Suvišni predmeti

[buditedobro]

Neo The Anomaly kaže:

Civeta, ti mislis da je hidroenergija bespotrebna ili?

Aksiomi se ne uce niti u srednjoj, kamoli osnovnoj. Tek ako odes studirati nesto usko vezano uz matematiku ces ucit aksiome.

Inace, prije nije bilo aksioma, prije je matematika bila intuitivna, "to bi trebalo ovako, to bi trebalo onako". I znas sto se onda dogodilo. Ljudi su poceli dokazivati kontradikcije u onome sto su smatrali da se podrazumjeva. Zato su definirani strogi aksiomi, tako da svi mogu raditi na istoj valnoj duljini i da svi znaju tocno sto kako treba biti, a ne da svatko vuce na svoju stranu. Da nema aksioma, bio bi toliki nered da nitko ne bi mogao sve to pratiti i ne bi se vjerojatno otkrile neke stvari koje su danas izuzetno korisne. Tako da, ne govori gluposti...

Ne čitaš. Nisam rekla da je matematika nepotrebna,nego da je meni iz perspektive učenice bila nepotrebna, a kasnije u tekstu obrazlažem da sam shvatila da mi je itakako potrebna.

Izgleda da mi je matematika i potrebnija nego što sam do danas mislila - da shvatim kako netko tko ima matematički um ne može pročitati više do nekoliko redaka vezanoga teksta i shvatiti poantu i da sama naučim reći što mislim na način dostupan onima koji ne čitaju, a prepirali bi se.

Za tebe izravno:
Zaključak: Smatram da su svi sadašnji predmeti potrebni i matematika, jedino je potrebno nastavni program OŠ mijenjati da bi bio primjenjiv u svakodnevnome životu te osvijestiti kod učenika čemu služi znanje koje stječu.

[shtefy]

Ja sam zarulju naucila promijeniti u osnovnoj skoli (OK, moj stari je inzenjer elektrotehnike, i to nadobudni ). Zakrpati nesto kako spada ne znam jos ni danas, ali za silu se snadjem. Ni jedno nisam naucila u skoli.

Ali se sjecam da smo na tehnickom ucili svasta. I bas mi je bio super, praktican i koristan predmet.

[Lali Puna]

što pokazuje da ovisno o vlasitim preferncija i iskustvima tu sad pišemo da je nešto potrebno ili nepotrebno. meni je domaćinstvo bilo super (iako ništa zakrpati ne znam još ni danas), a iz tehničkog se ne mogu uopće sjetiti što smo radili, osim da mi je pilio tata

[buditedobro]

Civeta kaže:

A zašto je potreban? Osim što se gubi 1 sat tjedno na slušanje o hidroenergiji,tehničkom crtanju i drugim bedastoćama,ne uče se neke stvari,kao npr.kako zavidati žarulju.

Eto,čak se ni to ne uči
Pa,drago mi je da je u tvojem okruženju sve drugačije,pa i predavanje tih umjetnosti. Naravno,jedino ako nisi profesor nekog od tih predmetâ ili radiš nešto povezano s likovnom/glazbenom kulturom.

Mislila sam da se šališ, ali ti možda misliš ozbiljno to o tzv. odgojnim predmetima.

Povezano s tehničkim, koliko novca trošiš na grijanje? Je li se moguće u Hrvatskoj grijati otprilike upola jeftinije nekim načinima grijanja nego ako se griješ iz toplane, na plin, na struju ili na drva (a da pritom ne varaš)? Ako ne znaš, ne brini se, ne znaju mnogi, čak ni neki koji bi to zbog svoje struke morali znati. Možda bi djeca, uz suvremeniju nastavu, na tehničkom mogla naučiti kako voditi vlastito domaćinstvo.

Likovni,u pravilu, ne služi da dijete jednoga dana postane slikar niti glazbeni da postane glazbenik. Pogreška je učitelja ako to koji tako postavlja.

O svemu možeš pročitati ukratko na stranicama MZOS-a, u dokumentu Nastavni plan i program za osnovnu školu.

Slažem se da su operacionalizirani ciljevi u nekim predmetima loše osmišljeni, no to ne znači da bi te predmete trebalo ukinuti.

Djeca najlakše uče kroz aktivnost, praktičan rad, iskustvo. Po nekima, a imaju pravo, i drugi bi se predmeti trebali učiti iskustveno i sa sviješću o primjeni, a ne "metodom" bubanja podataka. Kad se radi likovnom, glazbenom, tehničkom, iskustveno je učenje prisutnije, no neki roditelji doživljavaju to kao gubljenje vremena. Možda bi bili sretniji kad bi dijete moralo naučiti (napamet) podatke s tih područja.

Još riječ-dvije o ocjenjivanju. Neki smatraju da nije u redu da se ocjenjuje talent pa su nezadovoljni ako dijete ima četvorke iz tzv. odgojnih predmeta. Pitam se što bi bilo kad bih rekla da moje dijete nema najbolje sposobnosti za jezike i tražila da ima višu ocjenu jer nije fer da ima dvojku, mada mnogo radi, više od ostalih, a oni kojima to "ide" imaju petice, a ništa ne rade kod kuće.

Osim toga, nisam čula da su dvojke i trojke masovna pojava u tzv. odgojnim predmetima. U tim se predmetima vrednuje napredak u razvoju sposobnosti, a ne talent, dakle jednostavno treba više raditi na tim sposobnostima, za dobrobit djeteta.

[SummerNight]

pa znas sto cu ti reci, i nije uredu ako dijete zbog loseg izgovora ima losu ocjenu iz jezika. ako razumije sve, ima vokabular, gramatiku zna....
a izgovara ko nasi politicari npr.

[buditedobro]

Mislim da bi djecu trebalo učiti i kako izvesti jednostavne popravke na autu, a ne da nas deru za svako mijenjanje svjećica.
Ne postoji čak ni tečaj o tome.

Trebalo bi ih izravnije učiti i kako kvalitetno iskoristiti slobodno vrijeme, a ne da s trideset godina znaju jedino otići u šoping centar ili pogledati seriju, kako kvalitetnije i sretnije živjeti, kako razumjeti ostale ljude, kako razumjeti svoje potrebe i uskladiti i s potrebama drugih... To se neizravno uči u OŠ, no negdje se izgubi u hrpetini podataka koje moraju nabubati.

[buditedobro]

SummerNight kaže:

pa znas sto cu ti reci, i nije uredu ako dijete zbog loseg izgovora ima losu ocjenu iz jezika. ako razumije sve, ima vokabular, gramatiku zna....
a izgovara ko nasi politicari npr.

Slažem se s tobom. No političari nam ne mogu biti uzor, u koječemu Slažeš li se ti sa mnom?

[Neo The Anomaly]

buditedobro kaže:

Ne čitaš

Oprosti, ali nisam ja taj koji ne cita... Quotao sam samo jedan mali dio tvog teksta, kojeg sam dobro procitao, i evo ga opet:

aksiome za koje nitko pa ni matematičari ne znaju koja im je zapravo svrha

Kao prvo, djeca ne uce aksiome, i kao drugo, imaju svrhu, i zna se koja im je svrha. To sam vec objasnio. Ostalo me ne zanima, tipa ovo:

Nisam rekla da je matematika nepotrebna,nego da je meni iz perspektive učenice bila nepotrebna, a kasnije u tekstu obrazlažem da sam shvatila da mi je itakako potrebna.

Nema nikakve veze s onime o cemu sam ja govorio, niti me iskreno zanima (nije da vrijedjam, ali za moj je ukus malo presubjektivno).

[SummerNight]

buditedobro kaže:

Slažem se s tobom. No političari nam ne mogu biti uzor, u koječemu Slažeš li se ti sa mnom?

ne naravno da nam ne mogu biti uzor samo sam ih upotrijebila da slikovito opisem nacin izgovora stranog jezika

[manchild]

SummerNight kaže:

pa znas sto cu ti reci, i nije uredu ako dijete zbog loseg izgovora ima losu ocjenu iz jezika. ako razumije sve, ima vokabular, gramatiku zna....
a izgovara ko nasi politicari npr.

to je nama rekla profka u srednjoj školi da se zbog lošeg izgovora NE SMIJE davati loša ocjena ak je sve ostalo dobro

[La_LuNa]

cekajte, samo malo, zaista se ocjenjuje, odn utjece na ocjenu izgovor?! seriously?!!?
sto to znaci, da dijete s govornom manom (recimo, nemogucnost izgovora slova r ili mucanje) u startu ima nizu ocjenu?!??!

[anonymous_13]

La_LuNa kaže:

cekajte, samo malo, zaista se ocjenjuje, odn utjece na ocjenu izgovor?! seriously?!!?
sto to znaci, da dijete s govornom manom (recimo, nemogucnost izgovora slova r ili mucanje) u startu ima nizu ocjenu?!??!

po toj logici ja bih padala engleski uvijek jer mi je izgovor koma. ili prešuškav i nerazgovijetan, ili razgovijetan ali zvučim kao da preglumatavam ruse iz ranih filmova o bondu.

imala sam odličan jer mi je sve osim izgovora bilo odlično mislim, pa nije predmet govorništvo nego jezik izgovor se gleda jedino u smislu jel ti znaš kako se riječ fonetski izgovara (znači da recimo "laughter" ne izgovaraš LAUGTER npr.), ali sam naglasak, mislim, pa i engleski je drukčiji i tamo gdje je materinji jezik ljudima, pa čujte kako govore recimo škoti ili jug sad-a, a isti jezik

[jednokratna nika]

buditedobro kaže:

Djeca najlakše uče kroz aktivnost, praktičan rad, iskustvo. Po nekima, a imaju pravo, i drugi bi se predmeti trebali učiti iskustveno i sa sviješću o primjeni, a ne "metodom" bubanja podataka. Kad se radi likovnom, glazbenom, tehničkom, iskustveno je učenje prisutnije, no neki roditelji doživljavaju to kao gubljenje vremena. Možda bi bili sretniji kad bi dijete moralo naučiti (napamet) podatke s tih područja.

ja imam dojam da se kod nas iz nekog razloga cijeni islkljucivo ovo bubetavo znanje jer se uglavnom drvi po teoriji sa jako malo prakse, na svim razinama obrazovanja.

[La_LuNa]

jednokratni nik kaže:

ja imam dojam da se kod nas iz nekog razloga cijeni islkljucivo ovo bubetavo znanje jer se uglavnom drvi po teoriji sa jako malo prakse, na svim razinama obrazovanja.

..i osim sto se drvi po bubanju teorije prevelik naglasak se stavlja na ocjene kao iskljucivo vrednovanje znanja i postignuca.

opet velim, jasno mi je da sustav ocjenjivanja treba postojati ali i dalje smatram te tvrdima da je ovakav sustav ocjenjivanja klojeg imamo los prvenstveno za predmete koji se ovdje potezu kao "suvisni".
99% nas se zdusno slozilo kako ti predmeti nisu suvisni, dapace. ali suvisno je njihovo ocjenjivanje u obliku u kojem ono danas postoji, i samim time ti predmeti gube na svojoj vrijednosti.
sasvim jednostavno receno, a uzmimo likovni za primjer: ne poticemo kod djeteta kreativnost i stvaralastvo, nego zelju za sto boljom ocjenom. djeca ne slikaju i ne stvaraju zbog samog tog cina, nego zbog ocjene.
ono sto bi trebala biti bit i svrha tog predmeta postaje tek nusprodukt na putu do neke tamo brojke u imeniku/knjizici/svjedodzbi.
isto je s tjelesnim, isto je s glazbenim, pogotovo u nizim razredima osnovne skole gdje nema nikakvog teorijskog znanja.

moje misljenje je da je to potpuno nepedagoski i neproduktivno.

[jednokratna nika]

ja se slazem. ali problem je kad za upis u ovu ili onu skolu moras imati ovakve ili onakve ocjene, itd. da se vrate prijamni, valjda bi se pedeset posto problema pocelo rjesavati. onda bismo se mogli lijepo pozbaviti onom drugom polovicom.

[kocul]

Ukidanje tjelesnog je blesavo, u punoj bezobraznosti te riječi. Nije stvar ocjenjivanja, već tjelesne aktivnosti. Što reče tihonsee i tjelesni i likovni i glazbeni u početku služe za opuštanje. Kasnije je stvar opće kulture (likovni, glazbeni). Tjelesni i opet tjelesne aktivnosti koje nam faaaaaali.
Školstvo bi trebalo mijenjati iz korjena. Prvo je budalaština sa knjigama. Knjiga po kojoj se piše ( tako da je više nitko ne može upotrijebiti ), prekonekoliko izdavača...
Netko se sjetio domačinstva. Iako sam ga mrzio, mislim da imalo svoju svrhu. No kao i tehnički trebalo bi biti puno više praktične primjene. Netko se zezao sa žaruljom. No neke stinice iz života trebale bi biti u tim predmetima. Poput šivanja gumba, koje sam naućio na domačinstvu, ili promjene gumica na pipama ili pranja veša ( kad se što smije mješati ), peglanja ( s kojom temperaturom ). Iako se ovo može činiti blesavo, prevarili biste se.

[tisi]

kocul kaže:

Netko se sjetio domačinstva. Iako sam ga mrzio, mislim da imalo svoju svrhu. No kao i tehnički trebalo bi biti puno više praktične primjene. Netko se zezao sa žaruljom. No neke stinice iz života trebale bi biti u tim predmetima. Poput šivanja gumba, koje sam naućio na domačinstvu, ili promjene gumica na pipama ili pranja veša ( kad se što smije mješati ), peglanja ( s kojom temperaturom ). Iako se ovo može činiti blesavo, prevarili biste se.

od vremena škole do vremena kad bi ta naučena znanja trebao u svojim prvim koracima u samostalnom životu, već bi sve zaboravio
ja sam ovo sve što si naveo naučila doma od roditelja.

[shtefy]

tihonsee kaže:

od vremena škole do vremena kad bi ta naučena znanja trebao u svojim prvim koracima u samostalnom životu, već bi sve zaboravio
ja sam ovo sve što si naveo naučila doma od roditelja.

I to isto.

A i nije skola tu da bas sasvim zamijeni roditelje i svakodnevni zivot. Jer onda bi mogli u skoli poceti uciti i kako se guli krumpir, koju papriku izabrati za kiseljenke, a koju za ajvar, sto reci muzu kad ostavi prljave carape u kutu dnevne sobe... Skola treba dati siroko znanje bar ono opce, ali ne treba to dovoditi do apsurda. Postoji i ona druga, zivotna skola. Kada bi klince navikli da sve sto im treba uce u skoli, napravili bi gomile nesnalazljivih gotovana koji bi se skamenili u prvoj neocekivanoj situaciji ili pred prvom nepredvidjenom zadacom.

[lee.loo.]

Nije ni sve na školi. Ne mislite li da bi neke stvari s djecom mogli raditi i roditelji, konkretno obavljati neke kućanske poslove, pomagati u kuhinji, šarafiti i sl.
Meni se čini da su roditelji danas premalo sa svojom djecom, a i to malo vremena što provedu zajedno svodi se na gledanje Sulejmana.
Djeca dolaze u školu, a da ne znaju ni beštek držati, a kamoli olovku.

[GuestX]

Nema suvišnih predmeta.

Problematičan je način na koji se oni predaju u većini škola - naglasak je stavljen na bubanje teorije i na apstraktne ideje, umjesto na praktični rad.

Na primjer - zašto u predmetu Hrvatski jezik učiti biografije 30+ pisaca, kad bi se moglo naučiti 10 najvažnijih i uz to učiti kako se na primjer piše životopis kad se traži posao?
Zašto učiti iz Glazbene kulture biografije skladatelja, umjesto da se uči sviranje nekog instrumenta (ovo je malo teže izvesti znam), čitanje nota ili nešto takvo?
Nastava iz likovne kulture se u većini škola svodi na to da učenici naslikaju što im nastavnik kaže, umjesto da se nauče neke tehnike crtanja.

Za svaki predmet bih mogao ovako.

Koja je posljedica? Djeca ne vole školu jer moraju silne stvari bubati napamet umjesto da uče nešto praktično. Ovo što se sad uči u školi djeca zaborave 70% 3 dana nakon ispita, a nakon par mjeseci im ostane možda 10% (ako!) toga što su učili.