Neugodno crvenilo - eritrofobija - opća tema

[štrumf92]

antik kaže:

uzmimo ovako ...trenutak prije nego se zacrvenite O ČEMU MISLITE?
ili o čemu se priča u društvu prije nego što se zacrvenite?
Zamislite da ste živjeli prije...1000 života prije ovog...i radili ste naravno i neke nemoralne stvari u tim životima...

sada u ovom životu zacrvenite se kad vam na pamet padne neka (nemoralna) misao...npr...uvreda, laž, preljub, prevara, izdaja, pohota, krađa, mržnja, krvni delikt, psovka, neka gnjusoba, neko kriminalno djelo, silovanje, ponos, narcisoidnost....itd.....i vi zacrvenite....
NIje li to možda vama znak da ste nešto tako u prošlom životu učinili...a možda i niste bili kanjženi za to...prešli ste preko toga bez srama....e...sada se zbog toga sramite...u ovom životu....zbog kolektivnog nesvjesnog koje ima utjecaja na vaše subjektivno mišljenje sada?

Ma daj ajde kakvi prosli zivoti sjebani smo mi u ovom zivotu ja ti ne vjerujem bas u prosle zivote ne kazem da mozda nije istina ali jednostavno mi to ne drzi vodu i kad citam tvoj post malo mi suludo zvuci . Sry al jednostavno da mi neko kaze da se u ovom zivotu crvenim jel sam u proslom zivotu zivio nemoralno blijedo bi ga pogledo i onda bi se vjerojatno poceo smijat ko budala . Ne zelim vrijedat tebe i tvoja uvjerenja samo iznosim moje misljenje. Vise mislim da to nase crvenjenje se moze pripisati nekim stvarima iz djetinjstva to mi puno realnije zvuci nego prosli zivoti, ali opet sry ako sam napao tvoje stavove i misljenja s ovim postom nije mi bila namjera.

[antik]

ne vrijeđaš me...ali tješim se da mi nismo zli ljudi...bar imamo osjećaj za stid...."Zli su ljudi oni koji ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid. "

[štrumf92]

Ma nemoze zla i neemotivna osoba uopce patit od ovoga to nejde skupa, a niti neinteligentna. Zato svi crvendaci to mogu shvatit kao kompliment, samo inteligentne i emotivne osobe mogu patit od ovog sranja jbg al tak je...

Neznam zasto su ljudi tako slabo aktivni na ovoj temi a vjerujem da ima puno ljudi s tim problemom. Ja bi volio poznavat ljude koji od toga pate, upozno sam vec jednu osobu ''takvu'' crvenu jel, i uzivo ne samo ovako i mogu rec da mi je super sto sad poznam nekog sa istim problemima i malo mi je lakse. I meni je neugodno o tome sa ikim pricat ali sa drugom osobom koja od toga pati nije tolko pa mi onda nije jasno zasto su ljudi tako zatvoreni i prema ljudima sa istim problemom?!?! Svima nam nazalost fali drustva i drustveni zivot nam zbog toga pati to znam iz prve ruke, a mogli bi si medusobno pomoci dosta da su ljudi malo otvoreniji i da zele mozda steci i nekog prijatelja ili barem izmjenit koju poruku ovako preko interneta, to mi je malo zao al jbg

[antik]

Živimo u vremenu kada se ljudi,
poticani osrednjim i krvoločnim ideologijama,
privikavaju svega stidjeti. Stide se sebe samih, činjenice da su sretni,
da vole i stvaraju (...). Nužno je, dakle, osjećati se krivim.
I tako su nas dovukli u laičku ispovjedaonicu, najgoru od svih.
Albert Camus


eto..mudro zbori Camus
mislim da sam u ovom teksu našao uzrok svog stida, svoje eritrofobije...i vaše!!!
to mi je u genima u odgoju. nama.
odgojen sam tako da se stidim...radio sam čak posao 20 godina koji nisam volio u Ministarstvu financija, ljudima naplaćivao porez...sad opet već godinu dana radimdrugi posao, radim posao kojeg se stidim. opet mislim da radim nešto sramotno...

tako je to


zajebano je to...

ima li lijeka? psihoterapija?

ili? kako ste vi kako je kod vas eritrofobičari moji?

no imam 42 godine i mislim...proći će to...ali baš i ne prolazi...najgore mi je bilo u srednjoj školi...sad ipak nešto lakše...ali još postoji.....još nije do kraja izliječena ta eritrofobija...

kako je kod vas?

[štrumf92]

antik kaže:

Živimo u vremenu kada se ljudi,
poticani osrednjim i krvoločnim ideologijama,
privikavaju svega stidjeti. Stide se sebe samih, činjenice da su sretni,
da vole i stvaraju (...). Nužno je, dakle, osjećati se krivim.
I tako su nas dovukli u laičku ispovjedaonicu, najgoru od svih.
Albert Camus


eto..mudro zbori Camus
mislim da sam u ovom teksu našao uzrok svog stida, svoje eritrofobije...i vaše!!!
to mi je u genima u odgoju. nama.
odgojen sam tako da se stidim...radio sam čak posao 20 godina koji nisam volio u Ministarstvu financija, ljudima naplaćivao porez...sad opet već godinu dana radimdrugi posao, radim posao kojeg se stidim. opet mislim da radim nešto sramotno...

tako je to


zajebano je to...

ima li lijeka? psihoterapija?

ili? kako ste vi kako je kod vas eritrofobičari moji?

no imam 42 godine i mislim...proći će to...ali baš i ne prolazi...najgore mi je bilo u srednjoj školi...sad ipak nešto lakše...ali još postoji.....još nije do kraja izliječena ta eritrofobija...

kako je kod vas?

Ti vec mozda imas djecu mojih godina, duplo si stariji od mene xD. Ne mogu zamislit da se borim sa tim govnom jos tolke godine puko bi .

[Anttok]

U jbt 42 godine i jos se crvenis. Kako ce tek meni biti. Moram to sredit.
Nisam bas aktivan u ovoj temi al je cesto posjecujem samo nitko nis zanimljivo ne pise. Mene ovo jos muci ali sam siguran da ima i gorih od mene. Moj najveci problem je sta se crvenim pred svakom curom sa kojom rijec progovorim. Sjebano je to jer bi sad u ovim godinama trebo nesto zbariti a ne bih mogo ni pijan kad se ne crvenim. Smatram da je rijesenje ako se sto vise crvne im i ako priznajem da se crvenim onda ce se smanjit to. Barem tako mislim i negdje sam to citao. Pokusavam reci u sebi "bmk sta se crvenim, nemam se sta brinut, ostat cu ziv i zdrav..."
Volio bih upoznat neku curu koja se crveni samo da uzivo cujem kako je to drugoj osobi
Citao sam da je curima slatko kad se decko zacrveni. Meni kazu neke da sam cute a vjerojatno su skuzile da se crvenim. Postajem optimist pa mozda se smanji.

Mogo bih cijeli dan pricat o ovom sranju :/

[antik]

I jel se smanjilo crvenilo?

[eritrofobičarka]

ova eritrofobija me promjenila u jednu naizgled zatvorenu, hladnu, bezosjećajnu, sebičnu , umišljenu, nepristojnu, čudnu osobu... zašto? zato što mi uslijed nadolaženja te misli u glavu - da bi se sad kao mogla zacrveniti i u tom paničnom traženju izlaza više NIŠTA nije strano napraviti, bilo to samo okrenuti leđa i otići, ili napraviti totalnu budalu od sebe i drugih... e to je najstrašnije, što bi bilo bolje ostati zacrvenit se i pokazat da si čovjek,pokazat tu slabost, to bi možda bilo čak i simpatično, a ovo što ja radim i kako se ponašam u stilu " nije me briga" je blago rečeno užas.... a itekako me briga, itekako se poslije loše osjećam i vrtim taj film u glavi neprestano samokažnjavajući se, ali to nitko ne zna ...bolesno...

[Unconscious]

Jeste li kad razmišljali o tome da simptom pozovete ?
Znači ne da bježite kad se on sam pojavi,već da ga sami pozovete kad osjetite početnu nelagodu koja prelazi u strah.Djeluje paradoksalno,međutim kad ga svjesno pozovete postoji mogućnost da vam on ne dođe,možda ne prvi put,ili drugi,ali s vremenom će odustati.Vi nemate šta izgubiti u ovim pokušajima jer on vam dolazi svakako htjeli to ili ne.
Siguran sam da će vam se u jednom od tih pokušaja dogoditi to da početna nelagoda zatim strah pred crvenjenje jednostavno izčezne,rastvori se.
To je taj klik ili prvi uspjeh,doći će i padovi kad nećete uspjevati,međutim vježbom će to biti sve rjeđe.
Vi nemožete ovo pobjediti nerazmišljajući i bježeći,misao će se konstantno javljati i mučiti.Kad ste u društvu ili pred određenim objektom,svijest prebacujte na sebe ,ne na okolinu.To ne znači biti nezainteresiran za okolinu,čisto biti rezigniran situacijom.Nemojte misliti šta će oni govoriti ili pitati ako se radi o ljudima,budite usredotočeni isključivo na trenutačnu priču.Vježbajte to prepuštanje situacijama.

Teško je znam jer djeluje kao da se rješavate svog obrambenog mehanizma,međutim ako iskreno pogledate nešto nevalja sa tom obranom kad pokazuje te vanjske simptome.Iz ovog izlazi da je stvarni problem u obrani a ne situaciji,što znači da se morate riješiti obrane,a to znači prepustiti se ili kako sam na početku rekao,sami pozovite simptom,svjesno ga pozovite i čekajte,kada taj strah slobodno preleti po vama i ne naiđe na prepreke on će nestati,ili rastvoriti se,neće doći do sukoba unutar vas do crvenjenja.Za ovo je potrebno vrijeme,hrabrost i ustrajnost.

[neznamkojeime]

eritrofobičarka kaže:

ova eritrofobija me promjenila u jednu naizgled zatvorenu, hladnu, bezosjećajnu, sebičnu , umišljenu, nepristojnu, čudnu osobu... zašto? zato što mi uslijed nadolaženja te misli u glavu - da bi se sad kao mogla zacrveniti i u tom paničnom traženju izlaza više NIŠTA nije strano napraviti, bilo to samo okrenuti leđa i otići, ili napraviti totalnu budalu od sebe i drugih... e to je najstrašnije, što bi bilo bolje ostati zacrvenit se i pokazat da si čovjek,pokazat tu slabost, to bi možda bilo čak i simpatično, a ovo što ja radim i kako se ponašam u stilu " nije me briga" je blago rečeno užas.... a itekako me briga, itekako se poslije loše osjećam i vrtim taj film u glavi neprestano samokažnjavajući se, ali to nitko ne zna ...bolesno...

E ovo sam i ja skuzio... meni isto tak jedan kompić... Ja sam mišljenja da kad imaš eritrofobiju, onda dobiješ i socijalnu fobiju, onda dobiješ i depresiju, pa paranoju, pa cudne ideje....i to sve samo od straha zato je po meni ovo "najopasniji" psihološki "problem" od kojeg poteknu svi problemi u zivotu, pa sve do neuspjeha zbog te jedne kočnice..

Dok imaš opsesivno kompulzivni poremecaj, a bez eritrofobije ili soc fobije čovjek moze uspjet...i masa drugih stvari..

[mozes]

Unconscious kaže:

Jeste li kad razmišljali o tome da simptom pozovete ?
Znači ne da bježite kad se on sam pojavi,već da ga sami pozovete kad osjetite početnu nelagodu koja prelazi u strah.Djeluje paradoksalno,međutim kad ga svjesno pozovete postoji mogućnost da vam on ne dođe,možda ne prvi put,ili drugi,ali s vremenom će odustati.Vi nemate šta izgubiti u ovim pokušajima jer on vam dolazi svakako htjeli to ili ne.
Siguran sam da će vam se u jednom od tih pokušaja dogoditi to da početna nelagoda zatim strah pred crvenjenje jednostavno izčezne,rastvori se.
To je taj klik ili prvi uspjeh,doći će i padovi kad nećete uspjevati,međutim vježbom će to biti sve rjeđe.
Vi nemožete ovo pobjediti nerazmišljajući i bježeći,misao će se konstantno javljati i mučiti.Kad ste u društvu ili pred određenim objektom,svijest prebacujte na sebe ,ne na okolinu.To ne znači biti nezainteresiran za okolinu,čisto biti rezigniran situacijom.Nemojte misliti šta će oni govoriti ili pitati ako se radi o ljudima,budite usredotočeni isključivo na trenutačnu priču.Vježbajte to prepuštanje situacijama.

Teško je znam jer djeluje kao da se rješavate svog obrambenog mehanizma,međutim ako iskreno pogledate nešto nevalja sa tom obranom kad pokazuje te vanjske simptome.Iz ovog izlazi da je stvarni problem u obrani a ne situaciji,što znači da se morate riješiti obrane,a to znači prepustiti se ili kako sam na početku rekao,sami pozovite simptom,svjesno ga pozovite i čekajte,kada taj strah slobodno preleti po vama i ne naiđe na prepreke on će nestati,ili rastvoriti se,neće doći do sukoba unutar vas do crvenjenja.Za ovo je potrebno vrijeme,hrabrost i ustrajnost.

Razumem tacno sta si rekao. Dobro je to sto predlazes. Mislim da ce mladjim osobama biti malo komplikovanije, zato sto je njima mnogo teze da se oslobode tudjeg misljenja, svi znamo koliko je klincima vazno, sta o njima misli njihovo drustvo. Ali, kasnije kad pronadjes sebe, sve je lakse. Cak i ovu fobiju prihvatis. Primecujes da ljudi vide, ali kad shvate da te je bas briga, prestane da bude vazno. Sta drugo mozemo, kad nam je tako lako zacrveneti se. Recimo, sagnem se da dohvatim nesto s poda, na sekund, i celo lice je crveno. Spontano se glasno nasmejem i opet crvenilo. I ponekad, zaista, kad u dobro poznatoj situaciji, znas da ti se moze desiti da se zacrvenis, kazes sebi nesto slicno "hajde, sad se zacrveni, onako, kako ti umes" i smejes se tome u sebi, cesto se desi da dobro poznati sablon prosto proleti. Svestan si da se dogodio, samo je nestao pre nego sto si uspeo da sprovodes ceo tok misli, koji vodi ka . Evo danas me je jedna koleginica iz druge firme, koju dugo nisam video, iznenadila u situaciji kada sam bio maksimalno skoncentrisan na nesto sto je drugi kolega pricao. Samo je usla u kancelariju. Bilo mi je drago sto sam je video. Obican small talk, ali sam iz nekog razloga ja sam bio skroz crven. Nema tu vremena za ono dolivanje vatre, koje sami sebi radimo, ali posto sam sve vreme bio nasmejan uopste nije bilo neprijatno. Mislim da je pre njoj bilo pomalo nelagodno, jer sam je onako rumen gledao pravo u oci. Da nam se nije tako lako zacrveneti, ne bi bilo ni ove fobije. Evo, sutra imam novu potencijalnu situaciju. Treba pred celom firmom da govorim o problemu koji se dogodio prosle nedelje. Neko od zaposlenih je radio nesto sto nije trebalo i moguce da ce dobiti otkaz. I sta sad, treba da se pravim da sam bolestan i ne dodjem na posao? Ljudi, borite se. Stvarno verujem da nas ova fobija cini boljim ljudima. Ostali nemaju razloga kao mi, da se toliko trude i rade na sebi. Da budu bolje osobe. Uzivajte.

[neznamkojeime]

istina...dakle imas dvije opcije.... zacrvenit se i prihvatiti to da izgleda kao nesto sto je dio tebe ili zacrveniti se i povuci se...

ak se ovo cesto radi vise puta onda to u konacni i prestane...

[Unconscious]

I ono što nosite u sebi iza situacije sa crvenjenjem.
Obično nastupi bijes, bezvoljnost za životom,prisilno osamljivanje,čitav dan ta situacija kruži mislima i ne da mira,pravi mučitelj,nije rijetkost da i osobu pred kojom ste doživjeli simptom proglasite lošom osobom ili krenete sa izbjegavanjem iste.
Međutim time nadolijevate ulje u vatru,ono što se dogodilo nemoguće je promjeniti, razmišljanje o tome je samo jedan umišljeni vid obrane za iduću situaciju,a budući da obrana ima kontraefekt jasno je zašto se uvijek vrtite u krugu.
S obzirom da je potpuno prestati razmišljati nemoguće,možete barem prihvatiti da se to dogodilo,i da vi zaista niste mogli bolje reagirati,bez osuđivanja sebe i drugoga.Kad zaista prihvatite problematičnu situaciju iz prošlosti,ona više nestvara problem,barem ne u istoj mjeri,vi ćete i dalje imati sliku te situacije u pamćenju,ali neće biti izrazito nabijena negativnim emocijama.Što je jako velika razlika.
To je upravo to što govorite #neznamkojeime i #mozes .
Mene se dogodio taj jedan klik nakon 3-4 godine bolovanja,trebalo mi je još par mjeseci iza da eritrofobiju svedem na minimum,bez ikakve literature ili stručne pomoći,kasnije zbog drugih stvari sam upoznao sve pojedinosti ovog problema.Kad je simptom prvi put izostao kao da se pojavila mala sigurnost,mala nada u moru jada.Bez obzira na sljedeće padove,svaki novi izostanak simptoma me punio većom sigurnošću,sve dok me broj uspjeha nije napunio sigurnošću da se neću zacrveniti bez obzira na situaciju.Jednostavno kad se nađeš u toj situaciju prije ćeš se sjetiti da možeš to izgurati potpuno opušteno,nego da ćeš se zacrveniti,potpunim automatizmom kao što sam se nekad crvenio automatizmom.
Zato mislim da je ispravan korak,da ne razmišljate o padovima,treba ih prihvatiti takvima kakvi jesu, i oni utječu na unutarnji manjak sigurnosti.

[sudoku22]

antik kaže:

ne vrijeđaš me...ali tješim se da mi nismo zli ljudi...bar imamo osjećaj za stid...."Zli su ljudi oni koji ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid. "

Onoj Lovrić Merzel bi dobrodošlo malo crvenjenja u licu..ali ne, ona će ponovo aktivirat mandat u saboru da bi joj i dalje mogla sjedati plaća od nekoliko 10-taka tisuća kn

[antik]

Otkrio sam način kako se ne zacrvenit...u zadnje vrijeme jako puno pijem ...pijem sve...žestinu, pivo, vino...sve mi paše...i cijelo vrijeme sam crven u licu zbog pijače....i nema šanse da se zacrvenim... i dobro mi je ...dobre sam volje..

[Anttok]

Tako i meni bude, ali to nije riješenje. Ja pijem i ponekad se zacrvenim pa me boli briga za sve jer sam pripit. Više neću piti alkohol jer je govno i tako je bolje da se ovo sranje izliječi.
Ja mislim da treba što više razgovarati sa ljudima i izlagati se situacijama u kojima bismo se zacrvenili. Onda se zacrvenimo i ne brinemo previše oko toga i nakon nekog vremena bi se crvenjenje trebalo smanjiti. Najveći problem je prestati brinuti o tome i šta drugi misle o nama kad nas vide crvene. A i šta ako nas vide? Pa nećemo crknut zbog toga i ima i gorih stvari.
Ja se crvenim uglavnom kad pričam sa curama. Možda bih trebao više komunicirati s njima i crveniti se pa bi to nestalo...
Ne znam, to sam vidio na drugim forumima i stranicama. A i zaključio sam da se svi strahovi tako rješavaju. Moramo se izložiti strahu da bi nestao valjda

[Tiborka]

sudoku22 kaže:

Onoj Lovrić Merzel bi dobrodošlo malo crvenjenja u licu..ali ne, ona će ponovo aktivirat mandat u saboru da bi joj i dalje mogla sjedati plaća od nekoliko 10-taka tisuća kn

Kako se uopće i može zacrvenjeti kad ima tonu pudera na sebi.

[truecolour14]

Davno sam posjecivala ovaj forum i ovu temu, vise se ni ne sjecam imena i lozinke pa sam se registrirala ponovo kako bih vam pisala...
Nema do saslusanja od strane osobe koja do srzi zna kako ti je!
Mucim se s ovim vec godinama! Ne znam ni sama koliko sam noci i dana proplakala... Sve znate... Ne mogu bit svoja nikako. A toliko volim ljude, drustvo, akciju, zajebanciju s ekipom! Stalno se krecem medju ljudima, pogotovo na poslu. I ima perioda kad sam si mrak, ali onda se dogodi i gotovo!
Nemam snage ponovo sve ispocetka prolazit. Ponekad se dovedem u takav savrsen red i zacrvenim se i gotovo! Opet ponovo! Tako je tesko boriti se!
Imala sam fazu ludila i rekla sam najblizima. Meni je to jako pomoglo. Pokusajte!
Medjutim, problem je sto ti, meni jako dragi ljudi, nakon nekog vremena zaborave jer NE ZNAJU kako je to i misle da je to moja samo prolazna faza.
Pih, što se mene tice, pricali bismo o tome svaki dan. Al ne mozes tjerat ljude koji to nisu prosli da shvate!
Neki mi je dan kolegica na poslu iskomentirala da sam se zacrvenila, a meni to nije bilo na pameti (lazem, uvijek je u podsvjesti) i nisam mislila da se dogodilo. To me dotuklo! Kako li je vidjela? Ne razunijem?
Takve neke situacije me izbace iz takta totalno!
Najgore je kad znaš srz problema! Citala sam knjige i jasno mi je do savrsenstva sto uzrokuje nas problem... A ne mogu si pomoc

Izludi te ovo!! Dosta mi je vise!
Ne znam kako vama, al meni STVARNO treba odmor! Ovaj stalni grc u zelucu me probija iz dana u dan...

[wazari]

[wazari]

wazari kaže:

Dobro vece!

Evo opet pisem poruku. Slanje prethodne nije uspjelo. Uzalud sam pisao. Kakva simbolika - uzalud se borim i protiv SF.

SF? Kao da je skracenica Sizifa. A ovdje se ocigledno radi o "sizifovom poslu". Guramo taj ogromni kamen nasih problema, guramo svom snagom ka vrhu. Ali zakoni fizike su neumoljivi. Gravitacija ga vraca nazad, izaziva nase crvenjenje. Potom krecemo ponovo ka vrhu, nakratko, do nove izvojevane pobjede gravitacije, i nove navale crvene posasti.

Ne mogu vise...nemam snage.....

Melanholija......