Mobbing

[cici mici]

da li netko može objasniti koji je postupak prijave Sudu za neispunjavanje zakonske mjere roka od 8 dana za zaštitu od uznemiravanja ? radi se o firmi koja ima etičkog povjerenika.
naime, u Zakonu stoji da u slučaju neotklanjanja uznemiravanja (8 dana) tužitelj ima također rok od 8 dana da isto prijavi nadležnom Sudu i (tek tada) ima pravo da prestane dolaziti na radno mjesto uz punu naknadu plaće.

[silverado610]

placebo effect kaže:

zbog konstantnog mobbilnga (koji ne trpim samo ja, nego još nekoliko nas) razmišljam o sporazumnom otkazu ili nekaj slično. koliko mi je to pametno, zna li netko?

fora je kaj i za radnog vremena, naziva se radi gluposti, ometa u poslu, van radnog vremena se naziva i udavi po nekoliko sati oko gluposti ili samo da se dere na mene/nas, neispavana sam ( ne samo ja, nego još nas nekoliko), nismo imali slobodan dan već nekoliko tjedana, uopće više ne mogu funkcionirati, iscrpljeni su mi ama baš svi fizički i psihički limiti i polako pucam. očekuje se da volontiramo i nakon radnog vremena i obavljamo stvari koje nisu u opisu posla. ako slučajno odbijemo to je nabacivanje osjećaja krivnje, nazivanje u koje kakva doba, ne znam više kaj da radim. nadređeni se petljaju u sve aspekte naših privatnih života, od maltene di budemo živjeli, s kim budemo živjeli i s kim se budemo seksali. to je jako iscrpljujuće i naporno i ne znam više kak dalje. jedan kolega je već dao otkaz, jedan je na odlasku, jedan na bolovanju, mi koji smo ostali pucamo po svim šavovima do te mjere da se gubimo na poslu i radimo sve više grešaka, kaj pak dovodi do hrpe novih problema. plus postajemo svi polako paranoični oko svega, nadređeni ne prihvačaju nikakva objašnjenja ni ništa, nego samo vide svoju istinu, ne ono kaj je istina, nego ono kaj oni misle da je, pa su tu prijetnje svim i svačim, najčešća je ona standardna kad ja završim s tobom/vama nećete više igdje moć nač posla. ja sam sad u stadiju da me više baš briga hoću li dobit otkaz, neću, kaj će bit na poslu, kaj neće bit. sve o čemu mislim je da mi je samo jedan dan bez da me iko zove i da se naspavam... ne znam više kaj da radim.

Sve mi trnci prolaze dok čitam tvoje postove.... Ne znam u kojoj fazi si sad... ali prema pisanju i puno stavaka, nadam se da firma nije iz "baroknog grada s baroknim načelima", jer takvih sam se stvari naslušala.
Čovjek ne zna šta bi reko.... Baš mi je žao.... Ovo je jako ružno. Nadam se da će pravda stići iskomplexiranu gamad.
Be strong!!!

[nobrainer]

koja firma?

[Tourette]

ja nakon što se vratim s bolovanja (gripa+upala pluća) moram na razgovor kod direktorice jer nisam nikoga poslala od doma po laptop da radim od doma i nisam voditelja nazvala sa temperaturom 40 ( nisam mogla govorit koliko mi je loše bilo) nego sam poslala mail (tj zaručnik je poslao jer nisam vidjela ekran) koji nije pročitao...
to je samo jedna u nizu dogodovština, par primjera

- što god napravila ako nije na način kako je voditelj zamislio (iako je možda bolje i daje bolje rezultate) ne valja

- tim je međusobno isposvađao, dok nismo sjeli i popričali i shvatili da svi imamo isti problem sa iste strane pa se sada koliko toliko držimo zajedno

-nabija nam se osjećaj krivnje kada nakon radnog vremena idemo doma (trebali bi umjesto 8 radi 15 sati koji nam neće biti plaćeni)

-po hodnicima od ljudi iz drugih sektora saznajem stvari o sebi privatno(stvari koje mi u facu se ne usudi nikada reći)

- feedback na svoj rad dobivam tako da mi se prijeti otkazom i da viču na mene (metoda mrkve i batine, zapjeni se, spomene otkaz, pa skuži ako odem da je najebo pa se umiljava)

- pita me za mišljenje, dam mišljenje i nekako ispadne da sam dala krivi odgovor pa dobijem "glupa si i u krivu prodikovanje" na moje "pa zašto si me pitao za mišljenje ako si unaprijed odlučio da sam u krivu" dobijem ignoriranje

- moj rad i rad kolega sada već bezobrazno i pred nama prikazuje kao svoj (kada nešto i kažem i usprotivim se dobijem takvo pranje mozga i manipulaciju da pomislim da sam možda luda i glupa i krivo shvaćam sve)

- razbolila sam se radi njega, no na kavama priča da to zato što sam lijena i ne brinem za sebe

- smeta ga što sam ga isključila iz priča o privatnom životu pa čeprka oko drugih

- kada sam prohodala sa zaručnikom direktorica me pozvala na razgovor jer je došlo do nje da sam se jako pokvarila (nisam ostajala do 2 ujutro na poslu nego sam radila od 8-16, sve ostalo je ostalo nepromijenjeno)

- sve OSTVARENE ciljeve nisma ostvarila jer je s direktoricom privatno frend (čitaj čuvaju si dupe) i sve što on kaže je istina, svi ostali lažu i moji rezultati su plod njegovog rada.

Ono što me najviše smeta je što nam je presjekao komunikaciju prema šefici i žena mu slijepo vjeruje a do nje ne mogu doći, jako dobro si priprema teren da ispadne u ama baš svakoj situaciji nevin, a mi uvijek odgvorini za zajebe, loše rezultate, što ljudi ne idu na internet kad je lijepo vrijeme i slično...

Ugl meni je film pukao davno, ali nisam si mogla priuštit otkaz (još uvijek ne mogu al ako treba izgurat ćemo s jednom plaćom) nakon ovoga danas kada se vratim s bolovanja počinjem snimati sve razgovore (na žalost jako dobro pazi da ne ostavlja pisane tragove), prijavljujem ga svima kojima mogu (u suradnji sa ostatkom tima) i sa još većim intenzitetom tražim drugi posao.

Nisam glupa,nisam nesposobna ali doveo me do toga da vjerujem da jesam.
Ne trebaju mi napadaji panike, povraćanje, strah od javljanja na mobitel i čitanja mailova, depresija/anksioznost, 35 kila više otkad radim s njim i neplodnost + kolaps endokrinog sustava.

Mislim da imam PTSP

[Tourette]

e da, davanje zadataka i raspodjela posla...šefovi bi trebali dati okvirne smjernice za rad i alate jel tak? ne kod nas. glavna mantra je da to nije njegov posao (osim da kupi zasluge) i da se ne znamo organizirat...
kako da se organiziram kada radim projekte, procese, edukacije, upute, plaće, pomažem drugima u timu, analiza podataka, izvještaji, testiranje...da ne nabrajam da se ne skuži di radim
Prioriteti mi se mijenjaju 4 puta dnevno (i shit u not), dok on pije 2 kave po 2 sata i ide svako pola sata na čikpauzu ja da prije posla ne popijem kavu ne znam dal bi vidjela sunca taj dan...

I pižđenje jer nisam dostupna vikendom i na godišnjem, to mi je genijalno, i za to mi je bila očitana bukvica, iako sam ostavila detlaljne upute što, kako, kada, kome za sve što radim svejedno dobijem bukvicu jer nisam radila sa godišnjeg/preko vikenda

[jackpot20]

Jedini pravi izlaz iz mobbing-atmosfere je da promijenite posao. E sad, znam da je situacija na tržištu rada koma i da posla nema ni za lijek, ali ne treba odustajati.
Iz vlastitog iskustva, a prošao sam iznimno žestok mobbing, pa mislim da mogu reći da sam "kvalificiran", znam da je važno prikupljati dokaze. To znači da mobbing situacije (dobro, ne možda baš sve, ali neke važnije) treba zapisivati, i to dok ste još pod dojmom (dakle, istog dana). Još bolje bi ih bilo snimati (svi imamo smartphone pa to više ne bi trebao biti problem). Naravno, ako znate da vam slijedi neki oblik mobbinga baš u tom trenutku.
Od tih povjerenstava za mobbing ne treba očekivati čuda: ona postoje ne da bi štitila žrtve mobbinga, nego firmu, a to onda znači i ljude koji mobingiraju. Ali zato mobbing možete (naravno, isključivo u pisanom obliku) prijaviti sindikalcima. Još bolje bi bilo otići kod doktora i tražiti otvaranje bolovanja sa šifrom mobing (ili barem stres na poslu). Postali su jako teški oko toga, ali treba pokušati i neka zapišu u karton.
Jako je bitno da ostanu pisani tragovi, a prijave i bolovanja to jesu. Postoji i društvo za žrtve mobbinga (ne znam točan naziv, ali ima na netu) pa ne bi bilo loše i njemu prijaviti situaciju. Ponavljam, jako je važno imati pisani trag. Ako vam doktor otvori bolovanje, svakako odite na terapiju za žrtve mobbinga. Neće puno pomoći, ali vidjet ćete da ljudi s takvim problemima ima jako puno. A i ostat će pisani trag.
Sud je zadnja instanca. Spor može trajati godinama, a ishod je krajnje neizvjestan, jer mi nemamo iskustva s mobbingom. Barem nemamo puno. Možda zvuči spletkarski, ali nije naodmet ni pripomenuti nekome tko je blizak s mobberom da ste nešto poduzeli (nikako ne ići u detalje). Obično nakon što im ovaj prenese poruku znaju malo olabaviti. Nije nešto, ali barem kupujete vrijeme. A i igrate njegovim metodama pa će i poruku brzo skužiti.
Žalosno je da smo došli u situaciju u kojoj je mobbing postao skoro pa "normalna" stvar u hrvatskim firmama, kako državnima, tako i privatnima. Posla je sve manje, a gladnih usta sve više pa poremećeni ljudi u mobbingiranju drugih vide spas za svoje radno mjesto i radna mjesta sebi sličnih i bliskih. Po onom što čujem, mobbing je posebno uzeo maha u medijima, PR-u i sličnim profesijama, koje uništava kako kriza, tako i novi mediji. Najtragičnije je što svi o mobbingu šutimo umjesto da takve primjere damo na sva zvona, jer je to jedino što mobbere stvarno plaši.

[jackpot20]

Tourette kaže:

ja nakon što se vratim s bolovanja (gripa+upala pluća) moram na razgovor kod direktorice jer nisam nikoga poslala od doma po laptop da radim od doma i nisam voditelja nazvala sa temperaturom 40 ( nisam mogla govorit koliko mi je loše bilo) nego sam poslala mail (tj zaručnik je poslao jer nisam vidjela ekran) koji nije pročitao...
to je samo jedna u nizu dogodovština, par primjera

- što god napravila ako nije na način kako je voditelj zamislio (iako je možda bolje i daje bolje rezultate) ne valja

- tim je međusobno isposvađao, dok nismo sjeli i popričali i shvatili da svi imamo isti problem sa iste strane pa se sada koliko toliko držimo zajedno

-nabija nam se osjećaj krivnje kada nakon radnog vremena idemo doma (trebali bi umjesto 8 radi 15 sati koji nam neće biti plaćeni)

-po hodnicima od ljudi iz drugih sektora saznajem stvari o sebi privatno(stvari koje mi u facu se ne usudi nikada reći)

- feedback na svoj rad dobivam tako da mi se prijeti otkazom i da viču na mene (metoda mrkve i batine, zapjeni se, spomene otkaz, pa skuži ako odem da je najebo pa se umiljava)

- pita me za mišljenje, dam mišljenje i nekako ispadne da sam dala krivi odgovor pa dobijem "glupa si i u krivu prodikovanje" na moje "pa zašto si me pitao za mišljenje ako si unaprijed odlučio da sam u krivu" dobijem ignoriranje

- moj rad i rad kolega sada već bezobrazno i pred nama prikazuje kao svoj (kada nešto i kažem i usprotivim se dobijem takvo pranje mozga i manipulaciju da pomislim da sam možda luda i glupa i krivo shvaćam sve)

- razbolila sam se radi njega, no na kavama priča da to zato što sam lijena i ne brinem za sebe

- smeta ga što sam ga isključila iz priča o privatnom životu pa čeprka oko drugih

- kada sam prohodala sa zaručnikom direktorica me pozvala na razgovor jer je došlo do nje da sam se jako pokvarila (nisam ostajala do 2 ujutro na poslu nego sam radila od 8-16, sve ostalo je ostalo nepromijenjeno)

- sve OSTVARENE ciljeve nisma ostvarila jer je s direktoricom privatno frend (čitaj čuvaju si dupe) i sve što on kaže je istina, svi ostali lažu i moji rezultati su plod njegovog rada.

Ono što me najviše smeta je što nam je presjekao komunikaciju prema šefici i žena mu slijepo vjeruje a do nje ne mogu doći, jako dobro si priprema teren da ispadne u ama baš svakoj situaciji nevin, a mi uvijek odgvorini za zajebe, loše rezultate, što ljudi ne idu na internet kad je lijepo vrijeme i slično...

Ugl meni je film pukao davno, ali nisam si mogla priuštit otkaz (još uvijek ne mogu al ako treba izgurat ćemo s jednom plaćom) nakon ovoga danas kada se vratim s bolovanja počinjem snimati sve razgovore (na žalost jako dobro pazi da ne ostavlja pisane tragove), prijavljujem ga svima kojima mogu (u suradnji sa ostatkom tima) i sa još većim intenzitetom tražim drugi posao.

Nisam glupa,nisam nesposobna ali doveo me do toga da vjerujem da jesam.
Ne trebaju mi napadaji panike, povraćanje, strah od javljanja na mobitel i čitanja mailova, depresija/anksioznost, 35 kila više otkad radim s njim i neplodnost + kolaps endokrinog sustava.

Mislim da imam PTSP

Jeza. Ako te mobingiraju, sigurno imaš PTSP.
Otkaz ne treba davati, neka ga oni daju tebi (a neće jer je preriskantno i zato mobingiraju, u nadi da ćeš sama otići). Poradi na sebi. Nađi neku zanimaciju poslije posla i ispuši se. Probaj posao ostaviti u zgradi u kojoj radiš. Znam da je jako teško, ali može se.

[Tourette]

Kad izađem s posla ne javljam se na službeni mobitel, i to su mi spočitnuli hrpu puta iako po ugovoru o radu ga ne moram i ne trebam koristiti van radnog vremena, kao ni nosit laptop sa sobom doma, odbijam na kavama čak i kad su fredovi s posla pričati o poslu van radnog vremena (filmovi, glazba, vrijeme, politika, uređenje stana, kuhanje...štagod samo ne posao i ljudi s posla kao tema).
Čitam, šetam, slažem puzzle, gledam filmove i serije, igram igrice, čuvam frendovima djecu, izmišljam nove recepte...radim na tome da posao nakon što izađem iz zgrade izbacim iz glave, na gadne dane teško je ali ide...samo svako jutro (pogotovo ponedjeljkom) mi je muka i najradije bi da me udari auto da ne moram tamo.
Saznala sam da dobivamo novog šefa (ovaj međušef koji mobingira ostaje no nadamo se da će sada izgubiti zaleđe, novi je navodno alergičan na ulizice i maltretiranje podređenih). Držimo palčeve svi doma i u timu, iako drugi posao nastavljam tražit, sve što se izdogađalo - ogadilo mi je ovo što sada radim iako sam posao obožavala.

Otkad sam na bolovanju mirujem, jedem ne baš zdravo jer nemam snage kuhat a zaručnik radi i ne stiže još i to i skinula sam skoro 10 kila, najveća promjena je što ne idem na posao i nema maltretiranja i živciranja

[jackpot20]

Tourette kaže:

Kad izađem s posla ne javljam se na službeni mobitel, i to su mi spočitnuli hrpu puta iako po ugovoru o radu ga ne moram i ne trebam koristiti van radnog vremena, kao ni nosit laptop sa sobom doma, odbijam na kavama čak i kad su fredovi s posla pričati o poslu van radnog vremena (filmovi, glazba, vrijeme, politika, uređenje stana, kuhanje...štagod samo ne posao i ljudi s posla kao tema).
Čitam, šetam, slažem puzzle, gledam filmove i serije, igram igrice, čuvam frendovima djecu, izmišljam nove recepte...radim na tome da posao nakon što izađem iz zgrade izbacim iz glave, na gadne dane teško je ali ide...samo svako jutro (pogotovo ponedjeljkom) mi je muka i najradije bi da me udari auto da ne moram tamo.
Saznala sam da dobivamo novog šefa (ovaj međušef koji mobingira ostaje no nadamo se da će sada izgubiti zaleđe, novi je navodno alergičan na ulizice i maltretiranje podređenih). Držimo palčeve svi doma i u timu, iako drugi posao nastavljam tražit, sve što se izdogađalo - ogadilo mi je ovo što sada radim iako sam posao obožavala.

Otkad sam na bolovanju mirujem, jedem ne baš zdravo jer nemam snage kuhat a zaručnik radi i ne stiže još i to i skinula sam skoro 10 kila, najveća promjena je što ne idem na posao i nema maltretiranja i živciranja

To je bježanje od problema, a ne suočavanje s njim. Možda do određene granice pomaže, ali ne riješava ništa. Žrtve mobbinga teško mogu napraviti takav rez i posao ostaviti isključivo u zgradi u kojoj rade. Pogotovo u profesijama koje te traže cijelog, kao što su mediji i PR. Kad sam govorio da treba naći neki hobi, nisam mislio da treba bježati od problema, nego naći neki ventil, nešto što će te učiniti jačim i otpornijim. Bježanej od problema to nije.

[alf12]

Tourette kaže:

Kad izađem s posla ne javljam se na službeni mobitel, i to su mi spočitnuli hrpu puta iako po ugovoru o radu ga ne moram i ne trebam koristiti van radnog vremena, kao ni nosit laptop sa sobom doma, odbijam na kavama čak i kad su fredovi s posla pričati o poslu van radnog vremena (filmovi, glazba, vrijeme, politika, uređenje stana, kuhanje...štagod samo ne posao i ljudi s posla kao tema).
Čitam, šetam, slažem puzzle, gledam filmove i serije, igram igrice, čuvam frendovima djecu, izmišljam nove recepte...radim na tome da posao nakon što izađem iz zgrade izbacim iz glave, na gadne dane teško je ali ide...samo svako jutro (pogotovo ponedjeljkom) mi je muka i najradije bi da me udari auto da ne moram tamo.
Saznala sam da dobivamo novog šefa (ovaj međušef koji mobingira ostaje no nadamo se da će sada izgubiti zaleđe, novi je navodno alergičan na ulizice i maltretiranje podređenih). Držimo palčeve svi doma i u timu, iako drugi posao nastavljam tražit, sve što se izdogađalo - ogadilo mi je ovo što sada radim iako sam posao obožavala.

Otkad sam na bolovanju mirujem, jedem ne baš zdravo jer nemam snage kuhat a zaručnik radi i ne stiže još i to i skinula sam skoro 10 kila, najveća promjena je što ne idem na posao i nema maltretiranja i živciranja

Otkad sam na bolovanju,preporodio sam se. Imam problema sa kičmom,redovito idem na terapije i BOGU hvala bolje mi je. No sama pomisao na povratak u tu firmu izaziva mi osječaj tjeskobe i depresije. Također sam volio taj posao

[cici mici]

ima netko iskustva s pravnom klinikom ?

[Tourette]

jackpot20 kaže:

To je bježanje od problema, a ne suočavanje s njim. Možda do određene granice pomaže, ali ne riješava ništa. Žrtve mobbinga teško mogu napraviti takav rez i posao ostaviti isključivo u zgradi u kojoj rade. Pogotovo u profesijama koje te traže cijelog, kao što su mediji i PR. Kad sam govorio da treba naći neki hobi, nisam mislio da treba bježati od problema, nego naći neki ventil, nešto što će te učiniti jačim i otpornijim. Bježanej od problema to nije.

sorry ali meni je slaganje puzzli i kuhanje hobi, daj primjere hobija koje misliš da te jačaju i koji su ventil? Bavim se van posla stvarima koje nisu posao i koje me vesele i opuštaju.

[Azaleja]

Tourette kaže:

sorry ali meni je slaganje puzzli i kuhanje hobi, daj primjere hobija koje misliš da te jačaju i koji su ventil? Bavim se van posla stvarima koje nisu posao i koje me vesele i opuštaju.

Pretpostavljam da misli na neku rekreaciju, aerobic,yoga, teretana,šetnja, nešto u tom stilu.

[cici mici]

jackpot20 kaže:

To je bježanje od problema, a ne suočavanje s njim. Možda do određene granice pomaže, ali ne riješava ništa. Žrtve mobbinga teško mogu napraviti takav rez i posao ostaviti isključivo u zgradi u kojoj rade. Pogotovo u profesijama koje te traže cijelog, kao što su mediji i PR. Kad sam govorio da treba naći neki hobi, nisam mislio da treba bježati od problema, nego naći neki ventil, nešto što će te učiniti jačim i otpornijim. Bježanej od problema to nije.

ostavljanje problema u zgradi i radnom vremenu je rješavanje problema ? probleme ne ostavljaš na nekom mjestu, to se ne događa osobi koja radi tamo, nego tebi.

[Loza]

Trpim godinu dana mobbing na poslu. I sad kad se blizi kraj, zeli me izludjeti 'sef' i nakon toga sam pukla. Uporno mi neda godisnji odmor od 9 dana na koji imam pravo. Uvrijedio se kaj sam upravu zvala jer sam htjela cuti koliko dana god.imam,usput nisu znali dali sam iskoristila stari godisnji do kraja. Poslala sam joj faxom dane koje sam iskoristila, jer vjerujem da sad i tu zakinuta ostala.
Tu je pukla bomba. Zvao na mobitel, poceo vikati, kako se to ponasam,sta upravu zovem,radim im iza leda,nece mi sad dati preporuke za posao, bio je odvratno neugodan!!!
On ima godisnjeg koliko zeli, ima placu 6.tk,ima brdo stvari. Hoce biti sef a neide mu, ne postujem ga ni malo,jer me sad pod zadnje dane hoce izbaciti ko smece van!
Bila sam dobra na pocetku kad su me trebali, divna bajna i krasna! Uz maltretiranje!
Sad cim se vraca madmazel sa porodiljnog to je odvratno bezobrazan!
Uz to da on meni moze reci da se netrebam vratiti na posao, pa do toga da su bili fer i korektni.
Nisam ih trazila povecanje place i puno radno vrijeme!!
Radila sam poslove umjesto da me prijave na vss, stavili me na srednju, radila pola radnog vremena i putovala svaki dan 40km, placu su mi dali toliko malu da sam razmisljala hocu li jesti za 4 il 4,5 kn dnevno!
Bahato i bezobrazno ponasanje gada. Do kraja 5 mj radim. Valjda mi sad nece spiciti otkaz pa bar da imam pravo dobit na burzi pare. A ako mi da-boli me. Sve je bolje nego njega gledati i slusati. Sad sam na go, dobila 6 dana, odmaram dusu i tijelo. Muka mi je pri samoj pomisli da cu ga gledati 2 tj!! Odvratno.vec mi se sad zeludac grci od muke! Zakinuli su me svugdje gdje su mogli,placa,godisnji,strucna sprema,nepuno radno vrijeme. I sad bi ja njima trebala biti zahvalna?? Nikada. Samo da nikad vise nikog ne uzmu i iskoriste na takav nacin.
Cekam jos i razgovor s direktorom! Boli me dupe vise, ja nemam vise kaj izgubiti. Tak ce biti na napuhankovoj strani! Ja sam ipak mala glupaca koja je na praksi!!!

[Korni21]

Ne znam bi li se ovo što ću napisati definiralo kao mobing, no vidim da ovdje ima iskusnih pa da podijelim s vama...
Radila sam na određeno vrijeme u jednoj školi i ravnateljica me nekoliko puta napala bez razloga, svaki put pred svjedocima... Prvi put kad sam joj došla reći da jedan od mojih učenika ide na državno natjecanje - nisam ni spominjala sebe, jednostavno sam joj došla priopćiti lijepe vijesti, rekla mi je da zna ona zašto sam ja zapravo došla, pozvala još jednu kolegicu u ured, i počela s govorom da ja nikako ne mogu ići s djetetom, da ja nisam zaslužna za taj rezultat (mada sam ja pripremala dijete za natjecanje), da tu ima i starijih kolegica, da ona to ne može dozvoliti... Kolegica koja je ušla i sjedila kraj mene se samo crvenila... Kolege iz mojeg aktiva su zauzeli stav da ipak ja trebam ići.
Ubrzo nakon toga je proveden natječaj na kojem nisam primljena, već je primljena osoba s invaliditetom. Na Facebooku sam postavila status u kojem sam napisala ako niste osoba sa zakonskom prednošću, da u Hrvatskoj vjerojatno nećete naći posao (jer mi se to već dešavalo). Pokrenula se rasprava, a status su između ostalog komentirale i tri učenice koje sam imala kao "prijateljice" igrom slučaja, jer su mi trebale jednom prije zbog organizacije jednog školskog događaja, a nisam im htjela davati svoj broj mobitela. Cure su, istina, iskomentirale ravnateljicu i njezinu odluku, no cijelo vrijeme sam ih smirivala i govorila da ćemo razgovarati u školi (što se iz samog ispisa statusa i komentara jasno vidi). Nakon nekoliko dana tražila sam uvid u dokumentaciju primljene kolegice te utvrdila da nije potpuna. Tajnici sam rekla da to nije potpuno i da bih to mogla prijaviti inspekciji, na što sam dobila odgovor da mogu prijavljivati kome hoću, ali da se u školu ionako ne vraćam. Naravno, uslijedio je poziv ravnateljice koja me napala (pred stručnom suradnicom i nekoliko kolega) mašući papirima - ispisom s Facebooka - da sam loš pedagog, da djecu potičem da pišu peticije protiv nje (jer su se i djeca i roditelji pobunili protiv mojeg odlaska), neka izvolim otići u razrede i sve žalbe obustaviti, da sam ja svoj posao u toj školi obavila i da tu više nemam što tražiti... Kolegama koji su bili prisutni nije dala da pročitaju ono što je držala u ruci. Da skratim priču, dala sam joj do znanja da je, pročitavši status i komentare, mogla vidjeti da joj taj status nije dokaz jer tu ne piše ništa, rekla sam joj da je primila kolegicu s nepotpunom dokumentacijom i da meni nema što predbacivati, a ona mi je odgovorila da znam koji mi je pravni lijek i neka se žalim.
Kolegica s invaliditetom se na kraju nije ni pojavila, već je došla raditi neka treća. Cijelu stvar sam prijavila prosvjetnoj inspekciji koja nije uspjela utvrditi ništa (?), a priči nije kraj jer u školi ne radim već gotovo dva mjeseca, no moje ime se još uvijek provlači po zbornici i okrivljuje se kolege s kojima sam u prijateljskim odnosima da su me oni nagovarali da školu prijavim inspekciji, a jednoj kolegici koja godinama radi u školi se čak prijeti i otkazom jer odjednom više nema dovoljno sati za nju za iduću školsku godinu?!
Naravno, teško mi je bilo što poduzimati jer u opasnost dovodim i svoje kolege koji ionako strahuju i boje se za svoje radno mjesto, no smatram da ravnateljica ovakvim iznošenjem neistina o meni i konstantnim provlačenjem mojeg imena, čak i kad me više u školi nema, a i uvlačenjem drugih djelatnika svoje škole u cijelu priču, nikako ne bi smjela proći bez nekih posljedica! Pitam se samo što poduzeti?

[Lesli Eldridž]

Tuži je sudu, i nju i školu... Treba ti dobar odvjetnik...

[Korni21]

Lesli Eldridž kaže:

Tuži je sudu, i nju i školu... Treba ti dobar odvjetnik...

Najradije bih, ali pretpostavljam da bi to vuklo velike posljedice, a neugodno mi je stavljati kolege u poziciju da moraju svjedočiti i govoriti što se u školi događa, pretpostavljam da od straha nitko ne bi rekao što se zapravo zbiva.

Čitala sam da se inspektorat rada bavi radnim odnosima, ne znam bi li se moglo krenuti od njih, ima li itko iskustva?

[Loza]

Korni21 kaže:

Najradije bih, ali pretpostavljam da bi to vuklo velike posljedice, a neugodno mi je stavljati kolege u poziciju da moraju svjedočiti i govoriti što se u školi događa, pretpostavljam da od straha nitko ne bi rekao što se zapravo zbiva.

Čitala sam da se inspektorat rada bavi radnim odnosima, ne znam bi li se moglo krenuti od njih, ima li itko iskustva?

Pozdrav! Moje kolegice i ja smo prijavile Inspektoratu rada jednu 'divnu' gospodu zbog neisplacene place i rada na crno. Prije 2 godine smo dale izjavu, i eto nista od toga! Na tome je ostalo. Nista se pomaknulo nije od toga. Nazalost.

[kiss me]

Onda to nereagiranje prijaviš nadležnoj osobi.