelja kojem nije baš dobro u životu ili recimo manje do ro, a odete na kavu, ručak, nogomet, biciklirati( ili sto6 li već, ) to je najveće moguće prijateljstvo

[angelic blonde]

Hvala na misljenjima i savjetima. Ni jedan post mi nije bio neka velika novost, o svim scenarijima sam u ovih skoro godinu dana stigla promisliti. Ona nije tip ljubomorne osobe. Imala je puno prilika za zaruke, brak, njen solo status je njezin izbor. Ona je bila ta koja je prekidala veze. Tako da zbilja, ali zbilja ne vjerujem da je o tom rijec, jer da je htjela obiteljski zivot, imala bi ga.
Odluka je pala na druzenju jedan na jedan. Nisam spremna, a nit zelim prekidati ovo prijateljstvo, a pogotovo ne ako mi je prijateljica u tako rastrojenom psihickom stanju kako tvrdi da je. Bit ce mi jasnije kad ju vidim uzivo. Bog zna da sam i ja imala periode povlacenja i kad sam zivjela ko hermit. Bumo vidli. Dat cu joj benefit of the doubt.

[zlica od opanka]

Daldo kaže:

Mnogo je realniji ishod da za koju godinu( koliko god to bilo) ne bude više ikakvog odnosa Prijateljstva i ovako pucaju, ljudi se udalje, odnosu ih životni putovi različito. Npr jedan moj prijatelj je imao jednog dobrog prijatelja, prijatelj mi je otišao studirati dok ovaj nije i malo pomalo smanjio se kontakt do potpunog prekida kontakta. Tako i ode, ova je udana( reklo bi se sretno?) dok o a druga nema ni dečka, ogromna je to razlika. I ta priča o socijalnoj fobiju mi je čudna, ima li ona dijagnozu i se samodijagnozirala? Meni se čini ovo drugo? Ako ima socijalnu fobiju onda je to neka strašno teška fobija kad ne može otići na susret s najboljom prijateljicom i njezinom mužem, samo dvoje ljudi od koje jedno odavno poznaje?!? Osim toga kako je mogla imati najbolju prijateljicu tako fobicna? Izadje u noćne izlaske i ima neke dejtove( možda čak preko apl za upoznavanje)

Moj je ishod bio da sam zadržala prijateljicu, iako mi je njezin muž, najblaže rečeno, izazivao mučninu.
Vjenčana kumstva su nerijetko čvrsta prijateljstva, osobe koje (kumstvom) želiš uključiti u svoju cjeloživotnu obitelj.
Ne želiš da ti takva prijateljstva propadnu.

Molila me da joj savjetujem da li da se rastane.
Iz prethodno napisanih razloga sam mislila da ona sama treba donijeti takvu odluku.
Rastala se kada je postao fizički agresivan i kada je otkrila da je vara.

Iznimno pametna žena, ali je u zaljubljenosti jednostavno oslijepila.
Takvu vrst sljepila ne možeš izliječiti, ali možeš ostati u blizini ako zatreba ikakvu pomoć.

[femanon]

angelic blonde kaže:

Hvala na misljenjima i savjetima. Ni jedan post mi nije bio neka velika novost, o svim scenarijima sam u ovih skoro godinu dana stigla promisliti. Ona nije tip ljubomorne osobe. Imala je puno prilika za zaruke, brak, njen solo status je njezin izbor. Ona je bila ta koja je prekidala veze. Tako da zbilja, ali zbilja ne vjerujem da je o tom rijec, jer da je htjela obiteljski zivot, imala bi ga.
Odluka je pala na druzenju jedan na jedan. Nisam spremna, a nit zelim prekidati ovo prijateljstvo, a pogotovo ne ako mi je prijateljica u tako rastrojenom psihickom stanju kako tvrdi da je. Bit ce mi jasnije kad ju vidim uzivo. Bog zna da sam i ja imala periode povlacenja i kad sam zivjela ko hermit. Bumo vidli. Dat cu joj benefit of the doubt.

dobra odluka nakon koje ćeš svakako više znati i mirnije spavati, znajući da si se maksimalno ponijela kao frendica. bravo, i sretno