Sumrak novinarstva u Hrvatskoj

[believer]

trepanacija kaže:

Prije će biti da se sa sobom moraju sastati oni pametnjakovići koji odlučuju kako će novine izgledati nego njihovi čitatelji. Oni samo konzumiraju ono što im ti tzv. maheri beskrupulozno nude. Kakvi maheri, takvi i proizvodi. I vragu bi prodali dušu samo da se pred gazdama mogu pohvaliti kakvom-takvom tiražom.

Pa o tome i govorim. Tirazu im nece podici ovakvi proizvodi kakve nude. Bilo bi tesko u ovakvoj ekonomskoj situaciji sve i da imaju hrvatski NYT ili Washington Post, a kamoli s ovakvim bedastocama kakvima pune novine.

[trepanacija]

Da netko ima literarnog dara, točno bi trebao napisati knjigu o najživopisnijim likovima našeg novinarstva proteklih 20-ak godina. Kakvih bi se tu sve probisvjeta našlo. Njihove dogodovštine bile bi dostojne pravog trilera. Vjerojatno bi bio književni hit.
Jedini bi problem bio naći izdavača. Možda se jedino neki inozemni nakladnik ne bi skanjivao takvo nešto objaviti.

[laurarezidba]

Ne znam koliko su ljudi primijetili kako je novinarstvo postalo zanimanje klimavaca. Eto jučer bivši novinar N. Jelić klima svom šefu Milanoviću, Jasmina Popović klima I.Dragovanu u radijskoj emisiji koju prenese HTV. Sapienti sat.

[donaldduck]

laurarezidba kaže:

Ne znam koliko su ljudi primijetili kako je novinarstvo postalo zanimanje klimavaca. Eto jučer bivši novinar N. Jelić klima svom šefu Milanoviću, Jasmina Popović klima I.Dragovanu u radijskoj emisiji koju prenese HTV. Sapienti sat.

Svi klimaju svima, a najviše političkim i ekonomskim nazovielitama Zato novine malo tko više i kupuje. Što će im, da čitaju panegirike i spinove?!

[Zemljanin]

A cini se da ce uskoro klimati i vise ili da ce klimati i oni kojima nije bilo do klimanja... i to ne samo svojim sefovima (iako bih volio vidjeti statisticke podatke o tome koliko doista ima pojedinaca, radnih ljudi i gradjana a da se bas javno konfrontiraju sa svojim sefom - u novinarstvu bi po svojoj prirodi to morala biti javna polemika... i koliko pretpostavljenih bi otrpjelo barem 2 replike).

Ali ima jedna vitalnija stavka u nasem drustvu koja je, ako je novinarstvo u sumraku, onda je ova u nekom vidu smaka. Mislim na pravosudje.

Ne znam koliko ste upratili "situaciju" sa novinarkom Jutarnjeg, Slavicom Lukic, koja je u nekoliko tekstova komentirala nelogicnost drzavne potpore, po njenim podacima, besperspektivne, odnosno u ozbiljnim problemima privatne Poliklinike Medikol. Drzava je, prema podacima kojima raspolaze novinarka - u privatnu polikliniku kroz sedmogodisnji period utrpala 500 milijuna kuna. Novinarka se pitala zasto drzava, ciji odjeli kardiovaskularnih bolesti trpe konstantnu eroziju (kao i zdravstvo u cjelini) - tolike novce dotira Medikolu.
U sijecnju ove godine - Medikol je sa 500 milijuna nasih kuna zatrazio pokretanje predstecajnog postupka.

Negdje ovih dana, novinarka Jutarnjeg dobiva nepravomocnu presudu zasnovanu na clanku Kaznenog zakona o sramocenju (koja ne postoji niti u jednoj drzavi EU, a od onih kako ih se vec naziva zapadnim - ima ga tek Svicarska) - pri cemu se gospodji novinarki za istinite natpise "smijesi" kazna u visini do 360 osobnih dohodaka.

Iako je polikliniski tandem u sastavu Upravno vijece i Strucno vijece Poliklinike Medikol prosle godine pokusao diskreditirati vjerodostojnost podataka iznesenih u novinama - u tome nije uspio jer ocito da su fakti kojima je raspolagala novinarka bili otporni na "objasnjenja" drzavnog ljubimca.

Medjutim, u sudskoj praksi sami podaci nisu bitni, odnosno njihova istinitost. I ovdje se ne radi o cinizmu - nego doista o tzv. pravnim naputcima. Naime, presuda je donesena po osnovi jedine relevantne tocke "propisane" u ovakvim slucajevima - na osnovi procjene jesu li medijski prezentirani podaci od javnog interesa. Radi se o clanku 148. stavki IV Kaznenog zakona. Ovdje je sudac procijenio da vise od pola milijarde nasih kuna namijenjenih bolesnom zdravstvu koje zavrsavaju u privatnoj poliklinici nije javni interes. (Inace, u svojim je tekstovima s kolegom Alborghettijem - novinarka Lukic ukazivala i na mogucu, pace prilicno izvjesnu koruptivnu spregu HZZO-a i Poliklinike, o cemu se osim novinara zainteresirao i USKOK.)

Da pravni slucaj dobije jos bizarniju dimenziju - novinarki se kao otegotna okolnost uzelo sto je u vise navrata pisala o tematici zbog koje bi jednu godinu mogla odraditi pro bono. Naime, ono sto bi mozda u nasoj novinarskoj zabokrecini moglo imati nekih karakteristika istrazivackog novinarstva - da se tematika prati kroz neki pocetak, konkretniju obradu i njen zavrsetak - u pravosudnoj logici je tek kamen oko vrata optuzenog.

Ako ova nepravomocna presuda postane pravomocnom, iako je i dosadasnji sudska povijest ove price dovoljno zabrinjavajuca, bit ce "interesantno" vidjeti - kraj svih novinarskih kriterija (auto)cenzure kako ce se pozicionirati i kriterij javnog/"javnog" interesa kojeg ce procjenjivati iskljucivo suci.
Zna Hajdi vise nego sto mi mislimo...

[trepanacija]

Zemljanin kaže:

A cini se da ce uskoro klimati i vise ili da ce klimati i oni kojima nije bilo do klimanja... i to ne samo svojim sefovima (iako bih volio vidjeti statisticke podatke o tome koliko doista ima pojedinaca, radnih ljudi i gradjana a da se bas javno konfrontiraju sa svojim sefom - u novinarstvu bi po svojoj prirodi to morala biti javna polemika... i koliko pretpostavljenih bi otrpjelo barem 2 replike).

Ali ima jedna vitalnija stavka u nasem drustvu koja je, ako je novinarstvo u sumraku, onda je ova u nekom vidu smaka. Mislim na pravosudje.

Ne znam koliko ste upratili "situaciju" sa novinarkom Jutarnjeg, Slavicom Lukic, koja je u nekoliko tekstova komentirala nelogicnost drzavne potpore, po njenim podacima, besperspektivne, odnosno u ozbiljnim problemima privatne Poliklinike Medikol. Drzava je, prema podacima kojima raspolaze novinarka - u privatnu polikliniku kroz sedmogodisnji period utrpala 500 milijuna kuna. Novinarka se pitala zasto drzava, ciji odjeli kardiovaskularnih bolesti trpe konstantnu eroziju (kao i zdravstvo u cjelini) - tolike novce dotira Medikolu.
U sijecnju ove godine - Medikol je sa 500 milijuna nasih kuna zatrazio pokretanje predstecajnog postupka.

Negdje ovih dana, novinarka Jutarnjeg dobiva nepravomocnu presudu zasnovanu na clanku Kaznenog zakona o sramocenju (koja ne postoji niti u jednoj drzavi EU, a od onih kako ih se vec naziva zapadnim - ima ga tek Svicarska) - pri cemu se gospodji novinarki za istinite natpise "smijesi" kazna u visini do 360 osobnih dohodaka.

Iako je polikliniski tandem u sastavu Upravno vijece i Strucno vijece Poliklinike Medikol prosle godine pokusao diskreditirati vjerodostojnost podataka iznesenih u novinama - u tome nije uspio jer ocito da su fakti kojima je raspolagala novinarka bili otporni na "objasnjenja" drzavnog ljubimca.

Medjutim, u sudskoj praksi sami podaci nisu bitni, odnosno njihova istinitost. I ovdje se ne radi o cinizmu - nego doista o tzv. pravnim naputcima. Naime, presuda je donesena po osnovi jedine relevantne tocke "propisane" u ovakvim slucajevima - na osnovi procjene jesu li medijski prezentirani podaci od javnog interesa. Radi se o clanku 148. stavki IV Kaznenog zakona. Ovdje je sudac procijenio da vise od pola milijarde nasih kuna namijenjenih bolesnom zdravstvu koje zavrsavaju u privatnoj poliklinici nije javni interes. (Inace, u svojim je tekstovima s kolegom Alborghettijem - novinarka Lukic ukazivala i na mogucu, pace prilicno izvjesnu koruptivnu spregu HZZO-a i Poliklinike, o cemu se osim novinara zainteresirao i USKOK.)

Da pravni slucaj dobije jos bizarniju dimenziju - novinarki se kao otegotna okolnost uzelo sto je u vise navrata pisala o tematici zbog koje bi jednu godinu mogla odraditi pro bono. Naime, ono sto bi mozda u nasoj novinarskoj zabokrecini moglo imati nekih karakteristika istrazivackog novinarstva - da se tematika prati kroz neki pocetak, konkretniju obradu i njen zavrsetak - u pravosudnoj logici je tek kamen oko vrata optuzenog.

Ako ova nepravomocna presuda postane pravomocnom, iako je i dosadasnji sudska povijest ove price dovoljno zabrinjavajuca, bit ce "interesantno" vidjeti - kraj svih novinarskih kriterija (auto)cenzure kako ce se pozicionirati i kriterij javnog/"javnog" interesa kojeg ce procjenjivati iskljucivo suci.
Zna Hajdi vise nego sto mi mislimo...

Je, jako bizarno. Još je bizarnije što je taj članak u KZ ubacio dekan Pravnog f. u Osijeku I. Bojanić, optužen za primanje mita.
Bude se klimalo i dalje i sve više. Klimoglavci će i dalje prosperirati. HND o toj moralnoj strani novinarstva baš puno ne govori, a bez toga se ništa neće pomaknuti ni za milimetar. Najgore je to što su klimanju najpodložniji oni tzv. elitni novinari, kojima je izgleda na pameti prvo njihova plaća, a onda sve ostalo. A dobre plaće nema bez klimanja gazdi, slažeš li se?

[Zemljanin]

trepanacija kaže:

A dobre plaće nema bez klimanja gazdi, slažeš li se?

Nerijetko nikakve...

(I dojma sam da novinarstvo ipak nije endem u tom pogledu.)

[trepanacija]

Zemljanin kaže:

Nerijetko nikakve...

(I dojma sam da novinarstvo ipak nije endem u tom pogledu.)

Nije, ali je jedno od najpogubnijih klimanja u svim profesijama, klimanje u novinarstvu, čini mi se.

Problem bi mogao nastati kad klimavcima počne nedostajati para i gazde ih manje počnu plaćati. Samo da ne počnu onda o kršenju prava novinara i ugrožavanju novinarstva kao profesije.

[Zemljanin]

trepanacija kaže:

Nije, ali je jedno od najpogubnijih klimanja u svim profesijama, klimanje u novinarstvu, čini mi se.

Problem bi mogao nastati kad klimavcima počne nedostajati para i gazde ih manje počnu plaćati. Samo da ne počnu onda o kršenju prava novinara i ugrožavanju novinarstva kao profesije.

Je, ali po javnost, tocnije - drustvo, ili barem onaj dio koji jos nije operiran od sposobnosti rasudjivanja, vjerujem da su pogubnija klimanja u politici, pravosudju, zdravstvu...

Osim toga, cini mi se da se poprilicno precjenjuje snaga medija. Svakako da su mocni, ali u onoj svojevrsnoj medijski orkestriranoj kampanji protiv Markickinog clanka ustava - dosli smo do situacije "ili - ili".

Jedno je "ili" - da je "nas covjek" zatucaniji nego sto bi se pomislilo (ja sam bio eksplicitan, a vjerojatno bi bilo korektnije napisati - blizak malo konzervativnijim vrijednostima) - a drugo "ili" je - da su nasi mediji ipak ne tako potentni - bilo u dosegu, bilo u kreiranju stava kod publike.

U ovoj dvojbi - draza bi mi bila tocnost druge alternative. Tebi?

[trepanacija]

Zemljanin kaže:

Je, ali po javnost, tocnije - drustvo, ili barem onaj dio koji jos nije operiran od sposobnosti rasudjivanja, vjerujem da su pogubnija klimanja u politici, pravosudju, zdravstvu...

Osim toga, cini mi se da se poprilicno precjenjuje snaga medija. Svakako da su mocni, ali u onoj svojevrsnoj medijski orkestriranoj kampanji protiv Markickinog clanka ustava - dosli smo do situacije "ili - ili".

Jedno je "ili" - da je "nas covjek" zatucaniji nego sto bi se pomislilo (ja sam bio eksplicitan, a vjerojatno bi bilo korektnije napisati - blizak malo konzervativnijim vrijednostima) - a drugo "ili" je - da su nasi mediji ipak ne tako potentni - bilo u dosegu, bilo u kreiranju stava kod publike.

U ovoj dvojbi - draza bi mi bila tocnost druge alternative. Tebi?

Malo se zakučasto izražavaš, ako si novinar. Nekako mi izravnije izražavanje ima veću novinarsku težinu.
I dalje mislim da je klimoglav opasniji u novinarstvu nego drugdje. Naprosto zato što je etika toliko neodvojivi dio novinarskog poziva, puno više nego u drugim profesijama.
A tužno je kad se novinari tzv. visokog ranga povode za tom uskom vrhuškom u novinarstvu koja je po prirodi stvari kod nas nepoštena. Jer kako bi inače napredovali do vrha.

[Zemljanin]

Nisam novinar...

I nisam siguran da sam shvatio sto je zakucasto u mom izrazavanju.

Pokusat cu ponovno.

Meni se cini da novinarska profesija u nas (mada Lijepa Nasa nije izoliran slucaj) - prati nesto sto bismo nazvali drustvenim trendovima koje bismo mogli podvuci pod zajednicki nazivnik devalvacije morala u korist kapitala.

Hajde da za konstruktivniji nastavak teme pokusamo definirati sto je to sredisnja poslovna obaveza u opisu radnih zadataka klimavca?

Je li klimanje pisanje o nekom dogadjaju protivno svojim uvjerenjima (novinar je "pro" ali pise "kontra" ili obratno), je li to presucivanje nekog dogadjaja, je li to tendeciozno izvjestavanje o nekom dogadjaju, je li to podizanje ruke u nekom odboru cime uvalu nekog skoja betoniziranjem nepovratno unistavas (a mozda si protiv), je li to slanje iz drzavnih bolnica na nepotrebne preglede u polikliniku (gdje je doktor iz javnog zdravstva "dobar" za (privatnu) proviziju), je li to podizanje optuznica protiv politickih mrtvaca (gdje se moze eventualno usicariti reizbor), je li to pitijsko obracanje narodu tako da si vec godinama najpopularniji politicar (a da se neka decidna odredjenja autora mogu pobrojati tek na prste ruke), da li je klimanje neprocesuiranje ratnih zlocina, da li je to inzistiranje na debilnim pravnim formulacijama, je li klimanje neizlazak na izbore, je li klimanje izlazak na "festival demokracije" i odabir "manje losih", je li klimanje visegodisnje toleriranje funkcioniranja privatne nogometne lige...?

Nisam od onih koji bijelo i crno dozivljavaju tek kao krajnje note spektra nijansi sive, ali klimanje percipiram kao prilicno sirok pojam.

A u novinarstvu se i tako i oni ne-klimaci opet etiketiraju kao da svoju poziciju nezavisnog mogu tek zahvaliti cuclanju s neke druge financijske dojke (Soroseve, Putinove, YUTEL-ove , CIA-ine)...

A ima i onih novinara, poput tete Slavice kojima presudi nase vrlo sudstvo.
Pa ti pisi.

[laurarezidba]

Zemljanin kaže:

A cini se da ce uskoro klimati i vise ili da ce klimati i oni kojima nije bilo do klimanja... i to ne samo svojim sefovima (iako bih volio vidjeti statisticke podatke o tome koliko doista ima pojedinaca, radnih ljudi i gradjana a da se bas javno konfrontiraju sa svojim sefom - u novinarstvu bi po svojoj prirodi to morala biti javna polemika... i koliko pretpostavljenih bi otrpjelo barem 2 replike).

Ali ima jedna vitalnija stavka u nasem drustvu koja je, ako je novinarstvo u sumraku, onda je ova u nekom vidu smaka. Mislim na pravosudje.

Ne znam koliko ste upratili "situaciju" sa novinarkom Jutarnjeg, Slavicom Lukic, koja je u nekoliko tekstova komentirala nelogicnost drzavne potpore, po njenim podacima, besperspektivne, odnosno u ozbiljnim problemima privatne Poliklinike Medikol. Drzava je, prema podacima kojima raspolaze novinarka - u privatnu polikliniku kroz sedmogodisnji period utrpala 500 milijuna kuna. Novinarka se pitala zasto drzava, ciji odjeli kardiovaskularnih bolesti trpe konstantnu eroziju (kao i zdravstvo u cjelini) - tolike novce dotira Medikolu.
U sijecnju ove godine - Medikol je sa 500 milijuna nasih kuna zatrazio pokretanje predstecajnog postupka.

Negdje ovih dana, novinarka Jutarnjeg dobiva nepravomocnu presudu zasnovanu na clanku Kaznenog zakona o sramocenju (koja ne postoji niti u jednoj drzavi EU, a od onih kako ih se vec naziva zapadnim - ima ga tek Svicarska) - pri cemu se gospodji novinarki za istinite natpise "smijesi" kazna u visini do 360 osobnih dohodaka.

Iako je polikliniski tandem u sastavu Upravno vijece i Strucno vijece Poliklinike Medikol prosle godine pokusao diskreditirati vjerodostojnost podataka iznesenih u novinama - u tome nije uspio jer ocito da su fakti kojima je raspolagala novinarka bili otporni na "objasnjenja" drzavnog ljubimca.

Medjutim, u sudskoj praksi sami podaci nisu bitni, odnosno njihova istinitost. I ovdje se ne radi o cinizmu - nego doista o tzv. pravnim naputcima. Naime, presuda je donesena po osnovi jedine relevantne tocke "propisane" u ovakvim slucajevima - na osnovi procjene jesu li medijski prezentirani podaci od javnog interesa. Radi se o clanku 148. stavki IV Kaznenog zakona. Ovdje je sudac procijenio da vise od pola milijarde nasih kuna namijenjenih bolesnom zdravstvu koje zavrsavaju u privatnoj poliklinici nije javni interes. (Inace, u svojim je tekstovima s kolegom Alborghettijem - novinarka Lukic ukazivala i na mogucu, pace prilicno izvjesnu koruptivnu spregu HZZO-a i Poliklinike, o cemu se osim novinara zainteresirao i USKOK.)

Da pravni slucaj dobije jos bizarniju dimenziju - novinarki se kao otegotna okolnost uzelo sto je u vise navrata pisala o tematici zbog koje bi jednu godinu mogla odraditi pro bono. Naime, ono sto bi mozda u nasoj novinarskoj zabokrecini moglo imati nekih karakteristika istrazivackog novinarstva - da se tematika prati kroz neki pocetak, konkretniju obradu i njen zavrsetak - u pravosudnoj logici je tek kamen oko vrata optuzenog.

Ako ova nepravomocna presuda postane pravomocnom, iako je i dosadasnji sudska povijest ove price dovoljno zabrinjavajuca, bit ce "interesantno" vidjeti - kraj svih novinarskih kriterija (auto)cenzure kako ce se pozicionirati i kriterij javnog/"javnog" interesa kojeg ce procjenjivati iskljucivo suci.
Zna Hajdi vise nego sto mi mislimo...

Mogao bi HND u logo staviti nekog lutka, koliko je klimoglava među novinarima. Može i Pinokija.

[Zemljanin]

laurarezidba kaže:

Mogao bi HND u logo staviti nekog lutka, koliko je klimoglava među novinarima. Može i Pinokija.

A pravo/krivo/sudje?

Btw, Pinokio je sasvim pogresan primjer. Netko kome je sudjeno biti lutka - postao je djecakom, odnosno covjekom. Pinokio je prevazisao ulogu koja mu je namijenjana.
Ovdje pisemo o profesionalno-evolucijkim kretanjima u suprotnom smjeru.

[laurarezidba]

Zemljanin kaže:

A pravo/krivo/sudje?

Btw, Pinokio je sasvim pogresan primjer. Netko kome je sudjeno biti lutka - postao je djecakom, odnosno covjekom. Pinokio je prevazisao ulogu koja mu je namijenjana.
Ovdje pisemo o profesionalno-evolucijkim kretanjima u suprotnom smjeru.

Nisam išla tako daleko... zadržala sam se na simbolici Pinokijevog nosa. Obično je Pinokio u kazališnim predstavama drveni lutak. Od drvenog lutka do čovjeka dug je put, jel tako.

[trepanacija]

Zemljanin kaže:

A cini se da ce uskoro klimati i vise ili da ce klimati i oni kojima nije bilo do klimanja... i to ne samo svojim sefovima (iako bih volio vidjeti statisticke podatke o tome koliko doista ima pojedinaca, radnih ljudi i gradjana a da se bas javno konfrontiraju sa svojim sefom - u novinarstvu bi po svojoj prirodi to morala biti javna polemika... i koliko pretpostavljenih bi otrpjelo barem 2 replike).

Ali ima jedna vitalnija stavka u nasem drustvu koja je, ako je novinarstvo u sumraku, onda je ova u nekom vidu smaka. Mislim na pravosudje.

Ne znam koliko ste upratili "situaciju" sa novinarkom Jutarnjeg, Slavicom Lukic, koja je u nekoliko tekstova komentirala nelogicnost drzavne potpore, po njenim podacima, besperspektivne, odnosno u ozbiljnim problemima privatne Poliklinike Medikol. Drzava je, prema podacima kojima raspolaze novinarka - u privatnu polikliniku kroz sedmogodisnji period utrpala 500 milijuna kuna. Novinarka se pitala zasto drzava, ciji odjeli kardiovaskularnih bolesti trpe konstantnu eroziju (kao i zdravstvo u cjelini) - tolike novce dotira Medikolu.
U sijecnju ove godine - Medikol je sa 500 milijuna nasih kuna zatrazio pokretanje predstecajnog postupka.

Negdje ovih dana, novinarka Jutarnjeg dobiva nepravomocnu presudu zasnovanu na clanku Kaznenog zakona o sramocenju (koja ne postoji niti u jednoj drzavi EU, a od onih kako ih se vec naziva zapadnim - ima ga tek Svicarska) - pri cemu se gospodji novinarki za istinite natpise "smijesi" kazna u visini do 360 osobnih dohodaka.

Iako je polikliniski tandem u sastavu Upravno vijece i Strucno vijece Poliklinike Medikol prosle godine pokusao diskreditirati vjerodostojnost podataka iznesenih u novinama - u tome nije uspio jer ocito da su fakti kojima je raspolagala novinarka bili otporni na "objasnjenja" drzavnog ljubimca.

Medjutim, u sudskoj praksi sami podaci nisu bitni, odnosno njihova istinitost. I ovdje se ne radi o cinizmu - nego doista o tzv. pravnim naputcima. Naime, presuda je donesena po osnovi jedine relevantne tocke "propisane" u ovakvim slucajevima - na osnovi procjene jesu li medijski prezentirani podaci od javnog interesa. Radi se o clanku 148. stavki IV Kaznenog zakona. Ovdje je sudac procijenio da vise od pola milijarde nasih kuna namijenjenih bolesnom zdravstvu koje zavrsavaju u privatnoj poliklinici nije javni interes. (Inace, u svojim je tekstovima s kolegom Alborghettijem - novinarka Lukic ukazivala i na mogucu, pace prilicno izvjesnu koruptivnu spregu HZZO-a i Poliklinike, o cemu se osim novinara zainteresirao i USKOK.)

Da pravni slucaj dobije jos bizarniju dimenziju - novinarki se kao otegotna okolnost uzelo sto je u vise navrata pisala o tematici zbog koje bi jednu godinu mogla odraditi pro bono. Naime, ono sto bi mozda u nasoj novinarskoj zabokrecini moglo imati nekih karakteristika istrazivackog novinarstva - da se tematika prati kroz neki pocetak, konkretniju obradu i njen zavrsetak - u pravosudnoj logici je tek kamen oko vrata optuzenog.

Ako ova nepravomocna presuda postane pravomocnom, iako je i dosadasnji sudska povijest ove price dovoljno zabrinjavajuca, bit ce "interesantno" vidjeti - kraj svih novinarskih kriterija (auto)cenzure kako ce se pozicionirati i kriterij javnog/"javnog" interesa kojeg ce procjenjivati iskljucivo suci.
Zna Hajdi vise nego sto mi mislimo...

http://www.jutarnji.hr/prva-presuda-...rivom/1180451/

Nije sve ni tako crno, rekao bih... S.Lukić će, sve ide k tome, izvojevati pobjedu novinarstva nad pravosuđem. Uplest će se Ministarstvo pravosuđa, pa će,za očekivati je, drugostupanjska presuda biti povoljna za Lukić.

I primijetio sam i nešto pozitivno u ovoj presudi za sramoćenje (to kazneno djelo je zbilja sramotno)za novinare koji tuže EPH. Naime, sudac Benčić je donio presudu unatoč tome što je Medikol u predstečajnoj. Predstečajna EPH je razlog koliko znam, zbog kojeg su tužbe protiv EPH na čekanju.

[Zemljanin]

laurarezidba kaže:

Nisam išla tako daleko... zadržala sam se na simbolici Pinokijevog nosa. Obično je Pinokio u kazališnim predstavama drveni lutak. Od drvenog lutka do čovjeka dug je put, jel tako.

Dobro... govorimo o simbolici sa aspekta manifestacije istina i lazi? Ne o nekim hmm khm neprimjerenim simbolikama nosa?

[laurarezidba]

Zemljanin kaže:

Dobro... govorimo o simbolici sa aspekta manifestacije istina i lazi? Ne o nekim hmm khm neprimjerenim simbolikama nosa?

Da ne opterećujemo forum.hr... svi smo čitali Pinokija. Ona standardna simbolika je Pinokijev nos, koji mu je rastao zbog laganja, nije li tako. Koliko sam primijetila, taj dugi nos je česta metafora za laganje. Složit ćeš se da ga u novinarstvu, o kojem govorimo, ima podosta.

[believer]

Mislim da je bespredmetno lamentirati o hrvatskom pravosudju i njegovim dosezima u bilo cemu, osim u neradu i nesposobnosti. Sto misliti o sudovima koji u jednom predmetu presudjuju i po 20 godina i cije prvostpanjske presude drugi stupanj rusi kao na tekucoj vrpci??? Poznam nekoliko sudaca i znam kako im izgleda radni dan. To je samo tu moguce i nigdje drugdje, osim mozda u Mozambiku ili Jemenu. Izuzeci se mogu nabrojati na 10 prstiju, sto je premalo da bi se moglo govoriti o nekom trendu promjena.

[laurarezidba]

Rekla bih da su mediji puno gori od sudstva. Em se većina novinara saginje pred gazdama za malo para, a oni na vrhu su kudikamo preplaćeni za ono što rade, u odnosu na vrhunske suce.
I još su ljudi u medijima kudikamo neobrazovaniji od sudaca.
Čast iznimkama.

[Zemljanin]

laurarezidba kaže:

Rekla bih da su mediji puno gori od sudstva. Em se većina novinara saginje pred gazdama za malo para, a oni na vrhu su kudikamo preplaćeni za ono što rade, u odnosu na vrhunske suce.
I još su ljudi u medijima kudikamo neobrazovaniji od sudaca.
Čast iznimkama.

Zezas se?

Dakle, one spekulacije o tome da inozemni poslovni subjekti zaobilaze Hrvatsku medju ostalim kljucnim razlozima i zbog pravne nesigurnosti - pretpostavljam da smatras preuvelicanim ili da su u pitanju medijski fabricirane lazi jer se zapravo inozemnim vlasnicima kapitala ne ulaze u Lijepu Nasu uslijed nezadovoljstva nasim novinarstvom?

Uz koliko maste si uspjela dovesti u istu ravan medije - nesto sto je s obzirom na konzekvence tek malo bitnije od "najvaznije sporedne stvari na svijetu" i pravosudje - jedan od osnovnih organa funkcioniranja drzave?
Sto vise utjece na kvalitetu zivota u jednoj drzavi - (ne)kvalitetno sportsko novinarstvo ili donosenje (ne)jednake sudske presude za istu cinjenicnu situaciju u dva predmeta?