Kako preživjeti blagdane? [zbirna tema]

[descender]

Na kraju phantasmagoria-e.. moguće ("?") neupitnost. Univerzalnu; svima tako željenju, jednakost.
Nema više (možda ima"?") kukanja, negodovanja, dramaturgije slabosti ispunjenje željom.. za snagom, sposobnosti, primanjem "ljubavi, pažnje, dodira..".
Čak i one, krajnje nade.. koju nitko po svojim, sebi osobno primjerenim snoviđenjima nije ikada primijetio u postojanosti.. više nema. Raspadanje, odumiranje, demencija, bolest, entropija.. crvi, pepeo, rigor mortis.. metamorfoza. U međuvremenu, u monotoniji, u prezasićenosti, u istosti, u konzumerizmu.. "sudbina" se samo, phantasmagoria-čkno šali. Ubija, vrijeme. Doslovno.

[The Maystor]

Ovaj Boźić bu neobićen {nije mi opće simpa}

[seskal]

joj, obožavam ga. čak mi ne igra neku ulogu jesam li s nekim u tom trenutku ili sam solo. općenito u tom razdoblju od 11. do 3. mjeseca sam najbolje raspoložen tokom godine. odgovara mi hladnije vrijeme, magla, zrak, šetnja parkom, onih par tjedana neposredno prije samog Božića kada je sve okićeno i ukrašeno, prigodne pjesme i prigodne reklame, boxing day, još ako se kojim slučajem potrefi kakav snijeg, makar i najslabiji...

obožavam birati darove za najdraže i obično već u 11. mjesecu počinjem planirati što ću im kupiti. zatim, onaj osjećaj kad poslije šopinga sjedneš u zagrijani birc i cugneš par heinekena iako si samo 10 minuta ranije beskućniku rekao da nemaš love i da odjebe i crkne. pa kad sretneš stare poznanike zbog kojih ti se planiranih pola sata u bircu pretvori u višesatno opijanje i smijanje čak i onim najlošijim forama. hmmm, što još? da, tv poslanice kardinala koji se redovito posere po kompletnom radnom sloju na čiji račun živi kako oni nikad neće, Sam u kući maraton uvijek u isto vrijeme i uvijek na istom programu, posjet obitelji i smišljanje razloga da ih što prije napustiš, neumjereno i nemoralno prejedanje, izlazak koji vodi neumjerenom i nemoralnom opijanju... toliko toga ima za nabrojati da do sutra ne bih dovršio. sama pomisao da postoje oni koji ne vole to doba godine mi je bizarna.

[The Maystor]

Kolumbo ili Ajnśtajn {moźda i Tesĺa}

[ivoo20]

Lagano odbrojavamo.
Još 80 dana do Božića.
Još 50 dana do kićenja kuća lampicama.

Nadam se da ćemo nakon 10 godina konačno imati bijeli Božić.
Božić bez snijega je dosadan. Snijeg ipak daje neki posebni ugođaj.

[The Maystor]

Ko ce cistiti snijeg?

[dire Dawn]

Ukoliko se i usudim potegnut ovu temu s nekim obično dobijem obrisač jer nisam sretna što imam obitelj s kojom mogu provesti blagdane jer neki nemaju ni to .

Teško je ljudima objasniti osjećaj usamljenosti kad si među ljudima jer je onda još jači i intenzivniji nego kad si sam.

Poznavajući sebe u ovo doba bi počela planirat poklone za Božić. Razmatrala, vagala, odbacivala ideje i radila popise.

E da...

[The Maystor]

https://www.forum.hr/showthread.php?p...5#post72281335

[The Maystor]

Wečina blagdana je nametnuta dobro dođžu zbog odmora, ali kod božičnewyear je taj kompleks šarenila koji je selo besmislen i iskapitaliziran....uparenima je lakše usamljenima je uglawnom još i teže.....swe u swemu newažan dan {biwši sam poluwjernik ali sad weč dwe godine ne mogu to dožiwit}

[The Maystor]

Moglo bi se reci da su nadolazeći božićni i novogodišnji programi, dani i sheme svojevrsnan moralni pad. Nejasna je ta povodljivost kojom većina navodno teži samo zato što je to navodno logično.

Ne vidim smisao u blagdanskom forsiranju.Načini na koji se nadolazeći dani nastoje prikazivsti je preneadekvatan. Ne bih rekao da su bozicni i novogodišnji dani loši, već da forsiranje neke topline i humanosti se previše izmješalo s forsiranim osmijesima i kapitalističkim egomanipulacijama koje idu u smjerovima velikih radosti za one koji su moćni a oni koji se nisu snašli tih dana osjete još veću količinu težine u mislima

Funkcioniranje sustava u kojemu se bozicni i novogodišnji dani predstavljaju kao izuzetno pozitivni su svakako nejasno artikulirani. Što bi zapravo značilo biti forsirano vesel? Može li se uz takav sustav uopće stvoriti jedna zdravija cjelina pogleda na cijelu godinu i desetljeće i život a ne samo taj adventizam koji je postao simbolika ekstremne količine nametnutih floskula?

Ako već idemo s religijske strane, zašto su onda uskrsni dani puno manje doživljeni u odnosu na božićnonovogodišnje?

U čemu je simbolika bliženja kraja godine? Zašto se taj kraj godine forsira da se nužno na bučne načine obilježi? što uopće znamo o prolaznosti dana kroz godinu!

Zašto se nameće to procvjetavanje u božićnonovogodišnjem ozračju?

Zašto je toliko nametnuta razlika između blagdana i radnih dana? Zašto se stvaraju apstraktni pritisci zbog godine na izmaku? Na koje načine doživjeti sve dane u godini, na koji način postaviti jasne znakove približne jednakosti božićnonovogodišnjih u odnosu na preostale dane kroz godinu?

Je li potrebno uzvisivati božićnonovogodišnje dane? Kao da se stvara osjećaj da su ostali dani kroz godinu mala zapuštena birtija, a božićnonovogodišnji koncertna dvorana u Beču!

Jesu li božićnonovogodišnji dani prava slika funkcioniranja svijeta?

[seskal]

jesu. blagdani su takvi jer smo i sami takvi - pomodni, siromašni i ograničeni, a ti samo gubiš vrijeme na traženje smisla tamo gdje ga uopće ne treba biti. jedeš, piješ, jebeš i poslije toga po starom. bar do idućih blagdana.

[Nemruth Dagi]

The Maystor kaže:

Jesu li božićnonovogodišnji dani prava slika funkcioniranja svijeta?

Da i ne.
U ekonomiji proizvodnja i trošenje su zakon; pogotovo bjesomučno trošenje i proizvodnja uz minimalna ulaganja.

Tijekom cijele godine ljudi rade i za te blagdane daju si oduška a ponajviše u trošenju što im treba i što im ne treba. To je slika svijeta u kojem mu profit zadaje ritam.

Ono što se osjeća i golim okom vidi, da je blagdan proizašao iz jedne religijske prakse, prešao sve njene (religijske) granice te postao univerzalan. Univerzalan ne samo u smislu trošenja već i proizvodnje (tako da Kinezi imaju što raditi cijelu godinu).

[The Maystor]

A na koncu nadrapali smo mi koji smo preemotivni

[Nemruth Dagi]

The Maystor kaže:

A na koncu nadrapali smo mi koji smo preemotivni

Zato si uredi život bez blagdana i sličnih okupacija.
Zamisli samo koliko uštediš živaca, vremena i novca koje bi razbacao amo-tamo.
Počasti se s nečim što voliš ne zbog blagdana već što voliš sebe.

[The Maystor]

Pa, da, možda i tako, možda fakat treba istrenirati proces smanjenja emotivnosti, biti sigurniji u sebe i ne dozvoljavati da me vanjski faktori previše spuštaju

[Nemruth Dagi]

The Maystor kaže:

Pa, da, možda i tako, možda fakat treba istrenirati proces smanjenja emotivnosti, biti sigurniji u sebe i ne dozvoljavati da me vanjski faktori previše spuštaju

To je jedino ispravno.

[The Maystor]

Pa da...samo što kroz ritam svakodnevnice nije lako učvrstiti energiju

[jedan-od]

Blagdani, jedan od meni najtežih dijelova godine. Kako se i inače borim s depresijom i BAP-om u to vrijeme mi je još teže i još se lošije osjećam.

Po meni, sve je to upropastio kapitalizam. Prije je to imalo neku draž, ali danas se svelo samo na kupuj, troši, kupuj, troši...

Najviše me ubijaju reklame na TV. Svi nasmijani, sretni, u krugu obitelji itd... Ne sjećam se kad sam se nasmijao onako od srca, a da ne govorim o nekakvoj sreći.

Najgora mi je ona reklama za TELE2, kad govore da "mekani" (šlape, šalovi, kape...) pokloni nisu sreća. Ma naravno, pogotovo kad se čovjek sjeti koliko je ljudi u RH (a vjerojatno i u okruženju) na rubu gladi.
Mene bi razveselilo da mi netko pokloni najobičniju žvakaću koja košta par lipa, jer bi mi to bio znak da me se netko barem jednom sjetio i da možda ipak nekome nešto značim, makar malo.

Ali obzirom da ovo nije tema o reklamama neću više o tome. Sve u sve bih najrađe prespavao ovaj dio godine.

[Hypersens]

Meni je svake godine sve više muka od tog pretjeranog kiča i blještavila, ide mi na živce to forsiranje adventa, što s adventom nema veze.. a sve u svrhu povećanja konzumerizma, nitko ne gleda ekološke aspekte svega.. nitko pametan neće nasjest na medijsku propagandu..

[seskal]

po meni je kapitalizam samo otkrio ono što zaista jesmo. da ljudi jesu i žele biti drugačiji, bili bi, a samim time bi i blagdani bili drugačiji. nije da smo se svi kolektivno dogovorili da budu takvi, jednostavno jesu. a što više slušam i čitam ljude tokom tih dana, više sam i dojma da bi mnogi voljeli da se nismo tako 'razgolitili' jedni pred drugima. vjerojatno im je bila draža jedna druga, nevinija i bolja slika čovjeka, ali to je već druga i kompliciranija tema.