Otrovni roditelji

[Senescence]

Živim sa prokletom Sotonom!!!
Po moje psihičko zdravlje micanje čim dalje od nje bi bila najpametnija solucija ali to ne mogu učiniti zbog člana obitelji koji ovisi o nas oboje.
Trenutno sam toliko napet, pun negativnih emocija i agresije da ne mogu opisati riječima.
Prokleta pijavica, parazit i mizantrop koji cijeli život misli isključivo na sebe, vidi samo svoju bol i patnju a za tuđu je boli ona stvar.
Ako je taj stvor ikada i iskazivao ljubav bilo je to isključivo kroz materijalno.
Sva njezina "ljubav" je drek zamotan u lijep celofan.
Osjećam se kao da će mi glava eksplodirati i kao da bih mogao učiniti nešto loše, sve zbog nje.
Energetska pijavica i parazit, koja se hrani svojom i tuđom patnjom a pojam sreće i dobro obavljenog posla joj je kada nekoga učini jednako jednim izgovorom za ljudsko biće kao što je i sama.
MRZIM TE!!!
Eto, uspjela je u naumu.

[Muškica]

[QUOTE=Senescence;57311307]

MRZIM TE!!!
Eto, uspjela je u naumu.

Ne daj da opet uspije u naumu.

[maria 8]

Kljucno je maknuti se od otrovnih roditelja, KLJUCNO! prvo fizicki a tek onda ce uspeti i emocionalno/psihicki. Jer nema napretka u mentalnom smislu ako te oni svakodnevno truju.

[maria 8]

Marko Zagreb kaže:

Znam sve. A vjeruj mi i mnogi ovdje znaju sve.

Ono sto bih ti ja preporucio je da odes kod psihijatra. Meni je pomoglo.

Znam mnoge kojima je pomogao i jedan jedini odlazak kad su od strucne osobe dobili objasnjenje sto je po srijedi. Psihiajtar ti dodje oko 300kn/45min. Mozes otici anonimno kod privatnika. Vjeruj mi bit ce ti lakse.

Ako ne mozes shvatiti da nisi nista kriva i da ne bi trebala imati osjecaj griznje savjesti onda moras to rijesiti sa strucnjakom.

Govorim iz vlastitog iskustva.

potpisujem!!!! meni je isto psihoterapija jako pomogla, idem vec godinama i jos uvek ne vidim kraja ali stvarno jako, jako pomaze (naravno moras naci odgovarajuceg psihijatra/psihoterapeuta, jer sigurno ne odgovara svaki svakome). Jeste skupo, ali sigurno se isplati.

[khari]

Nitko ne prica o genetici. Prokleta nasljednja svojstva. Ona igraju veliku ulogu, kako na nas tako i na nase roditelje. Jos plus ono sto smo stekli odrastajuci s njima. To sve rezultira smetnjama koje imamo danas.
Genetika je najveca nepravda. Ni kriv ni duzan, moras zivjeti s tim i nositi nedostatke od svojih predaka. Uzas.

[Aarie]

khari kaže:

Nitko ne prica o genetici. Prokleta nasljednja svojstva. Ona igraju veliku ulogu, kako na nas tako i na nase roditelje. Jos plus ono sto smo stekli odrastajuci s njima. To sve rezultira smetnjama koje imamo danas.
Genetika je najveca nepravda. Ni kriv ni duzan, moras zivjeti s tim i nositi nedostatke od svojih predaka. Uzas.

Da, i onda ti još jedan od roditelja predbaci da si isti tata/mama, kao da smo se mi tražili roditi s tim njihovim genima, kao da se oni međusobno nisu sami birali..

[maria 8]

Jel neko razmisljao, da li oni (generalno) znaju da su "otrovni" ili misle da ono sto rade je za nase dobro?

[Kymatica]

maria 8 kaže:

Jel neko razmisljao, da li oni (generalno) znaju da su "otrovni" ili misle da ono sto rade je za nase dobro?

Pa opcenito su nezadovoljni sobom i zivotom, vjerovatno isto odgojem nikada nisu shvatili da smiju raditi ono sto njima odgovara i sl, vec zivjeli ono sto su im je drustveno nametnuto, ozenili se mladi vjerovatno da odu od svojih otrovnih roditelja, onako nezadovoljni i sjebani dobili jos obaveza, pa manjak financija, i najlakse je svu tu frustraciju izbaciti na jedino mjesto gdje smiju.a drzati se ne moze, ko expres lonac.mora van. I to Na nekog slabijeg, a obicno je to dijete. Muzu cesto zena. To je jace od njih, kao kada se utopljenik utaplja, potopiti ce i spasioca iako to nije razumno. Jace od razuma. Kao pusenje, prejedanje. Nesto duboko ne stima, i treba puno rada na sebi da bi se to promjenilo. A ako s 20 se ozenis, obaveze, spremanje, posao, nemas kad doci do toga kako ozdraviti svoju licnost. Al opet odrasli su ljudi, odgovorni su za svoje promasaje, kao i mi za ljecenje od odrastanja uz otrovnog, nezrelog roditelja. Pa netko jednom valjda moze zaustaviti taj obrazac koji traje ko zna koliko dugo, koliko nesretnih, nezadovoljnih zivota je uzalud prozivljeno..

[nesretna1]

maria 8 kaže:

Jel neko razmisljao, da li oni (generalno) znaju da su "otrovni" ili misle da ono sto rade je za nase dobro?

Ja mislim da vecina njih ima neki poremecaj licnosti ili pak bolest. Zdrava osoba ne unistava dijete konstantno. Svi grijesimo u odgoju, no zdrava osoba kuzi pogresku, ispravlja je i ne ponavlja je ili se bar trudi. Bolesna osoba ili promijenjena osoba gresku uopce ne vidi i radi je konstantno.

[Tox]

nesretna1 kaže:

Ja mislim da vecina njih ima neki poremecaj licnosti ili pak bolest. Zdrava osoba ne unistava dijete konstantno. Svi grijesimo u odgoju, no zdrava osoba kuzi pogresku, ispravlja je i ne ponavlja je ili se bar trudi. Bolesna osoba ili promijenjena osoba gresku uopce ne vidi i radi je konstantno.

Jep! Moj stari je neliječeni border (BPD) i vidi čuda, uspio je i potomka pretvorit u bordera ...
A ovo sa greškama - živa istina, gledam na primjeru vlastitog roditelja. Ne znam, nesposobnost uočavanja i/ili shvaćanja te greške, lijenost za promjenom ili čista sebičnost.

[VDCOTO]

Kymatica kaže:

Pa opcenito su nezadovoljni sobom i zivotom, vjerovatno isto odgojem nikada nisu shvatili da smiju raditi ono sto njima odgovara i sl, vec zivjeli ono sto su im je drustveno nametnuto, ozenili se mladi vjerovatno da odu od svojih otrovnih roditelja, onako nezadovoljni i sjebani dobili jos obaveza, pa manjak financija, i najlakse je svu tu frustraciju izbaciti na jedino mjesto gdje smiju.a drzati se ne moze, ko expres lonac.mora van. I to Na nekog slabijeg, a obicno je to dijete. Muzu cesto zena. To je jace od njih, kao kada se utopljenik utaplja, potopiti ce i spasioca iako to nije razumno. Jace od razuma. Kao pusenje, prejedanje. Nesto duboko ne stima, i treba puno rada na sebi da bi se to promjenilo. A ako s 20 se ozenis, obaveze, spremanje, posao, nemas kad doci do toga kako ozdraviti svoju licnost.

Točno to, kod mog starog. Samo šta se on trudi biti gori od svog starog.
Ne možeš mu ništa objasniti, on je stariji i najpametniji.
Pa mi je na ignore listi.
Svakom prema zaslugama.

[LoisKent]

U zadnje vrijeme preopterećena sam negativnim mislima koje se vrte oko mojih otrovnih roditelja. I samo se želim izderati na njih (osobito mamu) i reći im sve kaj ih ide jer te misli me toliko zlostavljaju da ne mogu niš od njih. Moja sestra kaže da bih im trebala reći, tako da to izbacim iz sebe, ali ja to ne mogu. Kako? Kaj je najgore, ne želim ih povrijediti, a istovremeno znam da oni nikad nisu razmišljali o tome kako su oni mene povrijedili. Nije li to ironično.

[Pigsy]

maria 8 kaže:

Jel neko razmisljao, da li oni (generalno) znaju da su "otrovni" ili misle da ono sto rade je za nase dobro?

Moja mama uopće nema uvid u to da je način na koji se ona ponaša loš. Čak i nakon što povedem razgovor u smirenom tonu i objasnim joj kako me i zašto njeno ponašanje rastužuje i čini očajnom, ona i dalje negira da su njeni postupci loši. Čak i ako plačem, ridam cijeli dan nakon njenih uvreda, onda i dalje ne misli da je napravila išta loše. Jednostavno u sebi ima ugrađena neka bazična vjerovanja koja smatra ispravnima i koja nisu podložna promijenama. U njenom mindsetu je u redu da roditelj opetovano vrijeđa, ponižava i udara svoje dijete jer je dijete to koje je uvijek loše i provocira. Naravno, nikako nije u redu da se kaže neka pogrdna riječ roditelju. Dijete treba (bez obzira što ga se konstantno optužuje da je loše i ponižava) voljeti i poštovati roditelja. Dijete služi tome da pomaže svom roditelju. Ozbiljno – rekla mi je da me je rodila da bi joj imao tko pomagati. Uglavnom, u ovih svojih uskoro 40 godina, pokušala sam povesti bezbroj razgovora na temu našeg odnosa, ali svaki je završio istim – ja sam loša, ona je u redu, ja sam u njenoj kući i ako mi ne paše neka idem…Al najzanimljivije mi je kad me pita zašto se ja njoj ne povjeravam, da bi mama trebala biti prva kojoj će dijete sve reći (???). Nije mi nikada rekla da me voli, zagrlila me ili se ispričala.

[nesretna1]

Bi li vam svima vama, pomoglo kad bi vam se roditelji ispricali i rekli vam da vas vole no usprkos tome se nastavili ponasati po starom? Ja nisam sigurna da bi mi takav razgovor ista znacio u zivotu, nakon godina zanemarivanja od strane tate no mozda se varam?

[Pigsy]

nesretna1 kaže:

Bi li vam svima vama, pomoglo kad bi vam se roditelji ispricali i rekli vam da vas vole no usprkos tome se nastavili ponasati po starom?

Samo privremeno. Dok nebi nastavili po starom Jer kad se netko ispriča, onda nekako znam da ima barem djelomični uvid u neprimjerenost svog ponašanja. Druga je stvar što ga ne zna/ne može promijeniti.

[Kymatica]

nesretna1 kaže:

Bi li vam svima vama, pomoglo kad bi vam se roditelji ispricali i rekli vam da vas vole no usprkos tome se nastavili ponasati po starom? Ja nisam sigurna da bi mi takav razgovor ista znacio u zivotu, nakon godina zanemarivanja od strane tate no mozda se varam?

To nije iskreno, jer da zbilja spoznaju nesto, vise ne mogu ponasati se na taj nacin.

[nesretna1]

Kymatica kaže:

To nije iskreno, jer da zbilja spoznaju nesto, vise ne mogu ponasati se na taj nacin.

Mislis? Uzmi primjer alkoholicara koji se isprica nakon lijecenja no ubrzo pocne opet piti. Ili, jos bolje, osobu s poremecajem licnosti npr histrionski tip licnosti. Ili border. Oni si ne mogu pomoci, nastavit ce po starom no iskreno zale zbog toga.

[Pigsy]

Kymatica kaže:

To nije iskreno, jer da zbilja spoznaju nesto, vise ne mogu ponasati se na taj nacin.

Nije istina. Što misliš zašto je psihoterapija proces?
Čak i kad osvjestiš neka svoja kriva rezoniranja i postupanja, treba ti puno rada na sebi da ih promijeniš.

[My time]

maria 8 kaže:

Jel neko razmisljao, da li oni (generalno) znaju da su "otrovni" ili misle da ono sto rade je za nase dobro?

Znaju oni da to nije za naše dobro, nego za njihovo. Oni su sve radili kako bi ugodili sebi, a ne djeci.
Da su više ugađali djeci tj. pružili im više samopouzdanja u djetinjstvu, ta ista djeca (danas odrasli ljudi), ne bi morali godinama ići psihijatru i piti tablete. Najlakše je biti strog roditelj i ništa ne dopuštati djetetu, nikada ga za nešto pohvaliti, samo prigovarati.
Bolje je biti dijete iz Doma za napuštenu djecu, nego odrastati kod takvih idiota koji ti unište cijeli život.

[Kymatica]

Pigsy kaže:

Nije istina. Što misliš zašto je psihoterapija proces?
Čak i kad osvjestiš neka svoja kriva rezoniranja i postupanja, treba ti puno rada na sebi da ih promijeniš.

pa o tome i pričam. o tome kada spoznaš. spoznaš radom na sebi, što činiš i zašto, koji je triger i iz kojeg bolnog mjesta iz prošlosti reagiramo danas van naše kontrole prema nekome tko nema veze s tim. i da to što činiš uzrokuje bol osobi koju voliš. kako nakon te spoznaje možeš nazad to činiti? možeš samo ako nisi spoznao, već ti je trenutno žao ali nisi ništa spoznao i ne kontroliraš svoje postupke jer ih ni ne razumije. ne poznaješ sebe.