Ne znam šta želim

[Lomel]

Pozdrav svima.
Možda ste već čitali moju prošlu temu "kako dalje" pa znate o čemu se radi, ali ako neznate...
Znači deset godina zajedno, četiri zajedno živimo, nešto više od dvije u braku. I krenulo nizbrdo (traje već gotovo dvije godine). I rastali se prije nešto više od dva mj... Tuga, žalost, strah, depresija, znate sve. Užas
Kao i u svim brakovima krivi oboje ali... ona malo više, i ona je to priznala. Strahovito je teška kao osoba i stvarno mi je strašno otežavala život, a onda i ja postajao sve gori, znate kako ide...
I! Nakon evo nešto više od dva mjeseca rastavljenosti i puno sastanaka, razgovora, plakanja jedno drugome (naravno ja i ona). Ona me je cijelo vrijeme uvjeravala da će se stvarno stvarno promijeniti. I iskreno mi slim i da hoće i da čak već i je drukčija. I nedavno, neznam kako, mi bili na kavici, rastužili se i odučili probati ponovo. I evo nakon više od deset godina ljubavne veze (u ovom ili onom obliku) mi sada hodamo! Hahaha već 5 dana.
Jer kao probat opet...
Ona će se promijenit, to sam gotovo siguran i neće mi raditi ono šta je prije, zbog čega sam htio pobjeć.
Ali brine me strašno nešto drugo. Svime time šta nam se događalo sam valjda toliko iscrpljen i zbunjen da stvarno neznam šta osjećam prema njoj. U jednom trenu mi nedostaje ono nešto od prije, u drugom pomislim da mi takvo što više netreba s njom, pa u trećem se brinem di je šta radi, dali ona mene želi, pa me poslje boli kur...za to. Ponekad kad se sretnemo, odemo na kavu i sl. pa je gledam i bojim je se, bojom se da ćemo opet sve razjeb...i čemu onda ikakav trud, a ponekad je gledam drugim očima kao lijepu ženu, moju, koju sam pazio i mazio (doduše ovo prvo navedeno je puno više prisutno u mojem umu i duši, taj strah i nesigurnost).

Pa molim vas recite mi štogod pametno. Kako se smirit i pogledati njoj ali i sebi u oči i reći što zapravo osjećam i što zapravo želim. Jer stvarno neznam šta želim i osjećam.

Hvala Vam

[mariokings1987]

kad je neko tezak kao osoba tezak je uvik..jer takav se rodio..nemoze to niko i nikad promjenit


Sent from my iPhone using Tapatalk

[radical change]

Lomel kaže:

Pa molim vas recite mi štogod pametno. Kako se smirit i pogledati njoj ali i sebi u oči i reći što zapravo osjećam i što zapravo želim. Jer stvarno neznam šta želim i osjećam.

Hvala Vam

Najprije stavi link na staru temu da znamo o kojoj se temi radi.
Drugo, složi na papir dva stupca, u jedan upiši stvari koje su ti bitne i voliš na svojoj ženi, u drugi napiši ono što ti smeta i što mrziš...kad sastaviš popis vidjet ćeš što imaš na stvari, da li postoje bitne i tebi važne osobine u pozitivnoj listi ili je negativa ipak prevladala... budi iskren i možda ti cijela situacija bude malo jasnija..
Treće, daj sebi vremena, očito je da ste prepuni emocija, i tuge, i ljutnje i zamjeranja i ljubavi, daj si vremena da vidiš kako će ići pa ćeš vidjeti što ćeš osjećati. Nadam se da si srcem donio odluku da pokušate ponovo i da to nije samo dodatno gubljenje vremena, čak što više ukoliko je ona iskazala želju da se promjeni i da joj pružiš drugu šansu tada si ti u prednosti, inzistiraj na nekim stvarima koje su tebi bitne...
Mislim da se svaka veza može riješiti ukoliko ljudi znaju rješavati probleme, zasuču rukave i potrude se, po mogućnosti uz pomoć stručne osobe. Ovaj pokušaj pomirenja treba gledati pozitivno kao još jednu šansu, i mislim da bi sada otvoreno trebali razgovariti naročito o svojim potrebama i osjećajima, bez nabijanja krivnje, svađa i slično, gledajte na to kao priliku za novi početak.. ako sad ne uspije nikad neće....

[mihajlo021]

Lomel kaže:

Pozdrav svima.
Možda ste već čitali moju prošlu temu "kako dalje" pa znate o čemu se radi, ali ako neznate...
Znači deset godina zajedno, četiri zajedno živimo, nešto više od dvije u braku. I krenulo nizbrdo (traje već gotovo dvije godine). I rastali se prije nešto više od dva mj... Tuga, žalost, strah, depresija, znate sve. Užas
Kao i u svim brakovima krivi oboje ali... ona malo više, i ona je to priznala. Strahovito je teška kao osoba i stvarno mi je strašno otežavala život, a onda i ja postajao sve gori, znate kako ide...
I! Nakon evo nešto više od dva mjeseca rastavljenosti i puno sastanaka, razgovora, plakanja jedno drugome (naravno ja i ona). Ona me je cijelo vrijeme uvjeravala da će se stvarno stvarno promijeniti. I iskreno mi slim i da hoće i da čak već i je drukčija. I nedavno, neznam kako, mi bili na kavici, rastužili se i odučili probati ponovo. I evo nakon više od deset godina ljubavne veze (u ovom ili onom obliku) mi sada hodamo! Hahaha već 5 dana.
Jer kao probat opet...
Ona će se promijenit, to sam gotovo siguran i neće mi raditi ono šta je prije, zbog čega sam htio pobjeć.
Ali brine me strašno nešto drugo. Svime time šta nam se događalo sam valjda toliko iscrpljen i zbunjen da stvarno neznam šta osjećam prema njoj. U jednom trenu mi nedostaje ono nešto od prije, u drugom pomislim da mi takvo što više netreba s njom, pa u trećem se brinem di je šta radi, dali ona mene želi, pa me poslje boli kur...za to. Ponekad kad se sretnemo, odemo na kavu i sl. pa je gledam i bojim je se, bojom se da ćemo opet sve razjeb...i čemu onda ikakav trud, a ponekad je gledam drugim očima kao lijepu ženu, moju, koju sam pazio i mazio (doduše ovo prvo navedeno je puno više prisutno u mojem umu i duši, taj strah i nesigurnost).

Pa molim vas recite mi štogod pametno. Kako se smirit i pogledati njoj ali i sebi u oči i reći što zapravo osjećam i što zapravo želim. Jer stvarno neznam šta želim i osjećam.

Hvala Vam

radical change kaže:

Najprije stavi link na staru temu da znamo o kojoj se temi radi.
Drugo, složi na papir dva stupca, u jedan upiši stvari koje su ti bitne i voliš na svojoj ženi, u drugi napiši ono što ti smeta i što mrziš...kad sastaviš popis vidjet ćeš što imaš na stvari, da li postoje bitne i tebi važne osobine u pozitivnoj listi ili je negativa ipak prevladala... budi iskren i možda ti cijela situacija bude malo jasnija..
Treće, daj sebi vremena, očito je da ste prepuni emocija, i tuge, i ljutnje i zamjeranja i ljubavi, daj si vremena da vidiš kako će ići pa ćeš vidjeti što ćeš osjećati. Nadam se da si srcem donio odluku da pokušate ponovo i da to nije samo dodatno gubljenje vremena, čak što više ukoliko je ona iskazala želju da se promjeni i da joj pružiš drugu šansu tada si ti u prednosti, inzistiraj na nekim stvarima koje su tebi bitne...
Mislim da se svaka veza može riješiti ukoliko ljudi znaju rješavati probleme, zasuču rukave i potrude se, po mogućnosti uz pomoć stručne osobe. Ovaj pokušaj pomirenja treba gledati pozitivno kao još jednu šansu, i mislim da bi sada otvoreno trebali razgovariti naročito o svojim potrebama i osjećajima, bez nabijanja krivnje, svađa i slično, gledajte na to kao priliku za novi početak.. ako sad ne uspije nikad neće....

mislim ti covjek dao jako dobar savet stavi sve za i protiv, ali predhodno oladi glavu od svega ...onda formiraj listu... jbg 10 godina nije mala stvar... imas dece ?

[My time]

Podgrijana ljubav je k'o podgrijani krumpir. Stara, ali dobra izreka.
Ako nemate djece, bolje da ne počinjete iznova. Ljudi se jako teško mijenjaju. Ako se i promjene, to su samo nijanse.
Deset godina je puno, ali ako ste se više svađali nego voljeli, zar misliš da će sada biti drugačije?

[radical change]

My time kaže:

Podgrijana ljubav je k'o podgrijani krumpir. Stara, ali dobra izreka.

Psihijatri bi te pribili na križ zbog ove zlokobne, gubitničke rečenice...

[KRIN1]

My time kaže:

...
Ako nemate djece, bolje da ne počinjete iznova. Ljudi se jako teško mijenjaju. Ako se i promjene, to su samo nijanse.
Deset godina je puno, ali ako ste se više svađali nego voljeli, zar misliš da će sada biti drugačije?

točno.
treba se osloboditi navike
i krenuti u novi život.

[Nykas]

Procitala sam uvodni post prosle teme. Djece nema, veza cijelo vrijeme turbulentna.... prosla sam pruzanje druge prilike uz obecanje da ce se stvari promijeniti - i nisu se promijenile.
Na tvom mjestu bi krenula dalje i ovu pricu zavrsila.

Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[K H S]

sad ne znaš što želiš....


to ti nitko ni ovdje ni negdje drugdje ne može reći
čak ni ti sam sebi


zato i jeste na probnom roku,uzeli ste predah, sad opet hodate, dok ne shvatite oboje što želite...
imaš vrijeme za to
osluškuj inituiciju

[Panga]

My time kaže:

Podgrijana ljubav je k'o podgrijani krumpir. Stara, ali dobra izreka.
Ako nemate djece, bolje da ne počinjete iznova. Ljudi se jako teško mijenjaju. Ako se i promjene, to su samo nijanse.
Deset godina je puno, ali ako ste se više svađali nego voljeli, zar misliš da će sada biti drugačije?

Ovo.

Nema šanse da se ona promijeni. Apsolutno nikakve. Prije ili kasnije sve će opet biti po starom.

[Zak McKracken]

Panga kaže:

Nema šanse da se ona promijeni. Apsolutno nikakve. Prije ili kasnije sve će opet biti po starom.

Bilo bi puno bolje da ne gleda njene promjene nego da misli na svoje.

No ipak je emotivno normalna osoba pa mu intuicija iz pozadine glave nesto govori. Samo on to jos nije u stanju razumjeti.

[radical change]

Panga kaže:

Ovo.

Nema šanse da se ona promijeni. Apsolutno nikakve. Prije ili kasnije sve će opet biti po starom.

Nije bitno hoće se drugi promjeniti već je bitno što ćeš ti napraviti u vezi svog života...Ako joj recimo postavi granice tamo gdje je problem ona se nije promjenila, ali oni više nemaju tih konkretnih problema. Ponekad i pali...

[nelaa17]

mislim da duboko u sebi znaš što želiš, samo si ne želiš priznati..
necu pametovati, no, mogu ti samo reci da po mom misljenju gubis vrijeme..
lijepo se nadati kako ce se osoba promjeniti, no sagledavaj situaciju realno..
znas da se to nece dogoditi..
ako se nije u svih tih godina dok ste bili zajedno, cemu da se sad mucis, a ujedno i nju?
ali odluka je na tebi svakako, pa razmisli dobro i ucini ono sto je najbolje za tebe..

[Panga]

radical change kaže:

Nije bitno hoće se drugi promjeniti već je bitno što ćeš ti napraviti u vezi svog života...Ako joj recimo postavi granice tamo gdje je problem ona se nije promjenila, ali oni više nemaju tih konkretnih problema. Ponekad i pali...

Da, to je isto jedan način gledanja na situaciju, ali onda ju on primorava da bude nešto što ona nije i puknut će to sve prije ili kasnije.

[K H S]

da se ljudi ne mijenjaju, to je malo žešća floskula

svjedočio sam takvim promjenama više puta...

bitan je motiv, ovo dvoje očajnih ljudi imaju neki ovisnički odnos, kao i mnogi drugi, ali su očito oboje toliko zaglibili u ono drugo, da sad pate oboje...i možda i nešto ispadne iz toga

tebi je vrijem očito potrebno ili da se izliječiš od nje na način da ti bude blizu i dostupna pa da shvatiš da ti više ne treba, ili da shvatiš da ipak ne možeš bez nje
po nekim tvojim rečenicama, sad vidim da si blizu ovog prvog
i to je nešto

[sfingaaa]

Uh, znam jedno sigurno - ne bih ti bila u koži! Zato što sam bila u toj situaciji, na njezinu mjestu i razlog zbog kojeg se ona tako ponaša prema tebi (ili ponašala) je manjak poštovanja/ljubavi prema tebi. Zar ti to stvarno treba?
Misliš li da stvari mogu biti kao nekad davno kad ste se ludo voljeli? Nemoguće,jer svi sa vremenom odrastamo a vi ste očito odrasli u različitim smjerovima.
Ako se odlučite pomiriti, imati ćeš stalno kamen u želucu i upitnik iznad glave,te biti napet. A tako ne bi trebala nijedna veza izgledati...
U svakom slučaju, sretno

[Leteća]

Lomel kaže:

Ali brine me strašno nešto drugo. Svime time šta nam se događalo sam valjda toliko iscrpljen i zbunjen da stvarno neznam šta osjećam prema njoj. U jednom trenu mi nedostaje ono nešto od prije, u drugom pomislim da mi takvo što više netreba s njom, pa u trećem se brinem di je šta radi, dali ona mene želi, pa me poslje boli kur...za to. Ponekad kad se sretnemo, odemo na kavu i sl. pa je gledam i bojim je se, bojom se da ćemo opet sve razjeb...i čemu onda ikakav trud, a ponekad je gledam drugim očima kao lijepu ženu, moju, koju sam pazio i mazio

Ovakve faze normalni su dio veze. Vi to niste prošli u braku pa sad izvodite bijesne gliste. Opusti se.

[Lomel]

Evo prošlo već gotovo četiri mjeseca od naše rastave (prestali živjeti zajedno). I dalje se često viđamo jer stanujemo blizu a i često na njenu inicijativu a ja jednostavno (neznam zašto) to nemam hrabrosti odbit i reć "Ne jer nebi, jer moram nešto bla bla.." mislim da me ona jako želi nazad a ja i dalje nemam pojma šta želim. Uglavnom viđamo se, pričamo, družimo se i ponekad i sexamo. Ko fol neka veza ali...oboje znamo da to nije to. Ona bi pokušala davati više u sve ali u meni je problem. Ja jednostavno ne mogu, nešto mi neda da se previše trudim oko nas.
Dali je još uvijek volim? Pa iskreno neznam ali na neki način da. Stalo mi je do nje. Brinem se za nju i pomažem joj u svemu u čemu mogu i nemam hrabrosti reći joj "Ne, dosta, mislim da ovo trebamo završiti" jer me strah da bi to mogla biti pogreška i da ću za svime žaliti. Možda u podsvijesti mislim da će doći ona stara ljubav, da će se to probuditi u meni, al evo već četiri mjeseca nemogu van iz ovih osjećaja u kojima jesam.
Često razmišljam o životu bez nje, o drukčijem životu na drugom mjestu sa drugim ljudima, Isto kao što i često razmišljam o nama, šta napraviti, dali s tim završiti ili ne. Razmišljam dali će se ono nešto vratiti u mene ako jednostavno pokušavam, ako čekam da dođe...

Pliz recite nešto pametno

[Lomel]

Do prije pešest mjeseci sam s njom (iako smo imali probleme) planirao svašta. Kućicu, dijecu, zajedno dugo, svakakve sladunjave pizdarije...
I sad nakon svega puko, i hoću ja i dalje sve to ali nisam siguran dali to želim s njom.
Nije mi bilo dobro s njom, dosta puta me psihički ozljedila i upoznao sam i puno puta vidio jednu potpuno drugačiju Nju koju je vjerujte mi teško voljeti i bit sretan. Ali promijenit će se kaže, čak malkice i vjerujem u to. Al jebi ga to mi nije ni d od dovoljno. Volio sam je ful a sad, hm, da volim, ali ne onako nego, mislim, neznam...Eto tako je volim-nemam pojma kako i to mi nije dovoljno.
Jako često NAS tj mene pokušavam gledati kao slučaj ful se trudim ući u svoj mozak i dokučiti šta se događa i ponekad razmišljam da (naravno osim šta već dvije godine nismo baš sretni) me pere neka kriza srednjih godina pa maštam o drukčijem životu s nekom drugom i negdje drugdje.

Pliz pišite

[Lutkina kuća]

Lomel kaže:

Do prije pešest mjeseci sam s njom (iako smo imali probleme) planirao svašta. Kućicu, dijecu, zajedno dugo, svakakve sladunjave pizdarije...
I sad nakon svega puko, i hoću ja i dalje sve to ali nisam siguran dali to želim s njom.
Nije mi bilo dobro s njom, dosta puta me psihički ozljedila i upoznao sam i puno puta vidio jednu potpuno drugačiju Nju koju je vjerujte mi teško voljeti i bit sretan. Ali promijenit će se kaže, čak malkice i vjerujem u to. Al jebi ga to mi nije ni d od dovoljno. Volio sam je ful a sad, hm, da volim, ali ne onako nego, mislim, neznam...Eto tako je volim-nemam pojma kako i to mi nije dovoljno.

Sam si si odgovorio. Ono što tebi treba je dovoljno snage da presječeš naviku i nastaviš dalje.