Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje > Rastave

Rastave Read me first

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.06.2008., 11:41   #21
vrhplanine, Anasplit, jopica....
kao da čitam o sebi. Uz neke sitne razlike. Uglavnom u zadnje vrijeme non-stop razmišljam o rastavi jer mi se čini da je to jedino ispravno. Nemam "konkretne" razloge rekli bi neki. Ne tuče mene i dijete, ako su to jedini ozbiljni razlogi.....ali jednostavno sam ga prestala voljeti i gotovo sam sigurna i on mene. Jedino zajedničko nam je naša predivna curica. I nije mi žao zbog svih tih godina provedenih s njim (sveukupno 15; pet godina hodanja, deset braka), ako ni zbog čega drugoga onda zbog djeteta. Duboko sam nesretna i stvarno vjerujem da bi i on i ja bili sretniji da se rastanemo, a dugoročno gledano i naše dijete. Mislim da je previše tužna činjenica da mi dijete raste uz roditelje koji se ne vole i koji su nesretni pa niti njoj ne mogu pružiti što bi trebali. On unazad godinu dana vrlo često u svađi spomene rastavu, ali nisam sigurna da li to misli. Jučer smo se svađali i opet je rekao da je najbolje da on ode, ali je onda dodao i da će se boriti za malu. To me ubija. Naravno da si ne mogu zamisliti život u kojem moje dijete ne bi živjelo sa mnom, ali to niti nije u "njenom najboljem interesu". Bolja sam majka nego što je on otac, jer su mu prioriteti malo poremećeni. Npr. ja se ubijem za organizaciju njenog rođendana, na koji dolazi hrpa njegove obitelji i par članova moje (ima ih manje), on niti prstom ne mrdne. A s druge strane se ubija organizirajući s prijateljima gledanje utakmice!!!!! Pije na redovitoj bazi, a tvrdi da nema problema s alkoholom. Odrasla sam uz oca alkoholičara pa znam što je alkoholičar. Ako čak to i nije još na najboljem je putu da to postane. Nije agresivan niti bilo što takvo, ali sama činjenica da bez problema dođe doma u 3 ujutro mrtav pijan (doveze se autom takav), ne može stajati, popiša se u krevet koliko bude pijan... To se desi svakih par mjeseci, ali puno češće bude pripit (nekoliko piva ili gemišta). I on ne vidi problem u tome. A ja samo vidim jednu nezrelu i neodgovornu osobu. S malom nikamo ne ide ako ja to ne organiziram (npr. kupim karte za kazalište, da ja za to vrijeme pospremim stan), zajedno kao obitelj više ništa ne radimo.....Ima vremena za sve što njemu paše, bilo što da ja trebam napraviti za sebe (npr. otići frizerki) ne mogu računati na njega nego moram angažirati prijateljicu ili mamu da mi budu s djetetom, jer on npr. ide u subotu ujutro odrolati krug na Jarunu.... Ne znam više ni sama što da radim. Rastala bi se, ali me isprepadao s izjavom da bi se borio za dijete.....
Mandala is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2008., 11:56   #22
Quote:
wuf77 kaže: Pogledaj post
osjecam da venem kao biljka, sanjam o drugoj situaciji, samo mastam dali je moglo biti bolje?

ljudi ima li ko ovakvu situaciju, jeli se ko izvukako i na koji nacin?
Uvijek može bolje i nikad nije kasno!

Poznajem osjećaj. Vrlo često sam za sebe znao reći da tada bio fikus. Samo dio namještaja, interijera bez ikakve mogućnosti i volje da utječem na vanjske događaje.

Izvukao? Ona mene ostavila a ja procvjetao! Imao sam više sreće nego pameti.

Kasnije nisam ponovio istu grešku
Joe Black is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2008., 15:28   #23
Quote:
Riviera kaže: Pogledaj post
Ne znam zašto si ljudi sami svjesno nekad zakompliciraju stvari!!! Pa brak nije zajebancija!!!
Gro ekipe brije da će isključivo samim činom potpisivanja piapira neka magična sila partnera prosvijetliti pa će ovaj/ova momentalno i spontano postati savršen supružnik. Cure će naučiti kuhati, dečki će prestati izlaziti i početi sudjelovati u kućnim poslovima. I jedni i drugi naučit će komunicirati i postat će odgovorni roditelji. Dijete će odjednom postati željeno... Popis nema kraj.

Aha, u kojem to svijetu bajki...
__________________

Japan mi je tek na trećem mjestu . . .
štemajzl is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2008., 16:11   #24
Pridružujem se grupi izgubljenih slučajeva.
10 godina braka, nakon godine hodanja + 2 djece (prvo neplanirano ali ne i neželjeno) ko klinka od 21 g i uvjerena da nakon rođenja će se ostvariti ova štemajzlova bajka, onako lijepo samo od sebe jer tako treba biti.
Uz dijete zarađujem, završavam faks, njega potičem da ga završi - i je (nakon mene iako je bio 2 godine ispred), nalazim stalni posao - on ne želi raditi, vučem ga iz birtija i sve uspijem - nakon 3 god i on počinje raditi.
I nakon toliko godina borbi nešto se izgubilo. Ljubav se izgubila. Uvijek je uz mene ali nikad mi u kriznim trenucima nije bio potpora, npr. banalan primjer - nikad se dan prije ispita nije prošetao s djecom da ga mogu u miru spremiti, ali inače ih redovno vodi van. Tak i tak sam sve uvijek sama sredila. Ali nije loša osoba, sada se brinemo jednako o djeci (pozitivna posljedica "nerada") iako imam puno bolju narav od njega, itd... mogla bi mu nabrajati mana i mana (također povremene alkoholiziranosti), ali kaj da mu sad kažem - čuj ne volim te više, ne mogu rješavati svaki problem idućih 5 god dok tebi ne sjedne a ja ću se pritom ubijati u pojam od muke, ili eto ode ja s klincima nekamo i viđat ćeš ih 2 puta tjedno ili kak to već ide?
Onak baš glupava situacija, al što ćeš ne rađamo se svi odmah pametni, već smo više onako nezreli i prihvaćamo odgovornosti kako nam ih život nameće, a ne planiramo unaprijed.
I tako dovedosmo se u očajnu situaciju i ona traje li ga traje. Ne želim se više truditi i nema te sile koje bi me mrdnula s mjesta.
__________________
starting to focus
gika is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2008., 17:21   #25
Draga Gika, osjecam gotovo jednaku bespomocnost i bijesna sam na samu sebe sto to nisam u stanju sasijeci. I ja takodjer studiram (vidim ti si zavrsila - svaka cast), mm ne zeli studirati, ali meni daje podršku. No njegova podrška se sastoji u tome da kaže: "super kaj studiraš i podržavam te". I to je to. Počnem učiti u 9 navečer, iscrpljena od cijelog dana, a on niti jednom da bi se požurio doma biti s djetetom tako da ja počnem učiti barem oko 7h. Dajem ispite (u prosjeku 1 svaka dva mjeseca), ali bi sigurno to mogla i brže kad bi on bio odgovorniji. Duboko u duši ga želim poslati k vragu, ali kako Ne znam gdje naći snagu za to
Mandala is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2008., 17:44   #26
Ne znam, ja sam svog već poslala kvragu, nekako kao da je umro u meni a ja i dalje s njim živim. On je takav kakav je, uspjela sam ga "unormaliti" da izvršava "ono što se podrazumijeva" (da radi i provodi vrijeme s djecom) no od njega više ni ne želim podršku niti potporu - učim još neke stvari i dobila dosta potvrdica nakon diplome kako: kad djeca i on zaspu - u ponoć, pola jedan pa do 4 ujutro, i trenutno mi posao oduzima manje vremena pa mogu i na poslu, no od njega više ne želim ni tražiti pomoć - jer svaki put je bila figa + uvijek svađa (umjesto mir i tišina). doduše sad nemam više energije za učenje do 4 ujutro, a donedavno sam još to nekak mogla durati jer sam imala jaku volju. Nekako sam s vremenom skužila da on funkcionira po svom principu i boli ga dupe za sve što mene muči, i najgore, da ga boli briga za moje osjećaje - i dok to kaj mene muči ne strefi ravno njegovo dupence, mrdnuti se neće pa mogla ja plakati, urlati, smireno rezonirati ili dubiti na glavi. I onda je ljubav umrla, i sad sam dalje u istom braku s istom osobom koja na probleme odgovori sa da, dušice i to je to, niš se ne rješava, a zajedničke probleme ipak nisam mogla sama riješiti. I tak se ubijam u vlastitom nezadovoljstvu sigurna da ga više ne volim.
A za ovo "super kaj studiraš" - MM bi me poslo na doktorat uz istu potporu kao i tebe tvoj. Sve je super, sam idi naprijed, i da odi na bolji posao, al nemreš učiti poslje 9 jer ja bi se sexao, a i večera je tu, ali stigneš ti sve.....

Nadam se da te neću baciti u depru, ali ni ja ne znam kaj bi sa samom sobom
Moraš završiti taj faks, radi sebe.
__________________
starting to focus
gika is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2008., 18:13   #27
Moram završiti taj faks. Previše je truda već uloženo da bi to sad pustila. Upravo spremam "obiteljsko pravo" pa sam makar u toku sa zakonom Uvijek sam željela imati obitelj (djecu) i sve ostalo smatrala usputnim. Ima ona jedna "be careful what you wish for" i konačno to razumijem. Sklonija sam vjerovati da se bolje rastati nego biti u lošem braku, pogotovo onom bez ljubavi. Samo kad bi bilo obostranog razuma sve bi se mogli dogovoriti. Jedino nikada, NIKADA, ne bih pristala da on uzme dijete. A iskreno mislim da ne bi niti mogao, makar se bojim i uzasavam pomisli da samo i pokuša tako nešto. Shvatila sam da živim samo za svoje dijete i za sebe. Da, i za sebe, jer moramo sebe voljeti više, a ja sam u mom braku izgubila sebe. Sve ono što nisam podredila djetetu (opravdano i drugačije ne bi niti smjelo biti) podredila sam njemu. A to mora prestati. Čak imam osjećaj da nema toga što bi on više mogao i napraviti da bi ga ponovo/dalje mogla voljeti. Ne postoji nitko drugi u mom životu (neki frajer) niti si to želim. Samo mi se čini da želim ono što je moja profa u srednjoj govorila (bili smo ženski razred): Drage djevojke, udajte se, rodite i rješite se gada..... Život počinje u 40-oj.
Mandala is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 11:02   #28
Da potpuno te kužim kako si izgubila sebe. Znaš što je važno - nešto što dijete treba, ali i ono što on zahtijeva uvijek je važnije, i onda kak da opišem: kompromis za kompromisom i dođeš do točke kada više nikakav kompromis ne dolazi u obzir jer više nećeš znati izreći ni svoje ime.
E nemogu vjerovati - profa je bila starno životna.
I znaš kaj, kad je došlo do točke da ja nemogu više desile su se strašne svađe itd., a nakon njih on se nekaj trudi, zove na pauze, hoće na zajedničke šetnje, a meni je muka jer mi digne živac nakon 5 min zajedničke šetnje, tjeram ga od sebe. Budem s njim onoliko koliko moram i koliko možemo zajedno normalno funkcionirati.
I nikad nisam bila ovak u banani jer sam znala što mi je raditi a sad sam oglupavila, nemam nikakvu drugu želju nego da odradim dan da klinci budu zadovoljni, da se ne uspijem porječkati s njim i da ga što manje vidim. Eto me i do tvog dijela: da nema onoga što bi mogao napraviti da bi ga mogla ponovno voljeti.
I što sad?
__________________
starting to focus
gika is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 11:20   #29
Čuj, možemo ili cendrati i do kraja života biti nesretne (ili makar dok djeca ne odrastu) ili možemo nešto poduzeti da se to promijeni.....treće nema. Ja sam moju mamu kad sam imala 6 godina pitala (za svog oca): "Zašto si se ti uopće udala za njega?". Ne želim da moje dijete to danas-sutra pita mene....Ali tko bi znao što je najbolje za djecu.
Ima jedna super Sex&TheCity Samanthina: "Fuck me badly once, shame on you, fuck me badly twice shame on me...." To možemo primijeniti na razne situacije u životu, kaj ne?
Mandala is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 11:28   #30
Ma da, ali kad ne znam, što je pametno. Vidi, da se rastanem morala bih s djecom u podstanare, što nije baš ugodna opcija + financiranje njihovih aktivnosti i sl. + imam neki strah od tolike odgovornosti da sama podižem djecu. Ok, znam da to mogu, ali da li je to najbolje? Možda se zavaravam i jednostavno trebam hladan i proračunat plan za izlaz. A do tada ću se smješkati? Nekako sam u pat poziciji - nije u redu ostajati u braku a ne voljeti niti se željeti truditi, a nije redu ni hladno jednog dana (nakon isteka tajno podignutog stambenog kredita, možda) reći: eto, odjebi do kraja ode ja.
Kad tak razmišljam, osjećam se do kraja posrano. I ne znam kaj da napravim.
__________________
starting to focus
gika is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 12:09   #31
Tu sam u malo boljoj situaciji jer živimo u mom stanu (prijebračna stečevina - mama priskrbila). I imam jedno dijete pa je opet puno lakše nego s dvoje djece. Ne znam što bi ti pametno rekla, jer i ja imam probleme tipa: "što je fer prema njemu?" Kako će se jadan vratiti svojima? Hoće li se propiti? Ali iskreno mislim da to nikako nije moj problem i da je na to on trebao misliti ranije. Bliži se 40-oj i ako do sada nije odrastao to fakat ne bi trebao biti moj problem. I nekako iskreno vjerujem da bi ga upravo razlaz mogao trgnuti i da bi si tek tada posložio prioritete. I čak vjerujem da bi bio bolji otac.
Kolika su ti djeca? Pretpostavljam da su još mali kad ste sve skupa 10 godina zajedno. Mi smo zajedno 15, a imamo dijete od 4g (curicu). Ona svog tatu obožava, ali i to više zahvaljujući mojoj upornosti: "pa to je tvoj tata princ, ti si njegova najdraža princeza....", nego nekakvom njegovom trudu. A i to najviše zato što silno želim svom djetetu da ima dobar odnos s ocem (koji ja nemam) da može s njim popričati o stvarima koje ju muče, da joj bude zaštita i utjeha kada to bude trebala.... A on najčešće s njom provede max 15 minuta dnevno i to kad je već sita, okupana i snena u piđamici u svom krevetu. Npr. jučer ju nije niti vidio (osim ujutro 10 minuta prije vrtića jer sam ju ja vodila, no i to vrijeme je pretežno bio na WC-u). Poslije posla je išao gledati tekmu prvu, pa tekmu drugu, pa došao doma oko ponoći lelajući.... Fuj
Mandala is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 12:19   #32
Klinka starija, a klinac isto kao tvoja princeza. Svog sam izvukla iz birtija i kako sam radila a on je bio doma tako je stekao nekakav odnos s djecom, voli ih i ne može zamisliti dan bez njih jer su dio njegovog života (po onom principu: bacila ga u bazen pa proplivao). Čuj i ja sam imala /imam oca idiota, i već se odavno pomirila s njim - sad s njim mogu čak i komunicirati. I ja želim da imaju oca na kojeg će se moći osloniti, isto jučer navio tv, pivice i sl., a mali mi kaže: fujjj, kaj to smrdi? ja kažem: ma niš, nemam pojma (neću valjda reći: čuj tata ti pije), a on: fuj, piva. I ja si mislim, da odem, da bi propao i propio se itd.
I tak možemo godinama, samo kaj i mi imamo pravo biti sretne i živjeti život kako želimo, a ovako očito ne želimo.
__________________
starting to focus
gika is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 12:32   #33
Mene strašno muči i ta činjenica da bi ja njega trebala izvlačiti iz birtije. Pa nisam ga u birtiju niti gurala Njegova mama mi je čak jednom rekla nešto tipa: "ne smiješ mu dati da toliko pije". Volim njegovu mamu i nisam sklona nju kriviti za njegovo ponašanje i neodgovornost, ali tada sam pukla. Samo sam joj rekla da nije od mene naučio piti. Više nikada to nije spomenula.
U bilo kojem trenutku kad ga pokušam navući na to da shvati da maloj i meni daje samo mrvice on se čudom čudi. Jer on je dobar muž i otac i ja nisam normalna kaj tražim probleme gdje ih nema. I ja sam lijena i neuredna, a on super. I da, još sam se i udebljala....(imam "čak" 60 kg....visina 168). Samo se moram sjetiti kad nam je mala bila beba, nije postojala za njega, a ja sam znala plakati i plakati s malom u naručju. Niti jedan jedini dan nije uzeo slobodno na poslu da bi samo bio doma s nama. U zadnje vrijeme često vrtim po glavi sve te situacije i ne mogu da se ne pitam "gdje mi je bila pamet?" Stvarno ne žalim ni minutu provedenu s njim, ali u ovom trenutku samo zato što ne bi bilo mog divnog djeteta da nisam s njim.
Možemo mi još malo ovako "kopati" po svemu i svačemu, pa bumo valjda nekaj zaključile na kraju balade.
Mandala is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 12:39   #34
Nadam se da budemo, jer smo nesretne. I ako se počnem prisjećati svega i svačega, dođe mi da uzmem kofere i odem bilo kamo. I onda vidim sadašnji život, i da mi nije tako teško: djeca više ne plaču na rukama, znamo sve njihove reakcije, nema više ništa što bi me moglo iznenaditi ili izbaciti iz takta itd., ali nisam sretna i ne volim ga više zbog svih onih situacija kojih se ne želim ni sjećati. A opet se ne mičemo s mjesta. Njima je dobro. Neš sam tražila od njega, nisam dobila, i sad više niš ne želim od njega, a on ne kuži. Odbijam redovite šetnje i kave, a on opet ne kuži.
__________________
starting to focus
gika is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 12:46   #35
Dame moje, nešto mi kod vas nije jasno. Pametne ste, obrazovane, mlade (mlađe od mene), a ipak dozvoljavate da gotovani rade od vas sluškinje i marionete.
Koliko sam shvatio, najveća dilema vam je dali će biti fer prema dileji ako ga ostavite!
A ne upitate se dali je fer prema vama što vas on ne poštuje, ne voli i ne odnosi se prema vama kako zaslužujete!
Ja sam se razveo od žene kad je sin bio mali, svega 3,5 godine. Sad ima 20. Kad je bio 13 godina star, prešao je da živi kod mene, po vlastitoj želji. Kad on i ja pričamo o tim vremenima dok je on bio mali, ja se zabezeknem što sve on pamti! Dijete osjeti i zapamti svaku krizu između svojih roditelja! Zato nemojte djeci gomilati frustracije, nego krenite u sretnije živote sa svojom djecom, a balkanske "muškarčine" ostavite nek s nekim drugim upražnjavaju patrijarhate i sl.
ljubo_001 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 12:53   #36
Welcome Ljubo! Već sam se pobojala da smo Gika i ja privatizirale ovaj topic. Imaš potpuno pravo, barem što se mene tiče. Jedina dilema mi je da li je to najbolje za dijete. Kad vidim kako se razveseli svom tati stegne me oko srca od pomisli da se rastanem od njega. Ali samo i jedino zbog nje. A onda opet razum kaže: "pa on će i dalje postojati i može biti s njima kad god poželi". Lijepo je "čuti" ovak pametnu mušku stranu. Daj još koju
Mandala is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 13:20   #37
Nema tu ničeg "pametnog", nego je to, na žalost, iz iskustva! Ja bih volio da nije trebalo doći do razvoda i da sam mogao omogućiti sinu da raste u "normalnoj" obitelji sa oba roditelja. Međutim, kad sam vidio da neide, sjeo sam i razmišljao. Vagao sam "ZA" i "PROTIV" braka. ZA su bili klasični razlozi: zbog djeteta, kako će okolina reagirati (ja sam iz provincije), kako početi iznova, gdje živjeti, ...
PROTIV braka je bila jedna jedina misao: Živim samo jedan život koji prolazi kraj mene! Djeca odrastu i reći će: Stari ko te jebe. Zašto nisi mislio na vrijeme! I otići će svojim putem. Zato sam odlučio da ne gledam život sa strane, nego da upravljam sa njime i živim punim plućima.
Nemojte misliti da je lako razvesti se! Nije. Užasno je teško! I duuugo vremena poslije javljaju se sumnje dali je ipak moglo drugačije. Naročito ako si volio ili voljela svoga ex-partnera! Međutim, treba biti siguran u sebe, odagnati sumnje i poći pravim putem.
Ja se nisam bojao ničega drugog nego ravnodušnosti! Kad sam osjetio da se ponavlja to što sam ja na svaku njenu gestu, riječ ili odluku ravnodušan, znao sam da je došlo vrijeme.
A volio sam je najviše na svijetu.
ljubo_001 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 13:23   #38
Evo i ja da se iskukam. 25 mi je godina. udala sam se i rodila sa 21. bilo je to iz ljubavi ali nepromišljeno. Muž mi je dobar otac, dizao se i noćom pomoći oko sina, čisti je i kuhao. Al kada je trebalo razgovarati, rješavati probleme, kad mi je trebao zaštitnik od njegove poremećene obitelji -NIJE GA BILO. Kroz dvije godine braka ja sam osjećala kao da sam sama sa sobom i svojim mislima. Ja u kuću s posla on iz nje; ja bi đir po gradu al on će na boće i popit pivu. Nije neradnik al posao je našao tek kad je mali imao 7 mjeseci.
konačno ja se zaposlim i eto problema pored svih drugih. Svidio mi se jedan dečko i ja svog muža prevarim. imala sam vezu sa tim tipom, ali zbog mog braka nisam htjela nastavit tu vezu. Nakon par mjeseci muž i ja se žestoko posvađamo i on me izbaci iz kuće. Htio je da se vratim ali ja nisam pošto je to bilo već 2 put. Vidila sam da tu nema sreće, da on mene ne razumi, niti ja njega. Sad nakon godinu dana nas dvoje se viđamo, i vidim da me voli više nego ikad. A pokrenula sam razvod. Što i kako dalje ni sama neznam.
Da li spasit taj brak? On se promijenio u nekim stvarima, ali i dalje se osjećam nezaštićeno, volim ga ali ne ko prije. Vrijedi li spašavti ovo? Gledajući ljude općenito kao jedinke smatram da je izuzetno bitno ono što osjećamo i znamo u svom srcu, a ne što nam moral naleže ili crkva.
MARE369 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 13:45   #39
Mare, ti si jako mlada. Ja sam se razveo sa 25 godina. Pretpostavljam da živite u istoj kući s njegovim roditeljima.
ljubo_001 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2008., 13:54   #40
Pa nismo u početku živili sa njima ali blizu i u konstantnom kontaktu. Prije nego me poslao kući materi, bili smo na svom katu kuće nejgovih roditelja.
Mislim i ja da je to uvjetovalo 50% naših problema. Ja sam čak radi svog toliko priželjkivanog mira, i od svojih roditelja otišla lipo sa sinom u podstanare. On nije htio ići kad sam mu govorila još u braku. Sad stavri vidi puno drugačije.
Ajde ti kao muško i čovjek sa iskustvom protumači sve to. Što dalje???
MARE369 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 03:42.