Hodaj, nebo strpljive voli??

[Meadow]

MarePodKljučem kaže:

Ovo.
Time da ja nekome ne dopustim da dode do mene, da mu ne dam svoje povjerenje, automatski rusim sve u sto vjerujem. To je moje glediste. Jer cemu taj odnos, cemu sve? Pri tome mislim na bliske odnose dakako, ne na svakoga. Kazes povrijede te oni kojima dopustis? A zar ne bih bila otok da ne dopustim nikome da dode do mene, da mu povjerujem, da izgradim topao i zreo odnos gdje znam da se na nekoga mogu osloniti, i taj na mene?
E, toga se bojim.
Tek tada bih postala otok. A sve mi se cini da necu jer ne mogu zamislit sebe takvu, ne zbog toga sto ne zelim, nego mislim da je ta moja "vizija/fikcija/patologija prejaka i ne zelim tako zivjeti. Ali je rizik i samo izades ranjen.
Eto to je to pitanje "dopustanja/nedopustanja" da te netko povrijedi.

Naravno da trebaš pustiti ljude blizu (filtrirane) i naravno da odnos treba imati bazično povjerenje i iskrenost. No to nije ono o čemu sam ja dvojila.

Stvar je u ovome: ne da ti trebaš gurati od sebe odnos baziran na povjerenju i iskrenosti kao preventiva eventualnih budućih povreda, već trebaš biti dovoljno snažna sama sa sobom da te eventualne povrede ne dotuku ako do njih dođe. Na to sam se referirala pod "ljudi te povrijede koliko im dopustiš".

Život je rizik, svaki dan je rizik.
Možeš sad izaći iz kuće i poginuti u prometu. Može ti pozliti, možeš umrijeti na putu do bolnice.
Možeš se sutra udati, imati divnog supruga, koji nakon 5 g. braka shvati da to ipak nije TO, i ode.

Ono što je bitno jest: kako ćeš se ti postaviti u toj situaciji, prvenstveno prema sebi. Ne prema njemu, on je tu manje bitan.

Ljudi često griješe jer misle da mogu kontrolirati ponašanje drugih. Kontrolirati život. No tu nema kontrole. I vjeruj mi kad to kažem, jer ja sam control freak. Ali shvatila sam tijekom godina da jedino možeš kontrolirati sebe i garantirati za sebe. U ničemu drugom nema garancije, i sve je rizik.

Onaj tko ne živi, taj ni ne riskira.
Ne možeš živjeti ispunjeno a da ne riskiraš. Možeš probati svesti mogući rizik na minimum (i smatram to dobrom praksom), ali na kraju krajeva, ni za što i ni za koga ne možeš garantirati.

I kad te recimo, ostavi suprug nakon 5 g braka, ti imaš dvije opcije:
- kontrolirati sebe tj. svoj pogled na situaciju i svoje reakcije
- pasti u depresiju jer si ostavljena.

Kad kažem "ljudi te povrijede koliko im dopustiš", referiram se na prvu crticu.
Onoliko koliko mu "daš", toliko će te povrijediti.

Nitko ne kaže da je patnja nužno loša. I da iz iste čovjek također ne može nešto naučiti, rasti... može itekako. No sve ima svoje granice, pa tako i ovo.

Ako ti danima, tjednima čak, ne izlaziš iz kuće, ne sređuješ se i izoliraš se od ljudi jer te muž napustio, onda mu dopuštaš da te povrjeđuje i više nego je potrebno. To je do tebe, i granice koju nisi postavila, situacije koju nisi izracionalizirala. Naravno da će razlaz boljeti, ali ne treba se odati crnilu, ništavilu i depresiji zbog stvari nad kojima NEMAMO kontrolu.

Mnogima se čini da imaju kontrolu nad drugom stranom u odnosima, bilo prijateljskim, bilo ljubavnim, a kad shvate (i prihvate) da kontrolu nemaju i da nisu odgovorni za ponašanje drugih, samo svoj stav prema tom ponašanju, bit će im 50 puta lakše.

Kad te netko povrijedi, ne bi tu trebalo biti "Ljudi su idioti, svi su isti, patim, umirem, ne mogu dalje", već "Odnos je došao kraju, naučit ću nešto iz toga i neću dopustiti da me dokrajči jer ne mogu utjecati na tuđe odluke".

Naravno, ne postoji mjerna jedinica patnje i svatko prebolijeva na način koji njemu odgovara u vremenskom intervalu koji mu odgovara, ali kad si zbog drugog u stanju u kojem se potpuno povlačiš u sebe i izoliraš od drugih, jasno je da si drugima dopustio da te povrijede i previše. Preko svih granica. Jer granice nisi postavio -- sebi.


Znači, ne mora značiti da ćeš ti a priori izaći ranjena.
Odnos je među-ovisan, malo raniš ti druge, malo oni tebe. Možda namjerno, možda slučajno, nebitno je skroz.
Poanta je da tu mogućnost, ako želiš živjeti punim plućima među ljudima, ne možeš izbjeći. Ono što možeš jest postaviti sebi granice prihvatljivog ponašanja, i ne dopustiti drugima da ih prijeđu.

MarePodKljučem kaže:

Hahaha, neces vjerovati oprala sam! I spicanila sam se danas i nekako se bar na tren vratila u sminkersku formu. Jedino sto sam novce spiskala na odjecu koje ionako imam previse. Rjesavanje praznine I guess, klasika.
A muskici su pobjegli nakon sto sam ih dotukla Strucnjak za unistit i najvecu ljubav, jbg Musko mi sada najmanje treba (osim mozda jednog, ali predobar je on primjerak homo sapiensa za ovakvu nevaljalu)

[MarePodKljučem]

Meadow kaže:

Dojma sam da je tvoj problem što nemaš zacrtan plan i nemaš šablonu po kojoj raditi, pa si prepuštena bezbrižnosti maštanja i spontanosti trenutka. Što nije loše samo po sebi, ali za osobu sklonu prekomjerenim analizama svega i svačega te samokritici, može biti loš spoj.

Odlicno primijeceno, wow. Ti si neki iskusni psiholog vec or?
Buducnost mi je uvijek bila tesko zacrtana s obzirom da sam na sve strane, a i ne zelim odrasti Tezak spoj s navedenim, velika istina.

[MarePodKljučem]

Meadow kaže:

Ljudi često griješe jer misle da mogu kontrolirati ponašanje drugih. Kontrolirati život. No tu nema kontrole. I vjeruj mi kad to kažem, jer ja sam control freak. Ali shvatila sam tijekom godina da jedino možeš kontrolirati sebe i garantirati za sebe. U ničemu drugom nema garancije, i sve je rizik.


Mnogima se čini da imaju kontrolu nad drugom stranom u odnosima, bilo prijateljskim, bilo ljubavnim, a kad shvate (i prihvate) da kontrolu nemaju i da nisu odgovorni za ponašanje drugih, samo svoj stav prema tom ponašanju, bit će im 50 puta lakše.


Naravno, ne postoji mjerna jedinica patnje i svatko prebolijeva na način koji njemu odgovara u vremenskom intervalu koji mu odgovara, ali kad si zbog drugog u stanju u kojem se potpuno povlačiš u sebe i izoliraš od drugih, jasno je da si drugima dopustio da te povrijede i previše. Preko svih granica. Jer granice nisi postavio -- sebi.

Ovo
Wow, tvoji postovi me stvarno super iznenaduju i tjeraju na dodatna razmisljanja (ovaj put pozitivna i s ishodima ).
Citam trenutno onu knjigu o zenama koje pretjerano razmisljaju i evo upravo ovo o cemu govoris je bilo i u zizi zbivanja u tom poglavlju na kojem sam upravo. Poklopilo se i to je odlicno.
Puno sam razmisljala o tome. I u trenucima kada sam se okretala Bogu (mada bih kasnije zbog nekih stavova i vlastitih nemira opet pobjegla od toga), osjecala sam navale upravo toga, te neke duhovne energije mira, nazovimo je tako- gdje jednostavno sve prepustis tom necemu jer jelte ne mozes utjecati na to. Ne mozes. Na tude postupke, na dogadaje oko tebe..Mozes samo dati najbolje od sebe ovisno o kontekstu. Ne razocarati sebe.
E sad, to trazenje mira je mukotrpno, i mojoj licnosti- a i mnogim drugima, tesko odrzati s obzirom na konstantna preispitivanja, ali kada se javi ajme-
Jedan predivan umirujuci osjecaj.
I onda shvatim da unatoc tom trazenju drame i bola zapravo taj trenutak mira daje ipak nesto najljepse, neki spokoj.

Prva stepenica je znati da je to tako, da nemamo kontrolu, uistinu to osvijestit, olaksa barem mrvicu. A onda slijedi praksa, mijenjanje zivotnih obrazaca. To me jedino plasi jer se poznajem vrlo dobro
I lijepo si rekla i zakljucila- pa kakve to veze ima sa drugima, ta nasa razocaranja itd. Ok, ima sa srcem, osjetljivoscu, emotivnoscu bla bla. Ali najvaznije, ima veze sa stavom prema samome sebi, zivotu i snagom uma, barem onog koji ti kaze da ne mozes nista drugo sada doli se opet dic.
Pocela sam baljezgat, previse kave

Anyway, ne da sam oprala kosu , nego i na farbanje i friz idem, nista drasticno, ali potrebno i poticajno Zene

[Bluzara stari]

Meadow kaže:

Život je rizik, svaki dan je rizik.
Možeš sad izaći iz kuće i poginuti u prometu. Može ti pozliti, možeš umrijeti na putu do bolnice.
Možeš se sutra udati, imati divnog supruga, koji nakon 5 g. braka shvati da to ipak nije TO, i ode.

Ono što je bitno jest: kako ćeš se ti postaviti u toj situaciji, prvenstveno prema sebi. Ne prema njemu, on je tu manje bitan.

Hajde, osoba koja razmišlja, u konačnici konačno..ali da li sve baš tako..miješa se utopija i stvarnost vjerujući da poznajemo granicu ili možda, da znamo kada i na koji način smo baš tako napravili..iz iskustva ili čega već..
Da li se ponašamo uvijek tako ili još uvijek robujemo slabostima, frustracijama, prošlosti, razočaranjima..

Odvajati pristup sebi i pristup samom problemu je nemoguće. U fikciji - muž je problem, s tim se moram postaviti prvo prema njemu da bih mogla prema sebi i tako izgraditi objektivni stav o svemu.

kako si ti uspjela ''ubiti'' u sebi karakternu crtu - control freak-a ?
Koliko god da znaš da to nije pozitivno i dalje ćeš biti kontrol frik..znaš to i sama. Nemoguće je biti nešto što u nutrini nisi, vidi se.

To što mi pišemo da znamo cijeli niz pravila i nepisanih zakona kako ne treba reagirati ili kako bi trebalo još uvijek ne znači da slijepo pratimo to znanje.
Učimo se. A kako učiti nego iz grešaka, a opet..čijih nego svojih. Rijetki uče iz tuđih, zašto bih vjerovao da je netko od nas to u stanju.
Bih kada post ne bi bio ovo što čitam.

Pričati o garancijama i životu je možda gubljenje vremena ili tema za malu maturu, ovdje..a s tim i ti, pišeš ciljano i s namjerom dati neki okvir mladoj dami kojoj je sve to..nešto nevjerojatno.
Ok..mogu se pomiriti s tim, ima efekta.

Kako smanjiti postojeći rizik na neku razumnu mjeru pa tako da ne moramo misliti da li će nas muž ostaviti nakon 5 ili koliko već godina ?
Ili ćemo ipak živjeti s činjenicom da je to..normalno, rizik uvijek postoji.
Možda kada bi se poslužili i intuicijom, kada bi začudo znali preduhitriti neke okolnosti i situacije..kada bi jednostavnije skužili neke predvidljivosti a poznavajući sebe spriječili..te tzv.rizike ??
Ali eto u rečenici dva problema koja ova simpa djeva neće nažalost dokučiti - predvidjeti i poznavati sebe.

Patnja ima svoje granice samo se često lagano brišu, toliko lako da svi pomalo pijemo ad-ove ili završimo na zatvorenom odjelu.
Patnja u stvari i je osnovni uzrok bolestima, nema doziranja..uvijek je prisutna.

Na kraju je rezultat smijeh..to smo i htjeli.
E sad, podržavam svaki vid manipulacije riječima, argumentima, činjenicama...ali da li to rješava dugotrajno bilo šta ??
Sumnjam, ponekad je pasti na guzicu rješenje bez celofana..

Kuiš Meadow..naravno da kuiš

[buditedobro]

MarePodKljučem kaže:

Ovo
Wow, tvoji postovi me stvarno super iznenaduju i tjeraju na dodatna razmisljanja (ovaj put pozitivna i s ishodima ).
Citam trenutno onu knjigu o zenama koje pretjerano razmisljaju i evo upravo ovo o cemu govoris je bilo i u zizi zbivanja u tom poglavlju na kojem sam upravo. Poklopilo se i to je odlicno.
Puno sam razmisljala o tome. I u trenucima kada sam se okretala Bogu (mada bih kasnije zbog nekih stavova i vlastitih nemira opet pobjegla od toga), osjecala sam navale upravo toga, te neke duhovne energije mira, nazovimo je tako- gdje jednostavno sve prepustis tom necemu jer jelte ne mozes utjecati na to. Ne mozes. Na tude postupke, na dogadaje oko tebe..Mozes samo dati najbolje od sebe ovisno o kontekstu. Ne razocarati sebe.
E sad, to trazenje mira je mukotrpno, i mojoj licnosti- a i mnogim drugima, tesko odrzati s obzirom na konstantna preispitivanja, ali kada se javi ajme-
Jedan predivan umirujuci osjecaj.
I onda shvatim da unatoc tom trazenju drame i bola zapravo taj trenutak mira daje ipak nesto najljepse, neki spokoj.

Prva stepenica je znati da je to tako, da nemamo kontrolu, uistinu to osvijestit, olaksa barem mrvicu. A onda slijedi praksa, mijenjanje zivotnih obrazaca. To me jedino plasi jer se poznajem vrlo dobro
I lijepo si rekla i zakljucila- pa kakve to veze ima sa drugima, ta nasa razocaranja itd. Ok, ima sa srcem, osjetljivoscu, emotivnoscu bla bla. Ali najvaznije, ima veze sa stavom prema samome sebi, zivotu i snagom uma, barem onog koji ti kaze da ne mozes nista drugo sada doli se opet dic.
Pocela sam baljezgat, previse kave

Anyway, ne da sam oprala kosu , nego i na farbanje i friz idem, nista drasticno, ali potrebno i poticajno Zene

Lijepo pišeš. Imaš dara. Iznimno dobro artikuliraš svoja previranja. Bolje od mnogih oko trideset tisuća osoba tvojega godišta u RH koji se slično osjećaju, i od oko tristo tisuća onih koji su pet godina od tebe mlađi ili stariji.
Prolaziš lijepu krizu, no utješno je što će vjerojatno biti produktivna - to je tvoj korak naprijed. Samo sve sažmi u 10 točaka, u tri stupca: što se zbiva, što želiš i što ćeš konkretno poduzeti da se te želje ostvare. I sve s po jednom rečenicom. Ne više. Sve si zapravo već napisala (i oni koji su ti tu na forumu rekli što misle), samo tomu trebaju valjani zaključci.

[Meadow]

MarePodKljučem kaže:

Odlicno primijeceno, wow. Ti si neki iskusni psiholog vec or?
Buducnost mi je uvijek bila tesko zacrtana s obzirom da sam na sve strane, a i ne zelim odrasti Tezak spoj s navedenim, velika istina.

Well, not so much psiholog.... ali znam neke stvari, i znam prepoznati neke stvari kad ljudi pišu o sebi. Trebala sam na doktorski iz psihologije i išla sam na pripreme, tako da često mogu "ubosti" problem.



Budućnost se ne može crtati. Možeš imati okvirni plan, želje... i raditi na njihovom ostvarenju. Sve je to pozitivno. Ali moraš istodobno, biti svjesna stvari kao što su izvanjski faktori, nepredviđene okolnosti..... tj. spontanosti života.

Odrasti... polako. Imaš tek 24. Ne odrasta se preko noći, to je proces. Na dane. Nekad si više "odrasla" (u smislu ozbiljnosti, poduzetnosti i sl.), a nekad manje. Te stvari često nisu fiksne. Jednako kao što ni ti nisi fiksna, već na tebe utječi odnosi s drugima, vanjski faktori, mijene kroz različite situacije.

Dakle, nemoj sebi stvarati presing da se nešto "mora".
Dan po dan, i sve u svoje vrijeme - kad budeš spremna.
Odrasti ćeš, bez brige.
Život se sam prirodno mijenja i nagna te da uvidiš neke stvari.
Odrastanje je u biti - samospoznaja. Ništa drugo.

[Meadow]

MarePodKljučem kaže:

Ovo
Wow, tvoji postovi me stvarno super iznenaduju i tjeraju na dodatna razmisljanja (ovaj put pozitivna i s ishodima).

Citam trenutno onu knjigu o zenama koje pretjerano razmisljaju i evo upravo ovo o cemu govoris je bilo i u zizi zbivanja u tom poglavlju na kojem sam upravo. Poklopilo se i to je odlicno.
Puno sam razmisljala o tome. I u trenucima kada sam se okretala Bogu (mada bih kasnije zbog nekih stavova i vlastitih nemira opet pobjegla od toga), osjecala sam navale upravo toga, te neke duhovne energije mira, nazovimo je tako- gdje jednostavno sve prepustis tom necemu jer jelte ne mozes utjecati na to. Ne mozes. Na tude postupke, na dogadaje oko tebe..Mozes samo dati najbolje od sebe ovisno o kontekstu. Ne razocarati sebe.

Da.
Najvažnije je ne razočarati sebe i biti u miru sam sa sobom.
To je lakše reći nego postići, ali na kraju, sve se svodi upravo na to.
Bitno je u trenutku, ne ići preko onoga što trenutačno možeš podnijeti. Ne treba se forsirati, to nije dobro. Već ono što u trenutku osjećaš da je tvoj maksimum, dotle i ići.

E sad, to trazenje mira je mukotrpno, i mojoj licnosti- a i mnogim drugima, tesko odrzati s obzirom na konstantna preispitivanja, ali kada se javi ajme-
Jedan predivan umirujuci osjecaj.
I onda shvatim da unatoc tom trazenju drame i bola zapravo taj trenutak mira daje ipak nesto najljepse, neki spokoj.

Prva stepenica je znati da je to tako, da nemamo kontrolu, uistinu to osvijestit, olaksa barem mrvicu. A onda slijedi praksa, mijenjanje zivotnih obrazaca. To me jedino plasi jer se poznajem vrlo dobro
I lijepo si rekla i zakljucila- pa kakve to veze ima sa drugima, ta nasa razocaranja itd. Ok, ima sa srcem, osjetljivoscu, emotivnoscu bla bla. Ali najvaznije, ima veze sa stavom prema samome sebi, zivotu i snagom uma, barem onog koji ti kaze da ne mozes nista drugo sada doli se opet dic.
Pocela sam baljezgat, previse kave

Anyway, ne da sam oprala kosu , nego i na farbanje i friz idem, nista drasticno, ali potrebno i poticajno Zene

Mijenjanje životnih obrazaca tj. bolje reći, načina razmišljanja, svoje reakcije... prilagoditi reakciju novom načinu pogleda na stvari, racionalno stopirati onu "staru sebe" koja bi reagirala pogrešno (jer "nova" ti zna da je to bilo pogrešno i okreće se novom načinu) i izracionalizirati sama sa sobom da to jest pogrešno zbog toga i toga, i prisiliti se odagnati te misli (negativne) i zamijeniti ih novima: racionalnima ali pozitivnima. To je proces a s vremenom će se to polako pomicati prema naprijed... i mijenjat ćeš se.


Još kupi cipele i eto......

[Meadow]

Bluzara stari kaže:

Hajde, osoba koja razmišlja, u konačnici konačno..ali da li sve baš tako..miješa se utopija i stvarnost vjerujući da poznajemo granicu ili možda, da znamo kada i na koji način smo baš tako napravili..iz iskustva ili čega već..
Da li se ponašamo uvijek tako ili još uvijek robujemo slabostima, frustracijama, prošlosti, razočaranjima..

Čuj, svi smo mi ljudi i imamo često emotivne ili ishitrene reakcije, ali važno je biti svjestan istih i važno je znati gdje tražiti problem. I naučiti se stati na kraj slabostima, frustracijama, prošlosti.... treba to znati nadići.

Odvajati pristup sebi i pristup samom problemu je nemoguće. U fikciji - muž je problem, s tim se moram postaviti prvo prema njemu da bih mogla prema sebi i tako izgraditi objektivni stav o svemu.

Ne smatram da je nemoguće.
Prvo treba riješiti stvari sam sa sobom, generalno. Odrediti granice sebi.
Muž, roditelji, djeca, prijatelji..... nebitno tko je posrijedi. Ali bitno je da osoba zna vlastite mogućnosti i granice preko čega ne ide, neovisno o drugima. Nekad s različitim ljudima imamo i različite reakcije, i nemamo prema svima jednake granice, ali to ne znači da ih trebamo izbrisati općenito gledajući. Mi smo u među-odnosu s drugima i različiti prema različitim ljudima. Što jest OK, ali treba biti oprezan da se ne ide preko sebe i da se zaštiti sebe.

kako si ti uspjela ''ubiti'' u sebi karakternu crtu - control freak-a ?
Koliko god da znaš da to nije pozitivno i dalje ćeš biti kontrol frik..znaš to i sama. Nemoguće je biti nešto što u nutrini nisi, vidi se.

Pa tako, s vremenom se nekako umoriš biti control freak (treba tu puno rada i truda ), a s druge strane shvatiš iz iskustva da neke stvari jednostavno ne možeš kontrolirati. Ja sam još uvijek veliki planer i organizator, i što se tiče posla napraviti ću što god treba do u detalje, ali sam malo popustila što se tiče međuljudskih odnosa (baš ponukana životnim iskustvom). Nisam tu control freak, nego gledam tko ulazi a tko ne u granice koje sam sebi zadala kao prihvatljive. Ne kontroliram druge, niti ih želim kontrolirati.

A život sam pustila da ide, pa što bude; više ne razbijam glavu što i kako.

[MarePodKljučem]

Bluzara stari kaže:

Ali eto u rečenici dva problema koja ova simpa djeva neće nažalost dokučiti - predvidjeti i poznavati sebe.

Well, tnx

[MarePodKljučem]

Meadow kaže:

A život sam pustila da ide, pa što bude; više ne razbijam glavu što i kako.

This

[Bluzara stari]

MarePodKljučem kaže:

Well, tnx

Hmm, bez ljutnje mlada damo.

Negdje je napisao netko da ne možemo utjecati na mišljenja ljudi pa u tom duhu nema ni potrebe a nemamo ni pravo mijenjati druge..

Ali da li je baš tako..?!?

Po tvojim postovima vidim da još ne poznaješ svoje JA nego ga otkrivaš svakim danom sve više, i to je OK ali to donosi nenamjerne greške zbog manjka iskustva.
I to je ok..

Ako ne želiš da te stvari i situacije lupe u čelo i iznenade neke stvari možeš predvidjeti..neke ipak možemo.
Koje točno, ovisi o nama.
Ali nakon što se greška ili glupost ponovi 10 puta onda je ipak stvar da nemamo namjeru iskoristiti to bogatstvo koje možemo imati...
E sad, na nama je izbor

U tom kontekstu ne moraš se ljutiti, nema svrhe....

[MarePodKljučem]

Bluzara stari kaže:

Ali nakon što se greška ili glupost ponovi 10 puta onda je ipak stvar da nemamo namjeru iskoristiti to bogatstvo koje možemo imati...

Ne ljutim se, samo eto- ok, ponovim je par puta, da ponovim je . Ali eto, jesam li naivna ako pomislim da se i deseti put moze ustati i ovaj put drukcije?
MAh, vjerojatno i jesam

Netko je gore i napisao- sazeti u nekoliko recenica. Dosta uvoda, ajmo razrada, ajmo bacit plan, kratak i jasan. Hmmm, Houston, we have a problem . Mlada damo, previse meljes, ajmo malo akcije i konkretnog djelovanja

Ostatak posta trebao bi ici u podforume kvazi ljubavne tematike i patetike
Sto kada nemas snage opet se uzdizati sam? Odnosno, kada u citavoj gabuli nema onoga sa kime bi to podijelio, tko bi te znao pogurnuti naprijed..Da, da, trebamo se sami uzdici, trebamo sami ovisiti o sebi. Ali kada prodes nezrelu destruktivnu vezu umalo okrunjenu brakom (da, najbalavija odluka svih odluka ikada donesenih) pa kupis dijelove sebe sa svih podova svijeta i lijepis se kao staklo, pa se i zalijepis.. Jos balavija tada htjela sam umrijeti covjece, a danas samo trepnem na spomen imena doticnog. Pa dode osoba koja te pokrene kao nitko, kojoj wow opet povjerujes. I uistinu zasluzi tvoje povjerenje. Od zivota ti napravi preokret, okrene te svemu od cega si bjezala, napravi od tebe malo zreliju balavicu koja vidi da moze. Inspirira te nevideno. E a tvoja destrukcija se ne da, tvrdoglavi mujo, proslost se ne da. I unistis, zaseres.
Koliko ga volim toliko ga mrzim jer je otisao ipak.
I da se okrenem i da promijenim iz temelja svoje ruzne navike, slijedi patetika. Ala Vesna Parun. Pa ja nikada necu za ruku voditi njegovu djecu. Postala ja novi Sokrat necu. Znam da moram sve zbog sebe raditi, ici dalje, znam. Ali to ali . Necemo biti najjaci i nepobjedivi. Tim. Kako je blesavac bio uvjeren, barem jedno vrijeme
Eto, da.
Proci cu probleme sa zdravljem, financijama, polomljenom kraljeznicom i ostale stvari bez muke, po frke brate. Jedina stvar u zivotu gdje sam ponosna na sebe
A ljudi?? A odnosi?
A mamicu ti, ne ne ide mi to. Zato citav kaos, zato sve.
Znam da ste vi ovdje sa vjerojatno jos puno vise iskustva nego sto je moje dosta zreliji i razmisljate drukcije, i da ovo ovdje sve uistinu izgleda balavo, ali eto, iskrena sam i ako je tako balavo, eto jest i priznajem

I jos jednom ljudici hvala na savjetima

[Free like a wind]

MarePodKljučem kaže:

Jesam, jbg. I malo znaci, da. Gotovo nista nego vrtnja u krug.
Jbg.

Trebalo bi ti značiti u smislu da si dovoljno analizirala i teoretizirala, i da je sad vrijeme da počneš djelovati.

[Meadow]

Mare, došla sam pitati ima li što novoga?

[Lyss P. Hacker]

Mnogo zanimljivih komentara na ovom topicu, no ja bih dodao sljedeće ...

Bitno je osvjestiti zahtjevnost i skladnih romantičnih odnosa, i bivanje samosvjesnom ženom, i bivanje stručnjakom u svom području interesa, odnosno sve ono čemu ti težiš. Te stvari su sve same za sebe vrlo zahtjevne, a u kombinaciji su izuzetno zahtjevne. Nisam žena, i priznajem da djelomično nagađam, no promatrajući ekvivalente autorice topica u svojoj okolini zaključio sam da je permanentno nezadovoljstvo jedina konstanta koja prebiva u njima, nerijetko duboko ispod neodoljive površine. Iz osobnog bih iskustva, u mjeri u kojoj mogu neke svoje prošle verzije identificirati sa autoričinim profilom, rekao da ublaživanje tog nezadovoljstva počinje njihovim neminovno neugodnim iznošenjem na površinu "svijesti", a nastavlja i održava se usklađivanjem svega, uključivo i aktivnosti vezanih za prijespomenute zahtjevne ambicije, sa svojom istinskom prirodom. Kako barem donekle spoznati svoju istinsku prirodu je zasigurno pitanje svih pitanja.

[MarePodKljučem]

Meadow kaže:

Mare, došla sam pitati ima li što novoga?

Hmm..evo me nakon nekog vremena, dosla sam pokrenuti jednu temu pa ces zakljuciti ima li
Btw- hvala na pitanju

[MarePodKljučem]

Lyss P. Hacker kaže:

Mnogo zanimljivih komentara na ovom topicu, no ja bih dodao sljedeće ...

Bitno je osvjestiti zahtjevnost i skladnih romantičnih odnosa, i bivanje samosvjesnom ženom, i bivanje stručnjakom u svom području interesa, odnosno sve ono čemu ti težiš. Te stvari su sve same za sebe vrlo zahtjevne, a u kombinaciji su izuzetno zahtjevne. Nisam žena, i priznajem da djelomično nagađam, no promatrajući ekvivalente autorice topica u svojoj okolini zaključio sam da je permanentno nezadovoljstvo jedina konstanta koja prebiva u njima, nerijetko duboko ispod neodoljive površine. Iz osobnog bih iskustva, u mjeri u kojoj mogu neke svoje prošle verzije identificirati sa autoričinim profilom, rekao da ublaživanje tog nezadovoljstva počinje njihovim neminovno neugodnim iznošenjem na površinu "svijesti", a nastavlja i održava se usklađivanjem svega, uključivo i aktivnosti vezanih za prijespomenute zahtjevne ambicije, sa svojom istinskom prirodom. Kako barem donekle spoznati svoju istinsku prirodu je zasigurno pitanje svih pitanja.

Perfekcionizam koji proizlazi iz dubokog nezadovoljstva, nula samopostovanja, "idem pokazati svijetu da mogu i dva fakulteta zavrsit i biti divna i krasna i simpaticna kako ne bi vidjeli sto sam ispod"..pa sve do jedne tocke pucanja. Koja mijenja zivot ocigledno.
Pisuci ovo nakon samo par tjedana imam osjecaj da je ova djevojka koja je pokrenula temu sasvim netko drugi, nesvjestan svoje duboke jelte poremecenosti
Šokovi na sve strane

[sherry lady]

Zamislila sam se nad tvojim problemom. Izdvojila sam tvoje dvije rečenice:

Samo znam da sam prvi puta u svojem zivotu zbilja pomislila na to kako bi svima bilo bolje da me nema.

Roditeljima kojima bi bez mene ostala ona normalnija kcer, sa dvije noge cvrsto na zemlji, koju ne pokolebaju zivotni dogadaji ili tudi pogledi, a ne ova koja zivi u snovima i oblacima i nikako se rijesit svojih vizija, pateticnog piskaranja, gledanja u more zamisljajuci slike obiteljskog zivota i ljubavi kako kakav debil iz meksicke sapunice, i osjetljivosti.

Kakva god da jesam, kada vidim da me tata koji je moj dobri duh gleda i pita da sto se samnom dogada dode mi da potonem u zemlju od srama (ali se ne "trgnem").

Zasto i ja ne mogu biti ta superkul zrela, stabilna, samosvjesna zena koja je dovoljna sama sebi, koja se regenerira i ne pada tako duboko, koju razocaranja jacaju, ne dopusta da njene potencijale prekrije destrukcija unutarnjeg derista i unisti sve sanse, koju boli ona stvar za to sto ce netko rec i pomisliti, koja se ne veze za ljude toliko, koja zna sto zeli i cuva sto voli? Zasto mi to "unutra" ne da zraka i ne dopusta stogod ja cinila?

Seka ne bi trosila toliko debelo zivce na budaletinu koja sama sebi ne moze pomoci sa vec xy godina.


Jel ti kad palo na pamet da se cijeli život uspoređuješ sa svojom sestrom, a da uopće nikad nisi o tome razmišljala? Neznam kakvi su odnosi unutar obitelji ali nekak mi se čini da imaš osjećaj da si manje vrijedna u odnosu na svoju sestru, međutim to može biti daleka, daleka prošlost u tvom odrastanju...tko je ta superkul zrela, stabilna, samosvjesna žena...tvoja sestra?

Drugo što sam uočila: Koji mi fali neopisivo i cije odsustvo samo povecava ono sto sam godinama znala o sebi. A sto ce zreo i kvalitetan decko sa ludakinjom, koliko god me vukao na pravi put trebala sam odmah znati da ja ne zasluzujem njega i da napisem propalo.
A sa kime bi ti njega pospojila, sa kime bi on bolje pasao sa tvojom zrelom i kvalitetnom sestrom, kad ti imaš osjećaj da ti nisi tolko kvalitetna, i da ga ne zaslužuješ?...ko zna možda naiđe još i bolji..

Neznam previše sebe vrijeđeš teškim riječima, istovremeno kažeš da te pokretao bijes i bezrazložne uvrede, a to isto činiš sama sebi u ovom tekstu, čini mi se da si se već sama i pljusnula...

ali čestitam...tražiš se, razmišljaš, tražiš izlaz, trgaš se, premda slaba, ali i to je puno, bojiš se osuda? Čijih tvoje sestre, roditelja, okoline?
Cijeli život tražiš ljubav i pažnju (istovremeno si zadovoljna onim dečkom koji ti fali neopisivo, ali eto opet kočnica nisam dovoljno dobra...pa ono pobogu imaš 24 g...ima vremena za poboljšanja)

[MarePodKljučem]

sherry lady kaže:

Jel ti kad palo na pamet da se cijeli život uspoređuješ sa svojom sestrom, a da uopće nikad nisi o tome razmišljala? Neznam kakvi su odnosi unutar obitelji ali nekak mi se čini da imaš osjećaj da si manje vrijedna u odnosu na svoju sestru, međutim to može biti daleka, daleka prošlost u tvom odrastanju...tko je ta superkul zrela, stabilna, samosvjesna žena...tvoja sestra?

A sa kime bi ti njega pospojila, sa kime bi on bolje pasao sa tvojom zrelom i kvalitetnom sestrom, kad ti imaš osjećaj da ti nisi tolko kvalitetna, i da ga ne zaslužuješ?...ko zna možda naiđe još i bolji..

Neznam previše sebe vrijeđeš teškim riječima, istovremeno kažeš da te pokretao bijes i bezrazložne uvrede, a to isto činiš sama sebi u ovom tekstu, čini mi se da si se već sama i pljusnula...

ali čestitam...tražiš se, razmišljaš, tražiš izlaz, trgaš se, premda slaba, ali i to je puno, bojiš se osuda? Čijih tvoje sestre, roditelja, okoline?
Cijeli život tražiš ljubav i pažnju (istovremeno si zadovoljna onim dečkom koji ti fali neopisivo, ali eto opet kočnica nisam dovoljno dobra...pa ono pobogu imaš 24 g...ima vremena za poboljšanja)

Prije svega, hvala ti na postu
Dobro si primijetila da se usporedujem sa sekom, no nazalost (ili srecu, ne znam) ona je ta koja bi mogla napisati slobodno sirok post o tome kako sam ja uvijek bila obiteljska maza i netko tko je srljao u greske, pa unatoc mojim uspjesima ipak se temeljno o meni trebalo vise brinuti. I objektivno je vidljivo kako je u neku ruku bila zapostavljena i kao mladje dijete. No, eto to je valjda i pomoglo da izraste u zasigurno vise independent woman nego sto sam ja .
Bi li htjela biti kao ona? U nekim aspektima svakako. No, nisam uvidjela niti ikada direktno osjetila kako se usporedujem konkretno sa njom. Ne znam, mozda grijesim. Mozda je podsvijest uistinu tu. Ali, ne bih rekla na prvu.
Ona mi je i najbolja prijateljica i savjetnik.
A ovaj moj ludi kaos na odreden nacin i volim , sto mi ocigledno onemogucuje pomak.
Hm, ne volim se trpati u nikakve ladice niti bih smjela. No, bojim se da moje poteskoce u odnosima (sa ogromnim tezistem na odnosu sa muskarcima) proizlaze iz hiperprotektivnog odgoja gdje je tatina maza uvijek imala njegovu paznju i zahtijevala puno. Imala sam tezak zivot sto se zdravlja tice i jos kao malo dijete me gotovo kostalo zivota, sto je tatu ocito motiviralo da me stiti apsolutno svime sto moze i od svega sto moze.
A sada....sada se bojim da se prekasno graditi licnost iznova. Je 24 malo, ali je i puno puno godina u kojima zivis isti obrazac.
A i veliki sam emotivac koji, po nekakvoj procjeni u razgovoru sa bliskim ljudima, te emocije i ljubavi i bijesa i tuge i euforije dozivljava gotovo dvostruko efektnije. Bivsi mi je jednom rekao kako u euforiji hvatam oblake i cinim cuda, da bih mogla vrhove svijeta osvojiti (sto i ja u sebi tako osjecam), a u tuzi ne da diram dno, nego plazim jezikom po njemu, depra me okrene na najjace (pateticne scene iz drama, eto tako se osjecam). Mah, i o tome bih mogla knjigu napisat. Mala klackalica i vrtuljak. Ali nije bipolarni
Tako da ono, i seka je tu mozda dijelom, ali i mali milijun stvari. Koje i sama sada nastojim shvatiti.
Osuda se bojim, uf itekako. Manje vise unistim odnose sa muskarcima pa se osjetim kao patnica jer nitko nije razumio sto sam, a ustvari je za mene potrebno ne debelo, nego neunistivo strpljenje..Ne zelim vise biti ta neuravnotezena. Ne mora to nitko znati, obicno to uspjesno sakrijem pa vecina nikad ne bi rekli..ali znam ja. Znaju blizi. Znaju zreliji. Eto, bojim se osude jbg. Jer znam tko sam vec dugo, ali ne rijesavam to.
Hvala ti sto mi pomazes, znaci mi .

[sherry lady]

Obično tijekom odrastanja kupimo obrasce ponašanja koje odmalena vidimo u obitelji....ti kažeš da ti je sestra najbolja prijateljica i savjetnik...to je super...ali zašto je tako teško prihvatiti da si ipak drugačija od sestre po naravi recimo emotivnija, nisi nikako lošija nego samo drugačija

...uništavanje odnosa s muškarcima...dobro si primjetila da je za tebe potrebno debelo strpljenje...iz odnosa s ocem koji je u djetinjstvu bio tvoja snažna ruka, zaštitnik, to isto možda tražiš u potencijalnim partnerima, e sad kad vidiš da je možda malo takvih kakav je tvoj otac, postaješ destruktivna...neznam nagađam

..ali dosta dobro razumiješ sebe...da greške i gluposti svi rade i proživljavaju ali jedino loše u tome je baš ništa ne naučiti iz toga...što vidim kod tebe nije slučaj...sretno