Istiniti horrorični događaji

[teazoldyck]

miky0 kaže:

A zasto je prcenje gadost

nisam to napisala.. nebitno, nema veze s temom.

[miky0]

teazoldyck kaže:

nisam to napisala.. nebitno, nema veze s temom.

A je, men'se ucinilo da si napisala gadost...trebao sam postavit pitanje: A zasto ti je prcenje jadnost?...ali nema veze, nije tema mada me odgovor bas zanima

[odurni_gad]

miky0 kaže:

A je, men'se ucinilo da si napisala gadost...trebao sam postavit pitanje: A zasto ti je prcenje jadnost?...ali nema veze, nije tema mada me odgovor bas zanima

pa sve ti piše, dragi loše jebe.

[BijedniVitez]

odurni_gad kaže:

pa sve ti piše, dragi loše jebe.

ma vidiš da joj je to dragi, al se pravi blesav

[teazoldyck]

BijedniVitez kaže:

ma vidiš da joj je to dragi, al se pravi blesav

[prof56]

teazoldyck kaže:

jednu vecer smo se ja i bivsi posli provozat motorom.. posli smo u jedan dio recimo malo odvojen od grada, na brdu, i motorom se popnes uzbrdicom i dodes na jednu kao livadicu izmedu dvije crkvice.. bila je mrkla noc, ne znam sad tocno koliko sati, nije bilo nikoga tuda, sjeli smo pricali bezveze.. da napomenem, ni ja ni on nismo vjerovali u nadnaravno niti smo plasljive prirode. odjednom smo culi zvukove i suskanja sa svih strana pomalo, nista strasno glasno, ali dovoljno da bude neobicno. kako sam gledala oko sebe radi tih suskanja, pogledala sam prema vrhu te uzbrdice kojom smo dosli, i ugledala nesto bijelo. skamenila sam se, toga prije nije bilo tu, ne znam kako bih opisala, kao nekakva bijela sjena? lagano je titralo u zraku, i bilo je velicine prosjecnog covjeka, ali nije bilo nekog definiranog oblika. i tako ja zatupljena, i okrenem se prema bivsem, kad ono i on gleda u tom smjeru. pitam ga ja 'vidis li i ti ovo?', kaze on da vidi. kako i dalje nisam bila uvjerena, pitala sam ga da mi opise tocno sto vidi i gdje i bas mi je opisao tocno sve kako ja vidim. nije se micalo s tog mjesta osim sto je malo titralo, pa nismo znali sto bi. kaze on idem ja posvijetlit svjetlom od motora pa cemo vidjet. kako je okrenuo motor i svjetlo se pomaknulo, tako je to nesto bijelo iscezlo u svjetlo, ne znam kako bih drukcije objasnila. bas kao da je uslo u to svjetlo i nestalo. slozili smo se da bi nam bilo najbolje poci otamo, krenuli smo motorom prema nizbrdici i ja sam se u strahu okretala na sve strane, kad ono u kutku bas pored mjesta gdje smo to vidjeli.. cvijece i svijece za nekoga tko je poginuo :/ ovaj zadnji dio zvuci bas kao klisej, ali eto, tako je bilo

Hajde nam, molim te, radi vjerodostojnosti napiši gdje je ta 'livadica između dvije crkvice', pa da i povjerujemo u priču.

[teazoldyck]

prof56 kaže:

Hajde nam, molim te, radi vjerodostojnosti napiši gdje je ta 'livadica između dvije crkvice', pa da i povjerujemo u priču.

haha da bas zelim otkrit na forumu tocno odakle sam

moj zivotni cilj nije da ti povjerujes u moju pricu.

[prac1X2]

Ovo na prvi pogled baš i ne spada u istinite horor događaje,ali ipak...
Kako ja istražujem povijest svoje obitelji,naišao sam na nešto u najmanju ruku zanimljivo.Naime,s strane bake po majci već dugo svi muški članovi umiru mladi i ne prirodnim putem,a žene žive jako dugo.
Ovako:
1.)Čukundjed 1(onaj kojeg sam već spomenuo u jednom prijašnjem postu)-samoubojstvo u 54 godini;čukunbaka 1-doživjela 93 godine
2.)Čukundjed 2-utopio se;čukunbaka 2-doživjela 85 godina
3.)Pradjed(sin "čukuna" pod 2)-poginuo u WWII;Prabaka(kćer "čukuna" pod 1)-doživjela 96 godina
4.)Pradjedov brat-poginuo u WWI(neoženjen);muž pradjedove sestre-umro od ozlijeda nakon pada niz zaleđene stepenice(a pradjedova sestra je doživjela 81)
5.)Prabakina dva brata-umrli od tuberkuloze,obojica u svojim dvadesetima(obojica neoženjeni)
6.)Dvije prabakine sestrične su isto rano ostale udovice,a točan uzrok smrti muževa ne znam.
To ovdje(zasad)prestaje.Pradjed i prabaka su imali samo jedno dijete,moju baku,a i baka i djed su još živi i u dubokoj su starosti.

Ja mislim da je to (bila) neka kletva koja je bačena još davno.
Eto,pa tko vjeruje nek vjeruje,a tko ne vjeruje-kaj mu ja mogu.

[teazoldyck]

prac1X2 kaže:

Ovo na prvi pogled baš i ne spada u istinite horor događaje,ali ipak...
Kako ja istražujem povijest svoje obitelji,naišao sam na nešto u najmanju ruku zanimljivo.Naime,s strane bake po majci već dugo svi muški članovi umiru mladi i ne prirodnim putem,a žene žive jako dugo.
Ovako:
1.)Čukundjed 1(onaj kojeg sam već spomenuo u jednom prijašnjem postu)-samoubojstvo u 54 godini;čukunbaka 1-doživjela 93 godine
2.)Čukundjed 2-utopio se;čukunbaka 2-doživjela 85 godina
3.)Pradjed(sin "čukuna" pod 2)-poginuo u WWII;Prabaka(kćer "čukuna" pod 1)-doživjela 96 godina
4.)Pradjedov brat-poginuo u WWI(neoženjen);muž pradjedove sestre-umro od ozlijeda nakon pada niz zaleđene stepenice(a pradjedova sestra je doživjela 81)
5.)Prabakina dva brata-umrli od tuberkuloze,obojica u svojim dvadesetima(obojica neoženjeni)
6.)Dvije prabakine sestrične su isto rano ostale udovice,a točan uzrok smrti muževa ne znam.
To ovdje(zasad)prestaje.Pradjed i prabaka su imali samo jedno dijete,moju baku,a i baka i djed su još živi i u dubokoj su starosti.
Ja mislim da je to (bila) neka kletva koja je bačena još davno.
Eto,pa tko vjeruje nek vjeruje,a tko ne vjeruje-kaj mu ja mogu.

stvarno zanimljivo

[House`s Mistres]

no, ima kaj novo? Kaj ste zamrli?
Ja pročitala zadnjih gro strana nakon dugo vremena kaj me nije bilo, baš me zainteresiralo opet...

[Teutonic]

Ajde ljudi,sanjajte noćne more,imajte paralize,putujte u Gornje Danilo jer ste saznali da su od tamo vaši preci,tamo od lokalnog HDZ ovog vođe nađite neke papire,basne,bajke,kog je ubio bager ili tako nešto :klap:

[BLANQUETTE]

Tillea kaže:

Ovo se i meni desilo.

Spavala sam kod dečka, on je već odavno zaspao, a meni inače malo duže treba dok zaspim. Taman sam tonula u san kad me netko dozvao nekakvim gasnim šapatom (ako to ima smisla ). Trgnula sam se i pitala ga dal me on zvao al me nije čuo. A i učinilo mi se kao da je ženski glas.

Inače, neznam zašto kad god spavam kod njega nešto se desi. Ne uvijek, ali ponekad čujem lupanje, škripanje, pa to dozivanje.

Spavali smo, kad nas je oko 1h probudilo nekakvo škripanje. Tj. mene prvu pa sam ja njega probudila da ga pitam dal i on to čuje. Počela sam plakat od straha, što mi se nije nikad desilo . Nakon par sekundi je prestalo.

Meni se dogodilo da sam čula glasni šapat kako me doziva po imenu. Zazvao me tri puta. Nisam bila u nikakvom polusnu, bio je dan i prolazila sam kroz neki park. Okrenula sam se oko sebe, oko mene je bila čistina i nije bilo teoretski moguće da se stvarna osoba negdje skriva i zeza me na takav način. Ako nije nešto nadnaravno u pitanju, onda mora biti neka halucinacija.

Ne znam procijeniti je li šapat bio muški ili ženski.

Nije prestalo samo od sebe nego sam se nakon trećeg poziva toliko prepala da sam maratonski odšprintala s tog mjesta

[BLANQUETTE]

prac1X2 kaže:

Ovo na prvi pogled baš i ne spada u istinite horor događaje,ali ipak...
Kako ja istražujem povijest svoje obitelji,naišao sam na nešto u najmanju ruku zanimljivo.Naime,s strane bake po majci već dugo svi muški članovi umiru mladi i ne prirodnim putem,a žene žive jako dugo.
Ovako:
1.)Čukundjed 1(onaj kojeg sam već spomenuo u jednom prijašnjem postu)-samoubojstvo u 54 godini;čukunbaka 1-doživjela 93 godine
2.)Čukundjed 2-utopio se;čukunbaka 2-doživjela 85 godina
3.)Pradjed(sin "čukuna" pod 2)-poginuo u WWII;Prabaka(kćer "čukuna" pod 1)-doživjela 96 godina
4.)Pradjedov brat-poginuo u WWI(neoženjen);muž pradjedove sestre-umro od ozlijeda nakon pada niz zaleđene stepenice(a pradjedova sestra je doživjela 81)
5.)Prabakina dva brata-umrli od tuberkuloze,obojica u svojim dvadesetima(obojica neoženjeni)
6.)Dvije prabakine sestrične su isto rano ostale udovice,a točan uzrok smrti muževa ne znam.
To ovdje(zasad)prestaje.Pradjed i prabaka su imali samo jedno dijete,moju baku,a i baka i djed su još živi i u dubokoj su starosti.

Ja mislim da je to (bila) neka kletva koja je bačena još davno.
Eto,pa tko vjeruje nek vjeruje,a tko ne vjeruje-kaj mu ja mogu.

Možda je sve slučajno, a možda je tko zna što. U mojoj obitelji su mnogi poginuli mladi nesretnim slučajevima.
Tata se utopio kad sam bila dijete.
Samo jednu baku sam upoznala, ostali su pomrli prije nego sam se rodila. Jedan djed od alkohola, drugi u eksploziji u brodogradilištu u kojem je radio (poginulo 6 ljudi, uključujući i njegovog brata koji je radio s njim). Druga baka umrla od raka.
Bilo slučajeva u užoj i široj rodbini da se netko bacio pod vlak, netko pao sa stabla i sl.

[BLANQUETTE]

Vjerujem u nadnaravno, ali mislim da se ne treba baš svaka sitnica objašnjavati na takve načine.
Ne obraćam pozornost na paljenje i gašenje svijetla po ulici, škripanje i pucketanje namještaja i poda i sl. Kažete da to čujete samo po noći. Pa kad vjerovatno živite s više ljudi pa ste po danu prebučni da biste to čuli. Ja sam godinama živjela sama i čula sam pucketanje namještaja i danju kad je bila tišina. Ne bojim se toga ni najmanje niti mislim da je išta nadnaravno u pitanju.

I još nešto. Jedne noći sam vidjela i čula kvaku od ulaznih vrata da se stisla. Pola vrata je stakleno i da je čovjek bio ispred vrata, vidjela bih obris, također bih čula korake s dvorišta (uvijek se čuju). Bila sam uvjerena da je nešto nadnaravno u pitanju. Jedva sam skupila hrabrosti, popalila sva svijetla, izašla van i vidjela da se to mačak od susjeda bacio na kvaku s namjerom da ga pustim unutra. Često to radi i više me ne iznenađuje. Tko zna, možda postoje logična objašnjenja za sva ta lupanja, kucanja, škripanja i sl.

[House`s Mistres]

Meni često kucka i škripi jer svi ti parketi, ormari, drvene grede i lamperije moraju nekak reagirat na promjene temperature, tak da se toga ne bojim... pogotovo sad kad je prek dana toplo a navečer zahladi... a zna baš vrlo jako puknut usred noći, npr. Nije ugodno za čut ali nije ni nadnaravno.
Međutim da mi netko hoda po tim parketima, odmah ga čujem. To su karakteristični zvukovi, ako si godinama u tom prostoru znaš svaki zvukić... teško da mi se nešto može prišuljati

[lakrdijaš]

Što je ova tema zamrla, a prije je bila jedna od top temi ovdje. Neke starije priče su stvarno bile hitovi, a sad sve sami trolovi. Ajd da ja napišem nešto svoje, mada nevjerujem da će se tema nešto značajno oživjeti. A i neznam koliko ovo uopće spada u paranormalno. Sve se može objasniti općom logikom.

Inače bio je period kad sam dosta patio od paralize zna. Općenito mi je bio loš period u životu. Jednom sam tako imao isto paralizu sna nisam se mogao pomaknuti. I tako trudio sam se nekako trgnuti (inače se trgnem pa se tako probudim), ali kako sam upirao osjetio sam da se odupirem rukama od krevet (kao kad se dižeš s trbuha) i jednostavno sam iskočio iz tijela. Dakle vidio sam sebe kako spavam i vidio sam svoju sobu u polumraku. Nekako sam se nagonski brzo okrenio iza sebe i vidio sam crnu sjenu iz koje je isijavala ljubičasto crvena aura u obliku pipaka kako stoji blizu mog kreveta. Nasrnio sam na nju i zamahnio (nije me bilo strah, osjećaj je bila ljutnja i inat jer je puno toga u životu bilo protiv mene) i u tom trenutku se slika raspala kao staklo i probudio sam se. Ovo je bilo stvarno surealno iskustvo, teško je to opisati rječima.

Drugi put sam imao paralizu sna i nisam se mogao probuditi. Nakon nekog vremena je skočila ženska izobličena figura s šiljastim zubima na mene, u tom trenutku sam se trgnio, udario glavom u zid i probudio.

Dosta davno mislim da sam vidio crnu sjenu sa šeširom u "fedora" kaputu kako stoji pokraj vrata. Trepnio sam par puta i još je bio tamo. Zatim sam brzo upalio svjetlo, i naravno nikog nije bilo. Kasnije sam googlanjem pronašao da ljudi dosta često vide sjenu u obliku lika sa šeširom u kišnom kaputu.

Dosta davno mi se upalila noćna lampa pokraj kreveta, dvije noći za redom oko 3 ujutro. Prekidač se nalazi na kablu, pa je vrlo lako moguće da je skliznio preko kreveta i na taj način se upalila lampa.

Nije nešto posebno, pogotovo u usporedbi sa starijim pričama, ali eto da i ja ostavim svoj doprinos reda radi.

[Anja]

Ja sam nekad znala citatiovu temu satima , no imala bih i ja stogod napisati , ali bi prepricala price koje sam gledala na TV jel moze tako ?

A nesto cu vam isto ispricati sto mi se desilo kad sam bila Mala . Sad mi je telefon pri kraju pa ne mogu pisati . Ali vratit cu se ja da vidim sta ste vi u medju vremenu napisali.

[Bat Kol]

Ne, nemojte prepričavati sadržaj filmova i serija.

[muzički tobogan]

Šta'š mi pričat ako sam gleda. I nemoj mi pričat ako nisam, htio bi možda pogledat.

[Doll Fetish]

Ovo se dogodilo prije nekoliko godina, na dan kad mi je dida umro.

Stari mi je javio preko telefona za to. Otišla sam do bake, posjela ju i polako joj rekla za didu. Skupa smo plakale i dok sam ju tiješila, moja stara je došla u stan. Odjednom se televizor upalio (to se inače nikad prije nije dogodilo). Iznenadilo nas je, čak je netko, mama ili baka, rekla da nam se to sigurno on javlja. Neobična stvar je, kad sam pošla prema televizoru da ga ugasim, scena je bila ova (neka serija koju inače nisam gledala)- dva lika, muškarac i žena se opraštaju i žena plače; muškarac joj miluje lice i govori "ne plači, vidjet ćemo se opet".

Par tjedana nakon toga spavala sam kod bake u stanu da joj bude lakše. Iako se to nikad prije nije događalo, a niti poslije tih par tjedana, tv se palio svake noći sam od sebe u sobi u kojoj sam spavala. (Mislim da je jednom i u bakinoj). Krenem spavati, upali se, ugasim ga. Pa opet. Prestalo je kad sam rekla "dosta".

Teško je to opisati, no cijeli stan je imao nekakav "električni" osjećaj. Kao da je sve nekako gusto, naelektrizirano. Imala sam jak osjećaj (koliko god to sad glupo zvučalo) da sam zaista tad mogla komunicirati s njim da sam pokušala. Ali nisam.
Umro je brzo, neočekivano i nenadano. Pretpostavljam da je zbog toga njegov duh bio još uznemiren i da je to bio njegov način da nam se javi.