Državno odvjetništvo se oglasilo i pojasnilo kako funkcionira "oprosnica":
http://www.dorh.hr/NapisiINagadanjaTe
Ukratko, koliko sam ja razumo, par je detalja zanimljivo:
1. *Svjedok* je bilo koja osoba koju se pozove na razgovor, ali za koju odvjetništvo nema sumnju da je počinila kazneno djelo.
2. Ako bi svjedok svjedočeći dao informacije koje bi i njega samog osumnjičile, odvjetništvo mora pokrenuti protiv njega kazneni progon.
3. Svjedoka se mora upozoriti da ne mora svjedočiti ukoliko bi osumnjičio sebe ili svoje bližnje. Niti po starom ZKP-u svjedok nije morao svjedočiti u tom slučaju, ali ga se po novom ZKP-u mora na to i upozoriti, a ako ga se nije upozorilo, takvo svjedočenje se mora izuzeti (što sigurno podsjeća na famoznu "mirandu" iz filmova).
4. Odvjetništvo zbog (3) ima mogućnost *svjedoku*, dakle osobi protiv koje još nema nikakve dokaze, ukoliko su zadovoljene stanovite okolnosti, dati izjavu da ga neće goniti ukoliko bi iz njegovog svjedočenja proizašli dokazi protiv njega samoga. (Koliko shvaćam, ako dokaze imaju onda ga nisu niti smjeli pozvati u svojstvu svjedoka, jer su odmah morali pokrenuti kazneni progon, dakle ne mogu mu lagati da je "svjedok" ako je zapravo već "osumnjičenik".)
5. Ako je osoba već osumnjičena, onda se *osumnjičeniku* ne može dati takva izjava, dakle izjava da ga se neće goniti, ali mu se može ponuditi *nagodba* u kojoj ovaj priznaje djelo i krivnju i prima onakvu kaznu kakvu se nagodi s odvjetništvom.
6. Nagodbu s osumnjičenikom mora pregledati sud i ona se od suda uvažava (tj. sud proglašava osobu krivom, i izriče kaznu prema nagodni) samo ukoliko sud procijeni da je nagodba u skladu sa zakonom.
Dodatno na to, izjavu mora odobriti viši državni odvjetnik (koji je Glavni državni odvjetnik u slučaju USKOK-a).
--
Znači:
* svjedok <-> izjava <-> odobrava viši državni odvjetnik <-> nema niti progona po informacijama koje sam iznese
* osumnjičenik <-> nagodba o kazni <-> sud ocjenjuje je li nagodba zakonita <-> priznanje kaznenog djela i krivnje, a kazna je kakvu su se pogodili
Pretpostavljam da ako svjedok i ima izjavu, a neki drugi svjedok onda iznese neku novu informaciju koja bi prvog svjedoka osumnjičila za neko djelo za koje ne bi bio terećen niti po čemu što je sâm svjedočio, onda se tog prvog svjedoka opet može goniti za to novo otkriveno djelo. Zbog toga je svjedoku, koji dobije takvu izjavu, u interesu ispjevati sve, ali baš sve, kako ga netko od njegovih "partnera" ne bi uvalio po nekom djelu koje sam nije ispričao. Osim u slučaju da se radi o pravom multitaskeru koji sudjeluje u kriminalu u dvije posve odvojene okoline - znači pravom kriminalnom poduzetniku, koji ovdje mora pažljivo razmisliti što će pričati, a što ne. No to su pravi profesionalci.
Iz ovoga proizlazi (barem se meni tako čini) da svjedok na kojega nitko ne sumnja ništa ipak može zaštiti svoju popljačkanu imovinu ako odluči "propjevati", ali mu je bolje da je upleten u samo jednu stvar ili da ispriča sve što zna i sve u čemu je sudjelovao.
Ipak, treba uzeti u obzir da na davanje izjave postoje ograničenja, tj. izjava se može dati samo ako uspije uvaliti nekoga tko će minimalno završiti u zatvoru 10 godina. Što ako svjedoči, ali se ispostavi da minimalna kazna nije 10 godina ili više? I tko to procijenjuje?
Linearni mod
