Quote:
seskal kaže:
ma na stranu i trud i zasluge, nije uopće problem kad se nekome posreći ako uz to ide i neka razumna doza samokritike.
ja ću recimo naslijediti dvije nekretnine kada dođe vrijeme za zna se već što, uostalom, kao i jedan dobar dio hrvatskih građana. onom drugom dijelu građana koji će biti osuđen na podstanarstvo neću se ispričavati jer mi je to pitanje riješeno, ali im se isto tako neću predstavljati kao šmeker koji je doktorirao život i do toga došao svojom sposobnošću. stan i kuća otplaćeni su u nekim drugim vremenima i premda ću se na kraju okoristiti time, činjenica je da s time nisam imao nikakve veze. ja danas vjerojatno ne bih izdržao ni jedan kredit, kamoli oba i nije mi problem priznati to.
međutim, nekim ljudima jest i taj nedostatak ikakve samokritike mi smeta više nego "nepravda" sama po sebi.
|
lijepo napisano. slažem se.
i još ta samokritika je potrebna, npr ja sam dugo bila ogorčena i jako nesretna jer nisam imala potporu obitelji, tj još su me vukli na dno, bila sam jako svjesna koliko puno sam se borila a samo da dodjem do nule, početne pozicije ljudi od prije 25 godina-oko mene, oni su sa onim što sam ja se 20 godina mučila stvoriti, netko je s tim krenuo sa 20 g u život i danas su daleko ispred mene, i uvjek će biti ma koliko se ja trudila više od njih. i nisu uopće svjesni toga, već još bahato drže prodike kako se treba živjeti i sl.
i onda sam shvatila, da sam dijete, da jambram o nepravdi, a potpuno nesvjesna da trenutno neko je rođen u najgoroj bjedi i jedino što zna je patnja, i da na svjetu ima jako puno ljudi koji su se slučajno rodili u takvim uvjetima. da je sve slučajnost, i da sam kad zbrojiš koliko ljudi ima koji su u
patnji i najgoroj bjedi, po tome sam imala sreće, al se supoređujem sa ljudima oko sebe, što je oke, za napredak, al moram se prisjetiti i ovog gore napisanog.