Roditelji - žrtve škole

[Smotani2]

katarinaos kaže:

Hebote smotani i za tebe moram potrošit jutro da pokažeš da si normalan..gori si od djece..dosta foruma za danas...ili bar sat vremena

A fućkaš ga kad nemam dlake na jeziku...

I ponosan sam na svoju djecu...

[zvrnda]

lilly53 kaže:

Probaj da popricas s nastavnicima i uciteljicama mozda da pohvale klince kad nesto dobro urade?

Ma probano i to. Dobro, to što se njega tice. Radilo se o matematici. Ispravio sa 1 na 3. Ajde, dobro, ali, koliko smo radili i koliko je znao trebao je dobiti 10. Mene samo zanima za ono dobro nauceno, zaborave li oni to, ili im je koncentacija toliko minimalna pa se i ne sjete što sam govorila? Jao, znam da pilam, ali više ne znam što da radim!!!

[lilly53]

trema?

ja sam imala dva problema tokom skolovanja:

1. odradim onaj teski deo zadatka onaj problem koji je i izazov za mene, al kad dodjem pred kraj onda smatram da je to lako i to onda obavezno i pogresim

2. nisam dobro videla pa sam umesto 6 videla 8 i tako. tad su pocele lose ocene najednom iz matematike

[Smotani2]

Ili trema ili brzopletost.

[luna2121]

zvrnda kaže:

Moj problem je što ja uložim truda i vremena, ali rezultata nema. Ona vježba matematiku gotovo svaki dan, dam joj ispit od ovog starijeg iz istog gradiva i ona sve to napiše tocno, dakle bodova 111/111. Ja oduševljena, naravno da sam je nagradila. I piše ona sutra ispit iz matematike. I... dobije 2. Da li je problem što ja nisam u blizini? Zašto tocno riješi racunske price, a zadatak 3D5J ona piše da je to 8, umjesto 35. Zaista nisam mislila da i to treba ponavljati.

ova situacija mi je jako poznata.
naime moji roditelju su samnom pisali zadacu samo prvih mjesec dana u prvom razredu, sa sestrom nije bila takva situacija.
sve je kulminiralo u 2 razredu osnovne, također na pismenim ispitima.
ona je doma sve znala, iz usmenog bi uvijek dobila 4 ili 5, ali test iz matematike 1 (pogotovo zadaci sa rijecima), test iz prirode 1, ma grozno. jos se i uciteljica ruzno ponijela pa je rekla mojim roditeljima da bi je trebali upisati u neku specijalnu skolu. ma uzas. neznam kako to moze reci jedna uciteljica koja vidi da kad joj dijete usmeno odgovara da manje vise sve zna.
uglavnom moji se s njom uputili kod psihologa. i kad tamo ispadne da ona ima disleksiju i disgrafiju, da jednostavno ne razumije sto je se pita u pismenom ispitu i onda buba odgovore bezveze. i tako ta borba sa tim ispitima je obiljezila cijelo njeno osnovnoskolsko obrazovanje.
moji nisu inzistirali da se upisuje u neke zahtjevne skole, dali su njoj da bira. i zamislite ove godine ce maturirati. odlucila se za drzavnu maturu viseg stupnja kako bi mogla upisati fakultet. mala se u srednjoj skoli preporodila jer je imala one predmete koji su je interesirali. istina bilo je i uspona i padova, ali se na kraju svi nadamo dobrom rezultatu sa drzavne mature.

[astrid17]

tema stvorena za mene

mom djetetu je u prvom razredu dijagnosticiran poremećaj pažnje...što znači da se ona puno teže koncentrira, puno teže prati nastavu i uči..
naravno, što iziskuje puno više i mog truda, moram joj objasniti, pokazati primjere..
upravo iz tog razloga što ona ne shvaća gradivo počela sam s njome sjediti i objašnjavati joj zadaće, slagati testiće, crtati, ma sve živo da shvati...i da napomenem njoj treba nešto ponoviti najmanje 100 puta da zapamti, a iz matematika i više
i sad je to postalo rutina
ona neće ni sjesti za radni stol dok ja ne dođem..
nekad poludim, imam i drugih obveza, ne mogu po 4 sata svaki dan sjediti i objašnjavati...pa se izvičem i inzistiram da barem počne raditi sama, što ne zna neka ostavi pa ću joj pomoći... da barem nešto krene..
i onda kada za 15-20 min dođem u njenu sobu, ona je još uvijek na prvom zadatku ili uopće nije počela raditi..vrti se na stolici, crta male smajliće..

moram priznati da me to izluđuje...osjećam se kao da sam zapustila drugo djete koje ima svega jednu godinu, u kući volim da mi je čisto i sve na svom mjestu ( bar donekle) a to već dugo nisam uspjela uspostaviti..da ne govorim o tome kako sam i muža zapostavila..jer jednostavno sve vrijeme ( nakon posla) posvećujem njoj i njenom školovanju...

da se razumijemo..nemam neke ambicije za svoje dijete..neka bude što želi..no činjeica je i da za svako zanimanje moraš imati školu...lakša teža nije bitno... ja bih bila prezadovoljna i da ima same trojke al da ih zaradi sama...
ono što me osobito muči je činjenica da je ona ipak tek drugi razred..a toliko već vremena posvećujemo učenju..što će biti tek kasnije...
ne znam kako da ju potaknem da počne raditi sama..barem dio gradiva...

isto tako moram primjetiti i da je ona strašno iscrpljena od tolikog učenja, da svaku lošu ocjenu dosta emotivi doživi ( iako ja nastojim ne komentirati to kao nešto loše, obično ja nju ohrabrujem d aće drugi puta bolje naučiti i blabla)...

uglavnom svi smo već od toga ispaćeni..al ja stavrno ne znam kako se postaviti...što promjeniti?
ne mogu joj prestati pomagati..jer će ispasti da mi se ne da i da me nije briga!
ako joj pak pomažem..ispada da ja učim njene zadaće i da sam ja dužna još jednom pohađati školu umejsto nje..opet nije dobro!

što učiniti ne znam

[somewhere in time]

Slažem se da nije svatko za fakultet, užasno mi je kad je fakultet ambicija roditelja a ne djeteta.

Ali ja ne bih nikad prepustila dijete samo sebi pogotovo u prvim razredima. Smatram da mu tada treba pomoći ali ne pisati mu zadaće nego pomoći mu da razvije radne navike. Npr.podsjetiti ga ima li domaći rad jer djeca to često zaborave, u matematici mu ne reći rješenje zadatka nego ga navesti da logičkim razmišljanjem sam dođe do rješenja. Tako je moja mama sa mnom radila prvih par razreda.

S druge strane, pisanje sastavaka, crtanje i sl. je besmisleno jer ako nisi stvoren za nešto nisi i ćao. Kad to roditelj napravi jednom, morat će svaki put jer će naučit dijete - ne moraš ti to, to će mama...

[onix]

Zašto je naslov teme roditelji - žrtve škole? Čitam i čitam i ne shvaćam što je tu škola kriva .

Što se teme tiče, potpisujem dvije stvari:
1. Dijete mora znati da su zadaće i učenje njegova obaveza
2. Ne uči se ni za roditelje, ni za učitelje, ni za ocjene, uči se za sebe

Izuzetno su rijetka djeca koja su istovremeno toliko inteligentna, savjesna i samostalna da mogu i hoće izvršavati svoje obaveze bez poticaja i pomoći sa strane. I ja sam morala lupiti glavom u zid dok to nisam shvatila. Stvari su krenule na bolje kad sam dovoljno snage uprla u uvjeravanje oko ove dvije gornje rečenice.

[zvrnda]

Ok, možda bi naslov trebalo promjeniti, ali on mi je na jednom drugom topicu u sekundi pao na pamet i sljedeceg momenta sam postavila temu sva iznervirana citanjem postova raznoraznih faca koji uopce nemaju ovakvih problema, a pametuju i još pri tom vrijedjaju.
Inace, vec sam rekla, ne pišem im nikad domaci rad i naravno da im na sve moguce nacine sugeriram rješenje (to vrijedi za moju curu, on uglavnom ima malo domaceg rada, on treba iskljucivouciti. Ni sama ne znam koliko sam napisala testova koje su oni rješavali, više-manje uspješno. On,npr. mora najprije nauciti lekciju iz prirode pa tek tada može rješavati radnu bilježnicu iz koje ima domacu zadacu.
Što se tice psihologa, i tamo sam bila sa njom. Po njenim rjecima, moja cura je bistra djevojcica i ona ne shvaca koji je problem. To je bilo u prvom polugodištu prošle godine, pa je rekla da joj dam vremena da se navikne na školu i obveze! Pitala sam je za Omegu 3 pa je rekla da pokušam. I pokušala sam! I ništa! Ja necu stati pokušavati, ali voljela bih razumjeti ovaj problem. Zašto nauce, doma znaju, u školi dvojke? Kad biste znali odgovor, možda bi znala kako dalje!!!

[KatarinaRi]

Zvrnda stara moja...zašto je moje kćer nakon što je doma napisala 50-ak ulica, gradova, trgova, ustanova ispravno...bez greške...u školi napisala Trg Ante starčevića....i takva tri komada bisera....misliš da nezna kako se piše nečije prezime?...da je bar sjebala trg čovjek bi reko nezna da se prva riječ uvije piše velikim...nego prezime....i šta sad...panika, trema, brzanje i evo loše ocjene...nakon tako nečega gdje je uložen trud i rad mogu ju samo poljubiti i utješiti...

[sijandraffm]

zvrnda kaže:

Ok, možda bi naslov trebalo promjeniti, ali on mi je na jednom drugom topicu u sekundi pao na pamet i sljedeceg momenta sam postavila temu sva iznervirana citanjem postova raznoraznih faca koji uopce nemaju ovakvih problema, a pametuju i još pri tom vrijedjaju.
Inace, vec sam rekla, ne pišem im nikad domaci rad i naravno da im na sve moguce nacine sugeriram rješenje (to vrijedi za moju curu, on uglavnom ima malo domaceg rada, on treba iskljucivouciti. Ni sama ne znam koliko sam napisala testova koje su oni rješavali, više-manje uspješno. On,npr. mora najprije nauciti lekciju iz prirode pa tek tada može rješavati radnu bilježnicu iz koje ima domacu zadacu.
Što se tice psihologa, i tamo sam bila sa njom. Po njenim rjecima, moja cura je bistra djevojcica i ona ne shvaca koji je problem. To je bilo u prvom polugodištu prošle godine, pa je rekla da joj dam vremena da se navikne na školu i obveze! Pitala sam je za Omegu 3 pa je rekla da pokušam. I pokušala sam! I ništa! Ja necu stati pokušavati, ali voljela bih razumjeti ovaj problem. Zašto nauce, doma znaju, u školi dvojke? Kad biste znali odgovor, možda bi znala kako dalje!!!

nemoj se ljutit, ali mozda bas zbog toga sto im doma ti sjedis iza leda, a u skoli ne !?

pusti ih, barem starijeg, da radi sam, da nauci sam, vjeruj mi, neces mu nista lose stim ucinit, on je zaista dovoljno star da radi sam, kako god zna.
mozda ce to iz pocetka rezultirat sa losijim ocjenama ali moras ga pustit da shvati da je to njegova obaveza !!!

mene bi zanimalo:
kako je sa treningom ?
ide li sam, priprema li se sam, sprema li sam sto mu treba za trening???
ili ga i u tome moras ganjat da se spremi, da pripremi sto mu treba, itd,...???

[KatarinaRi]

sandraffm kaže:

nemoj se ljutit, ali mozda bas zbog toga sto im doma ti sjedis iza leda, a u skoli ne !?

pusti ih, barem starijeg, da radi sam, da nauci sam, vjeruj mi, neces mu nista lose stim ucinit, on je zaista dovoljno star da radi sam, kako god zna.
mozda ce to iz pocetka rezultirat sa losijim ocjenama ali moras ga pustit da shvati da je to njegova obaveza !!!

mene bi zanimalo:
kako je sa treningom ?
ide li sam, priprema li se sam, sprema li sam sto mu treba za trening???
ili ga i u tome moras ganjat da se spremi, da pripremi sto mu treba, itd,...???

Pa meni logika kaže da ako nekome sjediš za vratom da će rezultati biti lošiji, a u školi kad je valjda opušten (jer mame nema)ako si već to detektirala kao problem bolji?....ako ja napišem djetetu test ili ga ispitujem jel se to broji pod to da sam mu za vratom?....daj malo reci kako ti to radiš...konkretni savjeti...

[maalena]

Ovako, moje dijete je tek na putu i tko zna kakvo će biti. No, po zanimanju sam učiteljica pa mislim da bih mogla nešto konstruktivno reći na ovoj temi.

Netko je već i rekao da naslov ne štima - vi niste žrtve škole, nego svog pristupa "pomaganju" djeci kod učenja.

Po mom mišljenju više odmažete nego pomažete, pogotovo starijem djetetu koje je već 5.r. Djeci treba pomagati na samom početku školovanja, nesamostalni su, neki ne znaju čitati, orjentirati se, ne znaju na sat i sl. Ta vrsta ovisnosti bi trebala prestati završetkom 1.r a kod samostalnije djece i ranije.
Ja imam učenike u 2. r kojima roditelji svaki dan spremaju knjige prema rasporedu iako ta djeca znaju čitati, znaju dane u tjednu, znaju koje je koja knjiga. Već sam na roditeljskom opominjala da to ne rade, da se djeca u tome moraju osamostaliti, a roditelji neka eventualno provjere jel sve dobro napravljeno.

Vaše starije dijete ide 5. r i prema svemu napisanome, totalno je nesamostalno. Ostavite djecu da sami pišu zadaću, vi za to vrijeme radite nešto drugo, a na kraju samo prekontrolirajte. Možda je najbolje da odredite u koliko sati svaki dan pregledavate zadaće i neka do tada budu napisane, a djeca neka sama nauče rasporediti svoje vrijeme od dolaska iz škole do pregledavanaj zadaća. Time djeci dajete slobodu, određenu moć, ali i odgovornost.

Ako mislite da je to što vaša djeca postižu njihov maksimum, nemojte stalno pokazivati nezadovoljstvo (koliko god to bilo teško), samo djeci nabijate komplekse.

Već je rečeno kako nisu svi za gimnaziju i fakultete i slažem se i s tim. Bolje je da netko bude vrhunski električar zadovoljan svojjim poslom, nego loš liječnik koji studira 15 godina, ali je bitno da se mama i tata ponose.

[Smotani2]

Predajem se. nemam snage više objašnjavati, kad je gospođa zvrnda pametna i ne želi prihvatiti nikakvu sugestiju, iako "traži savjet".
Vjerojatno joj je cilj da svi potvrde kako ona radi ispravno, jer je, jelte, profesorica.
A mi svi ostali koji tvrdimo drugačije neuki amo i nemamo pojma.
Predajem se.

[Goleo]

maalena kaže:

Vaše starije dijete ide 5. r i prema svemu napisanome, totalno je nesamostalno. Ostavite djecu da sami pišu zadaću, vi za to vrijeme radite nešto drugo, a na kraju samo prekontrolirajte. Možda je najbolje da odredite u koliko sati svaki dan pregledavate zadaće i neka do tada budu napisane, a djeca neka sama nauče rasporediti svoje vrijeme od dolaska iz škole do pregledavanaj zadaća. Time djeci dajete slobodu, određenu moć, ali i odgovornost.

Ako mislite da je to što vaša djeca postižu njihov maksimum, nemojte stalno pokazivati nezadovoljstvo (koliko god to bilo teško), samo djeci nabijate komplekse.

Već je rečeno kako nisu svi za gimnaziju i fakultete i slažem se i s tim. Bolje je da netko bude vrhunski električar zadovoljan svojjim poslom, nego loš liječnik koji studira 15 godina, ali je bitno da se mama i tata ponose.

Potpisujem sve , kolegice, i ja radim u školi!

Ako svoje dijete u nižim razredima osnovne ne naučite odgovornosti i samostalnosti, ništa niste napravili!!!!!!!

Ako u 3. razredu ne zna dobro čitati (a nema disleksiju, disgrafiju, težih problema s vidom), onda će u 5. razredu biti jao i kuku s povijesti, prirodom, ali i svime ostalim...

Ja imam doma jedno odovorno i samostalno dijete, nikada nismo sjedili s njom, valjda je takva od rođenja, udžbenike sam joj vidjela tek ovo ljeto (prije 3. razreda), kada smo morali kupiti knjige za školu.

Ako nešto ne zna - pita, ako mama i tata ne znaju odovor, postoje priručnici, gramatike, rječnici i internet...naučili smo je da se služi tim izvorima znanja...

I nije joj sve cool u školi, primjerice ne voli matematiku, ali pokušavamo joj objasniti, da u životu moraš raditi i stvari koje ne voliš...

Od 5. godine sama je sebi čitala priče za laku noć...učiteljica kaže da ne može doći k sebi od njezinoga opširnog vokabulara ...

Ja ne mogu doći k sebi kada djeca iz kćerkinog razreda s 9 godina ne znaju npr. svoj broj tel., svoj datum rođenja, što su im roditelji po zanimanju, itd...

[zvrnda]

sandraffm kaže:

[B]

mene bi zanimalo:
kako je sa treningom ?
ide li sam, priprema li se sam, sprema li sam sto mu treba za trening???
ili ga i u tome moras ganjat da se spremi, da pripremi sto mu treba, itd,...???

Na trening ne može ici sam jer je daleko i vraca se kad vec padne mrak pa ga mi vozimo. Priprema se sam, ali nakon što pet puta kažem da spremi svoju torbu i sve što mu je potrebno. Treba uzeti doslovno 4 stvari, među njima i mobitel. Najcesce zaboravi mobitel, ali se desi da zaboravi i kupace.

[zvrnda]

Smotani2 kaže:

Također, i ovaj.
Tu se jako dobro vidi razlika između djece. Također, vidi se da nije svako dijete za gimnaziju, ni svatko za faks.
Problem je u tome da roditelji vrlo često imaju nerealne ambicije, a, opet, za neizvršenje tih ambicija uvijek im je kriv netko drugi ( škola, sustav, država, profesori - nastavi niz po vlastitom nahođenju).

Jesam li nekog okrivila u bilo kojem postu? Ako jesam, navedi gdje. Ja se samo pitam zašto ne zapamte ono što nauce, zašto su ocjene loše, a oni uce? Nigdje nisam napisala da su krivi profesori, ucitelji, prezahtjevno gradivo ili ne znam što jer ako polazim od toga da i druga djeca polaze tu istu školu i dobro u njoj funkcioniraju, a mojima je preteška, što onda zakljucujem o svojoj djeci? Još nisam u tolikoj bedari, vjeruj mi. I uopce ne znam zašto stalno napadaš nekoga tko piše o ovakvim temama. Ja nisam najpametnija, ali, vjeruj, nisi ni ti.

[hecate]

ja se sjećam svog prvog dana u školi i svih ostalih. Imam sreću/nesreću, pa sve zapamtim, tako da nikada nisam imala problema, a da sam se nešto trudila i nisam. Na sportovima bila odlična, završila muzičku etc. i sve po redu. minimalno sam učila, uglavnom sam slušala. Sestra je bila bolja jer je bila štreber kakvog nema, pa ju je stari špotao za -5:-))), al je ipak završila pmf u roku.
Moji sad idu u školu i ja sam žandar kakvog nema na svijetu. Ne pišem ja ništa umjesto njih, ali sve moram znati i imati pod kontrolom. E sad, ne želim razbijati glavu, al malena je odlična u svemu ( na moju sestru valjda), a sin, on samo nešto kalkulira, zbraja, oduzima, dijeli, al da bi nešto pročitao-nema šanse. Sva slova mu se izokrenu.
Kad idemo u kupovinu, on u glavi izračuna koliki će biti račun????, al kad treba nešto pročitati i nacrtati lije suze.

[Smotani2]

Goleo kaže:

Potpisujem sve , kolegice, i ja radim u školi!

Ako svoje dijete u nižim razredima osnovne ne naučite odgovornosti i samostalnosti, ništa niste napravili!!!!!!!

Ako u 3. razredu ne zna dobro čitati (a nema disleksiju, disgrafiju, težih problema s vidom), onda će u 5. razredu biti jao i kuku s povijesti, prirodom, ali i svime ostalim...

Ja imam doma jedno odovorno i samostalno dijete, nikada nismo sjedili s njom, valjda je takva od rođenja, udžbenike sam joj vidjela tek ovo ljeto (prije 3. razreda), kada smo morali kupiti knjige za školu.

Ako nešto ne zna - pita, ako mama i tata ne znaju odovor, postoje priručnici, gramatike, rječnici i internet...naučili smo je da se služi tim izvorima znanja...

I nije joj sve cool u školi, primjerice ne voli matematiku, ali pokušavamo joj objasniti, da u životu moraš raditi i stvari koje ne voliš...

Od 5. godine sama je sebi čitala priče za laku noć...učiteljica kaže da ne može doći k sebi od njezinoga opširnog vokabulara ...

Ja ne mogu doći k sebi kada djeca iz kćerkinog razreda s 9 godina ne znaju npr. svoj broj tel., svoj datum rođenja, što su im roditelji po zanimanju, itd...

Svaka čast.

Ali to one ne priznaju... Ne žele priznati da griješe...

[zvrnda]

Ma, gledajte, ljudi. Moja djeca nemaju disgrafiju, nemaju disleksiju. Moj sin, npr. ima dioptriju -6, ali ne smatram da je to razlog.
Smotani 2, reci konkretno gdje ja to griješim! Napisala sam dovoljno puta da oni nauce, ali da zaborave. Također sam napisala da je on lijen i da nece prstom mrdnuti. Evo, jucer sam vas poslušala, ali nemojte misliti da nisam probala i prije. Dakle, kad je stigao iz škole, pojeo je, uvalio se u fotelju i odgledao seriju ili cak dvije... Klasika. Zatim je otišao na trening, vratio se, razvlacio itd. Kad je došlo onih famoznih 19:30 opet je sjeo ispred televizije i odgledao film, a zatim još jedan. Rekla sam par puta da ide uciti( sad rade paralelogram), ali on se oglušio. Ona također ni pipla knjigu nije. Povrh svega, spremali su knjige jutros u 7:20. Jedva cekam da se vrate iz škole i da vidim što je bilo. Ne moram ni govoriti da sam sva na iglama i da se trenutno osjecam neodgovorno.