Otrovni roditelji

[kulenova seka]

Bok svima
Moj problem je posesivna, agresivna majka.
Drži me u šaci od djetinjstva, jedinica sam i osjetljiva, nježna.
Mama me jednostavno želi uz sebe iako sad imam 30 godina i živim s dečkom.
Njega mrzi, ne viđaju se, ne čuju se.
Tata mi je dobričina i potpuno je pod njenom kontrolom. Slabić, kako bi se reklo.

Opsjednuta je materijalnim, ima love i samo joj je to bitno, a meni su važne neke potpuno druge stvari.
Njoj je to sve glupo, moji hobiji, sve što radim joj je glupo jer nije u funkciji novca i zarade.
Ljubomorna je na mog dečka, na moje frendove, ljubomorna je ako odemo dečkovoj baki u posjet. Na sve je ljubomorna.

Imala je zaista teško djetinjstvo, otac alkoholičar i zlostavljač.
Psihijatar ne pomaže jer ona ne sluša savjete, uvijek misli da je u pravu, iznimno je hostilna, asertivna i agresivna.
Posvađana je s pola obitelji i zbog toga sam i ja izgubila kontakt s njima.

Ima li njeno ponašanje kakvo ime da malo pročitam o tome?

Hvala

[kulenova seka]

Nevan kaže:

imam 144 kg, nemam samopoštovanja, izbjegavam gledati sebe u zrcalo, počinjem dijetu od početka tjedna, mjeseca, godine, pijem jako veliku dozu lijekova, budem tužan često preko dana i što je najgore od svega to utječe i na moju djevojku. No nekako kažem, imam 2 noge, 2 ruke, 2 zdrava oka, pa nekako sam sebi kažem da ću kad tad pobijediti prošlost. Ipak me najviše veseli, pošto sam nezaposlen, kada uzmem i spremim stan, a cura dođe doma pa me zagrli i počne plakati. Osmijeh na njenom licu je jedna od stvari koja me najviše razveseli u danu.

Srce mi se stislo dok sam ovo čitala
Morala sam to napisati iako nemaš koristi od mojeg i ničijeg žaljenja.

Iako imaš djevojku koja te voli, ona možda neće biti kraj tebe zauvijek, veze pucaju, ljubavi se raspadaju.
Ti moraš voljeti sebe, moraš se upoznati i zavoljeti.
Zbog sustavnog odbacivanja od strane obitelji vjerojatno se ne voliš niti se poštuješ.
Smršavi, pronađi se, ulaži u sebe.
Obitelj je jedna otrovna zajednica koja je zapravo odgovorna za društvo kakvo danas imamo. Svi su na jebenim tabletama i sve se vrti u krug.

Prekini taj krug, ne dopusti da se otrov širi. Jednog dana ćeš možda stečeno znanje prenijeti svojoj djeci, ali bitno je da se sada izliječiš.

Imaš li prijatelje, kakvo društvo?

[Riversong]

kulenova seka kaže:

Bok svima
Moj problem je posesivna, agresivna majka.
Drži me u šaci od djetinjstva, jedinica sam i osjetljiva, nježna.
Mama me jednostavno želi uz sebe iako sad imam 30 godina i živim s dečkom.
Njega mrzi, ne viđaju se, ne čuju se.
Tata mi je dobričina i potpuno je pod njenom kontrolom. Slabić, kako bi se reklo.

Opsjednuta je materijalnim, ima love i samo joj je to bitno, a meni su važne neke potpuno druge stvari.
Njoj je to sve glupo, moji hobiji, sve što radim joj je glupo jer nije u funkciji novca i zarade.
Ljubomorna je na mog dečka, na moje frendove, ljubomorna je ako odemo dečkovoj baki u posjet. Na sve je ljubomorna.

Imala je zaista teško djetinjstvo, otac alkoholičar i zlostavljač.
Psihijatar ne pomaže jer ona ne sluša savjete, uvijek misli da je u pravu, iznimno je hostilna, asertivna i agresivna.
Posvađana je s pola obitelji i zbog toga sam i ja izgubila kontakt s njima.

Ima li njeno ponašanje kakvo ime da malo pročitam o tome?

Hvala

Vjerovatno se identificira s ocem, željela je njegovu pažnju i nije je imala i na kraju se pretvorila u njega. Možda da je suočiš s tim? Znam da ja bih, spremam se psihički na tu konfrontaciju već godinama.
Poznata mi je tvoja priča, moja nije baš tako teška ali vrlo je slična tvojoj. Završila sam zbog njenog ponašanja i odgoja kod psihologa, da bi mi ona prebacivala kako sam "psihijatrijski slučaj" i "kurva" zato što imam muškog prijatelja koji je često kod mene (wow), "da li ti njoj kažeš da me nimalo ne poštuješ i da mi sve lažeš". Imam osjećaj da joj je samo bitan fakultet, koliko para imam i da mi u slobodno vrijeme traži ugovorenog ženika iz nekog "finog pristojnog" soja da bi me se otarasila i da bi me on "smirio". Govori mi da je mogla stan kupit od ovih para za koje me školuje. Naravno da nemamo nikakav odnos i bukvalno na svakom koraku pričam kakva je jer mrzim njeno ponašanje i ne želim to više držati u sebi. Uspjela je pola svoje familije posvađati, njena sestra i danas ima traume od nje, a i starog je uspjela odvojiti od čitave njegove familije.
Ja to nazivam prosto neliječeni kompleksi, zmijskim ponašanjem. sad tražim posao da bi ona konačno skupila pare za jebeni drugi stan i adio mare.

[kulenova seka]

Riversong kaže:

Ja to nazivam prosto neliječeni kompleksi, zmijskim ponašanjem. sad tražim posao da bi ona konačno skupila pare za jebeni drugi stan i adio mare.

Da, jedini način je fizički se odvojiti od njih, nema druge.

Moja mama sve dobro što sam postigla pripisuje sebi.
Kad dam težak ispit, to je zato jer je ona cijeli dan molila Boga da prođem.
Kad me netko pohvali, to je zato što me ona tako lijepo odgojila.
Kad mi netko kaže da sam lijepa, to su njeni geni.
Kad bih u školi dobivala pohvalnice i prolazila s 5.0, to je zato jer mi je ona čitala puno dok sam bila mala.

Ja joj to prešutim jer ju ne želim povrijedili, na kraju mi je opet bude žao kad vidim što si je napravila od života, ali držim se podalje i gradim si svoj život daleko od tih otrova.

[Leteća]

Ovako. Knjiga "Otrovni roditelji" dobar je početak, ali savjeti na kraju su, da prostite, zakurac.

Treba čitat malo šire i pronaći u čemu je bio konkretni problem... zanemarivanje ili zlostavljanje? Emocionalno, fizičko, seksualno? Jesu li roditelji patili od poremećaja ličnosti (ASPD, NPD, BPD)? Dok se to ne definira, nema napretka.

[Tox]

Leteća kaže:

Ovako. Knjiga "Otrovni roditelji" dobar je početak, ali savjeti na kraju su, da prostite, zakurac.

Treba čitat malo šire i pronaći u čemu je bio konkretni problem... zanemarivanje ili zlostavljanje? Emocionalno, fizičko, seksualno? Jesu li roditelji patili od poremećaja ličnosti (ASPD, NPD, BPD)? Dok se to ne definira, nema napretka.

Yep!!

http://vqxglecvq9-flywheel.netdna-ss...-go-deeper.jpg

Tak je to, kompleksan problem povlaći ne baš jednostavna rješenja.

[Pigsy]

kulenova seka kaže:

Da, jedini način je fizički se odvojiti od njih, nema druge.

Ja nisam sigurna da je ovo istina. Jer nas ne boli njena fizička prisutnost već način na koji se prema nama ponaša, poruka koju nam tim ponašanjem šalje. A to se ne mijenja živjela ti u Samoboru, Njemačkoj ili na Novom Zelandu.
Jedino što se fizičkim micanjem smanjuje učestalost tih ponašanja koja na nas imaju negativni utjecaj. Mislim, naravno, i to je nešto.

[maria 8]

Pigsy kaže:

Ja nisam sigurna da je ovo istina. Jer nas ne boli njena fizička prisutnost već način na koji se prema nama ponaša, poruka koju nam tim ponašanjem šalje. A to se ne mijenja živjela ti u Samoboru, Njemačkoj ili na Novom Zelandu.
Jedino što se fizičkim micanjem smanjuje učestalost tih ponašanja koja na nas imaju negativni utjecaj. Mislim, naravno, i to je nešto.

ovo je kljucno, to sto se odselis je samo prvi korak, ali samo to nece nista resiti, ali bar neces svakodnevno slusati scene/uvrede/histericne ispade itd.
ako se odselis i krenes kod psihologa ili bar sama pokusas da poslozis stvari u glavi sigurno ce biti daleko bolje, a nemozes da ozdravis ako dobijas svakodnevnu dozu otrova

[Pigsy]

maria 8 kaže:

ovo je kljucno, to sto se odselis je samo prvi korak, ali samo to nece nista resiti, ali bar neces svakodnevno slusati scene/uvrede/histericne ispade itd.

To stoji, da.

[F.A.Q]

kulenova seka kaže:

Ti moraš voljeti sebe, moraš se upoznati i zavoljeti

(to "mora") svatko tko zeli prezivjeti i na kraju krajeva zivjeti!

[Tox]

E da, kako naučiti voljeti sebe ..
Čistom snagom razuma sumnjam ...

[Ziza zazir]

Tox kaže:

E da, kako naučiti voljeti sebe ..
Čistom snagom razuma sumnjam ...

Meni ide jako tesko/ne ide cak i uz strucnu pomoc. Trebam naucit volit sebe, trebam naucit biti samostalna, trebam nauciti biti zensko, trebam naucit biti medu ljudima/drustvena, trebam naucit krenut naprijed....

Moja prica je jednostavna,mama prezastitnicki nastrojena. Sve je diktirala, od izbora sto cu gledati,jesti, voljeti, kako /ukoliko cu ista osjecati, sto misliti, nositi, kada i s kime ici (vrlo rijetko) na kavu (nakon detaljne policijske i politicke provjere obaju roditelja djeteta)... ama bas sve. Bjezala sam jos sa svega 12-13 godina ali bila sam i za to nesposobna (drzala me pod zlatnim zvonom tako da sada s 29 god ne znam ducane u kvartu u kojem zivim npr. Bojim se ljudi jer im svima sluzim kao sredsvo da nju iskoriste, po njezinim rjecima... ) privid slobode sam izvojevala tako da sam upisala i zavrsila faks po njezinoj zelji. Za to sam dobila "solo zivot" u stanu pored njezinog i svakodnevne posjete i tel. Pozive navecer ....
Kontakt s njom je s moje strane na nuli, ne zovem, ne pitam, iskreno me ne zanimaju njezine manipulatorske igrice koje i dan danas izvodi ako nije po njezinom... na njih vise ne nasjedam, ali steta je ucinjena.

Kako se uvjerit da smijem imati vlastite zelje,misli, osjecaje? Navodno, ako u tome uspijem doci ce i samopouzdanje i samostalnost i zrelost i zenstvenost i ljubav i pocet cu skupljati zivotno iskustvo... sve to samo ako to uistinu zelim... a ne znam nesto zelit jer nisam naucena zeliti ista ... ah majcinska ljubav

[Ziza zazir]

Tox kaže:

E da, kako naučiti voljeti sebe ..
Čistom snagom razuma sumnjam ...

Meni ide jako tesko/ne ide cak i uz strucnu pomoc. Trebam naucit volit sebe, trebam naucit biti samostalna, trebam nauciti biti zensko, trebam naucit biti medu ljudima/drustvena, trebam naucit krenut naprijed....

Moja prica je jednostavna,mama prezastitnicki nastrojena. Sve je diktirala, od izbora sto cu gledati,jesti, voljeti, kako /ukoliko cu ista osjecati, sto misliti, nositi, kada i s kime ici (vrlo rijetko) na kavu (nakon detaljne policijske i politicke provjere obaju roditelja djeteta)... ama bas sve. Bjezala sam jos sa svega 12-13 godina ali bila sam i za to nesposobna (drzala me pod zlatnim zvonom tako da sada s 29 god ne znam ducane u kvartu u kojem zivim npr. Bojim se ljudi jer im svima sluzim kao sredsvo da nju iskoriste, po njezinim rjecima... ) privid slobode sam izvojevala tako da sam upisala i zavrsila faks po njezinoj zelji. Za to sam dobila "solo zivot" u stanu pored njezinog i svakodnevne posjete i tel. Pozive navecer ....
Kontakt s njom je s moje strane na nuli, ne zovem, ne pitam, iskreno me ne zanimaju njezine manipulatorske igrice koje i dan danas izvodi ako nije po njezinom... na njih vise ne nasjedam, ali steta je ucinjena.

Kako se uvjerit da smijem imati vlastite zelje,misli, osjecaje? Navodno, ako u tome uspijem doci ce i samopouzdanje i samostalnost i zrelost i zenstvenost i ljubav i pocet cu skupljati zivotno iskustvo... sve to samo ako to uistinu zelim... a ne znam nesto zelit jer nisam naucena zeliti ista ... ah majcinska ljubav

[kulenova seka]

Ziza zazir kaže:

Kako se uvjerit da smijem imati vlastite zelje,misli, osjecaje? Navodno, ako u tome uspijem doci ce i samopouzdanje i samostalnost i zrelost i zenstvenost i ljubav i pocet cu skupljati zivotno iskustvo... sve to samo ako to uistinu zelim... a ne znam nesto zelit jer nisam naucena zeliti ista ... ah majcinska ljubav

Koliko imaš sada godina, ako smijem pitati?
Mene je moja isto tako držala uz sebe, ali uspjela sam se nekako otrgnuti iako ona i sad misli da sam gladna, žedna, musava, neopeglana ako ona nije uz mene i ne čini te stvari za mene.
Boli me gledati kako joj se ruše te kule jer pomalo shvaća da mogu bez nje, to je sindrom napuštenog gnijezda, a imam skoro 30 godina.

Moja uvijek pljuje po svemu što ja volim i u čemu uživam.
Odem na biciklijadu - to je glupo, odem na putovanje - to je glupo i samo bzvz trošiš pare. Koncerti su joj glupi, festivali su joj glupi. Prošle godine se nadurila jer sam s dečkom otišla ne sedmodnevni festival, a nisam ostala s njom na moru. Kao, sigurno me on odvlači od nje
Razumijem ja da je ona odrasla u bijedi i da se nije imalo za takve luksuze, ali ne mogu ja sjediti doma jer bi nju time usrećila. A gdje sam ja u cijeloj toj priči?

Roditelji misle kako su nas oni stvorili za svoj užitak, mi im pripadamo i sve što radimo kad se odvajamo ih vrijeđa jer misle da im nešto dugujemo.

Kad se vratim s nekog putovanja me dočeka mama koja se duri, doslovno se duri. Ne želi uopće slušati kako mi je bilo, priča samo o tome što je ona radila i kako joj je bilo ružno.

[Winston Smith]

Muško sam. Imam 21. godinu, a moja majka me još uvijek gledao kao bebu. Vjerovali ili ne bez moga znanja je bacila moje dvije trenerke prije dva dana. Kad sam je pitao zašto je to učinila rekla mi je samo da se njoj nisu svidjele. Možete li to zamisliti? Ona baca moje stvari jer se njoj ne sviđaju. Normalno nakon moga protesta ona je počela da se dere i da govori kako ja nisam dobar sin, kako ne znam da se brinem za sebe i da me može biti sram zbog toga što se raspravljam sa njom koja mi je dala sve u životu .

Nikad mi neće biti jasno zašto mi predbacuje nešto na šta nisam imao nikakvog uticaja?

Kao da sam ja birao gdje ću se roditi.

Sanjam dan kada ću postati slobodan, i kada mi niko nikad više neće govoriti šta da radim.

Taj dan će uskoro doći, siguran sam.

[nevenka123]

Winston Smith kaže:

Muško sam. Imam 21. godinu, a moja majka me još uvijek gledao kao bebu. Vjerovali ili ne bez moga znanja je bacila moje dvije trenerke prije dva dana. Kad sam je pitao zašto je to učinila rekla mi je samo da se njoj nisu svidjele. Možete li to zamisliti? Ona baca moje stvari jer se njoj ne sviđaju. Normalno nakon moga protesta ona je počela da se dere i da govori kako ja nisam dobar sin, kako ne znam da se brinem za sebe i da me može biti sram zbog toga što se raspravljam sa njom koja mi je dala sve u životu .

Nikad mi neće biti jasno zašto mi predbacuje nešto na šta nisam imao nikakvog uticaja?

Kao da sam ja birao gdje ću se roditi.

Sanjam dan kada ću postati slobodan, i kada mi niko nikad više neće govoriti šta da radim.

Taj dan će uskoro doći, siguran sam.

Čitala sam tvoju priču...da li imaš neke nade za osamostavljivanjem u skoroj budućnosti? mislim da ti se majka i baka neće tako lako promjeniti....

[Winston Smith]

Imam osjećaj da ja nikada nisam napravio onaj korak koji svako malo dijete napravi u jednom trenutku, nisam prešao iz faze malog djeteta u fazu mladića/djevojke odnosno odraslog muškarca/žene. Jednostavno se tako osjećam.

Svaki put kad mi moja majka nešto pokuša zabraniti ja se počnem osjećati kao malo dijete. Oči mi se napune suzama i samo Bog zna šta me spriječava da zaplačem. I nakon što sve to prođe u meni se počne nakupljati bijes zbog toga što joj se nisam suprotstavio. Budem ljut kao ris. Tačno mi dođe da eksplodiram od bijesa. Strah me da ne daj Bože jednog dana ne uradim "nešto" zbog čega bi se mogao kajati čitav život...

[kulenova seka]

To je i meni moja radila, bacala stvari koje joj se ne sviđaju.
Ne poštuju nas, o tom se radi. Za njih smo maltene stvari koje one posjeduju, a to je upakirano u majčinu ljubav i posesivnost.

Meni najviše ta grižnja savjesti ide na živce. Uvijek se nekako ja uspijem osjećati loše jer je eto, ona moja majka koja mi samo želi dobro.
Kako si to izbiti iz glave? Kako si izbiti iz glave da trebam i moram nekoga usrećivati?

Winston, jesi jedinac?

[radical change]

Winston Smith kaže:

Imam osjećaj da ja nikada nisam napravio onaj korak koji svako malo dijete napravi u jednom trenutku, nisam prešao iz faze malog djeteta u fazu mladića/djevojke odnosno odraslog muškarca/žene. Jednostavno se tako osjećam.

Svaki put kad mi moja majka nešto pokuša zabraniti ja se počnem osjećati kao malo dijete. Oči mi se napune suzama i samo Bog zna šta me spriječava da zaplačem. I nakon što sve to prođe u meni se počne nakupljati bijes zbog toga što joj se nisam suprotstavio. Budem ljut kao ris. Tačno mi dođe da eksplodiram od bijesa. Strah me da ne daj Bože jednog dana ne uradim "nešto" zbog čega bi se mogao kajati čitav život...

Taj ogromni bijes kojeg svaki put s mukom progutaš u sebi ti je osnovni razlog koji te drži zarobljenim u vlastitom kavezu užasa.
Ti jako dobro znaš da si zbog te količine bijesa spreman uzeti nož i izrezati nekoga, uzeti pištolj i bez razmišljanja pucati, i većinu vremena se zbog toga i grizeš i previše razmišljaš i sputavaš sebe. Osjećaš krivnju i mržnju prema sebi...
To su jako destruktivni osjećaji, ali baš ono jako destruktivni, ja to znam jer sam sve to prolazio godinama. Zbog tih osjećaja ne možeš upoznati sebe, mrziš se, sputavaš se, gadiš se sam sebi, želiš napraviti neku glupost ili što već samo da to nekako izađe van, anksiozan si, ljut, nezadovoljan, bijesan, svadljiv, utučen, nervozan, razne psihičke pizdarije ti padaju na pamet..
Drugi ljudi ne prolaze kroz takve osjećaje, ili bar ne u tako velikoj količini jer to razara čovjeka iznutra i troši jako jako mnogo psihičke energije..

Ti kao mladi čovjek trebaš i moraš imati snage da se izražavaš, suprostavljaš, tražiš sebe bez obzira na posljedice. Ti moraš bijes i ljutnju izbacivati van, to je prvo što radiš čim dođeš na psihoterapiju. Kad to kreneš raditi drugi te kritiziraju, govore ti da ti liječenje zapravo škodi, ti si često utučen jer si podigao glas i možda uvrijedio drugu osobu, ali to je nužno i obvezujuće da izliječiš sebe. Čovječe ti čitav život kupiš bijes i nezadovoljstvo u sebe, takvi ljudi postaju ubojice, silovatelji jer to negdje mora izaći van u bilo kojem obliku. Nauči to izbacivati, ljuti se, deri, šalji u kurac kada ti nešto smeta.. ako prevršiš mjeru kasnije promisliš i ispričaš se i bude sve ok. Neće se svijet srušiti ako drekneš, neće se ništa loše desiti, tako se boriš sa sebe...to moraš raditi inače se osjećaš kao da se nalaziš između čekića i nakovnja, udaraju te sa obje strane a ti trpiš i pucaš po šavovima...

[Kymatica]

radical change kaže:

Taj ogromni bijes kojeg svaki put s mukom progutaš u sebi ti je osnovni razlog koji te drži zarobljenim u vlastitom kavezu užasa.
Ti jako dobro znaš da si zbog te količine bijesa spreman uzeti nož i izrezati nekoga, uzeti pištolj i bez razmišljanja pucati, i većinu vremena se zbog toga i grizeš i previše razmišljaš i sputavaš sebe. Osjećaš krivnju i mržnju prema sebi...
To su jako destruktivni osjećaji, ali baš ono jako destruktivni, ja to znam jer sam sve to prolazio godinama. Zbog tih osjećaja ne možeš upoznati sebe, mrziš se, sputavaš se, gadiš se sam sebi, želiš napraviti neku glupost ili što već samo da to nekako izađe van, anksiozan si, ljut, nezadovoljan, bijesan, svadljiv, utučen, nervozan, razne psihičke pizdarije ti padaju na pamet..
Drugi ljudi ne prolaze kroz takve osjećaje, ili bar ne u tako velikoj količini jer to razara čovjeka iznutra i troši jako jako mnogo psihičke energije..

Ti kao mladi čovjek trebaš i moraš imati snage da se izražavaš, suprostavljaš, tražiš sebe bez obzira na posljedice. Ti moraš bijes i ljutnju izbacivati van, to je prvo što radiš čim dođeš na psihoterapiju. Kad to kreneš raditi drugi te kritiziraju, govore ti da ti liječenje zapravo škodi, ti si često utučen jer si podigao glas i možda uvrijedio drugu osobu, ali to je nužno i obvezujuće da izliječiš sebe. Čovječe ti čitav život kupiš bijes i nezadovoljstvo u sebe, takvi ljudi postaju ubojice, silovatelji jer to negdje mora izaći van u bilo kojem obliku. Nauči to izbacivati, ljuti se, deri, šalji u kurac kada ti nešto smeta.. ako prevršiš mjeru kasnije promisliš i ispričaš se i bude sve ok. Neće se svijet srušiti ako drekneš, neće se ništa loše desiti, tako se boriš sa sebe...to moraš raditi inače se osjećaš kao da se nalaziš između čekića i nakovnja, udaraju te sa obje strane a ti trpiš i pucaš po šavovima...

e ovo je tako točno. večina nas anksioznnih ljudi, bar koje ja upoznajem, ima upravo ovaj obrazac, nikada nisu smjeli iskazati ljutnju, i nisu to naučili. taj bjes se gomila i stvara anksioznost, s godinama sve veči, neki ga lječe tabletama, neki cigaretama, neki alkoholom, a neki maratonima tj ne lječe, nego drže i dalje pod kontrolom a upravo je to problem.
I meni naravno.
Pokazati ljutnju mi stvara tektonske poremečaje i dan danas, a i večini takvih ljudi koje upoznajem i na grupnoj terapiji. svi su kao dobrice, odrasli ljudi koji se najviše od svega boje pokazati ljutnju. rade neopisivo teške stvari, poslove, čak i samoozljeđivanja ali ljutnja van, nema šanse. najteža stvar.