Smisao postojanja covjecanstva

[okapoaN]

omen4k kaže:

Brkas pojmove i koristis termin "priroda" kao "biosfera".
Covjecansto je dio Prirode i dio ciklusa evolucije Zivota na ovom planetu.

Trenutna civilizacija sa dominantnim drustvom steti i biosferi i sebi, jer ne zivi u skladu sa prirodnim zakonima.

Kako mogu brkat pojmove ako sam spomenuo samo jedan? No dobro je da si me tako lijepo ispravio. Ako je covjek dio ptirode onda je i dio biosfere, priroda = biosfera.

[Sigmund]

Orah kaže:

Postavio sam pitanje koja je kontradikcija svijetu ( univerzumu) vezano za predhodne upise.... točnije bi bilo da sam postavio pitanje: Koja je kontradikcija u logici postojanja svijeta ( univerzuma) - mea culpa.

Ti si na pitanje odgovorio: mnoštvo
Pomislio sam da misliš na multiverzum i zamolio pojašnjenje.

Sigmund je tada pojasnio da je univerzum Jedno a da je opozicija Mnoštvo.

Ali definicija univerzuma kaže da je univerzum jedinstvena i sveobuhvatna cjelina svega što zbiljski postoji.

To znači da Univerzum spada pod kategoriju : Jedinstvo , Jednota
opozicija jest Mnoštvo.

Da bi bili u skladu s onim što je Hegel napisao i da se filozofija ne svede na predrasudu o ispraznim apstrakcijama težio sam u raspravi ka odgovoru : Mnoštvo čega je opozicija jedinstvenoj sveobuhvatnoj cjelini svega što zbiljski postoji ( tj univerzumu)?

Zato sam te zamolio za pojašnjenje svog upisa na koji si odgovorio ispraznom apstrakcijom.
Na religiji bi mi na to pitanje neki odgovorili : "Bog"... i taj odgovor bi mi se činio manje apstraktnim ...

Skup prirodnih brojeva je podskup kompleksnih brojeva.
Po tome se i broj jedan sastoji ( sadrži) od realnog i imaginarnog dijela.

Po tome kontradikcija ( opozicija ) univerzumu je za red viša.
Postavio bih obrnuto pitanje.
Da li je univerzum opozicija nečem? multiverzumu?

Intuicionisti ( Natorp) u matematici su stava da brojeve valja držati jedinicama koji se međusobno razlikuju samo po mjestu u nizu. (Novija filozofija matematike Z Šikić str 49.)
Dakle po njima broj pet je mjesto.
Malo se stvari kompliciraju kod kompleksnih brojeva...


Slažem se da pojam Jedan kao pojam nema sadržaj ali pojam Univerzum ima sadržaj ( Univerzum bez sadržaja nije Univerzum).
Jedan ostaje Jedan neovisno o sadržaju.

Ja mislim da si tu pomiješao neke kategorije. Univerzum nije isto što i apsolut. Apsolut nema opoziciju jer obuhvaća sve. Odnosno, ako je i ima, ona može biti jedino unutar tog istog apsoluta. Apsolut je blizak "jednom" jer su i jedan i drugi apsolutne negativnosti. To bi mogli logički izvesti ovako: Hegel zove bitkom-po-sebi, nešto što je implicitno takvo kakvo jest. Kad to postane eksplicitno, kad dođe do ekspresije bitka-po-sebi, ili do pojave, onda govori o bitku-za-sebe. Možeš slobodno ovdje zamijeniti riječ "bitak" rječju "postojanje" ako će ti tako biti jasnije. Hegel dalje kaže: "Momenti bitka-za-sebe su kolabirali u nediferenciranost koja je neposrednost bitka (postojanja), ali neposrednost utemeljenu na negiranju koje je postulirano kao njegova determinacija". Npr. u pojmu "šuma", pojedino drveće je kolabiralo u nediferenciranost. Odbijanje nečega da prizna postojanje svog "drugog" (opozicije, kontradistinkcije, različitog, svojih momenata, itd. - dakle "drugog") postulira se sada kao Jedno. Bitak-za-sebe i bitak-za-jedno kao opozicije se prevladavaju u jedinstvu koje zovemo Jedno. Ali Jedno ne može biti mišljeno bez svoje negativne relacije prema svim drugim Jednima. Jedno je dakle samo u negativnoj relaciji prema nasuprotnim Jednima. Jedno je implicitna apsolutna negativnost. Negirajući druge, Jedno ih zapravo afirmira. Jedno ima pretenzije da nema nikakve veze s drugima jednima, međutim kao što je i ništa uvijek nešto, tako je i nedostatak relacije samo jedna vrsta relacije. Iz ovoga se izvode logičke kategorije atrakcije i repulzije, a da ne spominjem sada logičke ramifikacije prema beskonačnosti.
Što se tiče "sadržaja" brojeva, brojevi ne sadrže ništa. Brojevi su čista forma. Oni su sav svoj sadržaj izbacili izvan sebe (eksternalizirali su ga).

[Sigmund]

@Orah
Još da dodam, ako sam ostao dužan objašnjenje, zašto je u svako postojanje "ugrađena" kontradikcija:
Nešto je determinirano nečim drugim. Razumijevanje izdvaja tu determiniranost kao konstituciju. Preko kategorija Nešto/Drugo i Konstitucije, Hegel - kako kaže Carlson - uvodi negativnost u srce bitka (postojanja). Kako? Razumijevanje ne može logički naći neposrednost u postojanju. Zbog toga pokušava shvatiti postojanje kroz posredovanje (medijaciju) i upravo to uvodi negativitet koji sada postaje "po-sebi" bitka, koji - kad postane "za sebe" - osuđuje konačno biće na kraj. Meni je osobno tu vrlo zanimljiva paralela s budističkom Sunyatom.

[Orah]

Sigmund kaže:

@Orah
Još da dodam, ako sam ostao dužan objašnjenje, zašto je u svako postojanje "ugrađena" kontradikcija:
Nešto je determinirano nečim drugim. Razumijevanje izdvaja tu determiniranost kao konstituciju. Preko kategorija Nešto/Drugo i Konstitucije, Hegel - kako kaže Carlson - uvodi negativnost u srce bitka (postojanja). Kako? Razumijevanje ne može logički naći neposrednost u postojanju. Zbog toga pokušava shvatiti postojanje kroz posredovanje (medijaciju) i upravo to uvodi negativitet koji sada postaje "po-sebi" bitka, koji - kad postane "za sebe" - osuđuje konačno biće na kraj. Meni je osobno tu vrlo zanimljiva paralela s budističkom Sunyatom.

Opet se postavlja pitanje s čime je univerzum determiniran.


Mislim da Hegel shvća kategorije kao forme bitka.
Univerzum je tako forma bitka (ako se bitak shvaća kao materija) odnosno (sveukupnost i jedinstvo svega što zbiljski postoji)

Ono što mislim da bi trebali pojasniti je shvaćanje pojma Jedno i pojma Jedinstvo. Ja ih razlikujem.
Mislim da je to bit naše rasprave.

[Orah]

Sigmund kaže:

Ja mislim da si tu pomiješao neke kategorije. Univerzum nije isto što i apsolut. Apsolut nema opoziciju jer obuhvaća sve. Odnosno, ako je i ima, ona može biti jedino unutar tog istog apsoluta. Apsolut je blizak "jednom" jer su i jedan i drugi apsolutne negativnosti. To bi mogli logički izvesti ovako: Hegel zove bitkom-po-sebi, nešto što je implicitno takvo kakvo jest. Kad to postane eksplicitno, kad dođe do ekspresije bitka-po-sebi, ili do pojave, onda govori o bitku-za-sebe. Možeš slobodno ovdje zamijeniti riječ "bitak" rječju "postojanje" ako će ti tako biti jasnije. Hegel dalje kaže: "Momenti bitka-za-sebe su kolabirali u nediferenciranost koja je neposrednost bitka (postojanja), ali neposrednost utemeljenu na negiranju koje je postulirano kao njegova determinacija". Npr. u pojmu "šuma", pojedino drveće je kolabiralo u nediferenciranost. Odbijanje nečega da prizna postojanje svog "drugog" (opozicije, kontradistinkcije, različitog, svojih momenata, itd. - dakle "drugog") postulira se sada kao Jedno. Bitak-za-sebe i bitak-za-jedno kao opozicije se prevladavaju u jedinstvu koje zovemo Jedno. Ali Jedno ne može biti mišljeno bez svoje negativne relacije prema svim drugim Jednima. Jedno je dakle samo u negativnoj relaciji prema nasuprotnim Jednima. Jedno je implicitna apsolutna negativnost. Negirajući druge, Jedno ih zapravo afirmira. Jedno ima pretenzije da nema nikakve veze s drugima jednima, međutim kao što je i ništa uvijek nešto, tako je i nedostatak relacije samo jedna vrsta relacije. Iz ovoga se izvode logičke kategorije atrakcije i repulzije, a da ne spominjem sada logičke ramifikacije prema beskonačnosti.
Što se tiče "sadržaja" brojeva, brojevi ne sadrže ništa. Brojevi su čista forma. Oni su sav svoj sadržaj izbacili izvan sebe (eksternalizirali su ga).

Brojevi sadrže informaciju ( ne treba zaboraviti da je skup brojeva uređen )


Vratio bih se na težište teme.

Koji je smisao postojanja čovječanstva.

Postojanje ! Da mu to nije smisao ne bi postojalo.
Ako bi smisao postojanja čovječanstva bilo postojanje nečeg drugog a ovo nećeg trećeg itd... na kraju bi došli do postojanja čistog bitka a njegov jedini smisao je da postoji u suprotnom bio bi Ništa.

Sve što postoji mu je smisao da postoji.
To dokazuje zakon kauzaliteta.
Npr: Ništa ne postoji zato jer nema smisla da postoji.

[Druid]

Orah kaže:

Da podsjetim.
Na Sigmundovu rečenicu da je u logici svakog postojanja ugrađena kontradikcija je krenila rasprava.

Postavio sam pitanje koja je kontradikcija svijetu ( univerzumu) vezano za predhodne upise.... točnije bi bilo da sam postavio pitanje: Koja je kontradikcija u logici postojanja svijeta ( univerzuma) - mea culpa.

Da, "tvoj grijeh", jer si postavio vrlo neprecizno i nespretno pitanje, a način na koji postaviš pitanje do neke mjere određuje kakav će biti odgovor. U filozofiji, kao i u znanosti (ali i drugim područjima ljudske djelatnosti), je važno znati postaviti pravo i precizno pitanje.

Orah kaže:

Ti si na pitanje odgovorio: mnoštvo
Pomislio sam da misliš na multiverzum i zamolio pojašnjenje.

Tako je, suprotnost "jednom" je mnoštvo.
Nisam mislio na multiverzum, krivo si pomislio, jer brkaš kozmologiju i filozofiju/logiku. Kao što brkaš i empiriju i formalizam. Tako može jedan ići drumom, drugi šumom i nikad se dvojica neće sastati.

Orah kaže:

Sigmund je tada pojasnio da je univerzum Jedno a da je opozicija Mnoštvo.

Da, a točno to bih i ja napisao i zato nisam imao potrebe odgovarati i objašnjavati to naročito. On je to napisao prije mene, a nije mi se dalo citirati samo zato da napišem "točno". Ta binarna opozicija je u zapadnoj filozofiji stara oko 2500 godina.

Orah kaže:

Ali definicija univerzuma kaže da je univerzum jedinstvena i sveobuhvatna cjelina svega što zbiljski postoji.

To je samo jedna moguća definicija univerzuma i to vrlo kratka i to iz rječnika koji jasno u svojem predgovoru kaže da ne ulazi u tehničke detalje u rječničkim natuknicama osim kod točno određenih tema, a u koje lema o univerzumu ne spada. Ne vidim nijedan jedini razlog zašto bi nam neenciklopedijska definicija od jedva dva retka iz samo jednog rječnika bila nepobitna osnova za daljnju diskusiju. Objasnit ću dalje zašto.

Orah kaže:

Da bi bili u skladu s onim što je Hegel napisao i da se filozofija ne svede na predrasudu o ispraznim apstrakcijama težio sam u raspravi ka odgovoru : Mnoštvo čega je opozicija jedinstvenoj sveobuhvatnoj cjelini svega što zbiljski postoji ( tj univerzumu)?

Pretendiraš na empiriju tamo gdje se ne radi ni o kakvoj empiriji.

Orah kaže:

Zato sam te zamolio za pojašnjenje svog upisa na koji si odgovorio ispraznom apstrakcijom.

Ne samo da ti nisam odgovorio ispraznom apstrakcijom nego ti na taj upit da pojasnim nisam ništa odgovorio jer je to učinio Sigmund u jednoj rečenici. Odgovorio sam ti kasnije na druge stvari. To što ti težiš za nečim s čim bi se fizički sudario u glavu kada pretendiraš na filozofski razgovor je druga stvar pa onda sve što ti ne odgovara šablonski proglašavaš "ispraznim apstrakcijama". Daj mi primjer jedne "isprazne apstrakcije". A onda mi reci, je li onda potrebna ili nije kao svojevrsni "cognitive tool". Hegel nigdje ne govori protiv "ispraznih apstrakcija" kao takvih (a i da govori, ne vidim kakve ima veze), on samo tvrdi da filozofija nije samo bavljenje ispraznim apstrakcijama i to u jasno određenom kontekstu iz kojeg ti vadiš ono što ti odgovara.

Orah kaže:

Na religiji bi mi na to pitanje neki odgovorili : "Bog"... i taj odgovor bi mi se činio manje apstraktnim ...

Odlično.

Orah kaže:

Skup prirodnih brojeva je podskup kompleksnih brojeva.
Po tome se i broj jedan sastoji ( sadrži) od realnog i imaginarnog dijela.

Pravit ću se da nisam vidio podcrtani dio. Jer je pogrešno na toliko razina da je suludo uopće i nabrajati.

Orah kaže:

Intuicionisti ( Natorp) u matematici su stava da brojeve valja držati jedinicama koji se međusobno razlikuju samo po mjestu u nizu. (Novija filozofija matematike Z Šikić str 49.)

Natorp nije bio nikakav intuicionist. To što je utjecao na njih je druga stvar, ali nije bio intuicionist. Da si pažljivije čitao tu prvu stranicu Heytingovog teksta i da znaš samo malo više o tome, to bi znao.

Orah kaže:

Dakle po njima broj pet je mjesto.

Kad bi to bilo tako jednostavno i kad bi to odgovaralo na išta kad je tako sročeno, bilo bi super. Ali niti je tako jednostavno niti na išta odgovara kad je tako sročeno bez adekvatnog konteksta.

Orah kaže:

Slažem se da pojam Jedan kao pojam nema sadržaj ali pojam Univerzum ima sadržaj ( Univerzum bez sadržaja nije Univerzum).

Razlika koju ja osobno ovdje postavljam između "jednog" i "univerzuma" jest sljedeća: "jedno" bi (barem u ovom kontekstu), kako ja to shvaćam i ovdje iznosim, bio svojevrsni "primitivni pojam". Univerzum je onda pojam koji u sebi ima i tu "jednost", ali i ono što "ujednjuje" (ne treba nam "i" između "d" i "nj" da netko ne bi mislio da se radi o sindikalističkim porukama), onoga što pretvara (vertere) u jedno (uni). U tom smislu je univerzum kompleksniji pojam od "jednog" (jer se sastoji od njega, ali ne i samo od njega), ali ga u sebi pretpostavlja. "Univerzum" je u tom smislu forma ujednjenja nečega što je mnoštveno. On je forma. Skup nekih entiteta. Kada znači svemir (u kozmološkom smislu) onda su to neki empirijski entiteti; kada se koristi u matematici, onda su to matematički entiteti. A ima i drugih značenja koja su sva srodna i uglavnom formalna...

Orah kaže:

Jedan ostaje Jedan neovisno o sadržaju.

Isto to se može reći za univerzum - univerzum ostaje univerzum neovisno o sadržaju. Štogod bio sadržaj univerzuma, dokle god je univerzum - univerzum, on ostaje univerzum neovisno o sadržaju.

Mislim ako je išta isprazno, to su ova tvoja pitanja u zadnjih par postova. Jer em su nedorečena, em su pogrešno postavljena, em su zaista isprazna. Kako smisleno odgovoriti na besmisleno pitanje?

Evo, da ti dam analogni primjer pitanja u tvojoj maniri:

Što je sadržaj skupa? (To je isprazno i glupo pitanje, kao i pitanje "Što je sadržaj jednog?")

Ili:

Što je opozicija skupa?

I daj mi definiraj skup.

Što se pak tiče pitanja "zbiljskog", o tome jesu li brojevi zbiljski ili nisu postoje brojna razilaženja također već barem 2500 godina i to samo govorim o Zapadu... Što ti to uopće znači "zbiljski"? Ono čime se možeš lupiti po glavi? Broj sedam je za mnoge (pa i za Fregea) itekako objektivan predmet, što ne znači da je i empirijski. Nikad nećeš čuti na vijestima "iskopan je broj sedam u azijskim visoravnima". Što ga ne čini manje zbiljskim. Empirijsko i zbiljsko nisu u potpunosti ista stvar.

Ne da mi se baš više previše jer brkaš razine i uporno izjednačavaš univerzum, svemir i svijet, kao da su to apsolutni sinonimi. I to na temelju neenciklopedijske natuknice od necijela dva retka iz samo jednog rječnika.

Ajde da se radi o nekom pridjevu "kovrđav", ali radi se o pojmu koji ima različito značenje u matematici, a različito u kozmologiji. Samo, nećeš vjerovati, forma im je ista. Ja govorim upravo o toj formi.

[Druid]

Osim toga, bilo bi dobro da znaš barem najosnovnije osnove teorije skupova prije nego ideš pisati neke potpuno sulude tvrdnje kao što je ona gore podcrtana. Ovako me cijeli razgovor podsjeća na ljude koji su po raznim forumima znali otvarati teme da je 5 X 0 = 5 zato jer imaš pet jabuka i ne umnožiš ih nijednom i ostane ti pet jabuka.

Jer valjda ne moram govoriti da matematika nije empirijska znanost. I da nema veze s jabukama, krumpirima i bombonima nego su navedeni objekti empirijski objekti koji imaju za poslužiti kao pedagoško sredstvo u objašnjavanju primarnih matematičkih operacija maloj djeci koja još nisu došla u razvojnu fazu formalnog razmišljanja.

[Sigmund]

Orah kaže:

Opet se postavlja pitanje s čime je univerzum determiniran.

To nije bitno. Determiniran je bezbrojnim determinacijama kao i bilo koja druga stvar.

Orah kaže:

Mislim da Hegel shvća kategorije kao forme bitka.
Univerzum je tako forma bitka (ako se bitak shvaća kao materija) odnosno (sveukupnost i jedinstvo svega što zbiljski postoji)

Tu donekle imaš pravo. Ali samo donekle. Naime, svaka kategorija je pokušaj definicije apsoluta, počevši od bitka i nebitka kao najjednostavnijih pa nadalje. Ali svaka je manjkava i imanentno kontradiktorna, pa zato prelazi u višu kategoriju koja je, recimo to tako, "savršenija" ili istinitija. I tako dok ne dođemo do apsoluta, odnosno apsolutne ideje. Na kraju se ispostavlja, međutim, da je apsolutna ideja isto što i bitak. Apsolutno znanje se zatvara u krug, što je samo drugi način da se kaže da je samodistinktivno, odnosno da nije determinirano ničim izvan sebe. A za mišljenje se tako ispostavlja da je "kretanje" apsoluta, odnosno gore spomenuti "razvoj" logičkih kategorija (razvoj je pod navodnicima, jer se ništa ne razvija u vremenu, sve je prisutno odjednom i oduvijek). Marcuse kaže:

"There is no transition from 'actuality' to a more actual structure. There is no
going beyond the absolute, only an 'exposition' of it, 'exhibiting what it is."

Prema tome, kao što je Druid skrenuo pažnju - valja razlikovati apstraktno, konkretno, zbiljsko i empirijsko. Ako pod univerzumom podrazumijevamo opservabilni svemir (ili čak sve moguće svemire, kao "multiverzum"), onda on nije logička kategorija, nego empirijska činjenica. Čak ni prostor ni vrijeme ni materija nisu logičke kategorije, nego kategorije razumijevanja. Njima se ne bavi logika, nego eventualno filozofija prirode ili, na kraju krajeva - fizika. Svijet je pak netko (ne sjećam se više tko) zgodno definirao kao horizont iskustva. U tom smislu bi se svijet možda mogao izjednačiti sa opservabilnim svemirom (ali ne i cijelim svemirom). Očito je da su granice tog horizonta promjenjive i da su bile manje prije 1000 ili prije 100 godina.

Orah kaže:

Ono što mislim da bi trebali pojasniti je shvaćanje pojma Jedno i pojma Jedinstvo. Ja ih razlikujem.

Naravno. Slažem se da ih treba razlikovati.

[Orah]

Druid kaže:

Da, "tvoj grijeh", jer si postavio vrlo neprecizno i nespretno pitanje, a način na koji postaviš pitanje do neke mjere određuje kakav će biti odgovor. U filozofiji, kao i u znanosti (ali i drugim područjima ljudske djelatnosti), je važno znati postaviti pravo i precizno pitanje.

Slažem se.

Druid kaže:

Tako je, suprotnost "jednom" je mnoštvo.
Nisam mislio na multiverzum, krivo si pomislio, jer brkaš kozmologiju i filozofiju/logiku. Kao što brkaš i empiriju i formalizam. Tako može jedan ići drumom, drugi šumom i nikad se dvojica neće sastati.

Ne radim to već razdvajam konkretno od apstraktnog.
Multiverzum je stvar isključivo kozmologije?

Druid kaže:

Da, a točno to bih i ja napisao i zato nisam imao potrebe odgovarati i objašnjavati to naročito. On je to napisao prije mene, a nije mi se dalo citirati samo zato da napišem "točno". Ta binarna opozicija je u zapadnoj filozofiji stara oko 2500 godina.

To nije sporno niti sam tražio objašnjenje opozicije: jedno - mnoštvo već opozicije: univerzum - mnoštvo

Druid kaže:

To je samo jedna moguća definicija univerzuma i to vrlo kratka i to iz rječnika koji jasno u svojem predgovoru kaže da ne ulazi u tehničke detalje u rječničkim natuknicama osim kod točno određenih tema, a u koje lema o univerzumu ne spada. Ne vidim nijedan jedini razlog zašto bi nam neenciklopedijska definicija od jedva dva retka iz samo jednog rječnika bila nepobitna osnova za daljnju diskusiju. Objasnit ću dalje zašto.

Možeš li dati neku upotrebljiviju definicija univerzuma kao osnova za raspravu?

Druid kaže:

Pretendiraš na empiriju tamo gdje se ne radi ni o kakvoj empiriji.

Netočno.

Druid kaže:

Ne samo da ti nisam odgovorio ispraznom apstrakcijom nego ti na taj upit da pojasnim nisam ništa odgovorio jer je to učinio Sigmund u jednoj rečenici. Odgovorio sam ti kasnije na druge stvari. To što ti težiš za nečim s čim bi se fizički sudario u glavu kada pretendiraš na filozofski razgovor je druga stvar pa onda sve što ti ne odgovara šablonski proglašavaš "ispraznim apstrakcijama". Daj mi primjer jedne "isprazne apstrakcije". A onda mi reci, je li onda potrebna ili nije kao svojevrsni "cognitive tool". Hegel nigdje ne govori protiv "ispraznih apstrakcija" kao takvih (a i da govori, ne vidim kakve ima veze), on samo tvrdi da filozofija nije samo bavljenje ispraznim apstrakcijama i to u jasno određenom kontekstu iz kojeg ti vadiš ono što ti odgovara.

Odgovor u #42 nije isprazna apstrakcija?

Druid kaže:

Odlično.

Zašto?

Druid kaže:

Pravit ću se da nisam vidio podcrtani dio. Jer je pogrešno na toliko razina da je suludo uopće i nabrajati.

Od volje ti ...

Druid kaže:

Natorp nije bio nikakav intuicionist. To što je utjecao na njih je druga stvar, ali nije bio intuicionist. Da si pažljivije čitao tu prvu stranicu Heytingovog teksta i da znaš samo malo više o tome, to bi znao.

Natorp je u citiranom tekstu pomenut kao neko tko je proveo analizu čiji se rezultati dobro poklapaju s intuicionističkim načinom mišljenja.
Još bolje ako nije bio intuicionist ... nije bilo "sukoba interesa" pri analizi.

Druid kaže:

Kad bi to bilo tako jednostavno i kad bi to odgovaralo na išta kad je tako sročeno, bilo bi super. Ali niti je tako jednostavno niti na išta odgovara kad je tako sročeno bez adekvatnog konteksta.

Znači netočno je ? Ili uvjetno točno?

Druid kaže:

Razlika koju ja osobno ovdje postavljam između "jednog" i "univerzuma" jest sljedeća: "jedno" bi (barem u ovom kontekstu), kako ja to shvaćam i ovdje iznosim, bio svojevrsni "primitivni pojam". Univerzum je onda pojam koji u sebi ima i tu "jednost", ali i ono što "ujednjuje" (ne treba nam "i" između "d" i "nj" da netko ne bi mislio da se radi o sindikalističkim porukama), onoga što pretvara (vertere) u jedno (uni). U tom smislu je univerzum kompleksniji pojam od "jednog" (jer se sastoji od njega, ali ne i samo od njega), ali ga u sebi pretpostavlja. "Univerzum" je u tom smislu forma ujednjenja nečega što je mnoštveno. On je forma. Skup nekih entiteta. Kada znači svemir (u kozmološkom smislu) onda su to neki empirijski entiteti; kada se koristi u matematici, onda su to matematički entiteti. A ima i drugih značenja koja su sva srodna i uglavnom formalna...

Najbolji dio tvog upisa i odgovor na moju zamolbu pojašnjenja !

Druid kaže:

Isto to se može reći za univerzum - univerzum ostaje univerzum neovisno o sadržaju. Štogod bio sadržaj univerzuma, dokle god je univerzum - univerzum, on ostaje univerzum neovisno o sadržaju.

Pa čak i ako je sadržaj apstraktan?

Druid kaže:

Mislim ako je išta isprazno, to su ova tvoja pitanja u zadnjih par postova. Jer em su nedorečena, em su pogrešno postavljena, em su zaista isprazna. Kako smisleno odgovoriti na besmisleno pitanje?

Mislim da pretjeruješ.

Druid kaže:

Evo, da ti dam analogni primjer pitanja u tvojoj maniri:

Što je sadržaj skupa? (To je isprazno i glupo pitanje, kao i pitanje "Što je sadržaj jednog?")

Misliš li i da je pitanje ove teme također u mojoj "maniri" ?

Druid kaže:

Ili:

Što je opozicija skupa?

Univerzum ( svijet) je definiran skup. (ne prazna apstrakcija) a tako sam i postavio pitanje.

Druid kaže:

I daj mi definiraj skup.

Mnoštvo?

Druid kaže:

Što se pak tiče pitanja "zbiljskog", o tome jesu li brojevi zbiljski ili nisu postoje brojna razilaženja također već barem 2500 godina i to samo govorim o Zapadu... Što ti to uopće znači "zbiljski"? Ono čime se možeš lupiti po glavi? Broj sedam je za mnoge (pa i za Fregea) itekako objektivan predmet, što ne znači da je i empirijski. Nikad nećeš čuti na vijestima "iskopan je broj sedam u azijskim visoravnima". Što ga ne čini manje zbiljskim. Empirijsko i zbiljsko nisu u potpunosti ista stvar.

U čemu je razlika?

Druid kaže:

Ne da mi se baš više previše jer brkaš razine i uporno izjednačavaš univerzum, svemir i svijet, kao da su to apsolutni sinonimi. I to na temelju neenciklopedijske natuknice od necijela dva retka iz samo jednog rječnika.

Koje su razlike? ( ako ti se da)

Druid kaže:

Ajde da se radi o nekom pridjevu "kovrđav", ali radi se o pojmu koji ima različito značenje u matematici, a različito u kozmologiji. Samo, nećeš vjerovati, forma im je ista. Ja govorim upravo o toj formi.

Ispraznoj apstrakciji.

[Orah]

Druid kaže:

Osim toga, bilo bi dobro da znaš barem najosnovnije osnove teorije skupova prije nego ideš pisati neke potpuno sulude tvrdnje kao što je ona gore podcrtana. Ovako me cijeli razgovor podsjeća na ljude koji su po raznim forumima znali otvarati teme da je 5 X 0 = 5 zato jer imaš pet jabuka i ne umnožiš ih nijednom i ostane ti pet jabuka.

Jer valjda ne moram govoriti da matematika nije empirijska znanost. I da nema veze s jabukama, krumpirima i bombonima nego su navedeni objekti empirijski objekti koji imaju za poslužiti kao pedagoško sredstvo u objašnjavanju primarnih matematičkih operacija maloj djeci koja još nisu došla u razvojnu fazu formalnog razmišljanja.

Nitko te ne tjera da razgovaraš samnom ... u svakom slučaju hvala na dosadašnjoj dobroj volj.i

[implosive]

n00e kaže:

koji je smisao svega toga ?

Do sada je uvijek čovjek bio tvorac svog smisla. Dok se nešto ne promijeni i dalje ostaje da sam sebi smišljaš smisao.

[antik]

krena kaže:

Ja ne vidim nigdje da je u Mitu o Sizifu igdje pisano o hedonizmu. Više je pisano o problemu "ispraznost nad ispraznošću"

Između ostalog: "ja se ovdje mučim a na kraju sve to moram drugome ostaviti"

ti dole u Dalmaciji se mučiš??? ovo je nekaj novo???

[Aeternus]

Koliko god se trudili oko toga da pokusamo razumijeti taj smisao mislim da puno toga nismo niti u stanju shvatiti, a kamoli dati pravi odgovor.

[F.A.Q]

Orah kaže:

Multiverzum je stvar isključivo kozmologije?

ne, ako sam shvatio pojam o paralelnim svemirima prije teorijska fizika a tu se tek lome koplja da ne velim formule

astrolozi/kosmolozi se temelje samo na zapazanjima i drze da su empirijska znanost dok su teoreticari vise "slobodnijeg duha" sto im asvoju cijenu u ovom (o)krutNom svijetu

ludim

[Druid]

F.A.Q kaže:

astrolozi/kosmolozi se temelje samo na zapazanjima i drze da su empirijska znanost dok su teoreticari vise "slobodnijeg duha" sto im asvoju cijenu u ovom (o)krutNom svijetu

Mislio si na astronome.

Mnogi dijelovi suvremene teorijske fizike su se poprilično udaljili od empirije.

[F.A.Q]

hvala za ispravak

Druid kaže:

Mnogi dijelovi suvremene teorijske fizike su se poprilično udaljili od empirije.

a cuj s obzirom na "ogranicenja" empirije mudro su se "zastitili" teorijom koju je nemoguce dokazati .. ni prvi ni zadnji

ali zanimljivo mi je da se kvanta fizika tako duuugooooo provlacila u podzemlju znanosti a pazi ovo .. SVAKI ekperiment je podrzao kvantne teorije/principe da ne velim formule .. nisam fizicar pa naj zamjeriti ako nepretno vladam pojmovima

a sto se teme tice vec u rijecima vidim apstraktnost; sMISAO postojanja covjecanstva .. ukratko se moze razglabati o mentalitetu i nekakvoj kolektivnoj svijesti jos uvijek nevjerojatno nepovezanog covjecanstva i djaba sva tehnologija ako nije u sluzbi covjecanstva .. ima jos evolucija odratiti debeli dio posla dok ce ovakve teme dobiti "smisao"

[ozus]

Smisao postojanja čovječanstva kažeš? Prvo postavimo pitanje smisla postojanja čovjeka što je zapravo samo pojednostavljeni problem, on se može promatrati na dva načina:
1. Postojanje čovjeka kao bića
2. Postojanje čovjeka kao individue odnosno subjekta

Čovjek kao biće postoji jednostavno zato što može postoji stanje koje stvara uvjete za njegovo postojanje i koje isto održava. Ako se ovo stanje promjeni mijenja se i čovjek (aka evolucija) ili ukoliko se promjeni u stanje u kojem postojanje čovjeka više nije održivo on će jednostavno nestati. I know strašna pomisao ali ipak istinita. Čovjek se po tom pitanju zapravo ne razlikuje od ničega drugo što postoji jer sve što postoji je zapravo manifestacija stanja apsolutnog sustava (priroda, univerzum... ovo nazovite kako želite), dokle god se apsolutni sustav nalazi u stanju ili prelazi u stanja, u kojima ta manifestacija može postojati ona postoji, isto je sa čovjekom ali i sa životom općenito.

Postojanje čovjeka kao subjekta je druga stvar, i ovo je zapravo razina na kojoj treba tražiti smisao postojanja, iz pitanja koji je moj smisao? Samim time smisao postojanja može se razlikovati od čovjeka do čovjeka, ovisi prvenstveno o njegovom identitetu i ne mora biti konstantan nego se može mijenjati ako se sam subjekt dovoljno promjeni. Smisao za čovječanstvo je malo općenitije pitanje ali opet ovisi o onome što čovječanstvo u tom trenutku je, isto nije konstantan nego je vjerojatno i promijenjiviji od onoga individualnog. Npr. pretpostavimo da se pojavi velika nestašica hrane, u tom slučaju smisao samog čovječanstva vjerojatno bi postao pronalazak novog izovra hrane, dakle smisao je ono što ga u tom trenutku definira. Ovaj smisao je zapravo teško naći pa se on svodi na onaj individualni ili na različite struje svijesti koje u društvu postoje a koje definiraju vlastiti smisao.

Odgovor na pitanje koji je moj smisao? opet je kompleksan, a ovisi prvenstveno u ukupnoj spoznaji pojedinca, samim time pošto su spoznaja i razine spoznaje različite kod različitih pojedinaca i odgovori na ovo pitanje će biti različiti. Pretpostavimo da je recimo netko bio izložen slikarstvu i slikanju konstantno gotovo cijeli život. Za njega će onda slikanje biti povezano sa velikim djelom iskustava koja je proživio pošto je u večini njih bilo prisutno i samim time će biti izloženo kontinuiranoj asocijaciji unutar njegovog uma te biti kontinuirano na visokoj razini podsvijesti. Za njega će ono vjerojatno biti povezano sa osjećajem sreće i sigurnosti te će on vjerojatno u slikanju tražiti barem djlomični smisao svog postojanja. Dok npr. za nekog drugo slikanje i bilo što vezano za njega ne mora značiti apsolutno ništa. Upravo zato većinu vremena nije moguće naći jedinstveni smisao postojanja čovječanstva.

Možda upravo kao što je kolega implosive i rekao, čovjek daje sebi smisao

[Tox]

Realizam potrage za smislom infinitezimalna je dualnost između naše želje za potragom i egzenstencijalnih težnji koje nas usmjeravaju ka našem bitku. Misaoni procesi kojima dolazimo do ideja imaju paradoksalni učinak jer se dijalektika proizašla iz toga ne slaže sa bikonvencionalnim idejama nekih filozofskih pravaca koji su se pozabavili ovom tematikom.

[kapablanka]

Angela1990 kaže:

Ukoliko ima Boga smisao života je u vrlini i nagradi za vrlinu...a ukoliko nema Boga smisla života niti nema...slučajno smo nastali u svemiru a slučajno ćemo i nestati. To je na svemirskom globalnom ninovu...no na lokalnom nivou ljudske zajednice,uže i šire, pod utjecajem boli na koži čovjek traži smisao u ravnoteži mogućeg; biti dobar sa susjedom da bi jednom i drugom bilo bolje i našli užitak u životu...jer zagorčavati život drugome nosi rizik iznenađenja jer i drugi ima mozak za planiranje zla i obrane....

Ako se javi potreba intelekta za svrhom postojanja,onda po Frojdu ta jedinka je neizljecivo psihicki bolesna.Posmatrao sam vrlo pametne ljude za koje garantujem da nikada nisu u svojoj glavi zametnuli misao o svrhi postojanja,a isto tako sretao sam ljude nepopravljive luzere koji se lomataju sa tim mislima.Ja necu da sudim o sebi ,a niti da se svrstavam u neku od tih kategorija,ali znam i osjecam jednu istinu,a to je da ako BOG postoji-onda je ovaj svijet samo iluzija,a ako BOG nepostoji onda je ovaj svijet stvaran da nemoze biti stvarniji i tesko nama,za to molimo BOGA da ima BOGA.

[Monica.]

n00e kaže:

i onda se pitam koji je smisao postojanja covjecanstva ?
mozemo tako zauzeti cjeli svemir,ali sta onda ? koji je smisao svega toga ?

Pa nema smisla. Kao i bilo koja druga vrsta koja je hodala Zemljom, a više je nema tako će i naše vrijeme proći. I biti će kao da nas nikada nije ni bilo.