Zabrinuta sam za 14-godišnjeg sina nakon rastave od njegovog oca

[A4You]

pozdrav

imam 30 i nešto godina, imam sina koji će navršiti 14 uskoro, ide u 8 razred.
početkom godine sam se rastavila, bivši suprug živi van zemlje.
ja sam rekla ne idemo nigdje, ostajemo i rastavljam se
da, ja sam ta koja je sina iz jedne ideje prebacila u sasvim drugu...

trebali smo sin i ja za njim, ali ja sam nakon svih suprugovih dođi, ne dođi, i biviših sranja sa njegovih strane, koji nas je doveo do ogromnih dugova...jednostavno odlučila ne poći za njim u stanu zemlju....i biti na milost i nemilost ...

međutim
iako sam pričala sa sinom o tome...i činilo se da je on to ok prihvatio...postaje loše..od 1 mj ove godine....nakon što se tata koji je bio tri tj u Hr vratio u inozemstvo.....kazao mi je da sam trebala ipak otići za tatom, pa maakar i da smo se rastavili....samo da smo blizu njega..
o tome da tata bude u Hr...pa zašto? to nije opcija...ok je što tata nije u Hr..neka ja činim korake, tata je ok...
ne želi učiti, samo bi buljio u komp i kupovao stvari za komp...to je jedino o čemu priča
svaki sport koji upiše...uskoro kaže ne želim...i masno se oko toga posvađamo..
to inače ljuti bivšeg muža, ali on nikad ne kaže nešto kokretno nego se s njime dogovara i podilazi mu...
mali je jako inteligentan, međutim...lijen u zadnje vrijeme i knjige su mu za usput..
pobrao je ok ocjene sad na početku, ali bojim sae nastavi li ovako....krenut će prema dole
vidim da je pobrao od oca ono....samo da se što manje radi, uči...a da se što prije obogati ( tata se nije obogatio...crnči ko zadnji šljam, kako bi odplatio dugove)

jučer se desilo nešto što me skršilo..
dogovorila sam mu instrukcije iz matematike....prošli tj je već gunđao...
rekla sam mu da bih voljela da ide, radi sa ženskom, da se ne desi da me zadnji dan moli da mu nađem nekog, jer u jedan dan....5 do 12 ne možeš savladati i da hoćeš....
došao je..nabrušen...to da se scerava na mene je uobičajeno..da što ja hoću, da zašto on mora...da će se on baciti sa 12 kata...da li se umire ako se baciš sa 12eog kata...da sam ja njegov problem...da on zna da se jebem sa dečkom..( inače ga je jako dobro prihvatio...slažu se super...prije dva mjeseca me pitao da kad mislim da imamo dijete...da bi on brata ili sestru.....a sad ovo), da je on preopterečen...da je on čitao na netu kako su djeca preopterečena....da će se on barem riješiti svih muka.
ženska kad je došal za instrukcije...rekao je neću i ne idem sa vama, a recimo zadaatk nije znao jedan riješiti..
odlikaš je inače
da neka ga pustim da se snađe sam...da je previše šizim...

kad smo došli u stan...prvo je otišao na balkon vidjeti koja je visina ...moram li reći kako sam se osjećala?

ne mogu ga odvući k psihoterapeutu, kako? ima kilažu kao ja...visok je kao ja....
sjeli smo jučer....pitala sam kako to on zamišljava....kazao je da sam dosadna
ali s druge strane...kad smo jeli...htio je dići od stola, rekla sam..nisam završila ( jedemo i budemo za stolom dok svi ne završe, u ovom slučaju on i ja ) ...pitao je "smijem li proć od stola?" i čekao dok nisam rekla "možeš, idi"
na spavanje je otišao bez gunđanja...iako je probao sa onim...ne da mi se prati zube...nisam popustila, oprao je....traljavo, ali jest...


što, kako?
ubijte me u pojam, ali dajte mi ideju, smagu, riječi...
kazne? razmišljam isklj internet....
da ga premlatim? zante što će reći.....da ga premlačujem, da će zvati socijalnu i policiju....
iskreno...bojim se...

[Štokrlica]

A4You kaže:

ne mogu ga odvući k psihoterapeutu, kako? ima kilažu kao ja...visok je kao ja....
sjeli smo jučer....pitala sam kako to on zamišljava....kazao je da sam dosadna
ali s druge strane...kad smo jeli...htio je dići od stola, rekla sam..nisam završila ( jedemo i budemo za stolom dok svi ne završe, u ovom slučaju on i ja ) ...pitao je "smijem li proć od stola?" i čekao dok nisam rekla "možeš, idi"
na spavanje je otišao bez gunđanja...iako je probao sa onim...ne da mi se prati zube...nisam popustila, oprao je....traljavo, ali jest...


što, kako?
ubijte me u pojam, ali dajte mi ideju, smagu, riječi...
kazne? razmišljam isklj internet....
da ga premlatim? zante što će reći.....da ga premlačujem, da će zvati socijalnu i policiju....
iskreno...bojim se...

Ovo i ovakvo ponašanje nije produkt odlaska oca, rastave, obiteljskih problema, već čitavog niza propusta tokom godina.

U školi postoji stručni tim (psiholog), obrati se njima - oni će tebi dati savjet kako da se postaviš, a s njim će razgovarati (nećeš ga ti morati odvlačiti).

Puno strpljenja, dosljednosti, upornosti i jasnih pravila.

[A4You]

Štokrlica kaže:

Ovo i ovakvo ponašanje nije produkt odlaska oca, rastave, obiteljskih problema, već čitavog niza propusta tokom godina.

U školi postoji stručni tim (psiholog), obrati se njima - oni će tebi dati savjet kako da se postaviš, a s njim će razgovarati (nećeš ga ti morati odvlačiti).

Puno strpljenja, dosljednosti, upornosti i jasnih pravila.

GLE
tata je netko tko sve da, popušta..kupuje
a ja sam, ona koja moraš moraš
kome će se on okrenti

[Štokrlica]

A4You kaže:

GLE
tata je netko tko sve da, popušta..kupuje
a ja sam, ona koja moraš moraš
kome će se on okrenti

Kao što rekoh problem leži negdje drugdje.

Pokušaj biti ona koja popušta, daje prostora kad je nešto manje bitno i ona koja kaže ok ovo se treba napraviti.
Puno strpljenja i razgovora, ovakve situacije se ne rješavaju preko noći...

EDIT: Ostavila si dojam kao da kriviš oca za situaciju u kojoj se nalaziš sa sinom.

[Retra]

A4You kaže:

GLE
tata je netko tko sve da, popušta..kupuje
a ja sam, ona koja moraš moraš
kome će se on okrenti

Razumijem da si jadna, ali nije tu samo problem u razlici pristupa koji imate bivši ti muž i ti.

Mali ti ima 14 godina, pubertet ga šora svjecki, uz to su mu se roditelji razveli nedavno i mama ima novog dečka. On je dijete i ne doživljava tvog muža kao nesposobnu bitanu, već kao svog oca kojeg voli i koji mu fali - vidiš da mu je žao što niste skupa. Dijete ti je pod stresom.

Kada god razmišljaš o njemu ili mu se obracaš... nemoj smetnuti s uma da je pod stresom. I da je bunt koji izražava njegov način nošenja sa stresom ili poziv upomoć. Jasno mi je da si zabrinuta, ali probaj mu se malo više posvetiti, daj mu više nježnosti i razumijevanja. I svakako se javi psihologu. Ako u školi nemate psihologa, javi se pedagogu ili razgovaraj s razrednikom - svaka škola ga mora osigurati.

Što se tiče tvog pitanja za premlaćivanje, to ti je izuzetno glupo i okrutno. U pitanju je tvoje dijete koje treba pomoć.

[A4You]

Retra kaže:

Razumijem da si jadna, ali nije tu samo problem u razlici pristupa koji imate bivši ti muž i ti.

Mali ti ima 14 godina, pubertet ga šora svjecki, uz to su mu se roditelji razveli nedavno i mama ima novog dečka. On je dijete i ne doživljava tvog muža kao nesposobnu bitanu, već kao svog oca kojeg voli i koji mu fali - vidiš da mu je žao što niste skupa. Dijete ti je pod stresom.

Kada god razmišljaš o njemu ili mu se obracaš... nemoj smetnuti s uma da je pod stresom. I da je bunt koji izražava njegov način nošenja sa stresom ili poziv upomoć. Jasno mi je da si zabrinuta, ali probaj mu se malo više posvetiti, daj mu više nježnosti i razumijevanja. I svakako se javi psihologu. Ako u školi nemate psihologa, javi se pedagogu ili razgovaraj s razrednikom - svaka škola ga mora osigurati.

Što se tiče tvog pitanja za premlaćivanje, to ti je izuzetno glupo i okrutno. U pitanju je tvoje dijete koje treba pomoć.

znam da je glupo pitanje za premlaćivanje...
ja sam momentalno glupa i pišem ovdje apsolutno sve
moram
radi sebe

voljela bih da se zna granica, koja je postojala...i bila svima ok...
i koju on zna, ali sad želi da je nema i prijeti se onime sa čime zna da će me totlano baciti iz takta
doći doma i otići na balkon vidjeti koje je visina...
doživjela sam infarkt..

da, na neki način krivim iako vidim da mi nema smisla
ali eto, ljuti me...tata mu je kupio laptop...mali kaže...to je moj laptop, nemaš mi prava govoriti koliko ću biti na njemu....
pričamo zajedno, putem skajpa...kažem pred ocem to i to...i otac kaže
"no, ja sam mu ga kupil to je njegovo, dobro kaže da je njegovo"
i ništa dalje....a onda mene davi kasnije zašto mali ne ide na sport

[A4You]

što se tiče škole


da ga pustim malo, nek sam svoje obaveze izvršava, a ako će me trebati, neka dođe k meni?pita sam...dok zbilja bude 5 do 12..
da sjedne za knjigu, treba mu max sat vremena za sve...stvarno brzo pamti...ali u školi su svi ove godine nemogući ( pričala mi raska) pola toga ne čuju jer stalno viču, meškolje se...i sam sin kaže...ne mogu pratiti i čuti jer je nemoguće...
pa sa time dolazi sa manje usvojenog nego nekad...što znači da doma treba više..
ali ne....budem...budem navačer, budem sutra, budem jednom..nekad...
pusti me
dosadna si
no kaj hočeš

do sad sam uvijek pitala, željela pregledati, podsjetila ga navačer da složi torbu jer je u 7 razredu uvijek slagao ujutro i uvijek nešto zaboravljao...

[tisi]

upozorenje autorici i ostalima koji požele ostaviti post, molim bez poticanja i glorificiranja fizičkog kažnjavanja djece.
molim pogledati ovaj post.
kršenje tog pravila i ovog upozorenja rezultirati će trodnevnim banom.

[Retra]

A4You kaže:

znam da je glupo pitanje za premlaćivanje...
ja sam momentalno glupa i pišem ovdje apsolutno sve
moram
radi sebe

Ma samo piši, ali nemoj više pomišljati na takve stvari. Tome pribjegavaju loši roditelji i loši ljudi. Svatko može bolje od toga.

A4You kaže:

voljela bih da se zna granica, koja je postojala...i bila svima ok...
i koju on zna, ali sad želi da je nema i prijeti se onime sa čime zna da će me totlano baciti iz takta
doći doma i otići na balkon vidjeti koje je visina...
doživjela sam infarkt..

Budi svjesna da on to ne radi da bi tebe izbacio iz takta, već da bi sebi olakšao situaciju s kojom se ne zna nositi. A ne zna se nositi s tim - koliko je god on tvoje visine i težine, on je dijete.
Ovo s bacanje s balkona ti je alarm da nešto trebaš poduzeti. Super je što si došla ovamo, napravila si prvi korak po pitanju toga, već si zatražila pomoć. Kontakt s psihologom je drugi korak.

A4You kaže:

da, na neki način krivim iako vidim da mi nema smisla
ali eto, ljuti me...tata mu je kupio laptop...mali kaže...to je moj laptop, nemaš mi prava govoriti koliko ću biti na njemu....
pričamo zajedno, putem skajpa...kažem pred ocem to i to...i otac kaže
"no, ja sam mu ga kupil to je njegovo, dobro kaže da je njegovo"
i ništa dalje....a onda mene davi kasnije zašto mali ne ide na sport

Točno je da je laptop njegov, ali ti si njegova majka i odlučuješ koliko vremena on može provesti na laptopu. Ako je odlikaš i ocjene su dobre, nema razloga da mu ukineš vrijeme koje provede surfajući. Ali se dogovorite da se to vrijeme smanjuje za svaku lošu ocjenu.
Nemoj mu zabraniti laptop zato što ti prijeti samoubojstvom... i općenito nastoj ne zabranjivati laptop ako je jedina alternativa koju nudiš učenje. Povedi ga u šetnju, na sok, na kupanje... neće misliti na laptop.

[A4You]

Retra kaže:

Točno je da je laptop njegov, ali ti si njegova majka i odlučuješ koliko vremena on može provesti na laptopu. Ako je odlikaš i ocjene su dobre, nema razloga da mu ukineš vrijeme koje provede surfajući. Ali se dogovorite da se to vrijeme smanjuje za svaku lošu ocjenu.
Nemoj mu zabraniti laptop zato što ti prijeti samoubojstvom... i općenito nastoj ne zabranjivati laptop ako je jedina alternativa koju nudiš učenje. Povedi ga u šetnju, na sok, na kupanje... neće misliti na laptop.

da, jučer sam ga poslala u dučan
pa obaveze po kući..
pa časkanje, na koje je gunđao..i da zašto baš mora
ali je učinio
bilo je sve na 15 minuta..živimo u stanu, baš neke obveze mu ne mogu datii čujem da se svi roditelji žale da se dijeca zatvaraju u sobu i po tim čudima...
i onda ga čuješ "maaaaaaamaaa, daj mi donesi sok"

jedino što zasad, zadnjih tri godine nije rekao niti a je.. kad ide na satove gitare..
iako sad doma, puno rijeđe svira nego je nekad svirao.

[Retra]

Moja mala ima 12. Teško joj je ići u dućan, teško joj je složiti knjige, teško joj je natapkati si lice tonikom, teško joj je pospremiti reket koji baci nasred hodnika kada dođe s treninga. Ono... u toj su dobi kada im je maltene teško živjeti kada ih mi nešto tražimo.
Isto se voli zatvoriti u sobu, slušati mjuzu i fantazirati u samoći.

Ali uživa kada same odemo na šetnju ili slušamo zajedno glazbu ili jednostavno sjednemo za stol i pričamo. Nemoj baš toliko podcjenjivati utjecaj koji ti kao majka imaš na njega. Jes da će svaka pubertetlija koja imalo drži do sebe reći da su joj starci dosadni i rolajzati uz to, ali će se jako veseliti vremenu koje kvalitetno provedu s nama.
Ako svira gitaru, povedi ga na neku svirku.

[chocolatecookie]

Da mi dijete prijeti suicidiom, za početak bih nazvala Centar za krizna stanja.

U sljedećem koraku možeš pokušat sebe odvuć kod psihoterapeuta, recimo.

Možeš pokušat i postat svjesna toga kako ti se sin osjeća.

Možeš pokušat prestat oca mu zvat šljamom.

Možeš prestat sina uspoređivat s ocem u negativnom kontekstu.

Možeš prihvatit činjenicu da si tog čovjeka ti izabrala, ti se s njim jebala bez kontracepcije, ti s njim odlučila imat dijete, ti s njim odgajala to dijete do nedavno, i da je ekstremno bijedno od tebe sad govorit "fuj, isti otac".

Možeš probat prihvatit i to da problemi vjerojatno nisu počeli nekidan.

I tako, ima par stvari koje možeš.

[A4You]

chocolatecookie kaže:

Da mi dijete prijeti suicidiom, za početak bih nazvala Centar za krizna stanja.

U sljedećem koraku možeš pokušat sebe odvuć kod psihoterapeuta, recimo.

ok, ja idem danas..ovo je fer...i budem...da ja kao majka čujem, znam i mogu.

Možeš pokušat i postat svjesna toga kako ti se sin osjeća.

mogu i jesam...pokušavam iz dana u dan...

Možeš pokušat prestat oca mu zvat šljamom.

da se razumijemo, nitko mu ne zove oca šljamom, za to bi trebale jako teške ili teže riječi, niti sam ikad, ikad malom rekla išta osim...tata ti je the best...stoga ne govori nešto što nije...
to što sam ja svjesna, i što je meni moj bivši muž jučer sam rekao "sori, ovo je velikim dijelom moja krivica jer sam ti vraćao kroz kupovinu i obečanja sinu ( ja imam mala primanja, mogu manji dio na mjesec dati za neku stvar) zato jer si me ostavila" je između oca i mene
nismo se nikad pred njim svađali, prepucavali....ali smo sa njim pričali zajednički i svatko da da svoje argumente pa da vidimo koji i čiji je nabolji...
od kad se rastali da, bivši muž mi često znao reći, "daj začepi, dosadna si, ti ne kužiš o čemu pričamo"
e sad kaže, što i kako da popravim.
e pa niti ja ne znam, zato ovdje pitam
moje vlastitie nedoumice na kazuju da ih prenosim pred djetetom

Možeš prestat sina uspoređivat s ocem u negativnom kontekstu.

na koji način ga uspoređujem u negativnom kontekstu?
misliš, pred njim?
ne radim to
ali vidim da ima crte, karakteristike od oca...
da, njegov otac puno sanja i to ga je dovelo do propasti
zar je loše jer ne želim da mi sin pati kao sad bivši muž koji mora raditi sljedećih 10 godina ko crnac da bi mogao tek onda za sebe nešto..?

Možeš prihvatit činjenicu da si tog čovjeka ti izabrala, ti se s njim jebala bez kontracepcije, ti s njim odlučila imat dijete, ti s njim odgajala to dijete do nedavno, i da je ekstremno bijedno od tebe sad govorit "fuj, isti otac".

nisam to rekla i molim te, ne hodaj po krivim drinama..
otac nije fuj
majka nije fuj
otac i majka trebaju zajednički biti potpora djetetu, a ne ja ću mu kupiti, dati, dozvoliti....a onda...isuse, a kaj sad? kaj budemo sad ženo bivša?

Možeš probat prihvatit i to da problemi vjerojatno nisu počeli nekidan.

niti sam to rekla

I tako, ima par stvari koje možeš.

ima i par stvari koje ti možeš
za početak shvatiti da se čovjek mora izraziti, izjadati kako bi onome kojeg najviše voli....bio najbolji u svakom smislu.

[chocolatecookie]

A4You kaže:

vidim da je pobrao od oca ono....samo da se što manje radi, uči...a da se što prije obogati ( tata se nije obogatio...crnči ko zadnji šljam, kako bi odplatio dugove)

Ovaj.

Super ako to ne govoriš pred sinom, da.

Sretno s psihoterapijom.

[A4You]

Retra kaže:

Moja mala ima 12. Teško joj je ići u dućan, teško joj je složiti knjige, teško joj je natapkati si lice tonikom, teško joj je pospremiti reket koji baci nasred hodnika kada dođe s treninga. Ono... u toj su dobi kada im je maltene teško živjeti kada ih mi nešto tražimo.
Isto se voli zatvoriti u sobu, slušati mjuzu i fantazirati u samoći.

Ali uživa kada same odemo na šetnju ili slušamo zajedno glazbu ili jednostavno sjednemo za stol i pričamo. Nemoj baš toliko podcjenjivati utjecaj koji ti kao majka imaš na njega. Jes da će svaka pubertetlija koja imalo drži do sebe reći da su joj starci dosadni i rolajzati uz to, ali će se jako veseliti vremenu koje kvalitetno provedu s nama.
Ako svira gitaru, povedi ga na neku svirku.

pokušavam
njegov komentar na moje šetnje je...kaj ti imaš od toga, što je tebi to osim izgubljenog vremena..
ima dobrih dana..
ali ta škola.....joooooooj...koliko je to mučenjeeeeee..jooooj

[A4You]

chocolatecookie kaže:

Ovaj.

Super ako to ne govoriš pred sinom, da.

Sretno s psihoterapijom.

pa naravno da ne govorim
nije dijete krivo kakvi smo otac i ja u međusobnim odnosim.
niti je na njemu da to sluša ocjenjuje ili se opredjeljuje
ali, da...na nama je da ne uništavamo jedno drugo, jer time štetimo djetetu.
e nadam se da će mi reći nešto , a i da ću sa malim uspjeti na razgovor
mislim da njemu najviše sad treba razgovor sa nekim nepovezanim...nepristranim..
ali prblem je što on to ne misli..
a vuć ga pod prisliom? čini se stvarno bezveze i reagirao bi inatom i šutnjom..

[buditedobro]

A4You kaže:

pa naravno da ne govorim
nije dijete krivo kakvi smo otac i ja u međusobnim odnosim.
niti je na njemu da to sluša ocjenjuje ili se opredjeljuje
ali, da...na nama je da ne uništavamo jedno drugo, jer time štetimo djetetu.
e nadam se da će mi reći nešto , a i da ću sa malim uspjeti na razgovor
mislim da njemu najviše sad treba razgovor sa nekim nepovezanim...nepristranim..
ali prblem je što on to ne misli..
a vuć ga pod prisliom? čini se stvarno bezveze i reagirao bi inatom i šutnjom..

On je dijete, što god radio, on je i dalje dijete, i to tvoje.
Pokušaj malo zaboraviti sebe i svoje ideje i planove. I to će doći na red, no njegovo vrijeme u tim osjetljivim godinama brže teče nego tvoje. Imate kriznu situaciju: prijeti suicidom. Odmah po pomoć: psiholog, socijalni radnik, liječnik opće prakse, bilo tko.
A zatim naćuli uši i shvati da ti ti ljudi nisu neprijatelji.
U međuvremenu pokušaj pridobiti dijete za razgovor, za druženje, za što bliži kontakt. I pokušaj ga čuti. Što on kaže?
Ne poseži za silom. Svatko može izdržati batinu, no tada si ga zauvijek izgubila. Ako ne sad, pokazat će ti to za 5-6 godina.
Što TI zapravo hoćeš od njega i zašto?
Što misliš da ON zapravo hoće i zašto?

[onix]

Oboje ste u nezavidnoj situaciji. Ti si sama s pubetetlijom u najgoroj fazi, njemu se srušio svijet. Da ne prijeti samoubojstvom još bih i rekla da nije sve tako crno - dijete je u pubertetu, barem pola tih problema su jednostavno posljedica puberteta. Koliko vidim, čak i ne odbija potpuno suradnju i komunikaciju... Međutim, u ovoj situaciji ne riskiraj, odmah potraži pomoć.

I postavi granice, ali biraj bitke. Dobro razmisli što ti je bitno i od čega ne odstupaš, s ostalim olabavi. Dovoljno je velik da zna koje su posljedice nepranja zubiju. A i kontroliranje torbe djetetu u 7.-8. razredu mi je malo previše.

Što se oca tiče, ne raspravljaj s njim o svojim odlukama pred djetetom. Naravno da će klinjo pokušati izvući korist iz vašeg prepucavanja.

[Retra]

A4You kaže:

pokušavam
njegov komentar na moje šetnje je...kaj ti imaš od toga, što je tebi to osim izgubljenog vremena..
ima dobrih dana..
ali ta škola.....joooooooj...koliko je to mučenjeeeeee..jooooj

Ne možeš očekivati od njega da će inicirati druženje s tobom ili potencirati izgradnju kvalitetnog odnosa. To je na tebi. Ti se kao majka trebaš potruditi oko njega. Nailaziš na njegov otpor jer je u pubertetu i jer se još ne zna nositi sa situacijom u kojoj se je našao.

Škola je njemu vece mučenje nego tebi.

[zbuzanic]

pokusaj mu se vise pribliziti, radite nesto zajedno sto on voli, otidite na bazen, kino, kazaliste, negdje.. pricaj, posavjetuj se kako su ti rekli u skoli, uglavnom budi mu potpora ma koliko tesko, pokusaj mu nekakvu odgovornost dodjeliti, slaganje kreveta, iznosenje smeca i slicno, ali tako da mu to nije naredba nego zamolba da ti pomogne pa ga nagradi necim sto voli pa makar to bilo nesto superjednostavno, ala rucak ili cokolada koju voli... ali to su samo moje ideje, moji klinci su jos mali pa nemam stvarnog iskustva sa pubertetom, i da, fali mu vjerovatno muskog drustva