Etika u novinarstvu

[judolino]

Velia kaže:

Zbilja to misliš?
Kakvu šansu je imao kao državna publikacija?

Da nije bio glasilo vladajuće stranke, kvalitetni i objektivni tekstovi mogli su ga spasiti. Imao bi manje publike nego druge novine, ali mislim da bi mogao preživjeti.
Evo, ja bih bez problema da 10 kuna, pa i više, za novine koje su stvarno novine, a ne tabloid. Vjerujem da nas ima još.

[Velia]

judolino kaže:

Da nije bio glasilo vladajuće stranke, kvalitetni i objektivni tekstovi mogli su ga spasiti. Imao bi manje publike nego druge novine, ali mislim da bi mogao preživjeti.
Evo, ja bih bez problema da 10 kuna, pa i više, za novine koje su stvarno novine, a ne tabloid. Vjerujem da nas ima još.

Ma, dala bih i ja.
Sanjam o tome da vidim na kioscima novine koje nude kvalitetne tekstove.
No, upravo zato što Vjesnik jest bio glasilo vladajućih, ne vidim da je imao ikakve šanse.

Inače, iako nije riječ o dnevnim novinama, trenutno mi se sviđa to kojim smjerom je krenula Banka.

[Daniel.N]

judolino kaže:

Moderatore DZ-a, bio bi red da znaš što je novina, a što su novine. Pružaš loš primjer drugima.

Znam ja dobro kakvo je značenje u standarnom jeziku

Slažem se za Vjesnik. No ostaju HRT i HR. Na bazi toga bi se nešto moglo raditi. Npr. malo bolji portal. Gdje bi bio npr. NU2 u tiskanoj formi (transkriptu).

[Psih]

Daniel.N kaže:

Pa taj Ex. tabl. je po definiciji žutilo na ekranu. To je gledano (kao što je 24 sata najprodavanija dnevna novina). A gledanost donosi lovu od oglašivača.

Pogledaj naslovnicu 24 sata. To TV pokušava imitirati:



Shvaćaš, vlasnik traži rast gledanosti. Ako gledanost tvoje emisije pada ili stagnira, doviđenja...

Uspjeh "prodavanosti" 24 sata je bio (i zasad ostao) u donedavno skoro duplo manjoj cijeni od kompetitivnih tiskovina kao što su Jutarnji i Večernji (prvo 3kn, pa 4 evo sad i 5kn), i gledanju kupaca da za manje novca dobiju kao istu stvar (premda svi obrazlažu uporabu 24sata da su im "super" kratke vijesti, a ne 3 kune). Ali, da su kao "najprodavanije" istovremeno i najutjecajnije što bi trebao biti logičan rezultat prodaje, svi znamo da nisu.

24 sata i ne gledam kao dnevne novine već kao tabloid s nekakvim dnevnim novostima što definitivno nije moj "tip" dnevnih novina.

Kad već spominješ "gledanost", postoje i ozbiljno konzumirani veliki mass-mediji gdje je steći efekt kroza oglašavanje pravi pakao, pa ni "gledanost" nije neka garancija jer mediji možda nemaju imperativnost, gdje je tu jasan primjer konkretno facebook, općenito internet. U medijima se ustvari traži ta imperativnost, utjecaj. Vjera. A na internetu steći te atribute (kroz čisti publishing, znači ne ono copy/paste i komentari čitatelja) je nevjerojatno skup i težak posao (moja trenutna branša).

Inače, televizije, vezano uz gledanost, imaju mnogo veći problem od tiska, kamoli 24 sata, a zove se Internet. Ovdje konkretno mislim na youtube koji je mnogo ozbiljnija stvar od npr fejsa. TV se ne može nositi s entertainmentom, zabavom i informacijama koje su prisutne na Internetu, zato su im programi puni senzacija i šokova, a prime timeovi sapunicama. Onaj kolač s vijestima uzeli su portali. Tu je problem televizija, ne toliko u formatu.

Recimo da je tu najviše nadrapao (kad već pričamo o TV formatu aka 24 sata) RTL, zato ćemo u 2013. gledati navodno "najgledaniji" BB, a NovaTV je upravo maknula seriju takva formata Red Carpet u prvom redu jer je svojim "formatiranjem" rušila društveno-politički utjecaj cijele TV kuće. A navodno je bila gledana.

[mancic]

Velika većina ljudi kupuje 24 sate i zato što jednostavno ne znaju razlikovati kvalitetan od nekvalitetnog sadržaja. 24 sata je pun gramatičkih i pravopisnih grešaka, odvratno je senzacionalan itd. Ali kad pričam sa svojom susjedom od 45 godina koja ima završenu samo osnovnu školu, njoj su 24 sata super jer "na tako lijep i jednostavan način prikazuju vijesti". I kak da ja nju uvjerim da čita nešto kvalitetnije kad ne zna ni čitati kak spada! Plus još to kaj su najjeftinije.

Da su ne znam kako jeftine, nikada ne bih mogla čitati nešto tako loše i nekvalitetno. Ne uzimam ni one besplatne primjerke. Ali očito takvih je malo.

http://obsurvey.com/S2.aspx?id=5fbef...6-738af4487fae (Anketa studenata komunikologije)

[BlackQ]

S pisanim medijima u vezi, vrti mi se par pitanja:
1) što je sa studentskom/omladinskom/štampom za mlade (i one koji se tako osjećaju )? Ne mislim pritom na tiskovine tipa Bravo ili pak interna glasila određenih studijskih grupa (npr. glasilo studenata komparativne književnosti), nego na ozbiljnije novinarstvo namijenjeno širem krugu (prvenstveno mlađih) čitatelja, kao što su nekad bili Polet i Studentski list? Je li i ta grana novinarstva u "demokratskoj" Hrvatskoj zamrla? S obzirom da na kioscima nisam baš primijetila takve neke novine.. (sjećam se samo neuspješnog pokušaja oživljavanja Poleta).

2) donekle vezano za ovo prvo, je li paradoks ili normalna pojava to što smo u ... ajmo reć, jednopartijskom sistemu, imali kvalitetnije i odgovornije novinarstvo, nego danas?
Da su tadašnji novinari morali biti veći majstori pera nego današnja piskarala - to je jasno. Trebalo je, naime, smisliti kako da, taman i između redaka, kažeš što želiš reći, a da ti urednik ne vrati tekst. OK.
No što se to dogodilo u mentalnom sklopu "naroda" (čitatelja) da ga je ozbiljno novinarstvo jednostavno - prestalo zanimati. Ne sumnjam da bi se i danas našlo novinara koji bi bili u stanju pisati ozbiljne, kritičke članke, no sumnjam da za tu vrstu informacija više postoji interes. Zašto?

Što me na kraju dovodi do
3) ovoga: Miroslav Tomas: Nisam kriv za smrt svog brata blizanca - zanima me što se dogodilo sa zaštitom podataka osoba? Jel više čovjek ne mora biti (pravomoćno?) osuđen za neki zločin pa da mu se u tom kontekstu smiju objaviti podaci - ime, prezime, nadimak na Fejsbuku... svejedno. Sada se već i svjedoci, ili prisutni nekom događaju, navode imenom i, ako ne prezimenom, a ono - nadimkom na Fejsu. Zajedno sa (prema shvaćanju nekih, ne mojem, ali mogu zamisliti) i "sramotnim" podacima o toj osobi... Kaj, inicijali više nisu u modi?

Na vještačenje je poslan pištolj koji je, utvrdila je policija, Miroslav Tomas ilegalno nabavio, a iz kojeg je u novogodišnjoj noći, dok je u stanu još bilo veselo, pucao. Iz istog je oružja hitac ispalila i Dolores D., djevojka pokojnog Vedrana koja je posljednjih godinu dana živjela s braćom, imajući seksualne odnose s obojicom.

Udovica Pliva Blue

Dolores D. na fejsu koristi nadimak Pliva Blue i na svom je profilu postavila fotografije lutaka u sado-mazo seansi. Neke njezine fotografije dostupne su samo prijateljima s fejsa i one navodno prikazuju snimke orgija. Nakon ubojstva Vedrana Tomasa Pliva Blue promijenila je svoj status u – udovica. Stan u Ogrizovićevoj u kojem je živjela s braćom zapečaćen je.

Dokle to ide?
Da budem morbidna, leš umrlog/ubijenog se još nije ni ohladio, novinari su već otkrili i ubojicu i donijeli odluku kako se to sve zapravo odvijalo, preostaje samo da sudac odredi kaznu. Još malo, pa će i to novinari rješavati. Nema li onda takvo novinarstvo utjecaj i na pravosuđe?

[Lucius Artorius]

BlackQ kaže:

S pisanim medijima u vezi, vrti mi se par pitanja:
1) što je sa studentskom/omladinskom/štampom za mlade (i one koji se tako osjećaju )? Ne mislim pritom na tiskovine tipa Bravo ili pak interna glasila određenih studijskih grupa (npr. glasilo studenata komparativne književnosti), nego na ozbiljnije novinarstvo namijenjeno širem krugu (prvenstveno mlađih) čitatelja, kao što su nekad bili Polet i Studentski list? Je li i ta grana novinarstva u "demokratskoj" Hrvatskoj zamrla? S obzirom da na kioscima nisam baš primijetila takve neke novine.. (sjećam se samo neuspješnog pokušaja oživljavanja Poleta).

Tome slobodno dodaš i Omladinski radio 101 u osamdesetim i početkom devedesetih.

To su bila strogo kontrolirana glasila sa podrškom "liberalne struje" unutar Saveza Komunista. Nisu imali financijskih problema, a novinari su imali političku zaštitu. Da li ti je poznat termin "Šuvarova djeca"?

2) donekle vezano za ovo prvo, je li paradoks ili normalna pojava to što smo u ... ajmo reć, jednopartijskom sistemu, imali kvalitetnije i odgovornije novinarstvo, nego danas?
Da su tadašnji novinari morali biti veći majstori pera nego današnja piskarala - to je jasno. Trebalo je, naime, smisliti kako da, taman i između redaka, kažeš što želiš reći, a da ti urednik ne vrati tekst. OK.
No što se to dogodilo u mentalnom sklopu "naroda" (čitatelja) da ga je ozbiljno novinarstvo jednostavno - prestalo zanimati. Ne sumnjam da bi se i danas našlo novinara koji bi bili u stanju pisati ozbiljne, kritičke članke, no sumnjam da za tu vrstu informacija više postoji interes. Zašto?

Odgovornije novinarstvo? Nisu trebali previše brinuti o nakladi. Partija je stajala iza toga.
Određene intelektualne krugove unutar mlađe populacije sigurno nije prestalo zanimati ozbiljno novinarstvo, ali to nitko više ne financira.

Što me na kraju dovodi do
3) ovoga: Miroslav Tomas: Nisam kriv za smrt svog brata blizanca - zanima me što se dogodilo sa zaštitom podataka osoba? Jel više čovjek ne mora biti (pravomoćno?) osuđen za neki zločin pa da mu se u tom kontekstu smiju objaviti podaci - ime, prezime, nadimak na Fejsbuku... svejedno. Sada se već i svjedoci, ili prisutni nekom događaju, navode imenom i, ako ne prezimenom, a ono - nadimkom na Fejsu. Zajedno sa (prema shvaćanju nekih, ne mojem, ali mogu zamisliti) i "sramotnim" podacima o toj osobi... Kaj, inicijali više nisu u modi?

Dokle to ide?
Da budem morbidna, leš umrlog/ubijenog se još nije ni ohladio, novinari su već otkrili i ubojicu i donijeli odluku kako se to sve zapravo odvijalo, preostaje samo da sudac odredi kaznu. Još malo, pa će i to novinari rješavati. Nema li onda takvo novinarstvo utjecaj i na pravosuđe?

To je stvar kaznenog zakona, tužbi za klevetu itd. I te kako bi novinari (a naročito urednici i urednici deska) bili odgovorni kada bi imali kome odgovarati. Naše sudstvo koje bi to trebalo sankcionirati ne funkcionira.

U današnjem novinarstvu ne smiješ napisati ništa ozbiljnije protiv nekih svetih krava (recimo Todorić), jer bi onda novine koje su na tržištu mogle izgubiti sponzore (reklame), a od naklade se teško može živjeti. Postoji druga vrste cenzure.

To ti je kao Dinamo. Publika (navijači iliti današnji ozbiljni čitači novina) je postala nevažna u cijeloj priči. Sasvim je svejedno da li Dinamo gleda 500 ili 50000 gledalaca. To neće uticati na cijenu igrača na međunarodnom tržištu i Mamiću je to nebitno za financijsku konstrukciju. Ne živi se od gledalaca. Da li je to nakaradno? Je. Ali je sustav tako loše postavljen.

Ni danas nije problem napraviti "ozbiljne novine" za mlade. Ima dovoljan broj kvalitetnih novinara, odnosno onih koji bi mogli (ako bi bila potreba) držati visoke kriterije za objavljene članke kada bi za to postojalo dovoljno veliko tržište i kada bi to netko stimulirao. Samo od naklade i reklama ne bi mogli živjeti.

[Lucius Artorius]

Black Q
Pogledaj ovaj blog , recimo upis od 21.03.2012. Ovdje se radi više o Omladinskom Tjedniku, ali pogledaj imena i osjeti atmosferu uz omladinske novine tog vremena, a naročito sredjoškolskih listova koji su bili baza za regrutiranje kadrova.

I jedan mali strip iz "ozbiljnih" novina tog vemena....: SEX dlaku mijenja, ali ćud NIX .

[BlackQ]

Lucius Artorius kaže:

Black Q
Pogledaj ovaj blog , recimo upis od 21.03.2012. Ovdje se radi više o Omladinskom Tjedniku, ali pogledaj imena i osjeti atmosferu uz omladinske novine tog vremena, a naročito sredjoškolskih listova koji su bili baza za regrutiranje kadrova.

I jedan mali strip iz "ozbiljnih" novina tog vemena....: SEX dlaku mijenja, ali ćud NIX .

Hvala za link, kao da sam svoju ranu mladost (8. razred i srednja škola) čitala ! I za, ne toliko osjećanje, koliko podsjećanje na atmosferu iz raznih omladinskih novina po kojima sam se tada "smucala", a i na neke od spomenutih aktera (vidi zapis o srednjoškolskim novinama). Slično je bilo i na stojedinici.

O, blaženi Savezu socijalističke omladine i blagajno tvoja !

I, da, dobro mi je poznata "diskusija" (za koju se na jednoj "sjednici" dogovorila definicija da je to - odgađanje posla ) i netolerancija prema greškama, nabijanje istih na nos. (Da se barem ta praksa zadržala u današnjim medijima! Eh...)

[judolino]

Lucius Artorius kaže:

Black Q
Pogledaj ovaj blog , recimo upis od 21.03.2012. Ovdje se radi više o Omladinskom Tjedniku, ali pogledaj imena i osjeti atmosferu uz omladinske novine tog vremena, a naročito sredjoškolskih listova koji su bili baza za regrutiranje kadrova.

I jedan mali strip iz "ozbiljnih" novina tog vemena....: SEX dlaku mijenja, ali ćud NIX .

Sjećam se tog stripa, genijalan je!

[Lucius Artorius]

judolino kaže:

Sjećam se tog stripa, genijalan je!

Ovaj strip je vanvremenski ili svevremenski i ništa nije izgubio na svježini ili aktualnosti. Danas je nepojmljivo da bi se nešto slično objavilo u bilo kojem listu.

Bit će da je ipak nedostatak mašte uhljebljenih mediokriteta koji su se uvaljali u novinarstvo obogaćeno autocenzurom i igraju na sigurno. Provokacija je svedena na navođenje imena stradalih maloljetnika sa slikom kako bi ih u razredu mogli prepoznati. Sve se svodi na četiri jahača apokalipse: pohlepu, rat, glad i smrt garnirano sa golim sisama. Ili neki velmoža uhvaćen s rukama u pekmezu. Bez trunke mašte. Takvi su onda i dometi, a takva je i novinarska etika uz racionalizaciju ispodprosjećnosti. Ono, kao, zbog naklade.

[BlackQ]

Lucius Artorius kaže:

Ovaj strip je vanvremenski ili svevremenski i ništa nije izgubio na svježini ili aktualnosti. Danas je nepojmljivo da bi se nešto slično objavilo u bilo kojem listu.

Bit će da je ipak nedostatak mašte uhljebljenih mediokriteta koji su se uvaljali u novinarstvo obogaćeno autocenzurom i igraju na sigurno. Provokacija je svedena na navođenje imena stradalih maloljetnika sa slikom kako bi ih u razredu mogli prepoznati. Sve se svodi na četiri jahača apokalipse: pohlepu, rat, glad i smrt garnirano sa golim sisama. Ili neki velmoža uhvaćen s rukama u pekmezu. Bez trunke mašte. Takvi su onda i dometi, a takva je i novinarska etika uz racionalizaciju ispodprosjećnosti. Ono, kao, zbog naklade.

Da bih reč rekla! Boldano pogotovo.
A ako se koji od "novinara" (urednika emisija, pa čak i kopirajtera) malo zaigra, tu je dežurni lektor/cenzor/viši urednik/producent/whoever koji će ti očinski objasniti da ne možeš npr. reći nešto negativno na račun ovog ili onog sponzora. (Ili biti, taman i blago, politički nekorektan u humorističnoj emisiji... )

Izgleda da je moćna valuta (glupo mi je reći "moćna kuna" ) puno žešći cenzor od Partije (ajd, bar one Partije koje se ja sjećam, tam 80-ih).
Zanimljivo, već mi je padalo na pamet kako danas nema šanse da se objave neke stvari koje su prije išle bez problema (kad/ako se prisjetim primjera zbog kojih mi je to padalo na pamet, budem dodala).
Možda je uzrok i opći rast metlih u guzicama .