Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.06.2016., 05:08   #1
Depresivna glava omotana osmijehom ¿

dakle, tako, depresivna sam mjesecima, sa oscilacijama u raspolozenju. Cudnovato je sto i kad me depra drzi, ne skidam osmijeh s lica. Ovak to izgleda: vanka sam sa drustvom, svi pricaju gluposti, viceve, supljiraju, a ja iako mi sve to nema znacajan smisao niti mi je osobito smijesno, sjedim i smjeskam se, obicno bez komentara. Najgore je to sto i kada me neko verbalno napadne ili uvrijedi, i primim to k srcu (zato i jesam u depri jel), ja se samo smjeskam. Niti odgovaram, niti se ljutim, nije da me ne smeta, naprotiv, nekad me mnogo bocnu neki komentari, doskocice, ali i dalje se smijem na sve. Nije to neki osmijeh na silu, niti je on sam po sebi svrhovit, jednostavno ne mogu to kontrolisati, on je tu jer je tu. Kako biste okarakterisali vi ovo ponasanje....?

Obicno ljudi facijalnim ekspresijama daju na uvid trenutno stanje, mene buni ova kondradiktornost...
levitiram is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2016., 11:04   #2
Sasvim ti je okej ponašanje, bolje smijeh nego biti mrgud.

Ako i radis neki posao s ljudima, osmijeh je 70 posto uspjeha {sto je i logicno}

Zivot je prekratak za mrgudne faze, trudi se i bit ce bolje.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2016., 11:07   #3
Kad sam među ljudima, isto se non- stop cerim. A u glavi kupus. Nemam pojma.
orah-pita is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2016., 11:10   #4
Zato kaj vecina ljudi motivira na osmijeh {narocito penzici}
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2016., 13:31   #5
Kad se smijem, djelujem pristupacno i otvoreno, i onda se ljudi ljepe za mene, posebni slucajevi za sebe uglavnom.
I bas ono rijetko ko pristojno normalan da mi pridje, valjda kontaju "vidi ove, mora da je luda, cim se samo smjehulji"...............a ja depresivna:misli
levitiram is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2016., 13:35   #6
A zasto mislis da oni tako misle?
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2016., 14:12   #7
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
A zasto mislis da oni tako misle?
A ne znam, nekako se mnogo puta ispostavilo da svojim izgledom privucem pogresne ljude. Imam vatrenu boju kose, kovrdzabu, duhu, ok izgleda, malo "ekscentricnog", ali imam blage crte lica i osim toga uvijek se smije, pa tak mislim da ne reaguj.sukladno sa svojim mislima i osjecajima. A zasto mislim da oni tako misle. Pa evo recimo jer se nisam nekad uspjela snaci u tim situacijama. Dolazi mi decko, privucen mojim osmijehom, i ocekuje takav nastavak, i onda skuzi da sam u bedu, i posto su to ugl cudni ljudi, ipak nastave konverzaciju u kojoj ja inace budem povod, razlog za zezanciju, a.i.dalje se samo na to smijem, tj.uipce ne reagujem sukladno s trenutnom situacijom koja se odvija. Pa normalno da ce pomisliti da sam totalna luddakinja, zar ne?
levitiram is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2016., 14:20   #8
Oni koji ce to pomisliti, ocito nisu puno toga prosli u zivotu, i mozda se ni ne trude da te bolje upoznaju.

Kada bi se bas isla analiziravati svaka emocija koju nam drugj ljudi upucuju, to bi naprosto dovelo do preoterecenja, zato je nekako i bolje ici opusteno dan po dan, ma ustvari minutu po minutu, jedan je zivot {steta ga je ne zivjeti punim plucima}
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 00:02   #9
Imala sam frendicu koja je uvijek imala smiješak na licu. Kad sam je tek upoznala mislila sam da nije normalna, ali poslije sam shvatila to joj je bila kao maska da je ljudi ne povrijede. Bilo mi je jako žao nje jer većina joj se smijala i tiho rugala. Baš mi i sad dođe žao. Branila sam je stalno. Bila je i prelijepa i pametna i nikad pravih frendica nije imala sve su bile zavidne zbog izgleda. A dečki su bili ok dok ih ne odbije. I tako smo se držale skupa dok nas škola nije razdvojila. Ponovo sam je srela i jednako se ponaša. Samo što se sada više ne družimo. E, da i roditelji su joj nasmijani čak i kad je kude ( opominju ). Tu sam se smrzla.
PrincipessaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 01:19   #10
znas onu ... kad si medju licemjerima budi licemjer

ja bi ti savjetovao odjebi svo licemjerje a naravno najprije svoje .. ako covjek nije iskren prema sebi djaba mu sve drugo

hebiga okolnosti .. okolina .. je jedno .. radje se pobrini za sebe i svoju unutrasnjost .. a kak izgledas i kako te okolina prepoznaje je na "njoj" i nebi te trebalo bit previse briga ako te naravno ne ugrozava .. u doslovnom smislu
F.A.Q is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 14:11   #11
Quote:
levitiram kaže: Pogledaj post
dakle, tako, depresivna sam mjesecima, sa oscilacijama u raspolozenju. Cudnovato je sto i kad me depra drzi, ne skidam osmijeh s lica. Ovak to izgleda: vanka sam sa drustvom, svi pricaju gluposti, viceve, supljiraju, a ja iako mi sve to nema znacajan smisao niti mi je osobito smijesno, sjedim i smjeskam se, obicno bez komentara. Najgore je to sto i kada me neko verbalno napadne ili uvrijedi, i primim to k srcu (zato i jesam u depri jel), ja se samo smjeskam. Niti odgovaram, niti se ljutim, nije da me ne smeta, naprotiv, nekad me mnogo bocnu neki komentari, doskocice, ali i dalje se smijem na sve. Nije to neki osmijeh na silu, niti je on sam po sebi svrhovit, jednostavno ne mogu to kontrolisati, on je tu jer je tu. Kako biste okarakterisali vi ovo ponasanje....?

Obicno ljudi facijalnim ekspresijama daju na uvid trenutno stanje, mene buni ova kondradiktornost...
Ego ti se rekao bih brani uglavnom sa dvije nezrele obrane:
Negacija... kojom neugodne osjećaje koje u tebi izazivaju tuđi postupci negiraš i pretvaraš u nešto suprotno što je za tebe lakše i podnošljivije.. recimo osmjeh i na taj način se emocionalno prazniš (bolesnici kojima je postavljena neka teža dijagnoza mogu se smijati i vjerovati da to nije ništa strašno)
Regresija.. vjerojatno u sklopu negacije služiš se time da se vratiš u svoje nezrelije doba, ponašaš se nezrelo, zbog toga te ljudi i čudno gledaju jer ne daješ dojam ozbiljnog ponašanja za svoje godine..

Malena, moraš se početi zrelo suočavati sa svojim osjećajima, i moraš drugim ljudima postavljati granice. To je tebi jako teško i to pod svaku cijenu izbjegavaš. Ali time si jako štetiš i ne bih se čudio da završiš na psihijatriji kada se čaša prelije, svi možemo podnositi do određene mjere...Depresija ti nije ništa drugo nego stanje u kojem si psihički toliko opterećena da se više ne možeš boriti sa svijetom, dižeš ruke od svega i povlači se u sebe.. to je obrana, hitno moraš mijenjati način na koji živiš, hitno!
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 14:25   #12
Quote:
Principessa19 kaže: Pogledaj post
Imala sam frendicu koja je uvijek imala smiješak na licu. Kad sam je tek upoznala mislila sam da nije normalna, ali poslije sam shvatila to joj je bila kao maska da je ljudi ne povrijede. Bilo mi je jako žao nje jer većina joj se smijala i tiho rugala. Baš mi i sad dođe žao. Branila sam je stalno. Bila je i prelijepa i pametna i nikad pravih frendica nije imala sve su bile zavidne zbog izgleda. A dečki su bili ok dok ih ne odbije. I tako smo se držale skupa dok nas škola nije razdvojila. Ponovo sam je srela i jednako se ponaša. Samo što se sada više ne družimo. E, da i roditelji su joj nasmijani čak i kad je kude ( opominju ). Tu sam se smrzla.
Da, to je maska za obranu, nosimo je na licu jer si ne dopuštamo da budemo ono što jesmo, duboko smo u sebi nesigurni i ne vjerujemo u sebe i zbog toga moramo glumiti nešto prema vani jer ne možemo podnijeti da nas drugi osuđuju.. Ta maska na licu oduzima toliko mnogo životne energije da je to strašno, jer mi zapravo živeći sa maskom gradimo tu kulu od karata i očajnički se trudimo da se ista ne sruši..
Često se smijeh i dobro raspoloženje koristi kao obrana jer pozitivno raspoloženje potiče ljude na druženje, prihvaćanje, bijeg od problema itd.. mnogi ljudi zbog toga izlaze van, gube vrijeme po birtijama i slično. No prije ili kasnije svi se vraćamo u životnu realnost i susret sa samim sobom...i priča se neprestano vrti u krug... bol... nemogućnost prihvaćanja (sebe).. bijeg... pražnjenje negativnosti ili punjenje baterija.. vraćanje u realnost... užasni gubitak vremena, kao neprestano zabijanje čavala u trulu drvenu kuću koja jedva čeka da se struši umjesto da pustimo da sruši što se srušiti treba, da ostanemo bez nekih ljudi, stvari i iluzija koja nam i ne trebaju u životu (koje nam rade nered) i da na onome zdravom što je ostalo gradimo nešto na čvrstim i stabilnim temeljima... da se ne plašimo sebe već da se zagrlimo, i oprostimo sami sebi što smo se tako loše prema sebi odnosili, što smo pustili da nam drugi naškode, što nismo slušali sebe već smo radili ono što su drugi željeli da radimo i da napokon okrenemo život u vlastitom smijeru..
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 19:14   #13
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Ego ti se rekao bih brani uglavnom sa dvije nezrele obrane:
Negacija... kojom neugodne osjećaje koje u tebi izazivaju tuđi postupci negiraš i pretvaraš u nešto suprotno što je za tebe lakše i podnošljivije.. recimo osmjeh i na taj način se emocionalno prazniš (bolesnici kojima je postavljena neka teža dijagnoza mogu se smijati i vjerovati da to nije ništa strašno)
Regresija.. vjerojatno u sklopu negacije služiš se time da se vratiš u svoje nezrelije doba, ponašaš se nezrelo, zbog toga te ljudi i čudno gledaju jer ne daješ dojam ozbiljnog ponašanja za svoje godine..

Malena, moraš se početi zrelo suočavati sa svojim osjećajima, i moraš drugim ljudima postavljati granice. To je tebi jako teško i to pod svaku cijenu izbjegavaš. Ali time si jako štetiš i ne bih se čudio da završiš na psihijatriji kada se čaša prelije, svi možemo podnositi do određene mjere...Depresija ti nije ništa drugo nego stanje u kojem si psihički toliko opterećena da se više ne možeš boriti sa svijetom, dižeš ruke od svega i povlači se u sebe.. to je obrana, hitno moraš mijenjati način na koji živiš, hitno!
Da, shvatila sam da sam emocionalno nezrela. Po prirodi uvijek bila direktna, doslovno, bez ustrucavnja ali i bez naglih pokreta, granice su same od sebe postojale. Tako da oko sebe do prije par godina nisam imala licemjera s kojima sam se morala boriti. Problem je u tom sto sam preuzela negativne obrasce ponasanja, od majke, koja slicno kao i ja - u "prijetecim" okolnostima se smejska, ali nista ne poduzima. I sada, obzirom da nisam naucena, ne znam kako se ponijeti u takvim situacija, u situacijama kad trebam postaviti granicu, svjesno. Poneki put mi tako dodje da vrisnem, ali onda si postavim pitanje, kako ce to nekom izgledati, koji je najbolji nacin za uraditi to a da ne bude mnogo uvredljivo za drugu stranu. Otkad znam za sebe, ucili su me postivanju svakog drugog i to mi je tako krivo, bilo bi mi draze da sam bezobrazna.

Ne znam, prosto mi fali to nesto, za koje cekam da otkrijem sta je. mozda drskost, mozda napad prije odbrane....
levitiram is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 19:25   #14
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Ego ti se rekao bih brani uglavnom sa dvije nezrele obrane:
Negacija... kojom neugodne osjećaje koje u tebi izazivaju tuđi postupci negiraš i pretvaraš u nešto suprotno što je za tebe lakše i podnošljivije.. recimo osmjeh i na taj način se emocionalno prazniš (bolesnici kojima je postavljena neka teža dijagnoza mogu se smijati i vjerovati da to nije ništa strašno)
Regresija.. vjerojatno u sklopu negacije služiš se time da se vratiš u svoje nezrelije doba, ponašaš se nezrelo, zbog toga te ljudi i čudno gledaju jer ne daješ dojam ozbiljnog ponašanja za svoje godine..

Malena, moraš se početi zrelo suočavati sa svojim osjećajima, i moraš drugim ljudima postavljati granice. To je tebi jako teško i to pod svaku cijenu izbjegavaš. Ali time si jako štetiš i ne bih se čudio da završiš na psihijatriji kada se čaša prelije, svi možemo podnositi do određene mjere...Depresija ti nije ništa drugo nego stanje u kojem si psihički toliko opterećena da se više ne možeš boriti sa svijetom, dižeš ruke od svega i povlači se u sebe.. to je obrana, hitno moraš mijenjati način na koji živiš, hitno!
Da, shvatila sam da sam emocionalno nezrela. Po prirodi uvijek bila direktna, doslovno, bez ustrucavnja ali i bez naglih pokreta, granice su same od sebe postojale. Tako da oko sebe do prije par godina nisam imala licemjera s kojima sam se morala boriti. Problem je u tom sto sam preuzela negativne obrasce ponasanja, od majke, koja slicno kao i ja - u "prijetecim" okolnostima se smejska, ali nista ne poduzima. I sada, obzirom da nisam naucena, ne znam kako se ponijeti u takvim situacija, u situacijama kad trebam postaviti granicu, svjesno. Poneki put mi tako dodje da vrisnem, ali onda si postavim pitanje, kako ce to nekom izgledati, koji je najbolji nacin za uraditi to a da ne bude mnogo uvredljivo za drugu stranu. Otkad znam za sebe, ucili su me postivanju svakog drugog i to mi je tako krivo, bilo bi mi draze da sam bezobrazna.

Ne znam, prosto mi fali to nesto, za koje cekam da otkrijem sta je. mozda drskost, mozda napad prije odbrane....
levitiram is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 20:08   #15
Quote:
F.A.Q kaže: Pogledaj post
znas onu ... kad si medju licemjerima budi licemjer

ja bi ti savjetovao odjebi svo licemjerje a naravno najprije svoje .. ako covjek nije iskren prema sebi djaba mu sve drugo

hebiga okolnosti .. okolina .. je jedno .. radje se pobrini za sebe i svoju unutrasnjost .. a kak izgledas i kako te okolina prepoznaje je na "njoj" i nebi te trebalo bit previse briga ako te naravno ne ugrozava .. u doslovnom smislu
A cekaj malo, pa tek ucim da budem licemjer prema drugima, a prema sebi ne jer cini mi se da oni koji nisu licemjeri prema okolini, uglavnom najebu ?? a nije mi sad fazon da provodim zivot sa mindfucked people, nego da se naucim dostojno boriti sa mindfuckers.... ili se barem zastiti kako treba.

Sto se tice brige o unutrasnjosti, to mi bas do sad nije urodilo pozitivnim plodom. Dok brinem o sebi, dok izanaliziram kako i sta trebam da bih se unutra bolje osjecala, prolaze momenti u kojima bi nesto konkretno trebala uciniti,... (recimo ti momenti kada trebam nekom reci "pa dobro je sad, de malo", ja ih iskoristim da mislim o tome koji je najbolji nacin da to ucini, haha)..... tako da od svega toga dobijem samo uzaludno baceno vrijeme. ustvari nije uzaludno, nego si pronadjem 600 gresaka o kojima se da razmisljati danima i danima. i tako dan za danom.
Ponekad se dogoditi i da prestanem sa pretjeranom analizom, i budem ucinkovita i na djelu, ali nije kontinuirano..... tj. brzo odem u ponovno analiziranje sebe. i to je bas sebicno, znam.

U doslovnom smislu, okolinu boli k za mene i kako sam ja, svi samo hoce da svoj neki "cilj" ispune, pa makar on bio titula najveceg zajebanta. (sto mozda i laska, i daje dobar filing?-voljela bih to probati)... doduse, niko mi nista nije ni duzan.
levitiram is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 21:01   #16
Quote:
levitiram kaže: Pogledaj post
Da, shvatila sam da sam emocionalno nezrela. Po prirodi uvijek bila direktna, doslovno, bez ustrucavnja ali i bez naglih pokreta, granice su same od sebe postojale. Tako da oko sebe do prije par godina nisam imala licemjera s kojima sam se morala boriti. Problem je u tom sto sam preuzela negativne obrasce ponasanja, od majke, koja slicno kao i ja - u "prijetecim" okolnostima se smejska, ali nista ne poduzima. I sada, obzirom da nisam naucena, ne znam kako se ponijeti u takvim situacija, u situacijama kad trebam postaviti granicu, svjesno. Poneki put mi tako dodje da vrisnem, ali onda si postavim pitanje, kako ce to nekom izgledati, koji je najbolji nacin za uraditi to a da ne bude mnogo uvredljivo za drugu stranu. Otkad znam za sebe, ucili su me postivanju svakog drugog i to mi je tako krivo, bilo bi mi draze da sam bezobrazna.

Ne znam, prosto mi fali to nesto, za koje cekam da otkrijem sta je. mozda drskost, mozda napad prije odbrane....

Za reći nekome ne ili postaviti granice imaš zaista mnogo metoda kojima se možeš služiti. Dobro je baciti na šalu kada netko prekorači granice, malo ga žicnuti da osjeti da je na skliskom terenu, obično ljudi tada shvate da se dalje ne smije a ne mogu ti grubo odgovoriti jer će oni ispasti agresivni i ljutiti a ti se samo šališ, ponekad je dobro uopće ne reagirati odnosno ignorirati nečiji bijes i agresivnost (kada se netko dere na tebe a ti se jednostavno postaviš u stilu tolk to the hand), ponekad za ljude koji ne čuju moraš jasno i glasno reći ne, prema nekim ljudima koji prevrše mjeru ponekad trebaš biti i agresivna, ponekad ljude smekšaš i kupiš lijepim riječima i ponekom gestom, ponekad krivnju prebaciš na nekog drugog, ponekad se iskreno ispričaš ako si pogriješila... dakle imaš zaista jako mnogo stvari na raspolaganju a ti trebaš znati odmjeriti kako se najbolje postaviti. Trebaš imati cilj ispred sebe, a cilj definiraš tako da promisliš što znači za tebe ako ti netko povrijedi granice.. recimo na poslu to može značiti da ćeš raditi prekovremeno bez naknade, onda razmisli da ti to neće koristiti, oduzeti će tvoje slobodno vrijeme, drugima ćeš tako pokazati da ne cijeniš svoje slobodno vrijeme pa ćeš prekovremeno raditi po nekom pravilu i ljudi će te iskorištavati..dakle aposlutno je važno da se postaviš i to izbjegneš i kažeš ne.. netko će izmisliti neki razlog i obvezu, netko će reći ovo i ono, netko će se ulizati šefu da bude blaži prema njemu, netko će u šali reći da mora pomusti ovce doma ili da će dovesti tri mala crnca za taj posao ili ne znam što.. dakle bitno je postaviti kriterije i držati se svojih granica...
Nauči, ne moraš razmišljati onako kako ti je to usadila majka, uči od drugih ljudi kojima to dobro ide...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.06.2016., 22:34   #17
Quote:
levitiram kaže: Pogledaj post
A cekaj malo, pa tek ucim da budem licemjer prema drugima, a prema sebi ne
nemam ja sta cekat .. zivot je prekratak ja ti reko misljenje/savjet a ti kako tebi po volji .. mislim da grijesis ali tko nije grijesio .. a vidim da ti samokriticnosti ne fali tako da se ne brinem da ces postici svoje ciljeve i naci odgovore koje trazis .. nema nista lose u analiziranju i malo opsirnijem analiziranju .. da ne velim studiranju bilo cega .. oni koji imaju averziju prema misaonom radu .. da ne velim intelektualnom ili su zatucani ili se boje izbora i slobodne misli .. po meni patologija po drustvu najnormalniji ljudi .. a oni koji misle svojom glavom predstavljaju problem toj masi zombija -.. hihihi koji paradox a?

Quote:
jer cini mi se da oni koji nisu licemjeri prema okolini, uglavnom najebu ??
cini ti se .. i jos upitnik . hehe .. pusti ti sta ti se cini . puno se toga tijekom zivota covjeku cini .. takve situacije su dobre za malo preispitati sebe i tko si i sto si i kako se osjecas .. po iskustvu ti mogu reci da osjecaji nikada ne lazu odnosno ne varaju .. naravno covjekov mozak ga moze zaribati ali osjecaj je uvijek iskonski i u nekakvim "cini mi se" situacijama ja pratim osjecaj .. to kaj se cini me zaboli ona stvar ako ja osjecam ono sto je dobar osjecaj odnosno los osjecaj ..

Quote:
a nije mi sad fazon da provodim zivot sa mindfucked people, nego da se naucim dostojno boriti sa mindfuckers.... ili se barem zastiti kako treba.
to ti ej ko da budali pokusavas objasniti da je glup .. paradox

Quote:
Sto se tice brige o unutrasnjosti, to mi bas do sad nije urodilo pozitivnim plodom. Dok brinem o sebi, dok izanaliziram kako i sta trebam da bih se unutra bolje osjecala, prolaze momenti u kojima bi nesto konkretno trebala uciniti,... (recimo ti momenti kada trebam nekom reci "pa dobro je sad, de malo", ja ih iskoristim da mislim o tome koji je najbolji nacin da to ucini, haha)..... tako da od svega toga dobijem samo uzaludno baceno vrijeme. ustvari nije uzaludno, nego si pronadjem 600 gresaka o kojima se da razmisljati danima i danima. i tako dan za danom.
Ponekad se dogoditi i da prestanem sa pretjeranom analizom, i budem ucinkovita i na djelu, ali nije kontinuirano..... tj. brzo odem u ponovno analiziranje sebe. i to je bas sebicno, znam.
znas kaj ja velim .. ako ne radim nista lose sebi i drugima .. onda ne radim nista lose

pa d asjednem i razmisljam godinu dana o kamenu ispred sebe .. sta mi ima tko reci ako ja to zelim .. ma zajebi majmune .. seru ljudi koji sami neznaju sta ce sa sobom ili se nemaju hrabrosti pogledati u ogledalo i zamisliti .. sam ti slobodno misli i razmisljaj i odjebi debilizam iz okoline

Quote:
U doslovnom smislu, okolinu boli k za mene i kako sam ja, svi samo hoce da svoj neki "cilj" ispune, pa makar on bio titula najveceg zajebanta. (sto mozda i laska, i daje dobar filing?-voljela bih to probati)... doduse, niko mi nista nije ni duzan.
ono sto sam rekao za sebe vrijedi i za druge .. ako ti ne rade nista lose sta te briga .. nedaj njima da tebe hebu al nemoj ni ti druge hebat .. vrlo jednostavno .. pravila jednostavna i da vidis kako se lakse zivi
F.A.Q is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2016., 09:08   #18
Quote:
F.A.Q kaže: Pogledaj post
nemam ja sta cekat .. zivot je prekratak ja ti reko misljenje/savjet a ti kako tebi po volji .. mislim da grijesis ali tko nije grijesio .. a vidim da ti samokriticnosti ne fali tako da se ne brinem da ces postici svoje ciljeve i naci odgovore koje trazis .. nema nista lose u analiziranju i malo opsirnijem analiziranju .. da ne velim studiranju bilo cega .. oni koji imaju averziju prema misaonom radu .. da ne velim intelektualnom ili su zatucani ili se boje izbora i slobodne misli .. po meni patologija po drustvu najnormalniji ljudi .. a oni koji misle svojom glavom predstavljaju problem toj masi zombija -.. hihihi koji paradox a?
Hvala ti na misljenju/savjetima, priznat cu ti da su mi dali krila. fakat, ti bi mogao biti dobar psiholog!
Sad mi se nekako namece pitanje, dva... Posto sam ja sklona tom misaonom radu, nekad i preintenzivno, mislim svojom glavom, previse ponekad, kako onda da u dubini svog bica osjetim prazninu koju pokusavam popuniti na razne nacine, od svakodnevnih ispijanja kafa, besposlicarenja, pa ne znam, do visesatnog igranja debilnih igrica tipa agar il slicno. Mislim, dodju nekad ok, ali nije produktivno, eto ukucaj agar balkan i vidjeces.
To mi i jeste malo paradoksalno. Onda, zasto ta moja sklonost ka intelektualnom radu, tj. Studiranju svega ne rezultira necim konkretnim, dobrim po mene. I ne samo po mene, nego i po okolinu... Jer je odlika "intelektualaca" da pozitivno uticu na okolinu i potpomazu svojim umnim radom bolji razvitak pojedinca ili zajednice, da stvaraju rijesenja i daju ideje, tamo gdje "zombiji" ne mogu ni proviriti.


Quote:
to ti ej ko da budali pokusavas objasniti da je glup .. paradox
e to jest. Dok budalu opametis, sebe ispametis. I na kraju te budale prejebe, znam iz licnog iskustva, iz par navrata. Zato se u sustini mozda stalno smjeskam...


znas kaj ja velim .. ako ne radim nista lose sebi i drugima .. onda ne radim nista lose - logicno
levitiram is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2016., 09:16   #19
Quote:
orah-pita kaže: Pogledaj post
Kad sam među ljudima, isto se non- stop cerim. A u glavi kupus. Nemam pojma.
ljudi bježe od depresivaca
i da nas ne ostave
- smješkamo se.

bolje je naći jednu povjerljivu osobu
- roditelj, rođak, prijatelj/ica, profesor/ica, ...
i s njom dijeliti jade
__________________
Soaring over Alps
KRIN1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.06.2016., 10:20   #20
Nema povratka na staro {dani bjeze kao laste i nijedan ne vraca se}

Moc je uzeti sve sto zivot pruza.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:58.