Nije sve onako crno kako je u oproštajnom razgovoru s medijima opisao odlazeći američki ambasador James Foley, govoreći da je investicijska klima u Hrvatskoj loša zbog čega je kapital zaobilazi. Evo jedne vijesti koja bi trebala probuditi optimizam ulagača, povratiti vjeru u to da se ovdje može ne samo poslovati s dobitkom nego i doći do enormnog bogatstva: najluksuzniji i najskuplji ikad izgrađeni stanovi u Hrvatskoj prodaju se kao alva, a njihovi su kupci redom uspješni domaći poduzetnici.
Iz najnovijih poslovnih izvještaja Hoto grupe Tomislava Horvatinčića može se, naime, saznati da je ta tvrtka prošle godine utržila 59,3 milijuna kuna od prodaje luksuznih stanova u Centru Cvjetni, izgrađenom u najužem središtu Zagreba. “Novosti” su provjerom u zemljišnim knjigama utvrdile da su se Horvatinčićevi luksuzni stanovi doista počeli prodavati i da su od ukupno 50 izgrađenih tri već uknjižena na imena kupaca, dok ih je prema podacima s web-stranice Hoto grupe rezervirano još 27.
“Zagrebački kristali”
Zanimljivo je da se među tri stana na koja su se kupci već uknjižili nalaze i dva dvoetažna penthousea (stana na vrhu zgrade) od ukupno pet izgrađenih na vrhu Centra Cvjetni, na šestoj i sedmoj etaži, koji s privatnim liftovima, bazenima i vrtovima na terasama predstavljaju najveći stambeni luksuz u ovoj zemlji. Ili kako je to ponosno na web-stranici Hoto grupe opisao sam investitor: “Pet je to penthousea koji razinom luksuza, elegancije, hedonizma i čiste ljubavi prema ugodnu i dobru životu premašuju sve što se u Zagrebu dosad izgradilo.” U Hoto grupi te su “vile od stakla i metala” na vrhu Centra Cvjetni nazvali “Zagrebačkim kristalima”.
Veći penthouse, površine 464 metra četvorna sa 474 kvadrata pripadajućih prostorija (ukupno 938 kvadrata), kupio je na svoje ime poduzetnik Ratko Tudorić Ghemo, dok je nešto manji, površine 331 metar četvorni sa 245 kvadrata pripadajućih prostorija (ukupno 576 kvadrata) na svoju tvrtku za distribuciju medicinske opreme Medi-lab kupio zagrebački poduzetnik Marko Džepina. Treći stan, površine 254 plus 12 četvornih metara nalazi se na četvrtoj etaži Centra Cvjetni, a na svoje ime su ga uknjižili Stjepan i Đurđica Kelečić, vlasnici Agmara, također tvrtke za distribuciju medicinske opreme.
Prodaja ta tri stana ugovorena je koncem prošle, a uknjižena u svibnju ove godine. Nije poznata njihova pojedinačna cijena, no prema informaciji Hoto grupe prosječna cijena prodanih kvadrata iznosi 7.228 eura. Hoto grupa je koncem 2011. na tvrdnje medija da im prodaja ne ide uzvratila priopćenjem da je već ugovorila prodaju stanova u vrijednosti od 7,8 milijuna eura, što odgovara spomenutom iznosu od 59,3 milijuna kuna iz najnovijeg poslovnog izvještaja tvrtke.
Iz te se informacije Hoto grupe može zaključiti da je ukupno prodano 1.080 metara četvornih, što odgovara površinama tri spomenuta stana, bez pripadajućih prostorija. Stoga se okvirno može reći da se pojedinačna cijena svakog od njih kretala između deset i barem 25 milijuna kuna. Kako stoji u financijskim izvještajima Hoto grupe, preostali stanovi u Centru Cvjetni procjenjuju se na više od 230 milijuna kuna.
Ipak pozitivni
Početak prodaje stanova donio je prošle godine Hoto grupi prvi pozitivan financijski rezultat, pa je ostvarila dobit od 4,3 milijuna kuna, nakon što je tijekom gradnje Centra Cvjetni nagomilala 83 milijuna kuna gubitaka. Osim 59,3 milijuna kuna od prodaje stanova, ostvareno je i 21,2 milijuna kuna prihoda od zakupa poslovnih prostora te 7,1 milijun kuna od javne garaže, a bilo je i još nekih značajnih prihoda, pa se čini da će se Horvatinčić unatoč svim kontroverzama, na koncu ipak dobro omastiti na ovom projektu.
Njegov uspjeh demantira ambasadora Foleyja i u onom dijelu oproštajnog intervjua u kojem je govorio kako se investitori u Hrvatskoj susreću s birokratskim zaprekama. Recimo, investitor Horvatinčić takvih problema nije imao. Njemu je tijekom gradnje zagrebačka birokracija bila na samousluzi unatoč masovnom protivljenju građana, zbog njega se mijenjao GUP, a policija trpala prosvjednike u marice kako bi napravila mjesta bagerima.
Grad Zagreb je zbog Horvatinčićeve garaže usto financirao i pretvaranje dijela Varšavske u prometnu zonu, a upravo ovih dana o trošku građana uređuje i sve javne površine oko njegova centra, pri čemu se ispod popločenja ugrađuje nova infrastruktura. Sve te operacije plaćene iz gradskog budžeta osobno vodi pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje Davor Jelavić, inače čovjek kojeg je Horvatinčić među prvima zvao nakon što je ljetos gliserom pregazio dvoje talijanskih nautičara. Ako bi htio biti pošten, ambasador Foley američkim bi ulagačima ipak morao reći na kakve se sve primjere nevjerojatne uslužnosti i požrtvovnosti birokracije u Hrvatskoj može naići.
Uz podatke o poslovanju Hoto grupe, zanimljivo je bilo pogledati i poslovanje kupaca stanova jer, u krajnjoj liniji, oni su ti zbog kojih je u centru Zagreba žrtvovan javni interes da bi se ostvarila Horvatinčićeva elitistička fantazija dostojna njihovih džepova. Nažalost, nismo uspjeli pronaći koje tvrtke danas ima Ratko Tudorić Ghemo, za kojeg se na službenim web- stranicama Općine Vela Luka navodi da je zagrebački poduzetnik koji je u Irskoj i Hrvatskoj bio suvlasnik tvrtke Sun corporation i 1990-ih sudjelovao u preuzimanju korčulanske hotelske tvrtke Hum, u kojoj i danas drži određeni broj dionica.
Isisavanje i luksuz
No nešto se više može doznati o druga dva Horvatinčićeva kupca. Kelečićeva tvrtka Agmar opskrbljuje hrvatske bolnice i HZZO kao zastupnik međunarodne kompanije Baxter, a prihodi joj se kreću iznad 100 milijuna kuna godišnje, uz čistu dobit od 20-ak milijuna kuna. Prihodi su 2010. dosegli 137 milijuna kuna, od čega je dobit nakon oporezivanja iznosila 32,6 milijuna kuna. Tu visoku maržu Agmar ostvaruje tako što, primjerice, robu nabavi za 78 milijuna kuna, a državi je proda za 125 milijuna kuna.
Džepinin Medi-lab prodaje programe Bayera, BBrauna, Siemensa i Diessea, prihodi mu prelaze 150 milijuna kuna godišnje, a uz marže slične Agmarovim dobit se kreće oko 20 milijuna kuna. Riječ je, dakle, o dvjema tvrtkama sličnog profila koje uvoznu medicinsku robu prodaju hrvatskom zdravstvu uz velike provizije i, eto, to je ta formula njihova uspjeha.
Ovi podaci, usput možemo primijetiti, otkrivaju nešto i o stanju javne nabave u zdravstvu. Poduzetnici stalno kukaju da plaćaju previsoke poreze zato što je javni sektor prevelik, pa zaključuju da treba smanjivati plaće i dio zaposlenih baciti na ulicu. No ne govori se o tome koliko novca iz javnog sektora isisavaju sami poduzetnici, da bi taj novac, kao što vidimo u ovom primjeru, usred teške ekonomske krize završio spucan na luksuzan život u Horvatinčićevom rezervatu za bogate.
__________________________________________________ _______________
Netko nekad reče da će Tomo propasti!
i vraća novce Hoto grupi 
dizanje teme
Linearni mod
