Panični poremećaj

[Pigsy]

sandalinka kaže:

dr.Vedran Bilic...ima li on i indvidualnu terapijul?

Ima. Dobar i simpatičan šrink. Bila sam dobila preporuku za njega, ali meni ne odgovara muški šrink.
KBT ćeš teško dobiti preko uputnice, iako većina šrinkova 'mlađe generacije' zna osnove tog pristupa i znaju ga uključivati u psihoterapisjki razgovorni proces.

[san]

Pijem eliceu 10mg ujutro i normabel po potrebi. No, nakon nekog vremena normabel je bio i do četiri puta dnevno od 5mg. Tada sam promjenila psihića i on mi je dodao pregabalin - neki novi lijek protiv anksioznosti. Ima li tko iskustva s tim. Počela sam ga piti prije nekoliko dana dva puta po 75mg. Piše u uputstvima da je za liječenje generaliziranog anksioznog poremećaja ,, što ja svakako imam, ali imam i panične i stalno mi je nekako čudno. Strah od straha i strah od smrti, onesvješćivanja, ne mogu jesti, stisne mi se grlo kada trebam nešto progutati. To je užasan osjećaj. Eto, napišite mi o pregabalinu i iskustvima, a isto tako imate li i vi taj osjećaj nemogućnosti gutanja kada treba jesti ili što popiti.
Hvala i držite se svi...

[Pigsy]

Za Lyricu sam čitala pozitivna iskustva - ljudima uglavnom makne anksioznost, ne stvara ovisnost kao anksiolitici, ali se dosta njih žali na osjećaj 'pijanosti' i slabe koordinacije/osjećaja za ravnotežu prilikom navikavanja na lijek. Držim fige da ti pomogne. Nemam iskustva sa nemogućnošću gutanja, ali imam sa osjećajem slabosti i osjećaja/straha od pada u nesvijest i ostalim što navodiš. Mislim, većina ljudi koja se bori s anksoznošću ima (te) slične simptome. Meni je šrinkica preporučivala Lyricu dok me još držala cjelodnevno povišena anksioznot, ali je nisam pila. Pijem samo AD (i po potrebi Rivotril ili Xanax), ali mi anx više nije cjelodnevna već povremena i u slabijem intenzitetu.

[san]

Pigsy kaže:

Za Lyricu sam čitala pozitivna iskustva - ljudima uglavnom makne anksioznost, ne stvara ovisnost kao anksiolitici, ali se dosta njih žali na osjećaj 'pijanosti' i slabe koordinacije/osjećaja za ravnotežu prilikom navikavanja na lijek. Držim fige da ti pomogne. Nemam iskustva sa nemogućnošću gutanja, ali imam sa osjećajem slabosti i osjećaja/straha od pada u nesvijest i ostalim što navodiš. Mislim, većina ljudi koja se bori s anksoznošću ima (te) slične simptome. Meni je šrinkica preporučivala Lyricu dok me još držala cjelodnevno povišena anksioznot, ali je nisam pila. Pijem samo AD (i po potrebi Rivotril ili Xanax), ali mi anx više nije cjelodnevna već povremena i u slabijem intenzitetu.

Hvala na odgovoru. Meni je od toga loše. Morat ću preći na nešto drugo, naravno uz shrinka.

[Nunna]

Ne znam hoće li ovo nekome pomoći, ali evo...

Ja sam u životu imala jedan jedini panični napad. Full blown napad koji je trajao 1,5 sat.


Šta da kažem.

Taj tjedan počela raditi. Imala sam naporan dnevni ritam, dosta stresa.
Sjedim na večer za kompom, i odjednom dobijam osjećaj da mi je slika nekako "čudna".
Skrenem pogled da razbistrim vid...ali kužim kako ne mogu udahnuti koliko mi treba. Kao da udišem tekućinu gustu...Taj čas se toliko prestravljujem da se naglo dižem s stolca.
Srce udara kao nenormalno. Ne mogu udahnuti...Imam osjećaj da se gušim...

Pogledavam slike djece na komodi i mislim si jbt više ih neću vidjeti, umirem(djeca spavaju u sobi). Prilazi mobu i onako dahćući zadnjim atomima snage zovem muža koji je izašao na piće. Govorim mu kako sam gotova, nema spasa Dok dođe vjerovatno ću odapet. Ispuštam mob. iz ruku, osjećam kako su mi noge poput gume, jedva koračam...kao da sam izgubila kontrolu nad njima.
Tad me tjera na wc (o detaljima neću, ali ) i tamo dočekujem izbezumljenog muža. Drži me na wc-u dok ja...jelte...i dok mu pričam kako vjerovatno doživljavam moždani/srčani i kako ću mu odapeti...
To sve je trajalo oko sat i pol vremena, i kako se nije smirivalo, muž me vodi na hitnu...Na hitnoj primih normabel u stražnji kraj i tek tad mi reče doktorica, ne brini curo, imala si "samo" napad panike...Danas je jako čest kod mladih ljudi. Sve je s tobom ok.
Taj čas sve je stalo...Došla sam sebi za minutu i kad sam došla doma zaspala kao beba.
Ujutro išla na posao kao da nije bilo ništa.
Nije me slala psihijatru već mi je samo dala kutiju normabela da imam za potrebu, ukoliko osjetim da sam malo jače uznemirena, i to je to.

Ono što sam htjela naglasiti(jako je bitno)je to da je za mene jako mnogo značilo samo prepoznavanje kako napad uopće počinje. Naime, svaki napad panike počinje nekim stvarnim, fizičkim simptomom. Koji nikako nije dio simptoma napada, već neki uobičajeni podražaj kojim organizam kompenzira trenutni deficit ili ispad neke funkcije, promjenu položaja itd...

Meni je tad sve krenulo vjerovatno od toga da sam bila zgrbljena i presavijena u gornjem dijelu prsa nagnuta nad komp. U tom sam položaju bila dugo, a usput,udubljena u materiju,nisam dovoljno duboko udisala...što je dovelo do toga da u određenom trenutku osjetim kao pomanjkanje zraka. E sad, da sam ja tad rekla, ma niš strašno...ukočila sam se, prošetam i sve bude pet...ne, ja(kako mi nešto poput paničnog nije bilo ni u peti) sam reagirala kao da je to simptom umiranja...Smak svijeta. Panika...i to me fino uvelo u najgorih sat i pol vremena mog života.

Adrenalin je pasji skot. Kad krene šibati, kasno je za racio.

Otad nisam doživjela ni jedan jedini napad više(prošlo je dvije godine)

Najprije, mislim da je to zato što sam se podrobno informirala.
Naučila sam iznenadne signale/simptome koji se pojave u tijelu doživljavati mnogo mirnije, skuliranije. Ono, velim si, ma to ti je samo to i to, od toga i toga...Ipak, ne dopustim niti da zaglibim u samouvjeravanja tipa "nije mi ništa, nije mi ništa...umislila sam". Ne, ja pojmim taj osjećaj/senzaciju, bilo da se radi o zadihanosti, uzlupavanju srca ili vrtoglavici. Ne pretvaram se da ne postoji. Ali ju vidim i pojmim kao normalnu reakciju mog organizma na pad tlaka, promjenu položaja tijela, itd...Ne dozvolim si da me neki banalni simptom uvede u stanje prestrašenosti i borbe za goli život.

Za sad funkcionira.

[Pigsy]

Nunna kaže:

Ono što sam htjela naglasiti(jako je bitno)je to da je za mene jako mnogo značilo samo prepoznavanje kako napad uopće počinje. Naime, svaki napad panike počinje nekim stvarnim, fizičkim simptomom. Koji nikako nije dio simptoma napada, već neki uobičajeni podražaj kojim organizam kompenzira trenutni deficit ili ispad neke funkcije, promjenu položaja itd..

Istina, da. Meni je puno pomoglo kad mi je šrinkica pojasnila kako funkcionira amigdala - kako tijelo zapamti strah i onda potom sve sitne promijene u funkcioniranju organizma, a koji ga podsjećaju na tu situaciju u kojoj je doživio strah/šok, doživljava kao 'potencijalnu opasnost'. I kako amigdali treba vremena da se oduči od takvog mehanizma, sjećanja. Recimo, ja sam doživjela vrlo intenzivan strah/šok kad mi je pozlilo u šopping centru i kad sam bila na rubu nesvjestice, dolazila hitna...(uzrok je bio fizičke prirode) i sad su mi okidači za porast anskioznosti sva 'stanja' tijela koja asociraju na slabost - pospanost, bol, vrućina, zagušljivost, umor...Isto se kontinuirano u takvim situacijama, kao i ti, trudim kulirati racionalizacijom da to samo moje tijelo pretjerano reagira na normalan podražaj.

[Vertigoni]

Evo i mene. Prije šest godina dijagnosticiran mi je panični poremećaj, kada sam se obratio psihijatru jer sam postao potpuno neupotrebljiv i nesposoban za život. Krenulo je sa klasičnim simptomima...tjeskoba, strah od teže bolesti, tahikardije, nestabilan hod, teško disanje, osjećaj da ću pasti, agorafobija, izbjegavanje druženja i odlaska na mjesta gdje sam se prethodno osjećao loše...Dobio AD i anksiolitik, odradio kratku individualnu pa višegodišnju grupnu psihoterapiju. Tamo spoznao i proradio uzroke i napravio pozitivan pomak od tisuću milja. Polako se skinuo sa AD i ostao na minimalnoj dozi Helexa od 1x0,25 dnevno. Većine simptoma sam se tijekom terapije potpuno riješio ali nikada do kraja nisam iskorijenio to "mantanje", osjećaj lagane nestabilnosti i gubitka ravnoteže, osobitu u društvu (u crkvi, kafiću, na tribinama dvorane...), kao da sam na brodu koji me pomalo ljuljuška. I tako, nekoliko mjeseci bez AD-a i samo jednim jutarnjim Helexom i evo simptoma natrag! Najprije lagano pa sve češće i jače. Vratilo ih se zapravo samo nekoliko: Tjeskoba (suzbije ju Helex) i ta izražena nestabilnost/nesigurnost u hodu, osjećaj gubitka ravnoteže što za posljedicu ima izbjegavanje kretanja izvan kuće. Prije tjedan dana ponovno dobio isti AD ali u manjoj dozi i Helex 3x1 (najčešće popijem samo 2x1, osim kad je gadno). Dakle, evo me opet na početku, iako sada stariji i iskusniji pa ne reagiram jednako pretjerano na simptome ali jako razočaran što se sve vratilo i ponovno me onesposobilo za život.

[Čikolica]

Koliko polako si se skidao sa AD? malo pročitaj o taperingu i antidepressant withdrawal simptomima koji su gadniji od paničnog.. ti simptomi su kao da uz panični napadaj imaš još brain električne zapove, nestabilnost, burning sensation, tremor jer se tijelo jako tesko odvikava od psihoaktivnih tvari kao što su antidepresivi i svako ko kaže sa AD ne stvara ovisnost laže ko pas. Meni je krivo dijagnisticirana depresija a imala san Hašimoto (štitnjača) koji stvara i ubrzan rad štitne pa dolazi do PA ali i hipotireozu. Dakle, Hašimoto nije usporen rad štitnjače, to je izbrljan rad štitnjače koji stvara i hipo i hiper (preporučam dr Skaru u Leptira on me spasija - i sad pijem tablete Nature Throid) Dakle svak ko ima PA i depresiju neka prvo DETALJNO provjeri stitnu, ne samo TSH, T4 i T3 nego sve. I sta sad, sad se triba ostavit AD. e malo morgen ce to ic glatko. sad sam dosla taperingom cipralexa u pola godine od 5 mg (pola tablete koje sam uvik pila) na pola od 1 mg. u pola godine. svaki dan osjecan novi neki simptom za koji znam da ce trajat par sati i otic - tinitus (javlja se pri svakom smanjenju doze, kod mene), parestezija, PA, glavobolje, bolni misici, spazam, gastritis, slabost, pospanost) ko da ti svaki dan dode novi poklon koji moras otvorit i prigrmit, nesvjestice, mantavice, zaboravljivost, dekoncentracija, agresivnost, brain fog i onda puf - nestane. to je tesko izdrzavat. vazno se svaki dan informirat i citat o tome. normabel uvik pomaze i rad na sebi, klasik. i kretat se koliko se moze radit stvari koje volis, ne prepustit kontrolu tim simptomima. malo oni malo ti, malo oni, puno ti itd.
Da mi je vratit vrime, 2009.,ne bi primirisala antidepresivu da san znala koji cu paka sad prozivljavat.
A panični mi je posta toliko normalno ga imat, najduzi mi je traja 16 sati bez stajanja, 130 puls cili dan, za obisit se, al to je bilo kad san se naglo ostavila AD. na hitnoj su mi rekli popili ste samo 5mg? pa to vam je ko da ste popili casu vode, trebali ste 4 komada od 5mg i spavat. to je najgore psihicko iskustvo koje neko moze dozivit. a povlacenje od ad-a slobodno mu moze ić pod ruku.

[Urubllz]

mogu li početi terapiju eliceom od 10 mg ako dulje vrijeme nisam uopće uzimala eliceu? naime, imam panični poremećaj pa mi je psihijatrica preporučila eliceu, a pošto ju nisam pila 4 mjeseca zanima me da li mogu opet početi sa 10 mg? hvala

[ray of light]

Urubllz kaže:

mogu li početi terapiju eliceom od 10 mg ako dulje vrijeme nisam uopće uzimala eliceu? naime, imam panični poremećaj pa mi je psihijatrica preporučila eliceu, a pošto ju nisam pila 4 mjeseca zanima me da li mogu opet početi sa 10 mg? hvala

pa pitaj dr

obično se počinje s četvrtinom tbl par dana, pa par dana s polovicom, pa par dana s 3/4, tek onda puna doza

na tvom mjestu ne bi odmah punu dozu, savjetuj se s dr

[analu]

Pozdrav svima! Evo i mene, nova na ovoj temi ali inače stara panicarka 😁 Probala sam više antidepresiva, ali se na kraju uvijek vraćala na cipralexa koji mi je najviše pomogao. Prije dvije i pol godine nisam uzimala ništa jer sam se nekako dovela u red, ali onda sam ponovno dobila panične i ogroman strah od svega i naravno vratila se cipralexu koji me je kroz jedno 3 mjeseca polako vratio u život, a sve nakon toga išlo je na bolje i riješila sam problem za 90 %. E sada, pošto sam se osjećala tako dobro na dozi od 15mg u prosincu sam odlučila smanjiti na 10mg,odnosno na dozu za odrzavanje, i tu lagano kreće pakao. Prvi znaci su bili zanemarivi, a u veljači sam dobila pravi panični. Odmah sam vratila dozu na 15mg,uvjeravala sam se da je bolje, ali nakon mjesec dana postaje još gore! Podigla sam dozu na 20mg i jedno popodne probudila sam se i dobila napadaj panike. Pošto imam obavezu obavljati posao, počele su mi se rojiti misli da to neću moć i postajale sve jače! Na maximalnoj dozi cipralexa sam već više od mjesec dana, cjelodnevni anksioznost je prisutna, buđenje rano ujutro sa lupanjem srca, tjeskoba, panika. Psihijatar smatra da ne trebam mijenjati lijek, već mi daje Xanax 3 puta na dan da se smiri tijelo i um, a ja ga izbjegavam koliko mogu. Doktorica opće prakse smatra da trebam promijeniti lijek jer je tijelo već postao rezistentno na njega, a ja lagano ludim jer ne znam koga da više slušam! Jeli netko imao sličnu situaciju da više nije reagirao na ad kao prije?

[Phinkal]

znaci dobio eliceu danas, idem na predavanja, kakve su nuspojave ak debljaju i to ne zanima me,iskreno, nisam taj mentalitet, uz vjezbu se sve skine, zanima me samo jel usporavaju? koncentracija i to'

jerbo su predavanja teska, malo tko zavrsi ovo, dovoljno je i ovak tesko mi,

Dala mi doktorica da pijem tj dana pola tablete, ako bude neki losi raspolozenja da pojacam sa helex o.25 sto imam od majke, citavu tvornicu tak da nie problem...


kakva su vasa iskustva i to? citam drugima su navodno pomogle, najbitniji je faktor sam naci uzrok depri, tablete nisu carolija da ih pijes i problemi nestanu, preko noci se stvori novi auto, u njemu zena s diplomom s fera,

zvucim cinicno znam, al tak ljudi koje znam gledaju na to, pit cu tablete i briga me...


eto ako imam tko kakav savjet, zahvalan sam...

[EGR]

U koje doba dana vam se najcešce javljaju napadi i kako pocinju, mislim na simtome, odnosno okidace?

[BroccoliForest]

Pozdrav, evo da i ja podijelim svoju pricu i zatrazim poneki savjet. Imam 23 godine i moj prvi PA dogodio se prosle godine u ovo vrijeme nakon duzeg stresnog razdoblja. Uzrok PA tada mi je bio skroz jasan (faks i opterecenja vezana za isti) i sami napadaj me nije previse uznemirio. Isla sam na gestalt terapiju da si poslozim neke stvari u glavi. Terapija je bila uspjesna i ja sam normalno nastavila sa svojim zivotom. Sve do 1. mjeseca ove godine kada mi opet pocinju PA, ali ovog puta puno veceg intenziteta i iz meni nepoznatog razloga. Imala sam period od 3-4 dana u kojima sam stalno dozivljavala PA i tada mi je majka (studiram u Zagrebu, a tada sam bila doma na praznicima), koja je i sama terapeut, dala tabletu za smirenje, ja sam zaspala i PA su prestali. Prepisala sam sve neispavanosti i bozicno-novogodisnjem alkoholiziranju. Prije mjesec dana javljaju se opet, najjaceg intenziteta do tada, 3 dana sam prozivljavala pakao i na kraju otisla na hitnu gdje mi je psihijatar preporucio xan 0,25 1-2 puta dnevno. Panicni su se nastavili, ali ipak manjeg intenziteta. Nakon tako jako napornog perioda pocinju i skoro neizdrzivi tenzijski bolovi u prsima, ledima, zglobovima... Xanax nisam pila jer sam se htjela prvenstveno posvetiti radu na sebi i pronalasku uzroka problema. Krenila sam sa kog-bih terapijom koja mi pomaze da kontroliram PA (sad mi se desavaju eventualno jednom tjedno, ako i toliko), ali ja sam jos uvijek snizenog raspolozenja i u konstantnoj napetosti s kojom se ne nosim najbolje. Tenzijski bolovi su stalno tu posto sam stalno u grcu. Vise ne znam kako da se nosim s tim, utjece mi na kvalitetu zivota i imam osjecaj kao da sam stalno u drugoj dimenziji, tj. kao da nikad nisam 100% prisutna. Bol koju osjecam utjecala je na to i da razvijem blagu hipohondriju pa na svaki tjelesni simptom burno reagiram. Danas sam kupila taj xanax i mislim da cu ga popiti kada opet osjetim jacu nervozu, iako me strah da u tome ne nadem rijesenje pa ih pocnem pit stalno. Brine me i kako bi funkcionirala na predavanjima dok sam na njemu. Nemam problema s agorafobijom ili socijalnom anksioznoscu, samo ne volim biti negdje vani bas kad mi se dogada PA. Razmatram i yogu i slicne aktivnosti kako bi se opustila maksimalno. Pa eto, ako itko ima neki savjet kako i sto dalje.... svaki je koristan.
P.S. Sori na jako dugom postu, ali ne znam sto bi sama sa sobom.

[ray of light]

na xanax se vrlo lako navući, najbolja droga za tjeskobu tako da pazi

nema tu drugog izlaza osim psihoterapije, ako ti nije pomogla kbt, kreni na neku drugu vrstu

panični se napadi nikad ne javljaju bez razloga iako se to nama često tako čini, obično je to zbog (nesvjesnog) potiskivanja negativnih emocija koje ipak nakon nekog vremena moraju izaći van pa to organizam odradi kroz PA

možeš se ovdje javiti forumašici koja je psihoterapeut za savjet:

gazeebo


napisala si da ti je mama psihoterapeut? je li psiholog ili psihijatar? koju vrstu psihoterapije radi? ona ti nije ništa savjetovala?

[nevaneva]

BroccoliForest kaže:

Pozdrav, evo da i ja podijelim svoju pricu i zatrazim poneki savjet. Imam 23 godine i moj prvi PA dogodio se prosle godine u ovo vrijeme nakon duzeg stresnog razdoblja. Uzrok PA tada mi je bio skroz jasan (faks i opterecenja vezana za isti) i sami napadaj me nije previse uznemirio. Isla sam na gestalt terapiju da si poslozim neke stvari u glavi. Terapija je bila uspjesna i ja sam normalno nastavila sa svojim zivotom. Sve do 1. mjeseca ove godine kada mi opet pocinju PA, ali ovog puta puno veceg intenziteta i iz meni nepoznatog razloga. Imala sam period od 3-4 dana u kojima sam stalno dozivljavala PA i tada mi je majka (studiram u Zagrebu, a tada sam bila doma na praznicima), koja je i sama terapeut, dala tabletu za smirenje, ja sam zaspala i PA su prestali. Prepisala sam sve neispavanosti i bozicno-novogodisnjem alkoholiziranju. Prije mjesec dana javljaju se opet, najjaceg intenziteta do tada, 3 dana sam prozivljavala pakao i na kraju otisla na hitnu gdje mi je psihijatar preporucio xan 0,25 1-2 puta dnevno. Panicni su se nastavili, ali ipak manjeg intenziteta. Nakon tako jako napornog perioda pocinju i skoro neizdrzivi tenzijski bolovi u prsima, ledima, zglobovima... Xanax nisam pila jer sam se htjela prvenstveno posvetiti radu na sebi i pronalasku uzroka problema. Krenila sam sa kog-bih terapijom koja mi pomaze da kontroliram PA (sad mi se desavaju eventualno jednom tjedno, ako i toliko), ali ja sam jos uvijek snizenog raspolozenja i u konstantnoj napetosti s kojom se ne nosim najbolje. Tenzijski bolovi su stalno tu posto sam stalno u grcu. Vise ne znam kako da se nosim s tim, utjece mi na kvalitetu zivota i imam osjecaj kao da sam stalno u drugoj dimenziji, tj. kao da nikad nisam 100% prisutna. Bol koju osjecam utjecala je na to i da razvijem blagu hipohondriju pa na svaki tjelesni simptom burno reagiram. Danas sam kupila taj xanax i mislim da cu ga popiti kada opet osjetim jacu nervozu, iako me strah da u tome ne nadem rijesenje pa ih pocnem pit stalno. Brine me i kako bi funkcionirala na predavanjima dok sam na njemu. Nemam problema s agorafobijom ili socijalnom anksioznoscu, samo ne volim biti negdje vani bas kad mi se dogada PA. Razmatram i yogu i slicne aktivnosti kako bi se opustila maksimalno. Pa eto, ako itko ima neki savjet kako i sto dalje.... svaki je koristan.
P.S. Sori na jako dugom postu, ali ne znam sto bi sama sa sobom.

jesi kad probala duboke relaksacije i vođene fantazije? to zna biti jako dobro kad su u pitanji panicni napadi jer osim sto te sama tehnika opusta, daje ti kontrolirani pristup nesvjesnom dijelu koji je vise manje 'to blame' za PA.

[divji cvit]

Pozdrav svima!
Molila bi savjet ako je neko doživia nešto slično jer je stanje postalo neizdrživo
U tri miseca san postala doslovno cvjećka.

Nakon većeg stresa prvo su mi se javili fizički, pa tek onda psihički simptomi.
Lagano žarenje u faci pored sinusa, trnjenje face, peckanje u nosnici između obrva, par dana poslije i bol u prsima. U početku je sve bilo povremeno i iskreno mislila san da se radi o običnoj grlobolji i sve ignorirala misleći da će proć.
Naravno postajalo je sve gore i simptomi su postajali sve jači i češći.
Žarenje i trnjenje face je još nekako bilo izdržljivo, dok je bol u prsištu postala neizdrživa.
Prvo san se izmorivala do krajnjih granica dišući duboko kako bi zaspala i nekako bi uspila dok mi nisu počeli napadaji panike svaki put kad pokušan zaspat.
Jednostavno svaki put kad krenen utonit u san i duboko disat tilo to odbija i počinje napad panike, zapravo najviše kad pokušavan duboko disat čak i kad ne spavan javlja se napad panike.
Sad nit uz tablete za spavanje ne uspijen više od 2-3 ure zaspat, kad pokušan bez tablete triba po 4 il više sati da zaspen, a disat duboko mi je živi paka. Mozak ko da oće bit budan cilo vrime, a tilo umorno od nespavanja.
Napadi panike se nastavljaju i dalje i kad ne spavan i sve su češći, nekako san ih naučila kontrolirat i umirit se, al kad triban duboko disat i zaspat nikako zaustavit.
Žarenje i trnjenje face mi se javlja pri najmanjen fizičkon naporu il čim se malo iznerviran, npr. išla san spremit sobu il vježbat i nakon par min žarenje i trnjenje tolko da moran leć, u jednon trenu čak i vrtogavica.

Najviše me zanima jel neko ima napadaje panike pri pokušaju dubokog disanja jer kao duboko disanje smiriva napadaj, a meni radi suprotno.
Da napomen da san obavila sve pretrage i sve je fizički u redu i još nisan išla kod psihijatra.
Isprike na podužen postu i fala!

[Benbongo1]

Pozdrav svima. Evo ja bih Vas pitala kako se nosite s današnjim tempom života i zločestim ljudima. Naime meni se prvi pa dogodio na poslu nakon jednog perioda ružnog ponašanja kolegice prema meni i dnevnog maltretiranja, a poslodavac nije ništa poduzimao. Kad jd došla hitna, ja sam mislila da umirem od napada , i nakon toga sam na terapiji helexa i neptike. Ima perioda kad mi je dobro, ali čim se javi neka za mene stresna situacija imam problema s disanjem, drhtanjem, lupanjem srca. Kako si pomoći i postati hrabriji i znati se postaviti za sebe i biti bolji prema sebi, jer me anksioznost izluđuje... sad sam si navukla i gastritis. Može i na pp...dajte mi neki savjet...

[Kela]

divlji cvit kaže:

Najviše me zanima jel neko ima napadaje panike pri pokušaju dubokog disanja jer kao duboko disanje smiriva napadaj, a meni radi suprotno.

Da, ja sam ih imala, samo se pogoršavalo stanje kad sam pokušavala duboko disati, počela bih isto osjećati vrtoglavicu zbog prevelikog unosa kisika najednom Mislim da bi dolazilo i do hiperventilacije zbog toga. Zapravo mi je pomagalo suprotno ponekad, stavit ruku na usta, ili kako kod hiperventilacije dadnu onu papirnatu vrećicu pa dišeš u nju
Ne postoji univerzalni recept, nekim ljudima recimo pomaže da ih netko stisne, jako zagrli, a nekima to još više izaziva osjećaj panike.

[divji cvit]

E puno fala!
Meni se ne događa vrtoglavica nego najviše aritmija srca koja traje cili dan što me izluđuje, to stalno ubrzano pulsiranje u prsima i vratu kad osjećan otkucaje srca cili dan već više od misec i po dana. Najgore kad jel triban ić zaspat i onda kad zaspen nakon 3-4 ure krene opet luđačko lupanje i nikako stat.
Osta mi je pregled ko kardiologa, nisan ga obavila jer čak i u privatnika se čeka po 3 i više miseci, tako da ću prije kod psihića nego njega, al ću i taj pregled obavit kad tad.