Quote:
komar kaže:
I na kraju evo rečenice iz knjige jer su i anđeli dio naših snova: "Bog šalje te predivne anđele u ovaj svijet zbog nas, ali ipak ih mnogi ignoriraju. Moramo ispružiti ruku i zamoliti ih za pomoć. To je tako jednostavno."
|
nebih se složio, više bi bio sklon gnostičkim teorijama (zbog kojih su katari i drugi i završili na lomači kao heretici) bog ovog svijeta je zli bog, ili u najmanju ruku indiferentni bog.;
sveprisutnost patnje je i jedan od razloga zašto su "paganski" narodi imali više bogova, umjesto jednog; patnja je nastajala kao sukob izm. tih bogova, iako su oni svak za sebe bili savršeni.
No kad imaš jednoga boga, onda možeš jedino birati dali je on dobar (no onda patnje nebi smjelo biti, dakle očito nije dobar) , loš ili jednostavno nesavršen, pa zbog toga dolazi do patnje; dakle očito je kršćanstvo korak natrag u razumijevnju stvari...
no stavimo na stranu teologiju, tu sam jer sam također sanjao neki dan zanimljivi san, u kom je sve bilo ok, kupao sam se negdje na moru , po predivnom danu, kad je najedamput sve oko mene počelo biti prošarano horizontalnim linijama statičkih smetnji, kao kad na tv-u upadne neka interferencija.
U tom trenutku sam u samom snu shvatio da to ne može biti realnost (dakle u snu sam do tad očito mislio da je to isto realnost);
obuzela me panika, i probudio sam se....
jedini je problem, ako sam onda mislio da je to realnost a bio je san, kako mogu biti siguran i da je ovo realnost, i da se u jednom trenutku i preko ove slike koju sad vidim, neće pojaviti horizontalne crte smetnji...