Leksikon religijskih pojmova

[musa]

Islam, sunnije – hijerarhija

Halifa ili Kalif – (arapski: خليفة - namjesnik), je titula vrhovnog poglavara muslimana i vođe ummeta (sljedbenika Poslanika Muhammeda a.s.) koji se smatra nasljednikom Muhammeda, ali sa akcentom na svjetovnu vlast.

Sultan – (arapski: سلطان) u Turskoj naziv za državnog poglavara od 13. stoljeća, u nekim islamskim zemljama i društvima vladar, a naročito vladar osmanske obitelji.

Šejhul islam – (arapski: شيغ الإسلام) U osnovi halifi, u islamskoj državi, pripada državna i vjerska vlast. Međutim, u Otomanskoj Imperiji po prvi put u istoriji Islama dolazi do odvajanja države i vjere i to putem uspostavljanju funkcije ŠEJHUL ISLAMA. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je za sigurno "otvorilo vrata" daljnoj podjeli (na «sekularnoj» osnovi) koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Turski sultani zadržavaju funkciju halife zajedno sa funkcijama državnosti i vojskovođe. Dok "Šejhul Islama" (starješina islama, učenjak-islama ili je možda najbolji naziv čuvar islama) ima pravo veta na Sultanove odluke u koliko su u suprotnosti sa Kur'anom i Hadisom (postupkom Poslanika a.s).

Kadija (arapski: القاضي) šerijatski sudija; Kaadil kudaa(h) (Arapski: قاضي القضاة), vrhovni sudija.

Muftija (arapski: المفتي) je predstavnik vjerske vlasti i pravosudni tumač šerijata, islamskog zakona, priznat zbog svoje čestitosti, vjerskog i pravnog znanja. Muftija može izreći fetvu kada treba riješiti još (do tada) nepoznat pravni problem.

Rejs-ul-ulema – (arapski: رئيس العلماء) je titula vjerskog poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini i muslimana porijeklom iz BiH koji su u dijaspori.

Glavni imam - (arapski: رئيس الأئمة) je (u BiH i šire) titula za vjersko lice koje vodi brigu, koordinira i nadzire vjersko-prosvjetne aktivnosti na području medžlisa (organ Islamske zajednice u BiH koji obuhvaća teritorij koji u pravilu čine najmanje sedam džemata međusobno povezanih u jednu cjelinu /džemat - osnovna organizaciona jedinica Islamske zajednice koja djeluje u okvirima medžlisa/)

Imam – (arapski: إمام) je arapska riječ za vođu. Riječ imam se najčešće koristi za osobu koja predvodi muslimane u namazu, temeljnom islamskom ibadetu (obredu).
Skoro isto značenje ima i Hodža (perzijski خواجه - učitelj); kao i Efendija (turski efendi – gospodin), a koje se koristi titularno poslije imena a piše skraćeno ef.
Uz titulu imama često se spominje Hatib, (arapski: خطيب) imam koji vazi/održava hudbu/vjersko obraćanje u podnevnom namazu koji se klanja petkom (džuma); te Muallim (arapski: معلم) je nastavnik ili učitelj u mektebu, čiji je zadatak da djecu (pred)školskog uzrasta poduči osnovama vjere islama i arapskog pisma. Nakon toga, podučava ih pravilnom učenju Kur'ana.

Hafiz (arapski: حافظ od حفظ „sačuvati“) je termin koji koriste muslimani za mušku osobu koja poznaje čitav Kur'an. Hafiz ženskog spola se naziva hafiza.

Mujezin (arapski: مؤذن trans. mu'adhdhin) je osoba koja u džamijama zove vjernike na molitvu ezanom.
Mujezin se odabire u tu službu zbog svog karaktera, glasa i vještina. U nekim džamijama, posebno u Turskoj, mujezin stoji na posebnoj platformi nasuprot minbera i tokom molitve ponavlja naglas Imamovu molitvu.

Mutevelija (arapski: المتولي) - upravnik zadužbinskog imanja; upravnik vakufa; udomaćen naziv za predsjednika džamijskog/džematskog odbora
(vjerovatno zato što su džamijski odbor, tj. mutevelije u njihovo ime, između ostalog, vršili i upravu nad vakufskom imovinom džamija).
Vakif (arapski: واقف) : zavještalac lične imovine odnosno nekretnine.