Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.02.2016., 18:51   #2181
Quote:
buhtlica16 kaže: Pogledaj post
Moj je tatko umro prije 2.5 godine, a ja sam sada tužnija nego ikada, i teže mi je nego prije. Ne znam tko je rekao da vrijeme liječi sve rane, ali ja se sa tim nikako ne slažem... kako vrijeme prolazi, meni je sve teže i teže...
nikad si neću oprostiti što nisam otišla vikend prije njegove smrti kući da ga još jednom vidim živog, da pričamo o ničemu i smijemo se svačemu..
fališ mi zauvijek i volim te najviše
Ma nemoj Baš sam danas razgovarala s frendicom kojoj je tata umro tri mjeseca nakon mog i došle smo do zaključka kako ih više osjećamo nego kada su bili živi Mislim, to je relativno jer obje vjerujemo da smrt nije kraj. Možda nisi to preboljevala na onaj način koji tebi odgovara. Pogledaj ovaj video! Ova žena je doživjela kliničku smrt (ne znam znaš li što je to) i baš priča o tome kako ne bismo trebali osjećati tu krivnju.

I meni je slično. Veoma sam si predbacivala što je moj zadnji kontakt s tatom bio neka naša bezvezna svađa, ali imali smo to naše "tko će se prije javiti". Tako smo to radili godinama Naša šašava fora koja je na kraju završila tako kako je. I danas me ta činjenica zna rastužiti, ali više si ne predbacujem. Probaj i ti

Mislim, uvijek će ti ostati ta tuga. Ta neka praznina za njime jer ga više nema u tom fizičkom obliku, ALI itekako možeš osjećati da je tu negdje. Ja sa svojim tatom toliko pričam. U mislima sam s njime. .kako da to objasnim?

A kada mi je teško - onda je to strašno

Nikada u životu nisam imala napadaje panike sve dok nisam počela procesuirati te emocije koje osjećam prema njemu, prema njegovoj smrti, prema načinu na koji smo imali zadnji razgovor .. ma baš teški trenuci, ali jednako tako neophodni. Pa zar nije bolje isplakati emocije nego ih držati u sebi. Evo, to mi se nije dogodilo već dva mjeseca. Što ne znači da mi ne nedostaje, nego jednostavno.. Ne znam. Rasplačem se i budem tužna s vremena na vrijeme, ali da bi baš eskaliralo treba se desiti neki klik na koji osobno ne mogu utjecati. I koliko god to strašno bilo. Misliš da će ti srce iskočiti van, treseš se ..ko da si van sebe .. meni je drago kada mi se to dogodi jer kao da se pročistim od svega i par mjeseci sam mirnija. Znam da zvuči

Nema pravila. Svakome je drugačije. Istinabog da su ti trenuci totalna lavina emocija no treba se nositi s time i imati nekakav pozitivan stav. Neopisivo je lakše. Eto, želim ti da se što prije izvučeš iz ovih teških osjećaja koje proživljavaš
Depeche E. is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2016., 00:58   #2182
prije 2ipo mjeseca izgubila sam didu.. a prije 3 tjedna napustila me osoba koja me voljela najvise na svijetu, koju sam obozavala - moj tata.. uzasno mi je tesko to izustiti, a kamoli to jos pojmiti.. cijelo vrijeme imam osjecaj da ce doci, da ce sve bit kao prije, da cemo gledat skupa tv, kuhat, razgovarati satima.. imali smo specifican odnos, ali uvijek sam bila tatina kcer jedinica i njegovo sve na svijetu.. prvenstveno me boli sto znam da me nitko vise nece voljeti poput njega niti da ce me itko znati razveseliti kao on.. trudim se ostati jaka zbog mame.. ali osjecam da cu samo puknuti jednog dana.. smrt dide jos nisam preboljela, s njim sam takodjer imala poseban odnos i bili smo veoma povezani.. kad sam dobila tu vijest, da je dida umro, osjecala sam se kao da mi je svijet propao.. a sad, kad se ovo dogodilo, mog svijeta vise nema
ne znam se nositi s ovim.. pokusavala sam uciti, ubijala sam se zadnja 3tj u ucenju, al evo odustala sam jer sam shvatila da samu sebe iscrpljujem fizicki.. kvragu vise i fax.. osjecam se beskorisno kad nista ne radim, ali ne nalazim motivaciju, volju.. ne znam koliko ce jos to stanje potrajati, ali znam da ne zelim odustati od sebe, a ponajmanje bi to moj tata zelio.
Black-Velvet is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2016., 22:29   #2183
I meni je umro tata s kojim sam bila jako povezana. Sve što opisuješ sam prošla. Proces tugovanja treba "odraditi", kad ti se plače treba plakati, suze su ti saveznici. Znala sam se rasplakati i na cesti i nije me bilo briga. Volja i motivacija se nekad sakriju pred tugom, ali se kad tad opet pojave. S vremenom postane lakše nositi se s gubitkom, naučiš se živjeti s tim.
Polisaharid is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2016., 19:33   #2184
Unhappy

Sinoc sam s muzem razgovarala o pokojnom ocu...
Nakon tog razgovora neki cudan osjecaj mi se pojavio..
Kao neki osjecaj da je nesto uz mene..
Da bi danas popodne saznala da mi je umro jutros djed
Sada se pitam jel to predosjecaj sinoc?
Moj pokojni djeda je umio predvidjet dogadjaje...puno puta sam drugim ljudima rekla sto im se kasnije ispunilo..
Sokirana sam i tuzna..jer samo me nesrece prate..i ljude bliske oko mene..
Nije ni baka dobro,a ni baka od tate...
Obje su bake srcani bolesnici..
Djeda je umro iznenada,do juce na nogama,a imao cak 94godine!
Tjesi me sto nije lezao mjesecima u postelji i mukama..radim na odjelu palijative i tri godine gledam tudje muke i patnje prije smrti..
Muz mi kaze da razmislim je li pametno ici na sprovod jer sam nedavno dosla s nps..da mi se ne pogorsa..
A ja mislim da ako ne odem,bez obzira sto je u Bosni,da cu se stalno gristi sto nisam djedu bila na sprovodu..
__________________
"Gledam te kako stojiš,ljubiš me i zvijezde brojiš,kako kažeš da su naše sve.."
plavi-safir is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.04.2016., 10:15   #2185
Quote:
plavi-safir kaže: Pogledaj post
Muz mi kaze da razmislim je li pametno ici na sprovod jer sam nedavno dosla s nps..da mi se ne pogorsa..
A ja mislim da ako ne odem,bez obzira sto je u Bosni,da cu se stalno gristi sto nisam djedu bila na sprovodu..

Za početak moja sućut zbog gubitka tebi bliske i drage osobe.
A nadalje,postupi prema svojoj savjesti,ali zar misliš da će ti tvoj djed zamjerati što nisi došla zbog poprilično dobrog razloga? Ja nekako vjerujem da neće. Možeš se ti s njime i oprostiti na brojne druge načine,a ne samo na onaj što "mi ljudi" smatramo jedinim "ispravim i pravim" načinom a to je pogreb. Zaista smatram da ti djed neće ništa zamjeriti i da je i njemu najvažnije da budeš dobro. Ako misliš da ćeš moći izdržati i imati snage otiđi,ali ako se u sebi imalo dvoumiš (zbog straha da ti se stanje ne pogorša) nemoj otići. Radije ostani u svome stanu ili kući,kupi lijepu svijeću,zapali je i oprosti se od svoga djeda. Mislim da će to biti mnogo djelotvornije nego da otiđeš na pogreb pa ti nakon toga ponovno bude poprilično loše.
Kako god odlučiš - sretno!
zlakraljica is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.04.2016., 23:45   #2186
Kako ste se nosili u onim zadnjim trenucima sa znanjem da je pitanje vremena kad ce otici? Jebote ne znam mogu li uopce ovo izdrzati. U zadnje vrijeme sam izbacio iz glave to, skoncentrirao se na ucenje i obaveze.. I dođe mi on večeras i da mi nešto (simbolično je bilo) kao ono da se oprašta. Paupičkumaterinu ne mogu ovo, gledat ga i samo se pitat kada... Možda bi bilo bolje da sam na drugom kraju svijeta...
jazo90 is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.04.2016., 01:10   #2187
Nisam razmišljala o tome koliko vremena još imamo. Trudila sam se proživjeti svaki preostali trenutak onako kako smo živjeli dok nije bilo bolesti. Nismo pričali o bolesti i o nekakvom opraštanju. Pričali smo o svakodnevnim temama.
Znam da je jako teško, ali poslije ćeš cijeniti sve trenutke provedene s njim.
I sigurno ti ne bi bilo bolje da si na drugom kraju svijeta, bilo bi ti puno teže. Često se pitam kako sam imala snage izdržati sve to (meni su na kraju čak rekli da će tata umrijeti za par dana), ali izgleda da smo jači nego što mislimo.
Polisaharid is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.04.2016., 13:56   #2188
Ima 5 godina da mi je umro ujak, još uvik ga sanjam, zaplačem kada mislim o njemu, još uvik boli....izgubila sam i oca ali imala sam samo 4 godine tada pa ga se i ne sjećam.
Nedavno mu je bila godišnjica i sanjala sam ga nasmijanog i zdravog, u snu svjesna da je umro ali se vratio iz mrtvih...po tome znam da još nisam prihvatila njegovu smrt.
Često se uhvatim kako "razgovaram" u mislima s njim, zaista je bio divna osoba, jedini u familiji koji me podržavao i branio .
Bepo moj
Splicanka123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.04.2016., 21:44   #2189
Moja je sestrična prošlo ljeto napustila ovaj svijet. Imala je 26 godina. U mjesec i po dana od zdrave osobe postala je žrtvom autoimune bolesti za koju ni liječnici nisu čuli, ima je svega nekoliko ljudi u Hrvatskoj. Ona je osjećala da nešto nije u redu, uporno je išla liječnicima, čak je plaćala i privatnicima samo da joj kažu što joj je. Nalazi su bili uredni.
Njoj je fizički bivalo sve loše, tako da su je na kraju odveli u Zagreb u bolnicu. Kao da je znala da će umrijeti, rekla je mužu: "Vodi me kući, ne želim umrijeti u bolnici."

Četiri dana poslije, u 6 ujutro je izdahnula u jednoj zagrebačkoj bolnici, daleko od muža i roditelja.

Sestri i meni bila je poput sestre, nas troje odrasli smo skupa. Još uvijek ne vjerujem da je nema. Sanjam je skoro svaku noć. To mi je jedina utjeha, jer jedino u snu mogu s njom razgovarati.

Nedostaje mi. I sve bih dao da ponovo, kao nekada, popijemo kavu i smijemo se.
__________________
Respira... Aguanta un segundo y respira... Cierra los ojos y mira... Mientras te duela, respira conmigo el dolor...
uzurpator is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.05.2016., 15:11   #2190
Zlakraljica,
Nisam isla
Uradila sam bas to..upalila svijeću,molila se..taj dan mi toliko bilo loše ko da sam tamo..
Ispravno sam uradila,jos vise bi se pogoršalo mi da sam direkt tamo..
S autom ne mozemo ionako u BiH jer nije siguran..
Hvala ti za savjet
__________________
"Gledam te kako stojiš,ljubiš me i zvijezde brojiš,kako kažeš da su naše sve.."
plavi-safir is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.05.2016., 15:15   #2191
Quote:
uzurpator kaže: Pogledaj post
Moja je sestrična prošlo ljeto napustila ovaj svijet. Imala je 26 godina. U mjesec i po dana od zdrave osobe postala je žrtvom autoimune bolesti za koju ni liječnici nisu čuli, ima je svega nekoliko ljudi u Hrvatskoj. Ona je osjećala da nešto nije u redu, uporno je išla liječnicima, čak je plaćala i privatnicima samo da joj kažu što joj je. Nalazi su bili uredni.
Njoj je fizički bivalo sve loše, tako da su je na kraju odveli u Zagreb u bolnicu. Kao da je znala da će umrijeti, rekla je mužu: "Vodi me kući, ne želim umrijeti u bolnici."

Četiri dana poslije, u 6 ujutro je izdahnula u jednoj zagrebačkoj bolnici, daleko od muža i roditelja.

Sestri i meni bila je poput sestre, nas troje odrasli smo skupa. Još uvijek ne vjerujem da je nema. Sanjam je skoro svaku noć. To mi je jedina utjeha, jer jedino u snu mogu s njom razgovarati.

Nedostaje mi. I sve bih dao da ponovo, kao nekada, popijemo kavu i smijemo se.
Žao mi je.

Kad čujem takva priče odmah pomislim kako ljudi (uključujući mene) nekad ne znaju cijeniti obične svakodnevne situacije, već sve uzimaju zdravo za gotovo. Npr. ovo boldano.
__________________
This world ain't exactly what my heart expected...
... but I know it will be ...
Aarie is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.05.2016., 05:03   #2192
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prođe?
lenida is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.05.2016., 13:53   #2193
Quote:
lenida kaže: Pogledaj post
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prođe?
Meša Selimović .
Winston Smith is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.05.2016., 10:05   #2194
Quote:
lenida kaže: Pogledaj post
Zar je nada u tome da sve prođe?
Za to i živimo. Razočaranje bi bilo neko ponovno rođenje
__________________
" Stupid people do stupid things. Smart people outsmart each other, then themselves." - " The more wisdom you attain and the more conscious you become the crazier you will appear to others. "
Usuditi se je cijena napretka.
john newman is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.06.2016., 12:04   #2195
Njega više nema. Umro je u snu ovu noć.
__________________
"No, you've already made the choice. Now you have to understand it."
Ghost Disaster is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.07.2016., 20:38   #2196
Mama mi je umrla u 3.mj ove godine od raka. Bio sam kod nje za bozic tjedan dana jer zivim u njemackoj i tada sam vidio da se malo slabije krece ali je izgledala kao i prije. U 1.mj me sestra zvala da mama nije dobro. Dosao sam doma i bio s njom mjesec i nesto dana jer vise nije bila pokretna, imala je velike bolove i sl. Zadnja cca 2 tjedna je bila u bolnici jer je trebala njegu 24 sata koju joj ja i patronazna sestra nismo mogli pruziti. 29.2. sam se pozdravio s njom i rekao da cu doci opet za 2 tjedna. Otisao sam radi obaveza nazad u njemacku. Drugi dan, 1.3. su me zvali iz bolnice da je mama umrla. Sad je proslo 4 mjeseca ali ja svaki dan razmisljam o tome svemu i o tom vremenu pred kraj sto sam proveo s njom, gledao je kako se pati. Imam 29 godina i uzasno mi fali. Nisam "mamin sin", rano sam se osamostalio, pomagala mi je uvijek koliko je mogla i ja njoj.. I tako..Pisem to tu tako bezveze tek toliko da malo to izbacim iz sebe.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
mukiklc is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.07.2016., 18:05   #2197
Quote:
mukiklc kaže: Pogledaj post
Mama mi je umrla u 3.mj ove godine od raka. Bio sam kod nje za bozic tjedan dana jer zivim u njemackoj i tada sam vidio da se malo slabije krece ali je izgledala kao i prije. U 1.mj me sestra zvala da mama nije dobro. Dosao sam doma i bio s njom mjesec i nesto dana jer vise nije bila pokretna, imala je velike bolove i sl. Zadnja cca 2 tjedna je bila u bolnici jer je trebala njegu 24 sata koju joj ja i patronazna sestra nismo mogli pruziti. 29.2. sam se pozdravio s njom i rekao da cu doci opet za 2 tjedna. Otisao sam radi obaveza nazad u njemacku. Drugi dan, 1.3. su me zvali iz bolnice da je mama umrla. Sad je proslo 4 mjeseca ali ja svaki dan razmisljam o tome svemu i o tom vremenu pred kraj sto sam proveo s njom, gledao je kako se pati. Imam 29 godina i uzasno mi fali. Nisam "mamin sin", rano sam se osamostalio, pomagala mi je uvijek koliko je mogla i ja njoj.. I tako..Pisem to tu tako bezveze tek toliko da malo to izbacim iz sebe.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk


Teško je to kada gledaš osobu koja se muči, posebice od raka. Znam kako je to jer ga je u mojoj bliskoj obitelji bilo u par navrata. No, opet, KOLIKO GOD okrutno zvučalo, trebao bi biti sretan što se ona više ne muči

Tuga će uvijek biti tu prisutna, ali nosimo se s njom dan po dan i to, premda zvuči tako, oh, patnički zbilja nije tako. Veselit će te stvari koje su te veselile i ranije, no uvijek će ti ona biti u mislima. Proći će taj period intenzivne tuge, bijesa ..prihvatit ćeš to.

Imaš sreće što si bio s njom, a to joj je sigurno neopisivo značilo. To uvijek imaj na umu; da si joj svojim prisustvom i brižnošću uljepšao posljednje trenutke. Budi podrška sestri jednako kao i ona tebi

Nakon što je moj tata umro osjetila sam se još povezanijom sa svojim bratom. I strašno je koliko tada dođu do izražaja kvalitete kojima roditelji nauče svoju djecu. Drži se i nađi način koji ti odgovara da izbaciš emocije; nemoj ih zadržavati.


Ghost, žao mi je, keep going
Depeche E. is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.07.2016., 00:56   #2198
Sada uskoro će biti tri godine kak je moj tata otišao? Boli li? O da, onako iznutra negdje. Kada kažemo da nas duša boli - to je taj osjećaj. Duša baš boli.
Ne plaćem više često. Ali gotovo nema dana da ga ne spomenem. I ne volim govoriti u prošlom vremenu. I užasno mi je kada ga netko spomene i uz to kaže "naš pokojni".
On to za mene nije niti će biti dok sam god ja živa. Živ je koliko i ja jer sam i fizička i psihička njegova preslika pa kako me godine sustižu ugledam neku boru na istom mjestu gdje ju je i on imao i to mi je drago. Drago mi je imati nešto od mog starog.
Ono što iskreno priznajem da sam stvarno zahvalna što sam ga imala tolike godine. I da sam počela realno gledati da neki tu priliku nisu imali. Možda bih trebala biti sebična i reći da me baš briga za druge ali jednostavno moja zrelost mi ne dopušta tu sebičnost. Imala sam ga dugo uza sebe i beskrajno sam zahvalna na tom vremenu. Imala sam tu privilegiju da se stignem oprostiti od njega. Da ga još jednom zagrlim i poljubim prije nego je otišao. On je bio i ostao moj tata. Nikada u prošlom vremenu. To vrijeme ostaje u ovoj mojoj sadašnjosti.
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.07.2016., 15:28   #2199
Moja mama se mucila godinama,preminula pre 6 mes.Jos uvek se nisam isplakala, sve je kao neki ruzan san, nocna mora.Kako prihvatiti da je vise nema?
river0 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.07.2016., 16:32   #2200
Sutra je 20 godina od tragične smnrti mojih mladih roditelja,od kkoje se jošp nisam pomirila,jer živim sama sa dvoje dje e i nosim sve preteško breme života i psihičko i financijsko na svojim leđšima,i baš danas dan uočui obljketnice našli su mrtvog u stanu još jednog člana mladog moje obitelji,,,bože dokle ćerš me udaratri svojim udarcima sudbine,i uz sav svoj povremeni trud i rad da živim tako jadno i nesretno i pored uućerstalih ovrha da nemogu buket cviječa odnijeti na grob...godine što prolaze ne donose utjehu samo strašnu istinu da vas vipše zaista nema,a ja vam se ne mogu požćaliti da ponekad ni kruh ni mlijeko ne mogu kupiti
__________________
ko se nije rodija s dišpetom u sebi,ne moze zajebati sve zivotne bure i oluje
Samo Sanja is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:11.